DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 90     <-- 90 -->        PDF

IN MEMORIAM
Dr sc. ČEDOMILŠILIĆ – SVESTRANI ISTRAŽIVAČ
BILJNOGA SVIJETABALKANSKOGA POLUOTOKA
(1937 – 2010)


Žalosna vijest da je nakon duge i
teške bolesti, 21. listopada 2010. go-
dine preminuo u Sarajevu poznati
bosansko-hercegovački botaničar i
dendrolog dr. sc. Čedomil Šilić, is punila
je nas – njegove prijatelje i suradnike
– velikom trugom. Tijekom
dugoga razdoblja od preko 50 godina
(preko pola stoljeća!) poznanstva i
suradnje, što na terenskim istraživanjima
i znanstvenim skupovima, tako
i povremenom dopisivanju, razmjenjivali
smo mišljenja i spoznaje o
problematici koja je bila predmet našega
znanstvenog interesa.


U povodu 70. obljetnice života,
2007. godine Matica hrvatska u
Saraje vu objavila je u posebnom izdanju
svo ga časopisa “Hrvatska mi sao”,
op sežnu monografiju posvećenu
dr. Če domilu Šiliću,u kojoj su
njegovi pri jatelji i suradnici, u nizu
priloga, iz nijeli mnogo zanimljivih
podataka. U sklopu te monografije,
Šilićeve surad nice prof. dr. sc. Dubravka
Šoljan i dr. sc. Sabaheta
Abadžić napisale su opsežan članak,
u kojem su vrlo iscrpno prikazale
Šilićev ži vot i rad. Koristeći navedeni
prikaz bit će nam ugodna
dužnost suradnike i čitatelje “Šumarskoga
lista” u kratkim crtama upoznati
sa životom i dje lom botaničara i
dendrologa Čedomila Šilića.


Dr. sc. Čedomil Šilić rođen je u
Sa rajevu 4. veljače 1937. godine. Os nov
nu školu, nižu gimnaziju i malu
maturu završio je i položio u Saraje vu,
a školske godine 1951/52. upisuje
se u Srednju šumarsku školu u Ba nja
Luci. Škola se nakon tri godine se li
na Ilidžu kod Sarajeva, pa je Šilić čet vrti
razred i diplomski ispit završio
1956. godine, s odličnim uspjehom.


Već tijekom školovanja u Banja
Luci uočen je kod Šilića izuzetan
smi sao za crtanje s jedne astrae, te
izuzetno zanimanje za botaniku. To
je između ostaloga bio povod da se u
šk. God. 1956/57. upiše na Šumarski
od sjek Poljoprivredno-šumarskoga
fa kulteta u Sarajevu. Tu ga je vrlo br zo
zapazio nastavnik Opće botanike
prof. drVojin Gligić,koji ga je izabrao
za demonstratora. Nedugo za tim
postaje demonstrator na pre d metu
Dendrologija, koju je tada
predavao naš poznati dendrolog i
dendrogeograf profesor, kasnije akademik
Pavle Fukarek. I na Fakultetu
je uočen Šilićev izuzetan talenat za
crtanje, pa je odmah uključen u izradu
botaničkih, dendroloških, fitocenoloških
i pedoloških učila, kao i
na ilustriranju pojedinih stručnih
knjiga, skripata i udžbenika.


Još kao student zaposlio se je
Šilić, u svojstvu stručnoga nadzornika
u “Planinskoj botaničkoj bašti”
naTrebeviću iznad Sarajeva, koja je
1963. godine pripojena Šumarskom
fakultetu u Sarajevu. Isto tako još kao
student zapošljava se kao honorarni
upravitelj Botaničkoga vrta Zemaljskog
muzeja u Sarajevu, a na toj dužnosti
ostaje i nakon diplomiranja na
Šumarskom fakultetu 1963. godine.
Najprije radi kao kustos, zatim vši
kustos, pa znanstveni suradnik i viši
znanstveni suradnik, a 1985. izabran
je u zvanje znanstvenoga savjetnika.


Ovom prigodom, zanimljivo je
naglasiti da se Šilić s upisom na Šumarstvo
učlanjuje u Likovnu sekciju
Akademsko-umjetničkog društva
“Slo bodan Princip – Seljo” u
Sarajevu.Tustječe osnovna znanja


o slikarstvu i umjetničkoj fotografiji,
pa nakon nekoga vremena izlaže
na skupnim i samostalnim likovnim
izložbama. Stečeno znanje
uspješno je iskoristio kod izrade
mnogobrojnih crteža pojedinih biljnih
organa, te fotografije u boji u
svim svojim radovima s botaničkom
problematikom. Kao vrstan
crtač, ilustrator i umjetnički fotograf
izradio je više tisuća crteža
bilj nih organa i čitavih biljaka,
mnoštvo fotografija u boji svih onih
biljnih vrsta koje je pojedinačno
proučavao i na različite načine
obrađivao.Autor je niza poštanskih
maraka bivše Jugoslavije iz serije
“Flora i fauna”.


