DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 18     <-- 18 -->        PDF

J. Čavlović, K. Teslak, A. Seletković: PRIMJENAI USPOREDBA PRISTUPAPLANIRANJAOBNOVE ...Šumarski list br. 9–10, CXXXV (2011), 423-435
strukture postojećih sastojina uslijed opadanja broja
stabala, temeljnice i prirasta hrasta lužnjaka, te očekivano
malog priliva sastojina kvalitetne strukture u kategoriju
starijih i starih sastojina.


Prostorna raspodjela sastojina prema stupnjevima
prioriteta obnove (Karta 2) može uputiti na okvirnu vremensku
i prostornu dinamiku obnove šume u slučaju
primjene ovog kriterija, uvažavajući dodatno prethodno
navedene moguće promjene raspodjele sastojina prema
prioritetu obnove. Prema Karti 2 je vidljivo da postoji
određeno manje ili veće koncentriranje sastojina istog
stupnja prioriteta, što može imati nepovoljan utjecaj na
prostornu raspodjelu sastojina na kojima će se istodobno
provoditi obnova.


Usporedba prostorne raspodjele površinskih etata
određenih prema tri različita pristupa (Karta 3 i 4) očekivano
pokazuje najveće razlike između pristupa temeljenog
na razlici prosječnog prihoda (E_DEL_REN) i
na dobi sastojina (E_DOB), gdje gotovo da i nema preklapanja.
Površinski etat obnove prema Osnovi gospodarenja
predstavlja određenu kombinaciju prva dva
pristupa odabira sastojina za obnovu, prema kojemu su
dijelom uključene mlađe sastojine lošije strukture te
većim dijelom starije sastojine kvalitetnije strukture.


Obnovanajstarijih sastojina koje su u prosjeku strukturno
i najkvalitetnije (21 sastojina), u slučaju predmetne
šume bi rezultirala najvećim ukupnim prihodom od
73 mil. kuna, od čega se 93 % odnosi na hrast lužnjak
(Tablica 3). Kratkoročno i jednoznačno gledano, to bi
bio najučinkovitiji pristup, s obzirom na najveći ukupni
prihod i manje troškove šumskouzgojnih radova koji
koji se mogu očekivati zbog očuvane strukture sastojina.
Međutim, ovdje treba uzeti u obzir i očekivane dugoročne
neposredne i posredne gubitke: gubitci prirasta vrijednosti
od 122,22 kn po ha godišnje (4,52 mil kn
tijekom 140 godina na 264 ha), gubitci uslijed odgađanja
obnove strukturno narušenih sastojina od 92,39 kn
po ha godišnje (3,27 mil kn tijekom 140 godina na
253 ha) te teško odredivi posredni gubitci kao posljedica
slabijeg uspjeha obnove i povećanih troškova šumskouzgojnih
radova uslijed odgađanja obnove i dodatnog narušavanja
stanišnih i strukturnih odnosa u sastojinama loše
strukture. Prema istraživanju provedenom u lužnjakovim
šumama (Željezić,2008), uspjeh obnove može biti
upitan dok uloženi troškovi u šumskouzgojne radove su
višestruko veći u sastojinama slaba i devastirana obrasta
u odnosu na sastojine dobrog obrasta.


Dugoročna održivost gospodarenja se ogleda u pristupu
obnove sastojina koje su prema strukturno razvojnim
značajkama daleko od očekivanog razvoja i
ostvarenja ciljnih učinaka (E_DEL_REN).To bi vodilo
bržem unapređenju stanja sastojina i šume te privođenju
staništa potencijalnoj proizvodnosti (Čavlovići dr.
2006). S druge strane, povećanje troškova šumskouz


gojnih radova vezanih uz obnovu sastojina narušene
strukture (Željezić,2008) i značajno manji ukupni
prihod (Tablica 3) bi moglo dovesti u pitanje pokrivanje
troškova gospodarenja unutar razine gospodarske jedinice
Josip Kozarac. Značajke etata propisanog prema
osnovi gospodarenja (Tablica 3) ukazuju na to da su se
nastojali ostvariti i dugoročni i kratkoročni zahtjevi gospodarenja,
uključivanjem manjeg dijela sastojina loše
kvalitete (25 % površinskog etata), te većeg dijela starijih
sastojina dobre kvalitete.Tako su dijelom smanjeni
dugoročni i posredni gubitci kao posljedica odgađanja
obnove sastojina loše kvalitete (na 65,4 ha), te osiguran
ukupni prihod (sastojine kvalitetne strukture) za pokrivanje
troškova gospodarenja. Međutim, stvaran i
mogući intenzitet i dinamika obnove sastojina loše
strukture treba biti predmet planiranja na strateškoj
razini, proširivanjem načela održivosti gospodarenja
izvan granica gospodarske jedinice na šire područje
(Klepac,1952).


Model prikazan Formulom 1 može biti primjenjiv
za rangiranje pojedinih dijelova postojećih sastojina
(sastojine većih površina i veće prostorne heterogenosti)
na temelju podataka uređajne izmjere na mreži
100*100 m (Teslak,2010), kao podloga za grubo izlučivanje
sastojina. Daljnji razvoj je moguć u smislu
određivanja prostorne raspodjele varijabilnosti strukture
sastojine na razini svakog pojedinog pixela (broj
stabala, temeljnica, debljinski prirast), pri čemu bi se
primjenom satelitskih snimaka odgovarajuće (razlučivosti)
rezolucije (Seletkovići dr. 2011)dobila podloga
za fino kartiranje (izlučivanje) homogenih
dijelova sastojina u kojima postoje različite strukturne
značajke i zahtjevi gospodarenja.Takva prostorna raspodjela
sastojina potencijalnih za obnovu, u odnosu
na onu prikazanu Kartom 2, bi bila kvalitetnije polazište
za planiranje prostorne i vremenske dinamike te
održivosti obnove šume. Pri tome bi površina pojedinih
sastojina za obnovu bila značajno manja od 12 ha, ili
čak od 6 ha, što je ekološki prihvatljivije, a prirodi bliskiji
pristup gospodarenja (AnićiMikac, 2011).


Treba istaknuti da samo struktura sastojina ili očekivani
prihod kao kriteriji nisu dovoljni pri planiranju obnove
šuma, posebno ne u okviru koncepta integralnog
gospodarenja šumama (Bončina, 2011)izahtjeva višeciljnog
gospodarenja (Guillermoi Mendoza,
1988; Manessi Farrell,2004; Misiri Misir,
2007). S obzirom na strukturu i odnos funkcija šume i
šumskogospodarskih ciljeva postoje ograničavajući
čimbenici gospodarenja koji mogu imati različit utjecaj
na planiranje postupaka gospodarenja, uključivanjem
zahtjeva kao na primjer, površina i prostorna raspodjela
sastojina za obnovu i starih sastojina (BorgesaiHo-
ganson,2000;Kurttilai dr.2002 a;Jumppanen
i dr. 2003), te ekološka i habitatna uloga šuma (Kurt