DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 103     <-- 103 -->        PDF

gornjem(bližem Slavoniji) i donjem(bližem šumostepskom
području) autor detaljno proučava i cer, vrstu
koja čini vezu prema zonalnoj vegetaciji ravničarskog
dijelapanonskog područja. Iz ovog poglavlja vidljivo
je da autor suvereno vlada ovim područjem, te mu to
daje za pravo da napiše ovakovo djelo.


U trećem poglavlju autor opisuje način obnove lužnjakovih
šuma, što posebno ima važnost za praksu. U
ovom djelu gotovo s priručničkom preciznošću, kao i
jednostavnošću,autor navodi metode obnove ovisno o
strukturnim i stanišnim uvjetima.


Popis korištene i citirane literature vrlo je detaljan,
obuhvaća preko 600 izvora, od kojih je više od 70 autorovih.



Zbog uglavnom korištenih vlastitih istraživanja problematike
obnove i ekologije nizinskih vrsta šumskog
drveća,ponajprije hrasta te velike sličnosti s našim
šumama,ova monografija ima izuzetno značenje i
praktičnu primjenu i za našešume.Zbog obimnosti
znanstvenih područja koje obuhvaća, kao i originalnih
pristupa rješavanju problema, monografija ima i obilježja
udžbenika, tako da smatram da se može koristiti
kao i dopunska sveučilišna literatura, a svima onima
koji se bave ovom problematikom preporučujem da nabave
ovo vrlo vrijedno šumarsko djelo.


Prof.dr.sc. Milan Oršanić


L’ITALIA FORESTALE E MONTANA
(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima –
izdanjeAkademije šumarskih znanosti – Firenze)


Iz broja 3. svibanj-lipanj2011. godine izdvajamo:


Proglas o sistemskom šumarstvu (Manifesto for systemic
silviculture) osnovni je sadržaj ovoga broja časopisa.
Protagonisti “Manifesta”su: G. Bovio, O.
Ciancio, P. Corona, F. Iovino, F. Maetzke, M. Marchetti,
G. Menguzzato, S. Nocentini i L. Portoghesi.


Donosimo kratke sadržaje nekih članaka koji pojašnjavaju
temelj i ulogu sistemskog šumarstva:


–Orazio Ciancio:Sistemsko šumarstvo sa filozofskog
epistemološkog i metodološkog gledišta
Prihvaćanje saznanja da je šuma složeni biološki
sustav, neophodno potreban za očuvanje života na
našoj planeti, pretpostavlja radikalne promjene u znanstvenom
postupku, duboku kulturalnu promjenu i novo
poimanje šumarstva.


U ovom članku obrađuje se teorija sistemskog šumarstva
s filozofskog, spoznajnog, metodološkog i praktično-
operativnog stajališta. U prvom dijeluanalizirana su
osnovnanačela odnosa čovjek-priroda, definicija“trećeg
puta”, znanstveni pristup problematici kompleksno


sti biosustava. U drugom dijelu autor obrazlaže teorijska
i tehnička obilježja sis temskog šumarstva.


–SusannaNocentini:Šuma kao složeni biološki
sustav: teorije i primjene
U članku je analiziran koncept kompleksnog sus ta va
u kontekstu aktualnih znanstvenih rasprava, te se
istražuju znanstvene i operativne posljedice u području
šumarstva i gospodarenja šumom.Klasično gospodarenje
prirodnim resursima tretira dinamike razvoja populacija,
zajednica i ekosustava kao da su nemjerljivi i
predvidivi.U posljednjim desetljećima dvadesetog stoljeća
rađa se hipoteza o funkcioniranju ekosustava,kao
kompleksnog, promjenjivog i nepredvidivog sustava.
Šumarstvo i sustavno gospodarenje, smatrajući šumu
složenim biološkim sustavom, predviđa analize,meto de
i operativne zahvate dosljedne tom konceptu. Sis tem
sko šumarstvo uvodi u gospodarenje šumama
kontinuirano usklađenje između ljudskih zahvata i
reakcije šumskih sustava.Kraj je razdoblja u kojemu je
šuma viđena kao entitet kojim se može gospodariti po
prethodno određenim modelima. Povijest je jasno po




ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 104     <-- 104 -->        PDF

kazala da više od dva stoljeća pokušaja da se ekosustavi
učine predvidivima,pretvorila je šume u plantaže,
a šumarstvo u tehniku proizvodnje drveta.


