DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2011 str. 94     <-- 94 -->        PDF

L’ITALIA FORESTALE E MONTANA


(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima
izdanjeAkademije šumarskih znanosti – Firenze)


Iz broja 6, studeni-prosinac 2011. godine izdvajamo:


Izvodi iz referata sa kongresa “Stare šume Italije”


– identifikacija, obilježje gospodarenja (drugi dio)


Kongres je održan 25–26. lipnja 2010. godine u
Prato diTivo, Pietra Camella – Teramo.


Francesco Iovino i dr.: Struktura starih bukovih
šuma u južnimApeninima.


U svim mediteranskim zemljama i mnogim ostalim
zemljama Europe, šume su zbog antropološke aktivnosti
pretrpjele promjene prirodnog izgleda i strukturalna i
funkcionalna oštećenja. U Italiji praktički ne postoje
stare šume (po definiciji Spiesa, 2004 g.), već ekosustavi
koje obilježavaju stara stabla teposebna struktura kompleksnog
sastava cenoza i bogate biološke raznolikosti.


Analizom mrtvih i živih komponenata moguće je definirati
evolucijsko stanje i stupanj kompleksnosti ekosustava.
Cilj ovog istraživanja je definiranje razvojnog stanja
starih bukovih šuma u južnimApeninima (Campagna
i Basilicata), pomoću analize živih i mrtvih stabala, te
posljedica antropološkog utjecaja u prošlosti (šumski radovi
ili izostanak intervencija za duže razdoblje).


Studijski radoviobavljeni su u dvije bukove šume,
jedna u Nacionalnom parku Cilento iVallo di Diano i
druga u Nacionalnom parku Pollino, nadmorske visine:
prva 1330–1550, druga 1700–1750 m. U svakoj od
šuma ustanovljeni su biometrički podaci, analizom


2


ploha od 2500 m. Za analizu horizontalne strukture
korišteni su indeksi NBSI (Neighbourhood Based
Structural Indices), a za horizontalni indeksi LATHAM.
Procjena nekromase uključuje stojeća i ležeća
mrtva stabla, drvne fragmente i panjeve.


U dobivenim rezultatimanalaze se podaci o prisutnosti
stabala starih 300 do 350 godina., indeks LATHAM
evidentira dobro razvijen vertikalni profil koji je
tipičan za kompleksne strukture. Evidentirana nekromasa
je velika i nalazi se u količini od 50 do 90 t/ha.
Analizom horizontalne strukture ustanovljeno je da
uslijed uginuća starih stabala, pospješeno elementarnim
nepogodama dolazi do stvaranja progala, na kojima
se javlja intenzivna prirodna obnova, stvarajući
guste skupine.


Strukturalne karakteristike i količina nekromasetipične
su osobine zrelih faza šumske razvojne dinamike
i dopuštaju označavanje promatranih šuma starima po
dobi, strukturi i biomasi.


Marco Marchetti,Carlo Blasi: Stare šume u
Italiji po stalnoj nacionalnoj mreži podataka


U Italiji uz ekosustave koji su pod antropološkim
ut je cajem tisuće godina, postoje šumska područja
smješte na na teško pristupačnim lokacijama koje imaju
ka rakteristike velikog stupnja prirodnosti, predstavljajući
vrijedno nasljeđe biološke raznolikosti.


Posljednjih desetljeća povećanje troškova šumskih
aktivnosti dovelo je do koncentracije planiranja šumskih
sječa u lakše pristupačnim područjima, uzrokujući
često napuštanje udaljenih terena. Istovremeno je povećan
interes znanstvene zajednice za područja koja su
prepuštena prirodnoj dinamici.Topredstavlja polaznu
točku za projekt Old-growth forest u talijanskim nacionalnim
parkovima, koji je programiran u Odjelu za zaštitu
prirode u Ministarstvu okoliša, u suradnji sa
Centrom za istraživanje biološke raznolikosti Sveučilišta
“La sapienza” Roma.


Prva faza projekta je realizirana od 2006–2009. godi ne,
sa zadatkom prikupljanja informacija o učešću šum skih
populacija s karakteristikama starih šuma u ok vi-
rima Nacionalnih parkova. Naknadno su odabrana
šum ska područja koja stvarno zadovoljavaju definiciju
sta rih šuma na temelju projekta. Ustanovljene šumske
zo ne su zatim unesene u mape, klasificirane po stupnju
sta rosti i uključene u geodetsku bazu podataka, gdje je
re gistrirano strukturalno i vegetacijsko obilježje staništa.


