DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 103 <-- 103 --> PDF |
gornjem(bližem Slavoniji) i donjem(bližem šumostepskom području) autor detaljno proučava i cer, vrstu koja čini vezu prema zonalnoj vegetaciji ravničarskog dijelapanonskog područja. Iz ovog poglavlja vidljivo je da autor suvereno vlada ovim područjem, te mu to daje za pravo da napiše ovakovo djelo. U trećem poglavlju autor opisuje način obnove lužnjakovih šuma, što posebno ima važnost za praksu. U ovom djelu gotovo s priručničkom preciznošću, kao i jednostavnošću,autor navodi metode obnove ovisno o strukturnim i stanišnim uvjetima. Popis korištene i citirane literature vrlo je detaljan, obuhvaća preko 600 izvora, od kojih je više od 70 autorovih. Zbog uglavnom korištenih vlastitih istraživanja problematike obnove i ekologije nizinskih vrsta šumskog drveća,ponajprije hrasta te velike sličnosti s našim šumama,ova monografija ima izuzetno značenje i praktičnu primjenu i za našešume.Zbog obimnosti znanstvenih područja koje obuhvaća, kao i originalnih pristupa rješavanju problema, monografija ima i obilježja udžbenika, tako da smatram da se može koristiti kao i dopunska sveučilišna literatura, a svima onima koji se bave ovom problematikom preporučujem da nabave ovo vrlo vrijedno šumarsko djelo. Prof.dr.sc. Milan Oršanić L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanjeAkademije šumarskih znanosti – Firenze) Iz broja 3. svibanj-lipanj2011. godine izdvajamo: Proglas o sistemskom šumarstvu (Manifesto for systemic silviculture) osnovni je sadržaj ovoga broja časopisa. Protagonisti “Manifesta”su: G. Bovio, O. Ciancio, P. Corona, F. Iovino, F. Maetzke, M. Marchetti, G. Menguzzato, S. Nocentini i L. Portoghesi. Donosimo kratke sadržaje nekih članaka koji pojašnjavaju temelj i ulogu sistemskog šumarstva: –Orazio Ciancio:Sistemsko šumarstvo sa filozofskog epistemološkog i metodološkog gledišta Prihvaćanje saznanja da je šuma složeni biološki sustav, neophodno potreban za očuvanje života na našoj planeti, pretpostavlja radikalne promjene u znanstvenom postupku, duboku kulturalnu promjenu i novo poimanje šumarstva. U ovom članku obrađuje se teorija sistemskog šumarstva s filozofskog, spoznajnog, metodološkog i praktično- operativnog stajališta. U prvom dijeluanalizirana su osnovnanačela odnosa čovjek-priroda, definicija“trećeg puta”, znanstveni pristup problematici kompleksno sti biosustava. U drugom dijelu autor obrazlaže teorijska i tehnička obilježja sis temskog šumarstva. –SusannaNocentini:Šuma kao složeni biološki sustav: teorije i primjene U članku je analiziran koncept kompleksnog sus ta va u kontekstu aktualnih znanstvenih rasprava, te se istražuju znanstvene i operativne posljedice u području šumarstva i gospodarenja šumom.Klasično gospodarenje prirodnim resursima tretira dinamike razvoja populacija, zajednica i ekosustava kao da su nemjerljivi i predvidivi.U posljednjim desetljećima dvadesetog stoljeća rađa se hipoteza o funkcioniranju ekosustava,kao kompleksnog, promjenjivog i nepredvidivog sustava. Šumarstvo i sustavno gospodarenje, smatrajući šumu složenim biološkim sustavom, predviđa analize,meto de i operativne zahvate dosljedne tom konceptu. Sis tem sko šumarstvo uvodi u gospodarenje šumama kontinuirano usklađenje između ljudskih zahvata i reakcije šumskih sustava.Kraj je razdoblja u kojemu je šuma viđena kao entitet kojim se može gospodariti po prethodno određenim modelima. Povijest je jasno po |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 104 <-- 104 --> PDF |