–FrancescoIovino:Klasično šumarstvo, lokalna
znanja i sistemsko šumarstvo
Autor u ovom članku polazi od stajališta da izvjesna
gledišta klasičnog šumarstva, kao tradicionalni načini
korištenja šuma, zasnovani na lokalnim iskustvima,
predstavljaju operativne načine koji se uvode u sistemsko
šumarstvo. Provedena je analiza o primjeni kulturnih
modela na kojima se zasniva klasično šumarstvo, s
posebnim osvrtom na šume bukve, borova i ariša. Naglašava
da su zahvati često primjenjivani neovisno o
stanju strukture šume.


Rezultati istraživanja potvrđuju da je primjena tradicionalnih
načina korištenja šuma česta izvan područja
Apenina. Primjena preborne sječe, ili sječe u
manjim grupama, potvrđuje da sistemsko šumarstvo,
koristeći stara iskustva za zadovoljenje lokalnih potreba,
kombinira praktična i znanstvena saznanja.


–Marco Marchetti:Međunarodne perspektive
razvoja sistemskog šumarstva
Konačni cilj multifunkcionalnosti gospodarenja
šumom i prirodnim krajolikom je osigurati održivost
okolišnih usluga koje pruža šuma. Razvoj multifunkcionalnog,
održivog gospodarenja šumom,uvjetovan je
procesima svjetske politike posljednjih četrdeset godina,
sve od priznavanja važnosti šuma u najvažnijim
međunarodnim konvencijama. Predloženi kriteriji u
okviru sistemskog šumarstva su jamstvo povezivanja
šumske ekonomije i dobrobiti čovječanstva.Analizirani
su budući međunarodni zadaci i potencijal šumarstva sa
stajališta održivog razvoja i ekosustavnog pristupa.


U časopisu su objavljeni članci i ostalih protagonista
sistemskog šumarstva, u kojima se obrađuju potrebe
šumskog monitoringa, složenost mediteranskog šumarstva,
planiranje, uređivanje šuma i šumski požari.


Tema broja 4 srpanj-kolovoz je osnivanje održivih
energetskih poljoprivredno-šumskih područja. Iz član ka
izdvajamo:


–Susanna Nocentini:Energetska poljoprivredno
šumarska područja – ekonomska održivost i
zaštita okoliša
Podmirenje energetskih potreba uporabom biomase
postala je posljednjih desetljeća važna strategija za smanjenje
negativnog utjecaja uporabom fosilnih goriva.Po
zadnjim podacima FAO-a (2010) proizvedena energija
od biomase iznosi svega 10%primarne energije utrošene
na globalnoj razini. Dvije trećine te ener gije troše
zemlje u razvoju za grijanje i kuhanje. Ostala trećina se
troši u razvijenim zemljama za industrijsku primjenu ili
grijanje u privatnom sektoru. Po podacima FAO-a drvo
predstavlja 87% ukupne uporabne biomase, ogrjevno


drvo i drveni ugljen predstavlja 74%količine proizvedene
i konzumirane u zemljama u razvoju. Iako se u
Italiji s više od 50%šuma gospodari po načelu panjača,
ona je najveći uvoznik ogrjevnog drveta.


Posljednjih godina radi se na ustanovljenju specifičnih
objekata zasnovanih na obnovljivim resursima, posebice
na biomasi poljoprivredno-šumskog podrijetla.
Vrlo je važno procijeniti mogući rizik sukoba između
proizvodnje energije i opskrbe druge,već postojeće
proizvodnje na tom području.Također je potrebno ocijeniti
kompletan učinak tih zahvata na ublažavanju nepovoljnih
klimatskih promjena. Iz tih razloga nastala je
potreba planiranja “održivih energetskih uprava”, zasnovana
na realnim proizvodnim kapacitetima područja,
kompaktibilnim s načelima zaštite okoliša i
razvojnim aktivnostima lokalnog stanovništva.


