DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2011 str. 117     <-- 117 -->        PDF

DRAGUTIN BEDŽULA (1931–2011)


Dana 2. veljače 2011. godine
pre stalo je kucati srce, Dragutina
Bedžule, diplomiranog inžinjera
šumarstva. U ime hrvatske šumarske
struke se na Novogradskom
groblju u Osijeku 5. veljače od
njega oprostio PavleVratarić.


Dragi naš Drago,
Tužno i bolno je odjeknula vijest


oTvojoj smrti. Opraštamosedanass
Tobom uimehrvatskog šumarstva.
Samo tuga i bol ostaje u srcima svih
koji su te poznavali. Iako si prije
više od dvadeset godina otišao u mirovinu,
uvijek si bio dio našeg kolektiva,
velike šumarske obitelji,
poštovan, jedan od utemeljitelja modernog
hrvatskog šumarstva. Posljed
nje godine Tvoga života bile su
pune boli, ali si uvijek smogao snage
nastaviti dalje. Sada odlaziš na put
bez povratka. Okupio si nas na svoj
posljednji ispraćaj.


Dragutin Bedžula rođen je 1. travnja
1931. godine u Dalju u obrtnič koj
obitelji. Osnovnu školu završio
je u Dalju, a Realnu gimnaziju u
Vukovaru. Studirao je na šumskogospodarskom
odjelu Poljoprivredno-
šumarskog fakulteta u Zagrebu,
gdje je diplomirao 1955. godine.


Nakon završenog studija zaposlio
se u Šumarskoj inspekciji – služba
za taksaciju u Vinkovcima.
Nakon godinu dana rada u taksaciji
prešao je na radno mjesto rukovoditelja
rasadnika u šumarijiVrbanja, a
zatim obnašao poslove referenta uzgoja
i pomoćnika upravitelja šumarije
Vrbanja. Od 1958. do 1959.
godine obavljao je dužnost upravitelja
šumarije Lipovac, a nakon toga
dužnost upravitelja šumarije Gunja.
Od 1963. godine radio je na mjestu
pomoćnika direktora za šumarstvo
Šumsko poljoprivredno industrijskog
kombinata “Spačva”Vinkovci.
Od 1969. godine obavljao je dužnost
tehničkog direktora Šumskog gospodarstva
“Hrast”Vinkovci. Nakon
osnivanja ROŠ-a “Slavonska šuma”
Vinkovci, 1970. godine preuzeo je
dužnost direktora razvojne službe u
Osijeku, kasnije službe za proizvodnju.
Na vlastiti zahtjev umirovljen
je 1. kolovoza 1990. godine.


Počeci radne karijere Drage Bedžule
vezani su uz poslove uređivanja
šuma, kada je utvrdio siguran
temelj svog budućeg, izuzetno uspješnog
stručnog i razvojnog rada
na ponos hrvatske šumarske struke.


Iz vremena službovanja na rukovodećim
funkcijama u Vinkovcima
pričalo se o njegovu predanom radu,
kada je unatoč niskim temperaturama
od -20 stupnjeva Celzijusa organizirao
proizvodnju, kako Drvna
industrija “Spačva” ne bi ostala bez
sirovine za preradu.Tada je počela i
njegova borba za priznavanje teških
uvjeta rada šumskim radnicima sjekačima
te drugima u šumarstvu
putem primjerene naknade za težak i
opasan rad, kao i borba za tvrtke
kako bi poboljšale uvjete rada (prijevoz
na posao, topli obrok, osiguranje
potrebne zaštitne opreme i drugo) –
ukratko pravo na život i rad dostojan
čovjeka.Ta nastojanja bila su moto
njegova rada i kasnije, po mišljenju
mnogih, u najbolje organiziranoj tvrtki
šumarstva, u “Slavonskoj šumi”,
gdje su rezultati takvoga pristupa
vred novanju rada i poboljšanju
uvjeta bili jasno vidljivi. Rezultati su
se prenosili dalje i primjenjivali u to
vrijeme na širem području šumarstva
Hrvatske. Sav taj napredak utemeljen
je na znanstvenim metodama
studija rada, čiju je primjenu ne žaleći
truda osobno zagovarao i promovirao
Drago Bedžula, na čemu
mu struka i svi radnici u šumarstvu
Hrvatske moraju biti vječno zahvalni.
Poboljšanje životnih prilika
radnika u šumarstvu bili su temeljni
poticaj za inovacije kojima bi se osigurala
sredstva za te potrebe.


Velik broj akcija unapređenja
rada u hrvatskom šumarstvu neodvojivo
je vezano uz Dragu Bedžulu.
Već u Vinkovcima je bio
pionir, kada to mnogi nisu razumjeli,
izgradnje “šljunčanih cesta s mehaničko-
kemijskom stabilizacijom”.
Kasnije s pozicije šefa razvoja i
proizvodnje “Slavonske šume” na
različite načine potiče otvaranje
šuma cestogradnjom.


