DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 89 <-- 89 --> PDF |
PRIZNANJA– RECOGNITION AND REWARDS DRŽAVNANAGRADAZAZNANOST ZA2010. GOD. Nagrada za životno djelo Prof. em. dr. sc. dr. h. c. Branimiru Prpiću Kao što smo u rubrici Riječ Uredništva objavili, Držvna nagrada za znanost u 2010. god.Nagrada za životno djeloiz biotehničkih znanosti, dodijeljena je Prof. dr. sc. dr. h. c. Branimiru Prpiću.Usklopu svečane sjednice Hrvatskoga sabora u povodu Dana neovisnosti, nagrade su nagrađenima uručili ministar znanosti, obrazovanja i športa dr. sc. Radovan Fuksi Predsjednik Hrvatskoga sabora gosp. Luka Bebić. Predsjednik je naglasio kako trajno ulaganje u znanost nema alternative, a Država cijeni uspjehe svojih znanstvenika, čiji rezultati služe na čast njima osobno, ali i cijeloj Hrvatskoj. Ministar je pak istakao kako su dodijeljene nagrade potpora znanosti i društvu utemeljenom na znanju na najvišoj razini. Osvrnuo se na udvostručenje međunarodne recenziranosti znanstvenih publikacija u razdoblju 2004–2010. god. te na programVlade za ulaganje u znanost, kao imogućnost korištenja financijskih sredstva za znanost iz pretpristupnih fondova EU. Nagrađenim znanstvenicima uz čestitku, naglasio je, kako je Hrvatska preko njih u međunarodnim okvirima prepoznata kao zemlja znanja, koja stoji uz bok zemljama članicama EU. U Riječi Uredništva napisali smo kako je Stručno povjerenstvo za biotehničke znanosti na osnovi izvješća recenzenata dalo prijedlog kandidata, koji je prihvaćen za Nagradu za životno djelo. To što su oni u svome izvješću napisali obrazlažući radprof. Prpića, očito je bilo dovoljno impresivno da ga Stručno povjerenstvo predloži za odnosnu nagradu. Mi ćemo ovdje uz osnovne biografske podatke, dati kratki prikaz njegovog nastavnog i znanstvenog rada, a nešto više reći o njegovom uredničkom radu u Šumarskome listu, nastavno posebno ističući teme iz rubrike Riječ glavnog urednika. Prof. Prpić rođen je 1927. god. u Stankovcu(Pokupsko) u obitelji učitelja. Osnovnu školu i nižu gimnaziju pohađao je u Petrinji, a maturirao je u Zagrebu. Diplomirao je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveu |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 90 <-- 90 --> PDF |
čilišta u Zagrebu 1954. god. Još kao student zaposlio se u fakultetskoj šumariji Lipovljani, gdje radi i poslije di plomiranja. Za asistenta u Zavodu za uzgajanje šuma na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu iz predmeta Ekološke i biološke osnove uzgajanja šuma,Tehnika uzgajanja šuma i Melioracije krša, izabran je 1958. god. Doktorirao je 1966. god. obranivši rad pod naslovom Korijenov sistem poljskog jasena (Fraxinus angustifoliaVahl). Istovremeno istražuje i zakorjenjivanje hrasta lužnjaka i crne johe te fiziologiju spomenutih vrsta,koristeći radioaktivne izotope. Na Šumarskom fakultetu Visoke tehničke škole u Zürichu kod svijetski cijenjenog uzgajivača prof. Lebundguta na studijskom je boravku akademske 1966/67. god. Tu istražuje biološke uzroke i posljedice vjetroizvala obične smreke. Po povratku u Hrvatskoj istražuje bukovo-jelove prašume i zakonitosti koje vladaju u njima –Čorkova uvala u NP Plitvička jezera i Devčića tavani u SjevernomVelebitu. U istraživanjima šumskih ekosustava uvodi ekofiziološki pristup – povezivanje staništa i biljne zajednice. Odakademske godine 1968/69. nakon prof. Milana Anića,predmetni je nastavnik na novom predmetu Ekologija šuma, 1974. god. izabran je za docenta, a 1978. za redovitoga profesora za područje Uzgajanja šuma, znanstvena grana biologija drveća i ekologija šuma.Voditelj je postdiplomskog studija iz područja urbanog šumarstva kojega zajednički utemeljuju Šumarski, Agronomski iArhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Biranje za Predstojnika Katedre uzgajanje šuma, prodekana i dekana Šumarskoga fakulteta te tajnika i predstojnika Zavoda za istraživanja u šumarstvu. Član je Komisije za nastavu i Matične komisije za područje biotehničkih znanosti. Godine 1971. na fakultetskoj šumi u Lipovljanima osniva stalnu postaju za praćenje strukture slavonske poplavne šume hrasta lužnjaka, što se bilježi kao najstariji pokusno-ekološki pokus u Hrvatskoj. Kao vrsni poznavatelj ekoloških i bioloških značajki nizinskih šuma vodi izradu studija o utjecaju na okoliš kod programiranja većih zahvata u šumom obrasli prostor (regulacija rijeke Save, hidroelektrana na Dravi, kanal Dunav-Sava i dr.). Osobito je zapaženo njegovo zalaganje za primjenu ekologije u šumarskoj praksi u cilju održavanja ekološke ravnoteže u šumovitome krajobrazu. Također su prepoznata njegova sudjelovanja i stavovi u raspravama na interdisplinarnim skupovima s dodirnim gospodarskim granama, kao što su vodoprivreda, poljoprivreda i elektroprivreda. O upravljanu i zaštiti šuma nacionalnih parkova zagovara aktivnu zaštitu,sugerirajući da bi onima gdje je osnovni fenomen šuma trebala upravljati šumarska struka.Član je grupeAlpe-Jadran za proučavanje utjecaja onečišćenja zraka na umiranje šuma. Zajedno s njemačkim istraživačima upozorava na pojavu propadanja obične jele u Hrvatskoj, a1985. god.sa suradnicima utemeljuje u Hrvatskoj sustav praćenja propadanja šuma, prema međunarodnoj metodologiji. Zajedno s prof. Mlinšekom iz Slovenije, utemeljitelj je asocijacije Pro Silva Europa. Sudjeluje u radu međunarodnog tima u sanaciji oštećenih tirolskih šuma uAustriji. Časnik je IUFRO-a međunarodne istraživačke organizacije – Sekcije za europsku jelu, član radnih grupa za zaštitu tla Alpe-Dunav-Jadran. Dugogodišnji je član Hrvatskoga šumarskoga društva, gdje je obnašao dužnost tajnika pa i predsjednika, član je Hrvatskoga ekološkog društva i jedan od utemeljitelja Pokreta prirode “Lijepa naša”. Organizator je više znanstvenih skupova, autor je dijela serijala o šumskim ekosustavima u Obrazovanome programu Hrvatske televizije, održava brojna predavanja na javnim tribinama, radiju i televiziji o ulozi šuma u zaštiti prirode i okoliša te o utjecaju promjene tzv. kemijske klime na šume. Sveučilište u Zvolenu (Slovačka) dodjeljuje mu 1992. god. počasni doktorat znanosti(honoris causa) za primjenu ekoloških načela u uzgajanju šuma, a Predsjednik Republike Hrvatske dr. sc. Franjo Tuđmandodjeljuje mu 1995. god. povodom Dana državnosti odličjeReda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanosti.Sveučilište u Zagrebu 2000.god. bira ga u počasno zvanjeprofesor emeritus. Objavio je preko 130 znastvenih i stručnih radova, od kojih je 54 indeksirano u Science Citation Index, CABApstract, ForestryAbstract, Pascal, Gebase i dr., autor ili koautor je 15 knjiga, a urednik u 3 monografije. Njegove radove glede široke znanstveno-stručne lepeze, mogli bi, uvjetno rečeno, podijeliti u tri glavne skupine: s klasično ekološkom tematikom, tematikom općekorisnih funcija šume (od ukazivanja na njihovo postojanje, borbe za prihvaćanje, do razvoja nacionalne klasifikacije OKFŠ-a i napose načina obračuna njihovih vrijednosti) i treće s tematikom propadanja šuma. Ovdje radove ne navodimo posebno, jer ih zainteresirani mogu naćidijelom u Imeniku hrvatskih šumara ili detaljnije u knjizi Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj 1898–1998. –knjiga druga. Kada je riječ o izdavačkoj djelatnosti, bio je urednik za šumarstvo Glasnika za šumske pokuse, a od 1970. do 2010. god. glavni je i odgovorni urednik znanstvenostručnog i staleškog glasila Šumarski list.Više