Održivi energetski objekti na bazi biomase poljoprivredno-
šumskog podrijetla uključeni su u “Projekt istraživanja
nacionalnog značaja”. U aktivnost tog “Projekta”
uključeni su: DEART – Odsjek poljoprivredne ekonomije
i područnih resursa, odgovorna osoba I. Bernetti,
DISTAF – Odsjek znanosti i šumske tehnologije (odgovorna
S. Nocentini), DISAT– Znanstveni odsjek za okoliš
– Sveučilišta Molise (odgovorni V. Garfi) i Odsjek
agronomije i gospodarenje agro-ekosustavom, sveučilište
Pisa (odgovorna osoba N. Slivestri). Prioritetni zadatak
“Projekta”je analizirati mogućnost planiranja
uspostave energetskih poljoprivredno-šumskih uprava na
osnovi podataka o produktivnim potencijalima biomase,
po kriterijima ekološke i ekonomske održivosti.


Na temelju dosadašnjih iskustava, postaje sigurno
da korištenje biomase poljoprivredno–šumskog podrijetla
može dati pozitivne učinke s okolišnog, ekonomskog
i socijalnog gledišta, samo ako se sagledava u
okviru realne raspoložive biomase, kompatibilne s os ta
lim tradicionalnim korištenjem na tom području.


–Giorgio Ragaglinii dr.:Prilog o kulturama namijenjenima
za agroenergiju u Toskani
Na osnovi Direktive 2009/28/CE o uporabi energije
obnovljivih izvora (Europski parlament i Savjet EU
2009), ustanovljeni su povoljni uvjeti za konverziju
manje značajnih poljoprivrednih zemljišta u površine
za podizanje energetskih kultura.


Ubrzane klimatske promjene, te nesigurna ponuda
fosilnih goriva, utjecali su na potrebu korištenja vegetativnih
proizvoda u energetske svrhe. Radi se o biomasi
koja je namijenjena izravnom sagorijevanju ili za
proizvodnju biogoriva.


Određivanje prikladnosti terena za uzgoj pojedinih
energetskih kultura obavlja se na temelju prethodne
primjene, te usporedbe klimatskih, pedoloških i topografskih
čimbenika s potrebama pojedinih kultura. S
obzirom da su mnoge vrste većini proizvođača gotovo
nepoznate, treba u prvom razdoblju postupati oprezno.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 106     <-- 106 -->        PDF

drveta, koje ne bi utjecalo na proizvodnju standardne tržišno
vrednije robe (pilanski trupci, celuloza i ogrjevno
drvo za tržište).Ta predviđena količina drveta za čips
proizlazi iz novog Plana gospodarenje prirodnim rezervatom,
a sastoji se od sušaca, izvala, proreda, ostataka
od izrade sortimenata i sl.Ta sirovina se prijašnjih godina
nije koristila, već je dobrim dijelom ostajala u
šumi. S obzirom da se radi o području koje je jako frekventno,
mnoge radovetrebalo je oprezno raditi zbog
sigurnosti posjetitelja.


Iveranje čipsa obavljalo bi se na terenu, a prosječna
udaljenost za prijevoz materijala je 4–5 km, a najveća
udaljenost ne premašuje 10 km. Glede blizine objekata i


termičkih stanica, gubitak energije je zanemariv. Procjenjuje
se da će ovaj projekt smanjiti emisiju ugljičnog
dioksida za 340 tona godišnje.


U otvaranju ovog projekta, koji će ove jeseni biti
stavljeni u funkciju, u financijskoj potpori su sudjelovali:
Ministarstvo okoliša, općinaValdarno,Valdisieve i
Reggello, te regijeToskana sa 50%učešća. Projekt su
naručili Ured državnih šuma i Fondacija San Giovanni
Gualberto – Benediktinci izVallombrose, a izradila “Talijanska
udruga za poljoprivredno-šumarsku energiju”.


