DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2011 str. 94 <-- 94 --> PDF |
IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA FROM THE HISTORY OF FORESTRY CRNOLUŠKAISKUSTVA – IZNOŠENJE DRVETA IZ ŠUME LJUDSKOM SNAGOM Dok su tijekom Drugog svjetskog rata neprijateljske vojske, najprije talijanske, a potom njemačke, nanijeli velika zla pučanstvu Gorskog kotara, paleći čitava naselja, odvodeći ljude u logore i sl., same šume nisu pretrpjele neke značajnije štete. Okupatorske vojne jedinice, posebno talijanske, koje su tu bile dulje vremena stacionirane, radi osiguranja vojnih objekata a posebno prometnica, golim su sječama u pravilu posjekle površine tik samih naselja i uz prometnice, pretežito uz staru “karolinsku”cestu i željezničku pru gu od željezničkih stanica Lič i Fužine doVrbovskog i Gomirja. Dublje u šume nisu zadirali bojeći se napada Slika1. Stara upravno-poslovna zgrada Šumarije Crni Lug u Bjeloj Vodici; lijevo staja za partizanskih jedinica. vlastitu konjsku spregu. (Foto: AlojzijeFrković) Slika 2. * Nedostatak konja tovarnjaka (samarice) u prenošenju jelove celuloze umjesto životinjske koristila se ljudska sna ga; mla de žene i djevojke nasmijana lica iz Crnog Luga i okolnih naselja s jelovim cjepanicama na leđima na pomoćnom stovarištu Leska 25. travnja 1946. U prvom redu, slijeva: upravitelj pogona Crni Lug Branko Cenčić (sjedi) i lugar Matija Petranović Čeban (leži). U pozadini poslovođa radilišta Ivan Damić. * Ovu je fotografiju, uz prigodni tekst, proslijedio piscu ovih redaka osobno Branko Cenčić radi objave u novopokrenutoj rubrici Iz stare foto-arhive mjesečnika “Drvosječa” Šumskog gospodarstva Delnice. Zbog prestanka izlaženja lista ova fotografija nije nikada objavljena. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2011 str. 95 <-- 95 --> PDF |
Odmah nakon okončanja rata, točnije lipnja 1945., novoosnovano Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva izdaje okružnicu kojom se određuje da se pri Kotarskim narodnim odborima (KNO) priđe osnivanju odjela za šumarstvo sa zadatkom uspostavljanja bivših šumarija kao svojih pogona.Tako su od ekspropriranog vlastelinstva Thurn-Taxis pri KNO Delnice osnovane kotarske terenske ispostave – šumarije sa sjedištem u Delnicama, Lokvama, Crnom Lugui Skradu. Njihov je zadatak bio “da čuvaju, uzgajaju i iskorišćavaju pripadajuće im šume”. Uz razorene zgrade, spaljene lugarnice, uništene ili spaljene elaborate, pokraden instrumentarij i pribor za terenski rad, najveću teškoću pri radu tih ispostava pričinjavalo je pomanjkanje visokokvalificiranogstručnog šumarskog osoblja.Takvo je stanje zatečeno i u šumariji Crni Lug, kojoj je na sreću ostala na korištenje sačuvana stara poslovno-stambena jednokatnica u BijelojVodici podignuta još krajem 19. st. Sječa, izrada drvnih sortimenata i njihovo izvlačenje/ iznos od panja do pomoćnih stovarišta bila je kratkog vijeka u nadležnosti terenskih ispostava. Novom uredbom Vlade NRH od kolovoza 1946., kojom se eksploatacija šuma izdvaja iz nadležnosti Ministarstva šumarstva i prenosi u nadležnost Ministarstva industrije i rudarstva, tu je ulogu preuzelo novoosnovano Zemaljsko šumsko poduzeće Hrvatske, poznatije kao ZEŠUMPOH. S tim u vezi u proljeće 1946. izdvajaju se kotarske terenske ispostave iz nadležnosti KNO-a i uspostavljaju šumarije za bivše vlastelinske i državne šume s privremenim upraviteljima na čelu. Međutim, i tu reorganizaciji šumarstva nije kraj. U jesen iste go- dine ukidaju se šumarije i osnivaju teritorijalni manji reviri s nadlugarom-revirnikom na čelu a pod direktnom upravom KNO-a. Na prostoru teritorijalnog revira, kasnije pogona, Crni Lug ostala je ogromna količina jelovih suhara, snjego i vjetro izvala, trupaca i prostornog drva, poseb no u nižim čestima današnjeg Nacionalnog parka Ris njak, koji je materijal pod hitno trebalo obraditi i izvesti. Za te poslove, a usporedo i za one na pilanama, angažirana je sva raspoloživa radne snaga, sudjelujući tako i u rješavanju pitanja prehrane budući da su živežne namirnice bile racionalizirane ( u upotrebi R-karta prema težini rada). U proljeće 1946. na čelu crnoluškog “pogona”stao je iskusni “drvarac”Branko Cenčić iz Lokava, a dužnost poslovođe radilišta preuzeo je manipulant Ivan Damić iz Crnog Luga. Iako je “pogon”imao svoje stalne šumske radnike i kirijaše, mahom regrutirane iz redova domaćeg življa, pri izvršenju hitnih zadataka dirigiranih od strane viših instanci, upravitelj pogona imao je pravo pozvati i radnike iz drugih pogona, pilana, kovačija, kolarija i dr., pa i žensku radnu snagu, proglašavajući udarničke radne nedjelje.“Zbog nedovoljnog broja konja u pomoć su pritekle djevojke iz Crnog Luga, Malog Sela, Krašičevice i dijelom iz Razloga te su na svojim leđima iznijele celulozu na pomoćno stovarište Leska”, zapisao je upravitelj pogona Branko Cenčić. Iako se iznošenje drveta iz šume snagom čovjeka, sjećam se riječi s predavanja akademika Ugrenovića na Šumarskom fakultetu, u pravilu iznimno provodi, i to kad je u pitanju sortiment manje težine i kraćih dimenzija, manjih količina i kad se drvo iznosi na kraće udaljenosti, ondašnje poslijeratne (ne)prilike nisu o tome vodile odveć računa. Jelove cjepanice, ukupno 3.000 prm, iz šumskih predjela Podi i Ruhač rad- nice seprenijele na svojim leđimapo bespuću do pomoćnog stovarišta Leska na prosječnu udaljenost od 500 do 600 m. Uz financijska primanja svaka je djevojka dobivala i posebnu naknadu od 50 kg kukuruza u zrnu! Alojzije Frković Korištena literatura: Navratil, I.(1981). Razvitak šumarstva i šumsko-gospodarske organizacije u oslobođenoj zemlji. Od godine 1945. do 1960. U: Šumsko gospodarstvo Delnice 1960.–1980. (ur.A. Frković) str. 97–128. Delnice. Lončar, D. (1981). Život i rad šumskih radnika. U: Gorski kotar (ur. J. Šafar), str. 557–564. Fond knjige Gorski kotar, Delnice. |