od 40 godina uređivanja Šumarskoga lista stavlja ga na prvo mjesto po uredničkome stažu, kojega će biti teško dostići (Levaković12god.,Kesterčanek10god., Vrbanić9god.,Androić9god.). Svoju široku lepezu zanimanja i znanja Prof. Prpić, osim u znanstvenim i stručnim radovima, najočitije pokazuje u tekstovima iz rubrike Riječ glavnog urednika, koje smo tek načeli u Riječi Uredništva ovoga broja Šumarskoga lista, pa ćemo ovdje u nastavku ukazati još na neke značajnije.Tako u tekstu iz 1998. god. piše o uzrocima i posljedicama umiranja šuma, gdje uz stanje |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 91 <-- 91 --> PDF |
sušenjau našim šumama, navodi kako “struktura sastojine i način gospodarenja imaju u ovoj pojavi značajnu ulogu. Prirodne šume manje su napadnute sušenjem od šumskih kultura”. Navodi primjere iz Njemačke,Austrije, Švicarske i Slovenije, no jela se suši i u prašumi, pa to nije pravilo. Značajnu ulogu u sušenju ima reljef. “Šumske sastojine na većim nadmorskim visinama i jugu izloženim staništima s plitkim tlom, neotpornije su od sastojina drukčijih reljefnih značajki”. Šume su piše on “osebujan sakupljač otrova iz okolišapredstavljaju izuzetan prečistač,ali i skladište otrovnih supstancija koje postupično nagrizaju ekosustav u svim njegovim komponentama”. Smatra kako je teško predvidjeti intenzitete propadanja šuma u budućnosti, ali je potrebno “poduzeti sve mjere da se zaustave emisije koje štetno utječe na šume, dok se cilj gospodarenja treba sastojati u stvaranju stabilnijeg šumskog fonda, uz intezivno praćenje i proučavanje uzroka sušenja”. Tema br. 6–8/1989. je Međunarodni simpozij o propadanju šuma, kojemu je nazočilo oko 250 stručnjaka.Tu je na temelju istraživanja i obilaska Gorskog kotara iznešeno mišljenje njemačkih profesora o oštećenjima na jeli, bukvi i smreki kao posljedicu imisija te istovjetnost sa simptomima promatranim u Njemačkoj. Zaključeno je, da kodsvihoštećenja “imaju odlučujuću ulogu depozicije sumpora”. U tome broju Šumarskoga lista objavljena su i sva izlaganja na Simpoziju. Iz br. 6–8/1990. citiramo: “Smatramo nužnim ponovno navesti da o stabilnim šumskim ekosustavima ovise svi kopneni ekosustavi. O njima ovise slatkovodni ekosustavi, uključivši izvorišta pitke vode, zatim agroekosustavi te napučeni urbani i idustrijski prostori. Svi navedeni sustavi su brojnim čimbenicima povezani sa šumom (klima, erozija, vodni odnosi, proizvodnja kisika, vezanje ugljičnog dioksida kao jedino rješenje protiv nepovoljnog učinka “staklenika atmosfere”, velika bioproizvodnja plemenite sirovine, čuvanje genofonda, estetika krajolika, povoljan utjecaj na turistički promet, odmor uz doživljaj prave prirode, ekološka niša za velik broj životinjskih vrsta, jedino živo uporište u prostoru i dr.)”. Nastavno piše kako su i hrvatske šume danas ozbiljno ugrožene, navodeći 13 osnovnih razloga. Naravno svi su značajni, ali interesantan je upravo taj zadnji: “Slaba ekološka obrazovanost prostornih planera, nedostatak ekološke svijesti onih koji odlučuju o šumi i šumarstvu uključivši i šumarske stručnjake”. Citira poznatu tvrdnju u visokom obrazovanju 5 + 5 = 0, gdje se prvi broj odnosi na godine studiranja a drugi na godine “stručnog mrtvila iz čega proizlazi stručni zastoj. Kod nas nažalost, proširivanje stručnih znanja poslije završetka studija nije običaj (rijetko se čita stručni tisak)”. Od mjera za održavanje šuma u budućnost navodimo onu pod 7.: “Šumarski stručnjaci moraju sudjelovati kod odlučivanja o namjeni prostora, jer im njihova znanja daju prednost prilikom planiranja u krajoliku. Podsjećamo da je šuma jedino prirodno upo rište u prostoru koje nema zamjene”. U br. 10–12/1991. osvrće se na