DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2011 str. 65 <-- 65 --> PDF |
STABLJIKAVA PETOPRSTA(Potentilla caulescens L.) Višegodišnja biljka s odrvenjenim nadzemnim dijelom rizoma,koji je gusto pokriven ostacima zalistaka. Listovi rozete 5-člani na dugačkim peteljkama,s gornje strane goli ili slabo dlakavi, a s donje uz žile prileglote po rubovima trepavičasto dlakavi. Za razliku od listova rozete, listovi stabljike tročlani,dok su najgornji jednostavni. Iz središta rozete izraste nekoliko stabljika s većim brojem cvjetova, najčešće bijele boje s gusto svilenastim dlakama na stapkama. Stabljikavu petoprstuu sjeverozapadnoj Hrvatskoj nalazimo na dolomitnim stijenama Ivančice i Strahinjčice (Pisane pećine), a općenito u Hrvatskoj još raste na Kalniku, Kleku, Obruču, Mrsinju iVelebitu. Na Strahinjčici u predjelu Pisanih pećinaPotentilla caulescens nastanjuje vrlo strme stijene,gdje raste pojedinačno ili u manjim busenima, te na blokovima stijena unutaras. Seslerio sadlerianae-Ostryetum carpinifoliae Cerovečki 2006. U sintaksonomskom smislu Potetilla caulescens svojstvena je vrsta reda Potentilletalia caulescentis Br.-Bl. in Br.-Bl. et Jenny 1926,te svezePotentillion caulescentisBr.-Bl. in Br.-Bl. et Jenny 1926. U vegetaciji stijena srednje Europenalazimo je u as.Hieracio humilis-Potentilletum caulescentisBr.-Bl. in Meier et Br.-Bl. 1934 te as. Potentilletum caulescentisAichinger 1933.Horvat I. 1962.navodi da alpska svezaPotentillion caulescentisprodire u Hrvatsku u sjevernom i južnom dijelu,ali znatno osiromašena alpskim flornim elementima, međutim ne navodi da bi gradila samo-fitogeografskom smislu možemo ju shvatiti predalpstalnu asocijaciju. sko-alpskim flornim elementom. Stabljikava petoprsta (Potentilla caulescens) rasprostranjena je u zemljama srednje i južne Europe, a u Zdravko Cerovečki, dipl.ing.šum. LOKVANADIVISKI Nema mnogo posjetitelja otoka Krka koji se odvaže upoznati njegove najviše predjele, a još je manje onih koji dospiju do njihovih malih vodenih osobitosti, loka va. Takva lokva koja se ipak ne može ubrojiti u obič ne, poput onih na otoku Cresu, je i lokva pod Diviskom ili Djevojačkom gorom – najvišim vrhom u jugoistočnom dijelu otoka. Doći do lokve i vrha Diviskeznadu tek rijetki stranci na ovom otoku.Kad se prijeđe prijevoj Malmašutai okokilometar pođe u smjeru Baške, puteljkom ulijevo stižemo do nekoliko zatoka /vrata/ na poljskom putu koja treba otvoriti i za sobom zatvoriti. Naime, tim zatokama zatvara se prolaz ovcama s velikih pasišta u tom dijelu otoka Krka.Putem se krećemo u smjeru jugoistoka oko 7 km i ostavimo vozilo pred jednim suhozidom, kojemu ne naziremo kraj. Odatle pješice oko 30 minuta uz taj suhozid dolazimo do neobične lokve i kod vrha Diviska. Pogled s vrha otkriva nam pravi položaj i arhitekturu nepresušne lokve. Prema središnjem dijelu lokve izgrađeno je od kamena pet suhozida, dirita, koji se Sl. 1. Lokva pod Diviskom na otoku Krku |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2011 str. 66 <-- 66 --> PDF |
zvjezdasto šire u svim smjerovima.Tako ovce svakog vlasnika imaju osiguran nesmetan prilaz vodi, a do izvjesne mjere je i spriječeno miješanje stada raznih vlasnika. Uz rubove lokve i najbližeg suhozida raste nekoliko zanimljivih vrsta biljaka, a u vodi obitava razmjerno bogat životinjski svijet. Vrh Diviska visinom se ne ističe puno u okolnom krajoliku, ali dolaskom na ovo mjesto i u njegovu neposrednu okolicu možemo doživjeti ljuti krš u svom izvornom obliku. Rijetko gdje u Dalmaciji i na Dinaridima uopće, može se zamijetiti tako oštro vapnenačko kamenje i u tolikoj količini, pa je prolazak ovim površinama Sl. 2. Ljuti krš oko vrha Diviske vrlo težak, mjestimično skoro nemoguć. RT KAMENJAK Istra je prepuna prirodnih i kulturno povijesnih znamenitosti. Osim Parka prirode Učka zaštićeni su i mnogi drugi prirodni predjeli. Među njima je odnedavno i rt Kamenjak na kranjem jugu poluotoka koji sam za sebe obuhvaća velik broj vrijednih pa i endemičnih vrsta živih bića. I u reljefu Kamenjaka nalazimo niz geomorfoloških osebujnosti i zanimljivosti. One se, ponajprije odnose na obalni pojas koji je razmjerno dug jer se Kamenjak ističe velikom obalnom razvedenošću. Obale su skoro na čitavom potezu stjenovite. Dio obale je položit i blago se uzdiže i na tim dijelovima u raspuklinama kamenja ima malo rastresitog tla, najviše crvenice.Na dijelu takvih obala razvijena je obilno halofilna vegetacija razmjerno velikog broja vrsta među kojima se nalaze i takve kojima je Kamenjak jedino nalazište u Hrvatskoj. U blizini mora naplitkoj obalnoj zoni mjestimice su dobro razvijene borove sastojine. Dio obale Kamenjaka je strm i stjenovit. Strmci su ponegdje visoki 6–8 metara i u pojedinostima podsjećaju na one velike strmce Dugog otoka ili otoka Prvića ili Cresa.Takvu obalu susrećemo na kranjem jugurta izloženu najvećem djelovanju mora. Stjenoviti odsjeci su ponegdje koso položeni, slojeviti, i zbog nejednake otpornosti na trošenje mjestimice su Sl. 1. Dio južne obale Kamenjak punu udubljenja i poluspilja.Tuse nalazi i jedina prava jama rikavica u kojoj se neprestano čuje mlat mora. Halofilna vegetacija na takvim dijelovima obale slabije je razvijena. Stjenovita južna obala Kamenjaka zbog svoje slikovitosti i ljepote privlačna je sve većem broju turista. Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. AKTUALNO – CURRENT NEWS REFORMA NASTAVNOG PROGRAMANAŠUMARSKOM FAKULTETU SVEUČILIŠTAU ZAGREBU Izlaganje Dekana Šumarskog fakulteta prof. dr. sc. Milana Oršanića na 115. redovitoj skupštini HŠD-a u bjelovarskom Domu kulture 17. lipnja 2011. godine Kako smo najavili u prošlom broju Šumarskoga izlaganje predstavio prof. dr. sc. Milan Oršanić, lista, u ovome broju donosimo prikaz aktualne stručne Dekan Šumarskog fakulteta u Zagrebu. teme protekle redovite Skupštine HŠD-a,koju je kroz |