DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 90 <-- 90 --> PDF |
IN MEMORIAM Dr sc. ČEDOMILŠILIĆ – SVESTRANI ISTRAŽIVAČ BILJNOGA SVIJETABALKANSKOGA POLUOTOKA (1937 – 2010) Žalosna vijest da je nakon duge i teške bolesti, 21. listopada 2010. go- dine preminuo u Sarajevu poznati bosansko-hercegovački botaničar i dendrolog dr. sc. Čedomil Šilić, is punila je nas – njegove prijatelje i suradnike – velikom trugom. Tijekom dugoga razdoblja od preko 50 godina (preko pola stoljeća!) poznanstva i suradnje, što na terenskim istraživanjima i znanstvenim skupovima, tako i povremenom dopisivanju, razmjenjivali smo mišljenja i spoznaje o problematici koja je bila predmet našega znanstvenog interesa. U povodu 70. obljetnice života, 2007. godine Matica hrvatska u Saraje vu objavila je u posebnom izdanju svo ga časopisa “Hrvatska mi sao”, op sežnu monografiju posvećenu dr. Če domilu Šiliću,u kojoj su njegovi pri jatelji i suradnici, u nizu priloga, iz nijeli mnogo zanimljivih podataka. U sklopu te monografije, Šilićeve surad nice prof. dr. sc. Dubravka Šoljan i dr. sc. Sabaheta Abadžić napisale su opsežan članak, u kojem su vrlo iscrpno prikazale Šilićev ži vot i rad. Koristeći navedeni prikaz bit će nam ugodna dužnost suradnike i čitatelje “Šumarskoga lista” u kratkim crtama upoznati sa životom i dje lom botaničara i dendrologa Čedomila Šilića. Dr. sc. Čedomil Šilić rođen je u Sa rajevu 4. veljače 1937. godine. Os nov nu školu, nižu gimnaziju i malu maturu završio je i položio u Saraje vu, a školske godine 1951/52. upisuje se u Srednju šumarsku školu u Ba nja Luci. Škola se nakon tri godine se li na Ilidžu kod Sarajeva, pa je Šilić čet vrti razred i diplomski ispit završio 1956. godine, s odličnim uspjehom. Već tijekom školovanja u Banja Luci uočen je kod Šilića izuzetan smi sao za crtanje s jedne astrae, te izuzetno zanimanje za botaniku. To je između ostaloga bio povod da se u šk. God. 1956/57. upiše na Šumarski od sjek Poljoprivredno-šumarskoga fa kulteta u Sarajevu. Tu ga je vrlo br zo zapazio nastavnik Opće botanike prof. drVojin Gligić,koji ga je izabrao za demonstratora. Nedugo za tim postaje demonstrator na pre d metu Dendrologija, koju je tada predavao naš poznati dendrolog i dendrogeograf profesor, kasnije akademik Pavle Fukarek. I na Fakultetu je uočen Šilićev izuzetan talenat za crtanje, pa je odmah uključen u izradu botaničkih, dendroloških, fitocenoloških i pedoloških učila, kao i na ilustriranju pojedinih stručnih knjiga, skripata i udžbenika. Još kao student zaposlio se je Šilić, u svojstvu stručnoga nadzornika u “Planinskoj botaničkoj bašti” naTrebeviću iznad Sarajeva, koja je 1963. godine pripojena Šumarskom fakultetu u Sarajevu. Isto tako još kao student zapošljava se kao honorarni upravitelj Botaničkoga vrta Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a na toj dužnosti ostaje i nakon diplomiranja na Šumarskom fakultetu 1963. godine. Najprije radi kao kustos, zatim vši kustos, pa znanstveni suradnik i viši znanstveni suradnik, a 1985. izabran je u zvanje znanstvenoga savjetnika. Ovom prigodom, zanimljivo je naglasiti da se Šilić s upisom na Šumarstvo učlanjuje u Likovnu sekciju Akademsko-umjetničkog društva “Slo bodan Princip – Seljo” u Sarajevu.Tustječe osnovna znanja o slikarstvu i umjetničkoj fotografiji, pa nakon nekoga vremena izlaže na skupnim i samostalnim likovnim izložbama. Stečeno znanje uspješno je iskoristio kod izrade mnogobrojnih crteža pojedinih biljnih organa, te fotografije u boji u svim svojim radovima s botaničkom problematikom. Kao vrstan crtač, ilustrator i umjetnički fotograf izradio je više tisuća crteža bilj nih organa i čitavih biljaka, mnoštvo fotografija u boji svih onih biljnih