kazala da više od dva stoljeća pokušaja da se ekosustavi učine predvidivima,pretvorila je šume u plantaže, a šumarstvo u tehniku proizvodnje drveta. –FrancescoIovino:Klasično šumarstvo, lokalna znanja i sistemsko šumarstvo Autor u ovom članku polazi od stajališta da izvjesna gledišta klasičnog šumarstva, kao tradicionalni načini korištenja šuma, zasnovani na lokalnim iskustvima, predstavljaju operativne načine koji se uvode u sistemsko šumarstvo. Provedena je analiza o primjeni kulturnih modela na kojima se zasniva klasično šumarstvo, s posebnim osvrtom na šume bukve, borova i ariša. Naglašava da su zahvati često primjenjivani neovisno o stanju strukture šume. Rezultati istraživanja potvrđuju da je primjena tradicionalnih načina korištenja šuma česta izvan područja Apenina. Primjena preborne sječe, ili sječe u manjim grupama, potvrđuje da sistemsko šumarstvo, koristeći stara iskustva za zadovoljenje lokalnih potreba, kombinira praktična i znanstvena saznanja. –Marco Marchetti:Međunarodne perspektive razvoja sistemskog šumarstva Konačni cilj multifunkcionalnosti gospodarenja šumom i prirodnim krajolikom je osigurati održivost okolišnih usluga koje pruža šuma. Razvoj multifunkcionalnog, održivog gospodarenja šumom,uvjetovan je procesima svjetske politike posljednjih četrdeset godina, sve od priznavanja važnosti šuma u najvažnijim međunarodnim konvencijama. Predloženi kriteriji u okviru sistemskog šumarstva su jamstvo povezivanja šumske ekonomije i dobrobiti čovječanstva.Analizirani su budući međunarodni zadaci i potencijal šumarstva sa stajališta održivog razvoja i ekosustavnog pristupa. U časopisu su objavljeni članci i ostalih protagonista sistemskog šumarstva, u kojima se obrađuju potrebe šumskog monitoringa, složenost mediteranskog šumarstva, planiranje, uređivanje šuma i šumski požari. Tema broja 4 srpanj-kolovoz je osnivanje održivih energetskih poljoprivredno-šumskih područja. Iz član ka izdvajamo: –Susanna Nocentini:Energetska poljoprivredno šumarska područja – ekonomska održivost i zaštita okoliša Podmirenje energetskih potreba uporabom biomase postala je posljednjih desetljeća važna strategija za smanjenje negativnog utjecaja uporabom fosilnih goriva.Po zadnjim podacima FAO-a (2010) proizvedena energija od biomase iznosi svega 10%primarne energije utrošene na globalnoj razini. Dvije trećine te ener gije troše zemlje u razvoju za grijanje i kuhanje. Ostala trećina se troši u razvijenim zemljama za industrijsku primjenu ili grijanje u privatnom sektoru. Po podacima FAO-a drvo predstavlja 87% ukupne uporabne biomase, ogrjevno drvo i drveni ugljen predstavlja 74%količine proizvedene i konzumirane u zemljama u razvoju. Iako se u Italiji s više od 50%šuma gospodari po načelu panjača, ona je najveći uvoznik ogrjevnog drveta. Posljednjih godina radi se na ustanovljenju specifičnih objekata zasnovanih na obnovljivim resursima, posebice na biomasi poljoprivredno-šumskog podrijetla. Vrlo je važno procijeniti mogući rizik sukoba između proizvodnje energije i opskrbe druge,već postojeće proizvodnje na tom području.Također je potrebno ocijeniti kompletan učinak tih zahvata na ublažavanju nepovoljnih klimatskih promjena. Iz tih razloga nastala je potreba planiranja “održivih energetskih uprava”, zasnovana na realnim proizvodnim kapacitetima područja, kompaktibilnim s načelima zaštite okoliša i razvojnim aktivnostima lokalnog stanovništva. Održivi