Iako šumske površine Italije ne obiluju područjima
koja nikada nisu bila pod utjecajem ljudske aktivnosti ili
stoljećima bez antropološkog uznemiravanja, dobiveni
rezultati omogućuju obilježavanje i proučavanje realnog
stanja šuma s potencijalnim obilježjima starosti. Različitosti
promatranih šumskih tipologija daje ovom projektu
obilježje bitnog polazišta u ostvarenju nacionalne mreže
starih šuma, te u ostvarenju toga projekta treba ustrajati.


GianfrancoPirone i dr.:Šumska vegetacija Nacionalnog
parka Gran Sasso i Monti della Laga


Uz važnu ekološku, ekonomsku i kulturalnu ulogu,
šume predstavljaju esencijalnu komponentu krajolika. U
prostranoj panoramiApenina,šume sačinjavaju složene
i raznolike strukture. Šume Nacionalnog parka Gran
Sasso i Monti della La gapravi su uzorak šuma središnjihApenina.
To su šu me bukve, cera, kestena, običnog
graba, trepetljike, crnog gra ba, hrasta medunca, česmine
i raznih vrba (uzduž vo denih tokova). Sa fitosociološkog
stajališta opisane su sve asocijacije, tako na primjer
za bukvu, koja pr edsta vlja najvažniju vrstu Apenina, a
koja pokriva posebice sjeveroistočne padine do najviše
vegetacijske zone.


Dominantni oblik gospodarenja je panjača,te manji
dio visoke šume bukve s jelom.Autori navode pet asoci jacija
bukovih šuma, od čega tri imaju termofilno ob i lježje,
a ostale dvije su na površinama nižih tem peratura
i odgovaraju srednjeeuropskim bukovim šu mama.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2011 str. 95     <-- 95 -->        PDF

U odnosu na makroklimu, supstrat i vegetaciju au-
tori razlikuju tri tipa šuma:


1. Zonalne šume, vezane za regionalnu klimu i bioklimatske
karakteristike područja,
2. Ekstrazonalne šume, prisutne izvan tipičnog biogeografskog
i bioklimatskog područja i
3. Azonalne šume, nisu vezane za biogeografska i biokli
matska područja, a odnose se uglavnom na pioni r ske
cenoze, za koje klima ne predstavlja određujući
čimbenik.


Različite šumske tipologije u okviru Nacionalnog par ka
Gran Sasso i Monti della Laga čine važnu ulogu u biološkoj
raznolikosti područja. Mreža Natura 2000 priznaje
za područje Parka 11staništa posebne vrijednosti (SIC).


Caterina Palombo i dr.: Strukturne karakteristike
sastojina planinskog bora (Pinus mugo) u Nacionalnom
parku Dolomiti Bellunesi


Ekosustavi visokih kota, na gornjoj granici geografske
rasprostranjenosti vrste, mogu dati korisne informacije
o drvnom prirastu i klimatskim promjenama. Radi
opisa ekotona klekovine, postavljene su tri plohe uzduž
visinske gradijente u Monti del sole, na sjeverozapadnoj
ekspoziciji i nadmorskoj visini od 1850–2000 m.
Vršena je dendrološka analiza, pomoću koje je moguće
rekonstruirati strukturu i dob populacije.


Srednje veličine jedne plohe predstavljaju tipično
stanje, dok se na ostale dvije plohepokazuje trend povećanog
prirasta od prve polovine XX. stoljeća. Evidentirane
su povećane širine godova. Ove populacije
planinskog bora (klekovina, bor krivulj) pripadaju vegetacijskoj
asocijaciji Sorbo chamaemespili – Pinetum
mugi i tvore trajne formacije.


Maria ChiaraManetti i dr.:Stare šume i rezultati
pokusa na Pavarijevim pokusnim plohama


U članku su opisana obilježja starih šuma i definirana
va žnost tih sastojina za ustanovljenje prikladnog
gospodare nja,koje bi doprinijelo razvoju strukturalne
komplek snosti.


Primarne šume su u Europi praktično reliktne, te ih
treba izuzeti iz uobičajenog gospodarenja i na njih primjenjivati
režim potpune zaštite. Početkom 50-ih godina
prošloga stoljeća prof.Aldo Pavariustanovio je mrežu
od 24 stalne plohe, s ciljem da se slijedi prirodni razvoj
raznih šumskih sastojina, kako bi se dobila sigurna
osnova za rješavanje problematike uzgojnih radova u šu-
mama. Većina tih šumskih zajednica, ustanovljenih po
prof. Pavariju, izgubljene su radi raznih okolnosti: požari,
pašarenje i ponovno korištenje.