Frane Grospić


MEĐUNARODNASURADNJA
INTERNATIONAL COOPERATION
65. GODIŠNJI SKUPNJEMAČKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA
(DEUTSCHER FORSTVEREIN) UAACHENU 21–25 RUJNA 2011.
U Aachenu, poznatom povijesnom i turistički
atraktivnom gradiću (približno 250 000 stanovnika)
na krajnjem zapadu Njemačke, pokrajine Sjeverna
Rajna-Vestfalija (Nordrhein-Westfalen) od 21. do 25.
rujna ove godine pod motom “Mi smo šuma”, održan
je 65. stručni skup u organizaciji Njemačkoga šumar


1


skog društva (Deutscher Forstverein). Na prijateljski
poziv kolega iz Njemačke odazvalo se Hrvatsko šumarsko
društvo kojega je, nadam se primjereno i angažirano,
predstavljao potpisnik ovog izvješća. Naime,
već neko vrijeme, Njemačko šumarsko društvo podržava
i nastoji pojačati i međunarodni karakter svojeg
najvećeg godišnjeg okupljanja,tako da se posljednjih


godina na ovim skupovima pojavljuju i kolege iz šu-Slika1.Eurogress konferencijski centar u kojem je održan 65. godišnji
skup Njemačkog šumarskog društva


marskih društava iz okruženja. Na ovogodišnjem


skupu, u formalnom smisluto su bili predstavnici šumarskih
društava Hrvatske i Mađarske, dok je među
sudionicima skupa bilo gostiju iz Slovačke, Srbije,
Crne gore i još nekih gostiju iz neposrednog Njemačkog
okruženja. Prema informacijama dobivenim na
registracijskom pultu, na otvorenju ovogodišnjega
skupa prijavilo se preko 700 sudionika. Inače, Njemačko
šumarsko društvo danas broji preko 7000 članova.


Organizator je čitavo kompleksno događanje na
širem područjuAachena realizirao kroz tri cjeline:
kongresno-izlagački dio u novouređenom kongres





nom centru “Eurogress”, u neposrednoj blizini sta


roga grada(slike 1 i 2),


Slika2.U prostorima Eurogress centra odvijala se živa aktivnost i
demonstracijsko-sajmišni u samom srcu staroga


poslovni razgovori na 30-ak izlagačkih mjesta





grada, na malom trgu ispred Aachenske gradske vi


jećnice iAachenske rimokatoličke katedrale,UNESCO
spomenika svjetske baštine u pozadini (slike


1


4, 5, 6 i 7),


http://www.forstverein.de/


520




ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 105     <-- 105 -->        PDF

Nakon prvih analiza, potencijalne vrste za uzgoj uToskani
predviđene su uz uobičajenih drvno-celuloznih
(kao npr. topola) sljedeće vrste: trstika (Arundo donax
L.), miskanto (Mischantus x giganteusGref i Deuter),
stričak (Cynara cardunculusL.), kukuruz (Zea mays
L.), sirak (Sorghum bicolorL. Moench), suncokret
(Helianthus annuusL.) i repica (Brassica napusL.).
Mnoge od njih su proizvođačima poznate zbog drugih
uporabnih vrijednosti.


Proces određivanja površina za energetsku proizvodnju
regijeToskana podijeljen je u tri faze:
–odabir potencijalno upotrebljivih površina,
–odabir najpovoljnijih vrsta za te površine u odnosu
na pedoklimatske uvjete i


–procjena površina koje se učinkovito mogu konvertirati
u proizvodnju određenih kultura.
Od ukupne površine poljoprivrednog zemljišta regi je
Toskana koja iznosi 1 030 000 ha, prikladno je za pro izvodnju
drvno-ekološkog materijala 65.000 ha, a za pro iz vodnju
biogoriva 117 000 ha. Za uzgoj topole pred viđena
je površina od 16 000 ha, za trstiku 39 000 ha, a za ostale
drvenaste vrste manje površine. Za proizvodnju biogorivapredviđa
se uzgoj kukuruza na 7 000 ha, sirka na
22 000 ha, suncokreta na 42 000 ha i repice na 45 000 ha.


Pretpostavlja se da bi kod punog funkcioniranja tog
projekta, tj. rad instaliranih pogona u trajanju od 8 000
sati godišnje, kapacitet proizvedene električne energije
iznosio 96 MW, a toplinske 383 MWu 2020. g., što je
96%potreba električne energije i 64%toplinske energije,
koliko će iznositi potrošnja regije Toskana.