energetski objekti na bazi biomase poljoprivredno- šumskog podrijetla uključeni su u “Projekt istraživanja nacionalnog značaja”. U aktivnost tog “Projekta” uključeni su: DEART – Odsjek poljoprivredne ekonomije i područnih resursa, odgovorna osoba I. Bernetti, DISTAF – Odsjek znanosti i šumske tehnologije (odgovorna S. Nocentini), DISAT– Znanstveni odsjek za okoliš – Sveučilišta Molise (odgovorni V. Garfi) i Odsjek agronomije i gospodarenje agro-ekosustavom, sveučilište Pisa (odgovorna osoba N. Slivestri). Prioritetni zadatak “Projekta”je analizirati mogućnost planiranja uspostave energetskih poljoprivredno-šumskih uprava na osnovi podataka o produktivnim potencijalima biomase, po kriterijima ekološke i ekonomske održivosti. Na temelju dosadašnjih iskustava, postaje sigurno da korištenje biomase poljoprivredno–šumskog podrijetla može dati pozitivne učinke s okolišnog, ekonomskog i socijalnog gledišta, samo ako se sagledava u okviru realne raspoložive biomase, kompatibilne s os ta lim tradicionalnim korištenjem na tom području. –Giorgio Ragaglinii dr.:Prilog o kulturama namijenjenima za agroenergiju u Toskani Na osnovi Direktive 2009/28/CE o uporabi energije obnovljivih izvora (Europski parlament i Savjet EU 2009), ustanovljeni su povoljni uvjeti za konverziju manje značajnih poljoprivrednih zemljišta u površine za podizanje energetskih kultura. Ubrzane klimatske promjene, te nesigurna ponuda fosilnih goriva, utjecali su na potrebu korištenja vegetativnih proizvoda u energetske svrhe. Radi se o biomasi koja je namijenjena izravnom sagorijevanju ili za proizvodnju biogoriva. Određivanje prikladnosti terena za uzgoj pojedinih energetskih kultura obavlja se na temelju prethodne primjene, te usporedbe klimatskih, pedoloških i topografskih čimbenika s potrebama pojedinih kultura. S obzirom da su mnoge vrste većini proizvođača gotovo nepoznate, treba u prvom razdoblju postupati oprezno. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 106 <-- 106 --> PDF |
drveta, koje ne bi utjecalo na proizvodnju standardne tržišno vrednije robe (pilanski trupci, celuloza i ogrjevno drvo za tržište).Ta predviđena količina drveta za čips proizlazi iz novog Plana gospodarenje prirodnim rezervatom, a sastoji se od sušaca, izvala, proreda, ostataka od izrade sortimenata i sl.Ta sirovina se prijašnjih godina nije koristila, već je dobrim dijelom ostajala u šumi. S obzirom da se radi o području koje je jako frekventno, mnoge radovetrebalo je oprezno raditi zbog sigurnosti posjetitelja. Iveranje čipsa obavljalo bi se na terenu, a prosječna udaljenost za prijevoz materijala je 4–5 km, a najveća udaljenost ne premašuje 10 km. Glede blizine objekata i termičkih stanica, gubitak energije je zanemariv. Procjenjuje se da će ovaj projekt smanjiti emisiju ugljičnog dioksida za 340 tona godišnje. U otvaranju ovog projekta, koji će ove jeseni biti stavljeni u funkciju, u financijskoj potpori su sudjelovali: Ministarstvo okoliša, općinaValdarno,Valdisieve i Reggello, te regijeToskana sa 50%učešća. Projekt su naručili Ured državnih šuma i Fondacija San Giovanni Gualberto – Benediktinci izVallombrose, a izradila “Talijanska udruga za poljoprivredno-šumarsku energiju”. Frane Grospić MEĐUNARODNASURADNJA INTERNATIONAL COOPERATION 65. GODIŠNJI SKUPNJEMAČKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA (DEUTSCHER FORSTVEREIN) UAACHENU 21–25 RUJNA 2011. U Aachenu, poznatom povijesnom i turistički atraktivnom gradiću (približno 250 000 