DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2011 str. 87 <-- 87 --> PDF |
regulacija mikroklime, primarna produkcija, prirodni movi oleandra i tamariksa (11%). Najviše su ugrožene rezervoar ugljika, navodnjavanje i ekonomski razvoj. U tim funkcijama bitnu ulogu ima vegetacija, usko vezana za tajokoliš, kako je to naglašeno u posljednjem izvješću na Konvenciji o biološkoj raznolikosti (CBD), te inicijativama na Konvenciji RAMSAR za vrijeme trajanjaWorld Wetland Day (WWD), upriličene prilikom četrdesete godišnjice posvećene temi “Forest for water and wetland”. Vegetacija vlažnih područja slična je u cijeloj Europi, s razlikama uvjetovanima različitostima klimatskog utjecaja i količinama raspoložive vode. Zbog povijesnih razloga vezanih za saniranje malaričnih područja, ugroženosti od poplava i intenzivnog korištenja vodnih resursa, šume vlažnih i obalnih područja u fazi su nestajanja.To je u cijeloj Europi u razdoblju 1990–2000. god. rezultiralo smanjenjem površina tih šuma za 107 000 ha. S vegetacijskog stajališta šume vlažnih područja pri padaju u četiri različite vegetacijske klase: Querco - Fagetea, Alnetea glutinosae, Salicetea purpureae i Nerio-Tamaricetae. U Italiji se prostiru na površini od 110 700 ha. Formacije koje nisu oštećene ljudskom aktivnošću, sačinjavaju pojas koji prati tok rijeka.Česti su povodnje, podzemne i oborinske vode. Raspored vegetacije je u korelaciji s ekološkim i hidro-geomorfološkim karakteristikama vodenog toka, kao i antropološkim intervencijama, uključujući šumsko-gospodarske radove. Gospodarenje tim resursima zahtijeva veliko poznavanje ove problematike. Normativni instrumenti za očuvanje vlažnih područja doneseni su Konvencijom o vlažnim područjima, koja ima međunarodnu važnost i Konvencijom Ramsar (po iranskom gradu, gdje je potpisana 2. veljače 1971. g.). Iz ovih konvencijaproizlazi potreba zaustavljanja procesa transformacije i destrukcije vlažnih područja, posebice kao staništa močvarnih ptica. Cilj ovoga istraživanja je pridonijeti procjeni učinkovitosti Konvencije Ramsar u očuvanju staništa biljnih i životinjskih vrsta vlažnog i močvarnog područja vodnih tokova u Italiji. Prve tehničko-znanstvene informacije u smislu Konvencije Ramsar donesene su za 51 stanište u Italiji.Ti su podaci verificirani i objavljeni tijekom2009–2010. god. Također su uređene tri tematske karte (karte zaštićenih područja, hidroloških elemenata i uporabe tla). Karte su izrađene u različitim mjerilima, ovisno o veličini staništa. U zone Ramsar uključeno je 60 staništa s više lokacija (1–27), s različitim stupnjem ugroženosti. Zastupljene su različite šumske zajednice karakteristične za ta vlažna područja: vrbici i topolici (29%), poplavne šume johe i jasena (18%), miješovite šume uz obale velikih rijeka (13%), manje zastupljene vrste i gr sastojine johe i uglavnom su uključene u zone Ramsar. Što se tiče stupnja zaštićenosti, većina ugroženih zona Ramsar nalazi se u rezervatima, regionalnim i nacionalnim parkovima.Više od 88%zona Ramsar nalazi se u potpunosti ili djelomično u zaštićenim područjima, gdje je osigurana kontrolirana zaštita, a ostali dio je zaštićen drugim oblicima nadzora, kao npr. faunističke oaze kontrolirane nevladinim udrugama. Konvencija Ramsar ima za cilj očuvanje i održivo gospodarenje vlažnim i močvarnim zonama planete. Ima važnu ulogu u povezivanju zaštitnih propisa mnogobrojnih država potpisnica konvencije. U cilju osiguranja boljeg gospodarenja florom i faunom vlažnih područja, upućeni su zahtjevi lokalnim upravama da granične šumske površine uključe u gospodarenje zbog važne uloge u očuvanju vodnog ekosustava. Aktualnost i kultura MarcoNieri:Blagotvorni dah stabala Uvjerenje da biljke (pogotovo stabla) koriste ljudima općenito je prihvaćeno, iako nažalost pronalazimo sve manje vremena za boravak u prirodi. To mišljenje također proizlazi iz saznanja da mnogi farmaceutski proizvodi sadrže supstance biljnog podrijetla. Mnoga istraživanja pokazala su da biljke mogu pružiti veliku pomoć,psihološku i emocionalnu.Posljednjih desetljeća sveučilišne institucije i istraživački centri u cijelome svijetu posvećuju pozornost utjecaju “zelenoga”, posebice u lječilištima, učilištima i radnim sredinama. Istraživanja Sveučilišta uTexasu ustanovila su da pacijenti bolnica gdje postoje vrtovi,brže ozdravljaju i bolje se osjećaju, a nasadi u radnom okruženju povećavaju učinak (12%), smanjuju stres i opasnost od oboljenja.To saznanje potaklo je osnivanje specijalnih vrtova (Healing Gardens) za olakšanje stanja nemoćnih, starih, oboljelih odAlzheimerove bolesti i bolesne djece. Stare kulture, indo-vedska, kineska, aboridžinska i indijanska, poznavale su terapeutsku snagu prirode, pa su organizirali rituale koji su predviđali fizički kontakt sa stablima radi izmjene energije, jačanja snage i karaktera. I u novijoj kulturi također je postojala ideja da stabla mogu biti od koristi za jačanje tijela i psihe.Tako je liječnik kancelara Otta Bismarcka savjetovao svoga pacijenta da svaki dan, u trajanju od pola sata zagrli stablo hrasta kako bi lakše podnosio teška zaduženja. U Kraljevskom botaničkom vrtu u Sidney-u mogu se naći ploče, koje pozivaju na “zagrljaj sa stablima”, u cilju stimuliranja emotivnog približavanja svijetu biljaka, što djeca i entuzijasti prihvaćaju s osmjehom. U novije vrijeme istražuje se odnos sa stablima, ne samo s kulturalnog i antropološkog stajališta, već također na “energetskoj”osnovi.Tako se u novije vrijeme |