ugroženostšuma na kon srpske agresije na Hrvtasku od istoka do Dubrovnika, a u 9–10/1993. raspravlja kuda i kako dalje s hrvatskim šumama. “Neprijeporno je da s hrvatskim šumskim bogatstvom treba upravljati iz jednog središta” i navodi razloge zbog čega. U daljnjem tekstu napominje: “šuma će u 21. stoljeću pretstavljati neprocijenjivu vrijednost, narodi koji će je posjedovati postat će bogati, a Hrvatska s obiljem bjelogoričnih šuma ima u tome pogledu velike mogućnosti”. U br. 5–6/1994. god. navodi kako šuma u budućnosti ovisi o šumarskim planovima i njihovoj dosljednoj provedbi te o prostornim planovima razvoja RH i pridržavanju općih postavki zaštite okoliša, no “prilikom donošenjan značajnih odluka o gospodarenju prostorom šumovitim krajolicima, šumarska struka kao donositelj i provoditelj šumarskih planova je u najviše slučajeva zaobiđena”.Tako navodi kao primjer slučaja hrvatske delegacije glede potpisivanja Protokola o daljnjem smanjenju sumpora u okviru Konvencije o dalekosežnome prekograničnom onečišćenju zraka (Oslo 13. i 14. lipnja 1994.), “gdje se nije vodilo računa o današnjem stanju propadanja šuma u Hrvatskoj”. U sljedećem dvobroju iste godine komentira novi Pravilnik o uređivanju šuma,koji određuje “da je prilikom izrade osnove gospodarenja potrebito odrediti i općekorisne funkcije šuma po kategorijama i to za odjele i odsjeke svake gospodarske jedinice”. Time je stvorena podloga “za objektivnije vrednovanje socijalnih i ekoloških funkcija šume, što uveliko olakšava šumarskoj struci da sudjeluje u ostvarivanju prostornih planova”. Ovdje možemo reći da su njegov pionirski trud i postepe ne dogradnje tijekom proteklog vremena glede proble matike općekorisnih funcija šume, ovim aktom dobile i zakonsku podlogu. U dvobroju iza toga govori o njezišume koja započinje njenim osnivanjem i traje do kraja njezina života, “kojizapravo predstvavlja smjenu generacija i daje glavno obilježje obnovljivosti šume”. Tu je sada pitanje tko može obavljati njegu šume – posebice obilježavati stabla za sječu? Prečesto piše, no to “prepuštamo stručnjacima nižeg stupnja školovanja, zahtijevajući od njih da obave dio stručnog posla kojemu nisu dorasli”. Kako je od 1994. god. u svakome dvobroju pisana Riječ glavnog urednika, nije moguće u ovome napisu osvrnuti se detaljnije na još gotovo oko 80-taknapisa, stoga ćemo kratko ukazati na teme o kojima je bilo riječi. U 1995. god. poziva na suradnju između šumarstva i vodoprivrede, jer “su šume nezamjenjivi vodoprivredni objekti.”Još jednom piše o općekorisnim funkcijama šume u kojima su sadržani izvori ljudskoga blagostanja, pa sugerira“sirovinsku funkciju šume potrebno jepodrediti ravnoteži šumskoga ekosu |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 92 <-- 92 --> PDF |
stava”. Svibanjsko-lipanjski dvobroj posvećen je akciji “Bljesak”i to su dani koji “izazivaju u nama ponos, tugu i sreću”, jer slobodna su područja Posavlja Psunja, Papuka. Istovremeno prisjeća se Bleiburga, gdje je krvavo plaćen “kratkotrajni prividni osjećaj hrvatske slobode”. Sljedeći je tekst posvećen“Oluji”, kada je u “Zvonimirovu gradu, ponosnome Kninu ponovo se zavijorila hrvatska zastava”. U 1996. god. u svojim tekstovima traži odgovor na pitanja: “Da li šumarstvo zaista prodaje pitku vodu, čisti zrak, estetski ugođaj ekološke funkcije koje stvara šuma”?; “Hidrelektrana NovoVirje ili rezervat biosfere Drava – Mura”, a i potiče raspravu na temu “Šumarska etika”. Zakon o šu- mama bez šumara, napis je iz 1997. god. u kojemu se osvrće na Ustavu kontradiktorni članak 24b Zakona o cestama. U sljedećim brojevima teme su prenamjena šume (Kako poslije prenamjene šume obnoviti njenu ekološku funkciju); Izrada