stanovnika) na krajnjem zapadu Njemačke, pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija (Nordrhein-Westfalen) od 21. do 25. rujna ove godine pod motom “Mi smo šuma”, održan je 65. stručni skup u organizaciji Njemačkoga šumar 1 skog društva (Deutscher Forstverein). Na prijateljski poziv kolega iz Njemačke odazvalo se Hrvatsko šumarsko društvo kojega je, nadam se primjereno i angažirano, predstavljao potpisnik ovog izvješća. Naime, već neko vrijeme, Njemačko šumarsko društvo podržava i nastoji pojačati i međunarodni karakter svojeg najvećeg godišnjeg okupljanja,tako da se posljednjih godina na ovim skupovima pojavljuju i kolege iz šu-Slika1.Eurogress konferencijski centar u kojem je održan 65. godišnji skup Njemačkog šumarskog društva marskih društava iz okruženja. Na ovogodišnjem skupu, u formalnom smisluto su bili predstavnici šumarskih društava Hrvatske i Mađarske, dok je među sudionicima skupa bilo gostiju iz Slovačke, Srbije, Crne gore i još nekih gostiju iz neposrednog Njemačkog okruženja. Prema informacijama dobivenim na registracijskom pultu, na otvorenju ovogodišnjega skupa prijavilo se preko 700 sudionika. Inače, Njemačko šumarsko društvo danas broji preko 7000 članova. Organizator je čitavo kompleksno događanje na širem područjuAachena realizirao kroz tri cjeline: kongresno-izlagački dio u novouređenom kongres nom centru “Eurogress”, u neposrednoj blizini sta roga grada(slike 1 i 2), Slika2.U prostorima Eurogress centra odvijala se živa aktivnost i demonstracijsko-sajmišni u samom srcu staroga poslovni razgovori na 30-ak izlagačkih mjesta grada, na malom trgu ispred Aachenske gradske vi jećnice iAachenske rimokatoličke katedrale,UNESCO spomenika svjetske baštine u pozadini (slike 1 4, 5, 6 i 7), http://www.forstverein.de/ 520 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Nakon prvih analiza, potencijalne vrste za uzgoj uToskani predviđene su uz uobičajenih drvno-celuloznih (kao npr. topola) sljedeće vrste: trstika (Arundo donax L.), miskanto (Mischantus x giganteusGref i Deuter), stričak (Cynara cardunculusL.), kukuruz (Zea mays L.), sirak (Sorghum bicolorL. Moench), suncokret (Helianthus annuusL.) i repica (Brassica napusL.). Mnoge od njih su proizvođačima poznate zbog drugih uporabnih vrijednosti. Proces određivanja površina za energetsku proizvodnju regijeToskana podijeljen je u tri faze: –odabir potencijalno upotrebljivih površina, –odabir najpovoljnijih vrsta za te površine u odnosu na pedoklimatske uvjete i –procjena površina koje se učinkovito mogu konvertirati u proizvodnju određenih kultura. Od ukupne površine poljoprivrednog zemljišta regi je Toskana koja iznosi 1 030 000 ha, prikladno je za pro izvodnju drvno-ekološkog materijala 65.000 ha, a za pro iz vodnju biogoriva 117 000 ha. Za uzgoj topole pred viđena je površina od 16 000 ha, za trstiku 39 000 ha, a za ostale drvenaste vrste manje površine. Za proizvodnju biogorivapredviđa se uzgoj kukuruza na 7 000 ha, sirka na 22 000 ha, suncokreta na 42 000 ha i repice na 45 000 ha. Pretpostavlja se da bi kod punog funkcioniranja tog projekta, tj. rad instaliranih pogona u trajanju od 8 000 sati godišnje, kapacitet proizvedene električne energije iznosio 96 MW, a toplinske 383 MWu 2020. g., što je 96%potreba električne energije i 64%toplinske energije, koliko će iznositi potrošnja regije Toskana. –NicolaPavonei dr.:Agroenergetski plan regije Molise Biomasa poljoprivrednog i šumskog porijeklatrebala bi 2020. g. predstavljati