DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2011 str. 54     <-- 54 -->        PDF

D. Barčić, N. Panić: EKOLOŠKO VREDNOVANJE U ZAŠTIĆENOM PROSTORU PARKAPRIRODE ... Šumarski list br. 7–8, CXXXV (2011), 379-390


5. RASPRAVA– Discussion


Ekološko i prostorno vrednovanje u parku prirode
bitan je pokazatelj glavnih smjernica zaštite i očuvanja
biološke i krajobrazne raznolikosti. Prvi korak u tom
smjeru je zoniranje koje jamči opstanak temeljnog fenomena
zaštite, a sukladno zakonskoj regulativi omogućeno
je ograničeno gospodarenje izvan zone temeljnog
fenomena. Pojam ograničenog gospodarenja tumači se
kroz zadane smjernice održivog razvoja.Na temelju rezultata,
posebno usporedne analize i matrice utjecaja
različitih djelatnosti (tablice 1 i 2) može se zaključiti
kako najjači utjecaj, te intenzivne promjene mogu uzrokovati
riječni promet, poljoprivreda i vodno gospodarstvo.
U šumarstvu se ponajprije nastoji sačuvati sve
preostale šumske površine, jer predstavljaju stanište
većem dijelu faune Kopačkog rita. Na području parka
prirode nije dozvoljeno unositi alohtone vrste drveća,
već samo autohtone,i to bijelu vrbu i crnu i bijelu topolu,
ukoliko to dozvoljavaju stanišni uvjeti. Gospodarenje
šumama provodi se uz ugrađivanje mjera zaštite
prirode u šumsko-gospodarske osnove.


Djelatnosti vodnog gospodarstva trebaju biti usmjerene
na održavanje prirodnosti močvarnih i poplavnih
ekoloških sustava, jer njihov utjecaj može najviše
ugroziti biološku i krajobraznu raznolikost.Važno je
uspostaviti povoljan; prirodi najbliži hidrološki režim u
poplavnom području. Izgradnja novih vodno-gospodarskih
objekata, produbljivanje ili zatrpavanje postojećih
kanala treba biti uz minimalne intervencije u
okoliš i prethodno izrađenu studiju utjecaja planiranih
zahvata na okoliš. Za zaštitu i očuvanje područja Kopačkog
rita u užem smislu i Podunavlja u širem smislu,
od ključnog značenja je omogućavanje odvijanja procesa
stvaranja meandara na Dunavu i Dravi. Stoga su
zabranjene sve aktivnosti gradnje koje bi taj proces
onemogućavale u budućnosti, te jednako tako treba
provesti restauraciju dijela postojećih objekata koji
danas onemogućavaju meandriranje. Osobitu pozornost
treba usmjeriti na kakvoću vode koja ispuštanjem
dolazi u Kopački rit. Problem otpadnih voda odnosi se
na sve vrste onečišćivača i zagađivača (otpadne komunalne,
industrijske i poljoprivredne vode) koji su do
sada svoje otpadne vode upuštale u rit. Budući su
Drava i Dunav u svom toku od izvora pa do parka prirode
recipijent brojnih otpadnih voda; na prostor parka
vode dolaze opterećene onečišćenjima različitog porijekla.
Zbog toga je potrebnona županijskoj, državnoj i
međudržavnoj razini voditi aktivnosti s ciljem da se količine
otpadnih voda smanje izgradnjom odgovarajućih
uređaja za čišćenje svih vrsta otpadnih voda, naravno i
uz propisani nadzor i praćenje kvalitete voda.


Djelatnosti poljoprivrede trebaju biti usmjerene na
ekstenzivni način uzgoja životinja, zatim poticanje tradicionalnih
načina korištenja poljoprivrednog zemljišta.
Istovremeno ograničiti oblike intenzivne proizvodnje
unutar parka i spriječiti daljnje agromelioracije radi nestajanja
vlažnih i poplavnih staništa. Gospodarski ribolov
treba ostaviti kao tradicionalnu aktivnost lokalnog
stanovništva, te ga uklopiti u tradicionalni održivi razvoj
naselja u neposrednoj blizini zaštićenog područja.Treba
se provesti sustavno suzbijanje nezakonitog ribolova,
što je od izuzetne važnosti za zaštitu ribljeg fonda.
Naime, ribe kao osnova u svim lancima ishrane važne su
za brojčano stanje svih ostalih skupina kralješnjaka.
Smanjenje prehrambene osnove imat će za posljedicu
smanjenje i svih ostalih skupina u lancu ishrane.


U zaštićenom prostoru kao što je park prirode,
lovne aktivnosti trebaju biti strogo u zakonskim okvirima,
bitno je uvođenje stalnog nadzora u svrhu suzbijanja
krivolova. Osobito je naglašena stroga zaštita u
posebnom zoološkom rezervatu.


Uzevši u obzir valorizaciju prostora,potrebno je uočiti
razliku između primarne i sekundarne zaštite. U
primarnu zaštitu obuhvaćeni su prirodni temeljnifenomeni.
Vodena i močvarna vegetacija, nitrofilna i travnjačka
vegetacija, zatim ugrožena i rijetka šumska staništa
prema Nacionalnoj klasifikaciji. Radi se o sljedećim staništima
na području parka prirode: C.2.2. vlaž nelivade
srednje Europe (RedMOLINIETALIAW.Koch 1926),


E.1.1.poplavne šume vrba (SvezaSalicion albaeSoó
1930), E.1.2. poplavne šume topola (Sveza Populion
albaeBr.-Bl. 1931), E.2.2. poplavne šume hrasta lužnjaka
(Sveza Alno-Quercion roboris Horvat 1938),


E.3.1.mješovite hrastovo-grabove i čiste grabove šume
(Sveza Erythronio-Carpinion/Horvat 1958/ Marinček
in Mucina et al. 1993). Prirodno bogatstvo očituje se
dakako i brojnim svojtama flore i faune(Avertebrata i
Vertebrata). Uzimajući u obzir biološku raznolikost
treba naglasiti kako faunu ptica Kopačkog rita čini 296
vrsta, odnosno 78,4 % od ukupnog broja ptica u Hrvatskoj.
U vodama rita zabilježene su 44 vrste slatkovodnih
riba,što je 34,6 % ukupnog broja riba Hrvatske.
Također prisutne su 52 vrste sisavaca, što predstavlja
51,4 % od ukupnog broja sisavaca Hrvatske. Kroz sekundarnu
zaštitu i provođenje mjera zaštite zastupljene
su različite djelatnosti uz posjećivanje i rekreaciju unutar
zaštićenog područja. Ponajprije to se odnosi na lov i
ribolov, naravno uz gospodarenje šumama, te ekstenzivnu
poljoprivredu.Kopački rit dio je biološki i krajobrazno
vrijednog ritskog ekosustava. Sadašnje
vrijednosti aluvijalnih i nizinskih šuma koje je potrebno
očuvati nisu samo ekološke,nego i gospodarske
(Prpić iJakovac,1998). Istovremeno postojeće zaštićeno
područje dio je veće cjeline poplavnih šuma,
što je ekološki neprocjenjivo za našu zemlju
(Schneider-Jacoby, 2006). Isti autor navodi za
primjer kako je orao štekavac (Haliaeetus albicilla) izvrstan
bioindikator za velika prostranstva aluvijalnih
vlažnih staništa. Zaštita biološke raznolikosti moguća