–NicolaPavonei dr.:Agroenergetski plan regije
Molise
Biomasa poljoprivrednog i šumskog porijeklatrebala
bi 2020. g. predstavljati ključnu ulogu u podmirenju
obnovljivih izvora energije regije Molise. Krajem
2010.g. regija Molise je, nakon dvije godine rada završila
istraživački projekt “Ocjena bioenergetskog potencijala
regije Molise”, kao prilog “Regionalnog
agroenergetskog plana”. U izradi projektasudjelovali
su :Talijansko udruženje poljoprivredno-šumske energije,
Sveučilište Molise i Viši institut za zaštitu i istraživanje
okoliša.


Regija Molise daje velik prilog proizvodnji obnovljive
energije na nacionalnoj razini, te je uzopskrbu
vlastitih potreba izvoznik u druge regije. Proizvodnja
te energije je na bazi vjetra, vode i biomase. U poljoprivredno-
šumskom sektoru troši se svega 2%regionalne
potrošnje energije. Na području regije provode se intenzivne
radnje na primjeni drveta za proizvodnju bioenergije.
Tome ide u prilog činjenica da je cijelo
područje regije pokriveno plinskom mrežom (metan), a
koriste se kao izvor energije i komina masline, ostaci
od proizvodnje ulja.


Od velike strateške važnosti je postavljanje prvih


pet pogona za proizvodnju čipsa i šest modernih termi


čkih postrojenja. Na temelju elaboriranih podataka,


ocijenjena su tri energetska modela: drvna energija,
energija na bazi biljnog ulja i bioplin iz stočnih farma.
Struktura uporabne biomase po posljednjim istraživanjima
je sljedeća:
–ostaci od obrezivanja vinove loze (čips)6 450 t
–ostaci od obrezivanja maslina (čips)7 500 t


–suha komina i koštice maslina7 200 t
–čips šumskog podrijetla43 000 t
Ukupno biomase64 150 t
Ovome treba dodati oko 8 000 t čipsa iz panjača od
2014.g. nadalje.
U planu je instaliranje 1 000 kotlovnica godišnje za
kućanstva snage 10–50 KW, s namjerom zamjene 60%
postojećih kućanskih aparata, te 40%za nova postrojenja,
zamjenu i supstituciju fosilnih goriva.
Postrojenja na biomasutrebaju se instalirati uz mnogobrojne
farme, kao i preše za proizvodnju biljnog ulja,
uglavnom iz suncokreta. Njihova namjena je uglavnom
proizvodnja električne energije u manjim stanicama
(50–500 KW), te toplinske kao paralelni proizvod.Akcijskim
planom i investicijama u projekt, predviđa se
smanjenje godišnje emisije COza 64 000 tona, ili


2


ukupno 1,26 milijuna tona za 20 godina,koliko je vijek
trajanja postrojenja.


Uz pozitivne učinke na negativne klimatske promjene,
projekt ima ekonomsku opravdanost, jer je na
primjer tijekom 2009.g. u regiji prodano 200 milijuna
kubika metana za kućne i uslužne potrebe, što će se u
idućem razdoblju bitno promijeniti.


–LuigiBartolozzi,GiovanniGalipo:Energetski
lanac u Prirodnom bioenergetskom rezervatu
Vallombrosa
Prirodni rezervat Vallombrosa u provinciji Firenza,
udaljen 40 minuta automobilom od središta grada, predstavlja
kolijevku talijanskog šumarstva. Zaštićena zona
nalazi se na površini od 1273 ha. Od 11.stoljeća tu se
odvija aktivan život usko vezan za šumsko-poljoprivredne
aktivnosti planinskog područja (470–1440 m.n.v.).


Zbog potrebe sudjelovanja u snižavanju emitiranja
stakleničkih plinova i globalnog zatopljenja, u Prirodnom
rezervatupoduzete su aktivnosti na podizanju termičkih
centrala na biogorivo (čips) iz šuma ovog zaštićenog područja.
Predviđena je izgradnja dvaju termičkih postrojenja,
ukupne snage 1 MW, te toplinske mreže cijevi od
ukupne dužine oko 1300m. Ukupno je predviđeno gri


janje svih 16 zgrada ukupnog volumena 45000 m.


U blizini postrojenja kotlovnice izgrađen je silos ka


3


paciteta 140m. Godišnja potrošnja čipsa potrebnog za


rad postrojenja je ekvivalentna količini od 700–800 m