U ovom članku opisana je dinamika razvoja na 5
istraživačkih površina,i to na zajednicama mediteranske
makije i mješovitoj šumi bukve i jele. Registrirani
parametri pokazuju pozitivnu dinamiku razvoja, iako je
to još daleko od stanja ravnoteže. Za razliku od prirodnih
šuma,osjete se posljedice prethodnog korištenja tla
i vegetacije.


Šumske vrste koje čine dio cjeline šume,svoje učešće
su modificirali u brojnosti i dominantnosti u odnosu
na svoju autoekologiju i kapacitet otpornosti. Monitoring
na dužerazdoblje primarnih i sekundarnih šuma u
prirodnom razvoju ima danas višestruko vrijedne razloge.
Praksaje jako promijenjena, a u budućnosti će se
promijeniti još više. Zbog toga će mnoge šume ostarjeti.
Turnusi sječa se produžuju i naknadna obnova gotovo
ostaje pravilo. Sve to potvrđuje potrebu stalnog monitoringa
starih šuma.


Giovanna Potenza,Simonetta Fascetti: Lišajevi
kao indikatori starih šuma uApeninima južne
Italije


Epifitni lišajevi su posebno osjetljivi na gospodarenje
u šumama. U starim šumamanalaze se mnoge vrste lišajeva.
Oskudna zastupljenost lišajeva u mladim šumama
uzrokovana je nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima
koji otežavaju agamiju (razmnožavanje bez oplođivanja).


Lobaria pulmonaria i mnoge druge vrste lišajeva
smatraju se indikatorima starih šuma s kontinuiranim i
dugim ekološkim razvojem.


U ovom projektuuspoređena je struktura krajolika, sastav
šume i učešće lišajeva (posebice epifitskih) u tri prirodne
i gospodarene šume unutar Nacionalnog parkaVal
d’Agri u južnim Apeninima, radi ustanovljenja odnosa
zajednice lišajeva i načina šumskog gospodarenja.Epifitski
lišajevi ustanovljeni su na deblima hrastova (kitnjak,
cer i medunac), na bukvi i na stablima jele. Na
svakom stablu, na kojemu je nađen lišajLobaria pulmonaria,
pronađene su i ostale brojne vrste lišajeva.


Alessandro Wolynski:Planiranje i gospodarenje
u starim šumamaTrenta


Naseljenost pokrajne Trentino i ostalih područja
Alpa od antičkih vremena do danas, sa kontinuiranim
antropološkim utjecajem, uzrokovalo je sadašnje stanje
šuma ovoga područja. Zbog toga ne postoje primarne
šume, već male izolirane oaze, gdje je utjecaj čovjeka izvjesno
vrijeme bio manje izražen. Te šume mogu se
smatrati potencijalno starim šumama. Na području
Trenta, na padinama Val di sole iVal Comasine, registrirano
je oko 130 stabala ariša starih preko 600 godina.


S obzirom da postoje lokacije izuzetnog naturalističkog
i znanstvenog interesa, koje su ugrožene raznim
aktivnostima (naročito intenzivnom pašarenju), programirane
su mjere zaštite i posebna strategija gospodarenja
i uređivanja šuma. Od 80-ih godina prošloga
stoljeća izdvojeno je dvanaest područja s posebnom zaštitom
od antropološkog utjecaja. Osim toga, 69 000 ha
ili 20% šumske površine izdvojeno je iz namjene proizvodnje
drvnih sortimenata.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2011 str. 96     <-- 96 -->        PDF

Izdvajanje šumskih površina marginalnog ekonom


skog značenja i prepuštanje prirodnoj evoluciji unutar


produktivnih šuma, nema za zadatak samo njihovo
očuvanje, već njihovo vrednovanje za biološku, znanstvenu
i didaktičko-edukativnu namjenu. Naglašena je
važnost informacija dobivenih od ustanovljene mreže
starih šuma na tipološkoj osnovi, za primjenu na gospodarenje
šumama na način koji integrira ekološkookolišnagledišta
s ekonomskim.