Šilić se već tijekom studija vrlo
mar ljivo počeo baviti znanstveno-is tra
živačkim radom, a dolaskom na
duž nost u “Prirodnjačko odjeljenje
Ze maljskoga muzeja Bosne i Hercego
vine” uključen je u floristička, tak sonomska,
fitogeografska i vegetacijska
istraživanja, ponajprije Bosne i
Hercegovine. Kao rezultat tih istraživanja
postigao je, između ostaloga,
1974. godine stupanj doktora biolo




ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 91     <-- 91 -->        PDF

ških ztnanosti na Biološkom odsjeku
Biotehničkog fakulteta u Ljubljani, a
mentor mu je bio poznati slovenski
botaničar, akademik Ernest Mayer.
Disertacija je nedugo zatim objavljena
u obliku opsežne monografije s
opisom većega broja novih taksona
različitog statusa (Šilić1979).


Treba naglasiti da je Šilić u razdoblju
od 1960. do 2007. tiskom objavio
velik broj znanstvenih, stru čnih
i popularnih radova, više od 200
bibliografskih jedinica ponajprije s
botaničkom i dendrološkom problematikom,
većega broja elaborata, re cenzija,
stručnoga mišljenja i sl., te
pri ručnika i posebice monografija o
bilj nom pokrovu Bo s ne i Hercego vine,
pa bi pojedinačno nabrajanje
zauzelo mnogo pro stora. Ipak tre ba
spomenuti (kronološkim re dom), u
sklopu edici je “Priroda Jugo slavije”
knjige “Atlas drveća i grmlja”
(1973), “Šum ske zeljaste bilj ke”
(1977), “En demične biljke” (1984,
1990), “Uk rasno drveće i grmlje”
(1990).


Po osamostaljenju Bosne i Hercego
vine Šilić 2002. godine pokreće
se riju knjiga pod zajedničkim na slovom
“Priroda Bosne i Hercego vine” i
ob javljuje “Endemične i rijetke bilj ke
Parka prirode Blidinje” (2002),
“Astlas dendroflore (dr veće i grmlje)
Bosne i Hercegovi ne” (2005), i “Botanička
bašte pla ninske flore Crne
Gore” (2006).


Tijekom dugoga života i uspješnoga
znanstvenog i stručnog rada
Šilić je u više navrata pohvaljien i nagrađivan
nizom priznanja i nagrada.


Pisac ovih redaka upoznao je Č.
Šilića u proljeće 1958. godine za vijeme
služenja vojnoga roka u “Školi
rezervnih oficira” u Sarajevu. Susreli
smo se slučajno polovicom lipnja
naTrebeviću južno od Sarajeva,
gdje smo obojica proučavali tamošnju
proljetnu floru. Od tada smo zajedno
svakoga vikenda između
lip nja i kolovoza 1958. obilazili planine
u bližoj i daljoj okolici Sarajeva.
Godine 1959. bili smo na otoku
Pagu i zaleđu Karlobaga, te na Durmitoru
u Crnoj Gori. U jesen 1962.
godine zajedno smo posjetili Velebit,
Istru, otok Cres, te okolicu Banja
Luke, gdje smo proučavali sastojine


LITERATURA– References


bjelograba (Carpinus orientalis) na
lokalitetu Šehetluci.


Kako sam 1971. godine bio pozvan
u “rezervu” upravo u Sarajevo,
ponovno smo se Šilić i ja susreli i
jedan vikend obišli širu okolicu
Mostara, podnožjeVeleža i okolicu
Konjica, također radi botaničkih
istraživanja, određenih floristički
za nimljivih lokaliteta. Od tada svatko
je od nas bio zaokupljen vlastitim
istraživanjima, ali smo i dalje
pismeno i usmeno surađivali. Ipak
smo se još jednom susreli, i to opet
u Sarajevu 1988. godine na kongresu
o mineralima, stijenama, izumrlom
i živom svijetu Bosne i
Hercegovine. Napokon, u povodu


70. obljetnice života Č. Šilića,
2007. godine pružila mi se prigoda,
da svojim prilozima pridonesem
obi lježavanju toga događaja.


Ivo Trinajstić


Šoljan,Z., S. Abadžić,2007: Životni i radni put Trinajstić,I., 2007: Kako sam upoznao Čedomila
Čedomila Šilića u povodu 70. obljetnice života. Šilića? – autobiografsko-biografska i putopisna
Hrvatska misao. Matica hrvatska, Sarajevo NS sjećanja. Hrvatska misao. Matica hrvatska, Sara


30:108–144. Sarajevo. jevo NS 30: 100–107.