DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2011 str. 88     <-- 88 -->        PDF

došlo do saznanja da ti organizmi posjeduju biološke i Intenzitet elektromagnetskog polja kojega šire stabla


fiziološke osobine složenije i sofisticiranije od onih
koje su im pridavali u prošlosti. Na primjer, skorašnja
istraživanja Internacionalnog laboratorija vegetacijske
neurobiologije iz Firence, navode da korijenski aparat
biljaka ima srodnost s mozgom životinja, te ima sposobnost
“adekvatnih odgovora” prema okruženju i
živim organizmima s kojima dolazi u kontakt.


U starim antičkim kulturama, kao i u novijim otkrićima
istraživačkih institucija, postaje uvjerljiv slogan
“Život je energija”.


Fizika, biologija i napredna medicina potvrđuju da
fini elektromagnetski i biokemijski mehanizmi kontinuirano
djeluju unutar organizama za generiranjefenomena
života. Svi živi organizmi, kao i minerali drže se
zajedno, kontrolirani poljem elektromagnetske energije.
Dio te energije (o kojoj ovise živa bića) istovremeno
biva emitirano u obliku biološke energije kao
slabo, ali specifično elektromagnetsko polje.


je vrlo nizak, sličan polju bioenergije koje emitira čovjek
(proučavane u mnogim znanstvenim institucijama),
ali posjeduje velik biološki afinitet. Mnoge mediteranske
i kontinentalne vrste posjeduju pozitivne osobine, a
malo je onih koje uznemiruju, kao na primjer orah. Čovjekje
od starih vremena identificirao hrast kao simbol
snage i otpornosti, koji pogoduje kardiovaskularnom sustavu,
imunitetu i reproduktivnim organima.


Od ostalih vrsta tradicionalno se smatraju povoljnim
maslina, jasen i breza. U grčkoj mitologiji jasen je
posvećen Posejdonu, bogu mora, izvorima i vodenim
tokovima, a ima jak terapeutski utjecaj na bubrege,
mjehur i linfni sustav.


Antičko geslo “zagrliti stablo”u prenesenom smislu
možemo shvatiti kao preporuku za što duži boravak u
prirodi, posebice u šumi, te tako što duže biti u kontaktu
s realnom bioenergetskom emisijom stabala.


Frane Grospić


UMIROVLJENI ZNANSTVENICI
RETIRED SCIENTISTS
Prof. dr. sc. MILAN GLAVAŠ


Prvog listopada ove godine, s početkom nove akademske
godine 2011/2012, umirovljen je naš profesor i
dugogodišnji predstojnik Zavoda za zaštitu šuma i lovno
gospodarenje, prof. dr. sc. Milan Glavaš. Prošlo je
punih 40 godina otkako je na Šumarskom fakultetu u
Zagrebu započeo svoj plodan i osebujan znanstveni i nastavni
put. Nemilosrdan ritam predavanja i ispitnih rokova
na Fakultetu gotovo da nas je sve iznenadio kad se
početkom nove školske godine približio dan formalnog
odlaska u mirovinu našeg predstojnika zavoda. Krajem


rujna ove godine, članovi njegova zavoda priredili su
mu prigodan domjenak,na kojemu smo se svi zajedno
prisjetili nekih trenutaka koje je u svojem prepoznatljivom,
duhovitom izričaju evocirao naš profesor, ili “šef”,
kako ga i dalje zovemo u zavodskim krugovima. Prilika
je da se i na stranicama našega staleškog glasila nakrat ko
podsjetimo na bogatu znanstvenu, stručnu i ljudsku
karijeru koju je profesor Glavaš izgradio na Šumarskom
fakultetu.


Dr. sc. Milan Glavaš rođen je 3. studenog 1945. go-
dine u Krasnu,gdje je završio osnovnu školu. Srednju
šumarsku školu pohađa u Delnicama, a 1971. godine,
istom fakultetu. Kao mladi asistent svoju karijeru znanstvenika
i nastavnika započinje vođenjem vježbi i terenske
nastave iz predmeta Šumarska fitopatologija.
Paralelno sa svojim nastavnim obvezama znanstveno
napreduje. Magistarski rad pod naslovom “Prilog poznavanju
gljiveOphiostoma quercus(Georgev.) Nannf.
u našim hrastovim šumama” obranio je 1980. godine, a
disertaciju pod naslovom “Istraživanja parazitske
gljive Elytroderma torres-juanii Diamandis et Minter


nakon završenog studija i stečene diplome Šumarskog


Slika1. S terenske nastave iz Zaštite šuma u Javnoj vatrogasnoj


fakulteta u Zagrebu primljen je u stalni radni odnos na


postrojbi Grada Rijeke