nacionalne strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti te o povezanosti šumarstva i lovstva. U 1998. god. glavne su teme: Prepuštamo li šumarstvo diletantima?; O osjetljivosti šume u krajobrazu hrvatskoga Jadranskog primorja; Šumski požari – tema ljeta; Šumsko bogatstvo u Nacrtu prijedloga programa prostornog uređenja RH; Certifikacija šuma i pitanja uz Kanal Dunav-Sava i hidroelektranu Novo Virje. U 1999. god. to su teme o vodnom doprinosu, značenju šume u ekologiji krajolika i utjecaj dovršne sječe na općekorisne funcije šume, a u 2000. god.o hortikulturi, propadanju šuma i preradi drva oštećenih stabala te hrvatskom šumarstvu za 21. stoljeće. U 2001. god. urednik se osvrće na promjenu ustroja šumarstva, obnovu šume i ekološku javnost, obnovu lužnjakovih sastojina oštećenih propadanjem i položaj šumarstva i šumarske struke u Hrvatskoj. O ciljevima restrukturiranja “Hrvatskih šuma”; Dan planeta zemlja; Dravska liga upozorava; Prekretnica; Ressel i Certifikacija, teme su iz 2002. god., a Financiranje obnove šuma oštećenih propadanjem; Voda i šuma u godini vode; Što poslije požara naših sredozemnih šuma i O hrvatskome nacionalnom standardu za FSC certifikaciranje šuma, teme su iz 2003. god. U 2004. god. započinje s temom o prenamjeni šuma i šumskoga zemljištra u hrvatskome sredozemlju; O paneropskoj ekološkoj mreži u RH;Brane i akumulacije – blagostanja ili razočaranja?;Utjecaj šume na klimatske prilike vezivanjem ugljika te Može li šuma zaustaviti bujice i poplave.Teme iz 2005. god. su: Treba li promjeniti kategoriju zaštite Kopačkoga rita; Još o kanalu Dunav-Sava; Naše šumarsko školstvo i EU; Zašto treba hitno kartirati opće koristi šuma i Šume i šumarstvo u Hrvatskoj i EU. U 2006. god. najznačajnije su teme: Šuma i pitka voda, nezaobilazna činjenica; Šumarska znanost o utjecaju šume na erziju i vodozaštitu te Čemu služe nacionalni parkovi, a u 2007. Šuma i globalno zatopljenje klime; Uloga naših nizinskih šuma u globalnoj promjeni klime; Organizacija javne rasprave o kanalu Dunav-Sava i Šuma i razvoj turizma u Hrvatskoj. Što nedostaje Ministarstvu za regionalni razvoj, šumarstvo i vodno gospodarstvo Vlade RH; Kakv miraz nude naše struke u EU;Komu pripada voda koju oplemeni i očuva šuma i Certifikacija šuma, odumrla stabla i biološka raznolikost, glavne su teme u 2008. god. U 40-oj godini uredničkoga rada teme su nosile naslov: Prirodno gospodarenje šuma znatno je korisnije od prašume; O odnosu šumarstva i službene zaštite prirode; Kako u prilikama recesije osigurati budućnost naših mladih prirodno gospodarenih šuma; Još o šumi i zaštiti prirode u svezis NATUROM 2000.u Hrvatskoj i napopsljetku O organizacijskom strukturiranju Hrvatskih šuma d.o.o. Čestitajući našemu profesoru Prpiću na više nego zasluženoj Nagradi za životno djelo, napominjemo kako su mnogi od ovih napisa zainteresiranima prilika da iz njih nešto nauče, nekima i potsjetnik na ono što, ako suto već znalitrebali i učiniti, ali još uvijek nisu. Isto tako mogao bi to biti i motiv onima koji su se priklonili dnevnoj politici i odmakli od struke da se vrate struci koju su odabrali za svoj životni poziv. H.Jakovac i Z. Seletković AKTUALNO – CURRENT NEWS STANJE POPULACIJE VUKA U HRVATSKOJ, S PRIJEDLOGOM ZAHVATA U POPULACIJU U 2011/12. GODINI Populacijom vuka (Canis lupus)kao strogo zaštiće-ment za novo razdoblje 2010–2015. g. donijelo nadlenom vrstom u našoj se zemlji upravlja na temelju Planažno Ministarstvo kulture srpnja 2010. g.*. Kako je poupravljanja vukom u Hrvatskoj, koji je planski doku-čevši od 2005. Planom upravljanja vukomprvi put * Frković,A. Plan upravljanja vukom u Republici Hrvatskoj 2010.–2015. Šumarski list 9–10/2010. str. 517–519. |