vrsta koje je pojedinačno proučavao i na različite načine obrađivao.Autor je niza poštanskih maraka bivše Jugoslavije iz serije “Flora i fauna”. Šilić se već tijekom studija vrlo mar ljivo počeo baviti znanstveno-is tra živačkim radom, a dolaskom na duž nost u “Prirodnjačko odjeljenje Ze maljskoga muzeja Bosne i Hercego vine” uključen je u floristička, tak sonomska, fitogeografska i vegetacijska istraživanja, ponajprije Bosne i Hercegovine. Kao rezultat tih istraživanja postigao je, između ostaloga, 1974. godine stupanj doktora biolo |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 91 <-- 91 --> PDF |
ških ztnanosti na Biološkom odsjeku Biotehničkog fakulteta u Ljubljani, a mentor mu je bio poznati slovenski botaničar, akademik Ernest Mayer. Disertacija je nedugo zatim objavljena u obliku opsežne monografije s opisom većega broja novih taksona različitog statusa (Šilić1979). Treba naglasiti da je Šilić u razdoblju od 1960. do 2007. tiskom objavio velik broj znanstvenih, stru čnih i popularnih radova, više od 200 bibliografskih jedinica ponajprije s botaničkom i dendrološkom problematikom, većega broja elaborata, re cenzija, stručnoga mišljenja i sl., te pri ručnika i posebice monografija o bilj nom pokrovu Bo s ne i Hercego vine, pa bi pojedinačno nabrajanje zauzelo mnogo pro stora. Ipak tre ba spomenuti (kronološkim re dom), u sklopu edici je “Priroda Jugo slavije” knjige “Atlas drveća i grmlja” (1973), “Šum ske zeljaste bilj ke” (1977), “En demične biljke” (1984, 1990), “Uk rasno drveće i grmlje” (1990). Po osamostaljenju Bosne i Hercego vine Šilić 2002. godine pokreće se riju knjiga pod zajedničkim na slovom “Priroda Bosne i Hercego vine” i ob javljuje “Endemične i rijetke bilj ke Parka prirode Blidinje” (2002), “Astlas dendroflore (dr veće i grmlje) Bosne i Hercegovi ne” (2005), i “Botanička bašte pla ninske flore Crne Gore” (2006). Tijekom dugoga života i uspješnoga znanstvenog i stručnog rada Šilić je u više navrata pohvaljien i nagrađivan nizom priznanja i nagrada. Pisac ovih redaka upoznao je Č. Šilića u proljeće 1958. godine za vijeme služenja vojnoga roka u “Školi rezervnih oficira” u Sarajevu. Susreli smo se slučajno polovicom lipnja naTrebeviću južno od Sarajeva, gdje smo obojica proučavali tamošnju proljetnu floru. Od tada smo zajedno svakoga vikenda između lip nja i kolovoza 1958. obilazili planine u bližoj i daljoj okolici Sarajeva. Godine 1959. bili smo na otoku Pagu i zaleđu Karlobaga, te na Durmitoru u Crnoj Gori. U jesen 1962. godine zajedno smo posjetili Velebit, Istru, otok Cres, te okolicu Banja Luke, gdje smo proučavali sastojine LITERATURA– References bjelograba (Carpinus orientalis) na lokalitetu Šehetluci. Kako sam 1971. godine bio pozvan u “rezervu” upravo u Sarajevo, ponovno smo se Šilić i ja susreli i jedan vikend obišli širu okolicu Mostara, podnožjeVeleža i okolicu Konjica, također radi botaničkih istraživanja, određenih floristički za nimljivih lokaliteta. Od tada svatko je od nas bio zaokupljen vlastitim istraživanjima, ali smo i dalje pismeno i usmeno surađivali. Ipak smo se još jednom susreli, i to opet u Sarajevu 1988. godine na kongresu o mineralima, stijenama, izumrlom i živom svijetu Bosne i Hercegovine. Napokon, u povodu 70. obljetnice života Č. Šilića, 2007. godine pružila mi se prigoda, da svojim prilozima pridonesem obi lježavanju toga događaja. Ivo Trinajstić Šoljan,Z., S. Abadžić,2007: Životni i radni put Trinajstić,I., 2007: Kako sam upoznao Čedomila Čedomila Šilića u povodu 70. obljetnice života. Šilića? – autobiografsko-biografska i putopisna Hrvatska misao. Matica hrvatska, Sarajevo NS sjećanja. Hrvatska misao. Matica hrvatska, Sara 30:108–144. Sarajevo. jevo NS 30: 100–107. |