Značajan je doprinos Drage Bed žule
u racionalizaciji radova u uzgoju
šuma, posebno skupe obnove i
njege hrastovih sastojina. Povjerenje
u ljude bilo je ključno.Trebalo je
omogućiti našim stručnjacima odlazak
u svijet, kako bi se upoznali s
dostignućima. Sve dobro što se u
našim uvjetima moglo primijeniti,
nakon testiranja je uvedeno u redovnu
proizvodnju.


Ogroman je broj racionalizacija u
iskorištavanju šuma koje su proizašle
iz osnovnog projekta Drage Bedžule,
ponajprije sigurniji i bolji
uvjeti rada. Ekipe stručnjaka radile
su na rješavanju problema nehumanog
manipuliranja prostornim drvom
kod utovara, posebice na plovne objekte,
rezultat je bio proizvodnja višemetarskog
drva te na kraju sječke.


Imali smo priliku više puta na sastancima
međunarodnih stručnih i
znanstvenih tijela FAO-a čuti pohvale
za organizaciju i rezultate kojima
su na terenu šumarijeValpovo
upoznati 1986.. godine sudionici
Svjetskog kongresa šumarstva
IUFRO-a održanog u Ljubljani. To
je praktično bio naš prvi veći poligon
istraživanja mogućnosti proizvodnje
biomase, podignut prema




ŠUMARSKI LIST 3-4/2011 str. 118     <-- 118 -->        PDF

ideji Drage Bedžule u suradnji “Slavonske
šume” i kombinata Belišće.
Slijedio je naš nezaboravni put u
Švedsku, kada je nabavljen prvi stroj
velikog kapaciteta za proizvodnju
sječke. Budućnost je u proizvodnji
obnovljive energije, na čemu sada
nastavlja raditi mlada generacija


Drago Bedžula u svom radu nije
bio nametljiv, a rezultat je nastojao
prikazati kao zajedničko djelo i na
taj način ga učiniti prihvatljivim, i
na kraju primljenjivim.


Drago Bedžula je ostavio dubok
trag u hrvatskom šumarstvu. Uz odgovorne
radne funkcije koje je obnašao,
bio je i predsjednik SIZ-a
usmjerenog obrazovanja RH i predsjednik
Komisije za koordinaciju
znanstvenog rada u šumarstvu RH.


Dragi naš Drago,


nesebičnim radom u šumarstvu
odgojio si mnoge generacije stručnjaka
koji će Ti biti uvijek zahvalni.
Tvoj životni put bio je
ispunjenidealimapoštenogimarljivogstručnjakaduginizgodina.


Nikada nisi pokleknuo pred problemima
kojih je bilo mnogo, uvijek
si bio veseo i druželjubiv, svi će te
pamtiti po tvojoj dobroti i tvom veselom
duhu. Upravo zbog tih osobina
bio si omiljen među kolegama.


U ovom tužnom trenutku ne možemo
zaboraviti tvoje boli i tvoje
žrtve koje si podnio u posljednjim
desetljećima svoga života. Moramo
se još jednom sjetiti i tvoga sina
Drage, našeg radnika koji je položio
svoj život za slobodu domovine
među prvim braniteljima rodne mu
domovine. Okrutna sudbina smrti
uzela ti je i kćer, ali ti si smogao
snage nastaviti život i svoju ljubav
prenosio si svojim unucima, vodeći
ih kroz život.


Tvoja smrt je gubitak za sve nas,
za cijelu šumarsku struku, ali najviše
za tvoju obitelj. U ovim teškim
trenucima njima je najteže. U njihovom
životu ostaje velika praznina,
ali i ponos što su te imali. Ovim
putem supruzi Slavici i cijeloj obitelji
izražavam iskrenu sućut u ime
radnika Hrvatskih šuma i u svoje
osobno ime.


Utjehu tražimo u spoznaji da čovjek
živi dok je sjećanje na njega
živo. Uspomena na tvoje ime ostat
će u sjećanju mnogih šumara, urezana
u krošnje stoljetnih hrastova
koji odolijevaju mnogim olujama i
prenose priče davnih vremena.


Teško je pronaći riječi kojima bi
se oprostili od Tebe, pa ću posuditi
riječi našeg književnika, šumara Josipa
Kozarca iz njegovog djela “Slavonska
šuma”.Kad god prođem tom
šumom, i na moju dušu pada onaj čarobni
i tajni mir koji ipak govori u sto
jezika i priča mi tisuće strahota i ljepota
da srce prestaje u meni kucati, a
u duši osjećam da sam za korak bliži
onom velikom biću kome uzalud
ljudski duh čezne u trag ući…


Do viđenja dragi prijatelju,


neka ti spokoj podari rodna slavonska
gruda, neka ti vjetar u krošnjama
zapjeva tihu pjesmu, laganu
kao ova ravnica koja te rodila!


P. Vratarić