ključnu ulogu u podmirenju obnovljivih izvora energije regije Molise. Krajem 2010.g. regija Molise je, nakon dvije godine rada završila istraživački projekt “Ocjena bioenergetskog potencijala regije Molise”, kao prilog “Regionalnog agroenergetskog plana”. U izradi projektasudjelovali su :Talijansko udruženje poljoprivredno-šumske energije, Sveučilište Molise i Viši institut za zaštitu i istraživanje okoliša. Regija Molise daje velik prilog proizvodnji obnovljive energije na nacionalnoj razini, te je uzopskrbu vlastitih potreba izvoznik u druge regije. Proizvodnja te energije je na bazi vjetra, vode i biomase. U poljoprivredno- šumskom sektoru troši se svega 2%regionalne potrošnje energije. Na području regije provode se intenzivne radnje na primjeni drveta za proizvodnju bioenergije. Tome ide u prilog činjenica da je cijelo područje regije pokriveno plinskom mrežom (metan), a koriste se kao izvor energije i komina masline, ostaci od proizvodnje ulja. Od velike strateške važnosti je postavljanje prvih pet pogona za proizvodnju čipsa i šest modernih termi čkih postrojenja. Na temelju elaboriranih podataka, ocijenjena su tri energetska modela: drvna energija, energija na bazi biljnog ulja i bioplin iz stočnih farma. Struktura uporabne biomase po posljednjim istraživanjima je sljedeća: –ostaci od obrezivanja vinove loze (čips)6 450 t –ostaci od obrezivanja maslina (čips)7 500 t –suha komina i koštice maslina7 200 t –čips šumskog podrijetla43 000 t Ukupno biomase64 150 t Ovome treba dodati oko 8 000 t čipsa iz panjača od 2014.g. nadalje. U planu je instaliranje 1 000 kotlovnica godišnje za kućanstva snage 10–50 KW, s namjerom zamjene 60% postojećih kućanskih aparata, te 40%za nova postrojenja, zamjenu i supstituciju fosilnih goriva. Postrojenja na biomasutrebaju se instalirati uz mnogobrojne farme, kao i preše za proizvodnju biljnog ulja, uglavnom iz suncokreta. Njihova namjena je uglavnom proizvodnja električne energije u manjim stanicama (50–500 KW), te toplinske kao paralelni proizvod.Akcijskim planom i investicijama u projekt, predviđa se smanjenje godišnje emisije COza 64 000 tona, ili 2 ukupno 1,26 milijuna tona za 20 godina,koliko je vijek trajanja postrojenja. Uz pozitivne učinke na negativne klimatske promjene, projekt ima ekonomsku opravdanost, jer je na primjer tijekom 2009.g. u regiji prodano 200 milijuna kubika metana za kućne i uslužne potrebe, što će se u idućem razdoblju bitno promijeniti. –LuigiBartolozzi,GiovanniGalipo:Energetski lanac u Prirodnom bioenergetskom rezervatu Vallombrosa Prirodni rezervat Vallombrosa u provinciji Firenza, udaljen 40 minuta automobilom od središta grada, predstavlja kolijevku talijanskog šumarstva. Zaštićena zona nalazi se na površini od 1273 ha. Od 11.stoljeća tu se odvija aktivan život usko vezan za šumsko-poljoprivredne aktivnosti planinskog područja (470–1440 m.n.v.). Zbog potrebe sudjelovanja u snižavanju emitiranja stakleničkih plinova i globalnog zatopljenja, u Prirodnom rezervatupoduzete su aktivnosti na podizanju termičkih centrala na biogorivo (čips) iz šuma ovog zaštićenog područja. Predviđena je izgradnja dvaju termičkih postrojenja, ukupne snage 1 MW, te toplinske mreže cijevi od ukupne dužine oko 1300m. Ukupno je predviđeno gri janje svih 16 zgrada ukupnog volumena 45000 m. U blizini postrojenja kotlovnice izgrađen je silos ka 3 paciteta 140m. Godišnja potrošnja čipsa potrebnog za rad postrojenja je ekvivalentna količini od 700–800 m |