DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2011 str. 68     <-- 68 -->        PDF

procesa povećati konkurentnost i kvalitetu europskog
visokog obrazovanja u odnosu na ostale razvijene zemlje.
Tose želi postići stvaranjem jedinstvenog europskog
visokoobrazovnog prostora (European Higher EducationArea
– EHEA). Ovo nadalje znači usvajanje sustava
lako prepoznatljivih i usporedivih stupnjeva obrazovanja,
usvajanje sustava obrazovanja podijeljenog u dva
ciklusa, uvođenje ECTS bodovnoga sustava, promicanje
mobilnosti studenata i nastavnika, povećanje kvalitete
visokog obrazovanja, promicanje europske dimenzije u
visokom obrazovanju. Ovim se ciljevima dodaje i uvođenje
koncepta cjeloživotnoga obrazovanja u visoko
obrazovanje, uvođenje trećeg ciklusa poslijediplomskih
studija (doktorski studiji), uspostava zajedničkog europskog
istraživačkog prostora (European research area-
ERA), uvođenje nacionalnih kvalifikacijskih okvira
usporedivih s krovnim kvalifikacijskim okvirom EHEA
(AFramework for Qualifications in the EHEA), definiranje
ishoda učenja za sva tri ciklusa u skladu s Dublin-
skim deskriptorima, osiguranje kvalitete u skladu s
europskim standardima kvalitete (Standards and Quidelines
for QualityAssurance in the European the higher
Education – ESG) te priznavanje stranih diploma i drugih
visokoobrazovnih kvalifikacija u skladu s Konvencijom
Europskog vijeća / UNESCO o međunarodnom
priznavanju.


Na svoj karakterističan, neposredan i izravan način,
Dekan je uz ova deklarativna i “zvučna” načela“bolonjskog
procesa”prokomentirao i razloge zbog kojih
smo se morali u nju uključiti. Kao najvažnije izdvajamo
ovdje: obvezu izrade analize ishoda učenja (smisao
i konkurentnost)obrazovanih polaznika koju svake


5. godine nameće Zagrebačko sveučilište, osuvremenjavanje
nastavnog programa s novim spoznajama i
trendovima iz određenog područja, usklađivanje s potrebama
tržišta rada, usmjeravanje novog nastavnog
programa na područja po kojima ćemo biti prepoznatljivi
ili po kojima smo jedinstveni (ne slušaju se na
drugim sastavnicma Sveučilišta), nastavni program
usmjeriti na šumu kao ekosustav, obrazovati stručnjaka
koji će imati znanja i sposobnosti gospodariti s ukupnim
ekosustavom (šumom) što bi se kolokvijalno najbolje
izrazilo riječima “odmaknuti se od ustaljene
prakse stablo= trupac”. Dodatni argument koji je išao
u prilog (ide i danas) uvedbi sustava 3+2+3 prof. Oršanić
ilustrirao je prikazom srodnih visokoškoslkih institucija
s kojima Šumarski fakultet ima povijesnu i vrlo
dobru suradnju.Većina ih ima istovjetnu (dakle u potpunosti
sukladnu) obrazovnu shemu (primjerice Beč,
Ljubljana, Brno, Sarajevo), a manji broj se razlikuje
(Beograd i Sopron 4+1+3).


Dekan je zatim iznio i neke od problema s kojima se
kao Fakultet susreo u posljednjem razdoblju, a nakon
uvedbe novog studija studiranja. Kao jedan od stalnih
problema istaknuo je znatne teškoće kod zapošljavanja
diplomiranih polaznika studija Šumarskog fakulteta.
Ovaj je problem doduše prisutan i prije novog sustava
obrazovanja i izražen je u mnogim strukama danas,ali
je u kontekstu novina koje je “bolonjski sustav”donio
došlo i do nekih novih gledišta o kojima brine uprava
Fakulteta. Postojanje primjerice dva studijska modula
na studiju Šumarstvo,šumarska praksa nije prepoznala
kao tržišno korisno rješenje. Šumarstvo treba ili prepoznaje
samo stručnjaka općeg tipa (inženjera) s rav no
mjerno usvojenim znanjima iz svih područja. Uža
specijalizacija ne nalazi svog opravdanja na ovoj ljes t vi
ci obrazovanja,već je treba dopustiti samo na specijalističkim
studijima. Za njih (veliku većinu) pak vlada
vrlo slaba zainteresiranost kandidata iz prakse. Ne
manje značajnim izdvojio je i probleme oko ustroja i
osnivanja studijskih programa diljem države. Dosadašnja
politika državne uprave bila je izdavanje dopusnica
za održavanje preddiplomskih studija bez obzira
na stvarne materijalne i ljudske resurse (zgrade, nastavna
pokušališta i sl. s jedne strane i nastavnici zadovoljavajućih
znanstvenih i nastavnih akreditacija s druge
strane). Čvrsti je stav uprave i nastavnika Šumarskog
fakulteta iskazan i putem jedne tematske sjednice Fakultetskog
vijeća, da se svakako ne podlegne praksi cijepanja
i teritorijalnog dislociranja studija, jer to
predstavlja degradaciju kvalitete studiranja i stavlja u
iznimno neravnopravan i nelogičan položaj polaznike
“izvornih” i “dislociranih” studija (iako, u pravnom
smislu država ih izjednačava u kompetencijama). Prof.
Oršanić izrazio je pritom jasan stav o tome da je jedini
pravi put ostanak/povratak na postojećem studiju/studijima
pri Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Duga povijest,
velika uložena sredstva u ljude/nastavnike
(pomlađena struktura novim i komptentnim sveučilišnim
profesorima) i materijalne resurse (nov i moderan
kompleks zgrada) jamče kvalitetu i međunarodnu prepoznatljivost
nastavnog programa. Kada se malo bolje
zamislimo, to i jest jedini logičan i mogući put u suvremenu
zajednicu znanja kakva je proklamirana “bolonjskom
deklaracijom”. Od ostalih značajnih problema
koji opterećuju funkcioniranje fakulteta i usložnjuju
provedbu “bolonjskog procesa”, Dekan je istaknuo
smanjenje izdvajanja kojima se financira nastava te
potpuni izostanak financiranja dijela akreditiranog studijskog
programa, rekli bismo, za šumarskog inženjera
njegov najznačajniji – terensku nastavu. U sličnu kategoriju
problema finacijske naravi Dekan je svrstao i
čitav niz problema koji se javljaju kod zapošljavanja
nastavničkog i ostalog osoblja,gdje su državni potezi
išli s jedne strane ka otvaranju i moderniziranju obrazovnog
sustava i znanosti, a s druge strane to financijski
nisu pratili. U svojoij realnoj i balansiranoj
prezentaciji, prof. Oršanić naveo je i neke pozitivne i
ohrabrujuće činjenice poput pojave povećanja interesa
srednjoškolaca za studijske programe Šumarskog fa