Michele Puxeddu i dr.: Posljednji divovi medunca
na Sardiniji


Na otoku Sardiniji antropološka aktivnost je prouzročila
posebno velika oštećenja na šumskoj vegetaciji.
Poseban primjer su reliktne šume medunca (Quercus
pubescensWild) koje su zauzimale lokacije najviših dijelova
planine Gennargentu.


Prostorno-vremenskom inventarizacijom vođenom
pomoću software GIS, metodom multitemporalne kartografije,
evidentirane su promijene rasprostranjenosti
ovoga hrasta u posljednjih28 godina. 1977.godine medunac
je zauzimao površinu od 246 ha, da bi se ta površina
u 2005. godini smanjila na 158 ha (-36 %). Na
ovim površinama je 1977 g. evidentirano 4883 stabla,
da bi se godine 2005.taj broj smanjio na svega 907 stabala
(-85%). Radi se o vrlo starim stablima hrasta medunca,
egzotičnog izgleda i velikih dimenzija, koji daju
posebno obilježje izgledu krajolika.


Dramatično smanjenje površina i broja reliktnih stabala
medunca, u inače osiromašenom šumskom pokrovu
otoka Sardinije, predstavlja ozbiljnu opasnost za očuvanje
genetske varijabilnosti vrste i izgleda krajolika.


Frane Grospić


IZ HRVATSKOGAŠUMARSKOGADRUŠTVA


FROM THE CROATIAN FORESTRYASSOCIATION


FOTO IZLET


Nastavljajući uspješnu suradnju šumara i fotografa,
krajem prošle godine održan je u organizaciji HŠD-a
ogranka Karlovac foto izlet “Slunj 2010”. U jutro 16. listopada
2010. godine okupilo se 24 fotografa iz Karlo v ca,
Zagreba i Koprivnice te su se uputili na is traživanje
njima neviđenih susreta krša i vode Karlovačke županije.
Pomno odabrana područja za održavanje ovogodišnjeg
foto izleta (natjecateljskog karaktera!) bila su izvor
rijeke Slunjčice nedaleko od Slunja i izletište “Vrela
Mrežnice”, također u okolici Slunja.Teško je bilo u tako
ras košnom krajoliku punom divnih zakutaka i slabo po z
natih prirodnih bisera koje su Korana, Mrežnica i
Slunjčica savile u okolici Slunja, odlučiti se što u samo
je dnom danu pokazati zaista radoznalim i zahvalnim go-
s tima. Najveća radost je gostima iz potpuno drukčijih
kra jolika, poput ravne Podravine ili gradske vreve Za


gre ba pružiti doživljaj divljeg, nedirnutog krša Korduna,
ka njona Mrežnice, plavetnila Slunjčice, mističnosti napuš
tenih mlinova i priča vezanih uz nastajanje svih tih
vi zualnih bajki. Svakako, ostat će još puno takvih kuta ka
za neke druge foto izlete!


No, kako svaki pravi izlet, a i radni zadatak započinje
dobrim pripremama – i mi smo ih odradili – doručak
je bio postavljen u selu Slušnici pod nadstrešnicom
lovačkog doma,koju su ustupili članovi LD “Korana”
iz Slunja. Fotografi su iznenađeni ozbiljnošću pripre ma,
jednako ozbiljno prihvatili svoj dio posla – marlji vo
odabiranje dijelova Slunjčice za svoje foto zbirke i


“SLUNJ 2010.”


Druga postaja bilo je izletište poznato pod nazivom
“Vrelo Mrežnice”, s prekrasnim vidikovcem na putu do
samog izletišta. Natjecatelji su morali dati najbolje od
sebe budući da je dan bio maglovit, oblačan i općenito
vrlo težak za fotografske zadatke. Fotografije krajolika u
tim je uvjetima bio izazov snimiti, ali boje jesenskih plodova
su nadoknadile pomanjkanje sunca i svjetla, što je
povećalo udio fotografija detalja. Pristigle fotografije pokazale
su da se zaista radilo o profesionalcima. Naime,
sudionici su bili već nagrađivani iz prijašnjih foto izleta
Marija iVladoFerenčić, zatim članovi višestruko nagrađivanog
i jednog od najaktivnijih foto klubova – Zagreb,
te djeca iz foto sekcije Podravsko sunce.


Terenski uvjeti svima su predstavili dodatni izazov,
a viđeni detalji mamili na hvatanje objektivom. Čak je i


Slika 1. Otvorenje izlozba u Slunju


naravno natječaje.