DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 17 <-- 17 --> PDF |
K. Krapinec, D. Konjević, I. Brezovac, L. Manojlović, K. Severin, V. Njemirovskij, M. Grubešić, K. Tomljanović: ODNOS ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 7-18 parametar doduše pokazuje signifikantnu ovisnost sa starošću grla određenom metodama po Biegeru (r=-0,40; p<0,01 ) i Brandtu (r=-0,40; p<0,01), ali tek ako se kljove ne odvajaju glede zakrivljenosti, nego se ocjenjuju sve zajedno. U slučaju da u nekoj populaciji pretežu izduženije ili zakrivljenije kljove,tada korelacija između dobi grla po Biegeru i odnos duljine i vi- sine tetive više nije signifikantna. Budući da ulazni podaci – visina luka i duljina tetive sjekača svaki zasebno pokazuju puno više korelacije sa starošću dobivenom po Biegerovoj i Brandtovoj metodi,trebalo bi preispitati ovaj odnos tetive (validiranja ove metode procjene dobi za pojedine populacije divljih svinja) ili tetivu i luk sjekača kao kriterije procjene dobi grla u potpunosti odbaciti. Ovome u prilog idu i korelacijski koeficijenti elemenata izmjere trofeja i dobi grla dobivene po različitim metodama procjene prikazani uTablici 2,u kojoj parametri trofeja uglavnom pokazuju osrednju, katkada i nesignifikantnu povezanost sa starošću dobivenom metodom tetive. Koja je od metoda procjene dobi najtočnija teško je reći, jer je Wittemann (2004) u svojoj disertaciji koristila uzorke poznate dobi (n=36), ali su bili prikup ljeni iz jednog mađarskog i nekoliko njemačkih uzgajališta, pa se može raditi o nehomogenom uzorku. Perić(1996) je analizirao 64 trofeja vepra poznate dobi (metoda rovašenja) iz uzgajališta “Mačkovac”u okolici Đakova. Dakle, može sezaključiti kako mu je uzorak, za razliku odWittemann-a bio ujednačeniji. On je dobio sljedeće ovisnosti pojedinih elemenata izmjere trofeja o dobi: srednja duljina sjekača r=0,83; srednja širina sjekača r=0,836; srednji opseg brusača r=0,721 i trofejna vrijednost r=0,869. Usporede li se ovi podaci s onima izTablice 2,vidljivo je kako su koeficijenti korelacije u spomenutoj tablici nešto viši od onih koje daje Perić (1996), osim za širinu sjekača. Ovo bi moglo ukazivati kako je širina sjekača pouzdaniji orijentir u procjeni dobi od ostalih parametara na sjekačima (tetiva, luk, duljina sjekača ili brusna ploha). Iako je još iBieger(1935) uočio kako se sa starošću vepra izjednačuju širine sjekača na bazalnom dijelu i na početku brusne plohe,on ovaj parametar nikada nije pokušao iskoristiti kao pomoć pri procjeni dobi grla. Štoviše, kao jednu od temeljnih metoda procjenenavodi duljinu sjekača. Ovu teoriju kasnije pobija Brandt (1961). Stoga ne čudi da jePerić (1996) na temelju stvarne dobi veprova dobio nešto veći koeficijent korelacije između dobi i širine sjekača. Međutim, iako kljove tijekom vremena više prirašćuju u duljinu nego u širinu (Grafikon 2) na konačnu vrijednost trofeja sa starošću grla sve veći učinak ima širina sjekača (Grafikon 1). Analizirajući stariju literaturu koja se bavi metodama određivanja dobi veprova Brandt (1961) je došao do zaključka da se povećanje širine sjekača u proksimalnom dijelu uočava do kraja rasta kostura.Toje otprilike do 6. ili 7. godine života. Međutim, kada maksimalna širina sjekača dosegne početak brusne plohe,tada se duljina brusne plohe više ne mijenja (Brandt 1961). Slično, Woloch (2002) navodi kako vepar najveću duljinu sjekača postiže već u četvrtoj godini, a nakon toga sjekači pretežito rastu u širinu. Stoga glede selekcije trofejnih grla nije samo bitna duljina sjekača,nego i njegova širina u dobi od preko 7 godina. Jasno, ovakvu selekciju je moguće provoditi samo u kontroliranim uvjetima. Za ovo mjerenjepribavljeno 39 trofeja vepra (trofej čine jedan par brusača i jedan par sjekača), od čega je samo njih 26 bilo neoštećenih. Od toga su 2 trofeja bila bez sjekača, na 5 trofeja je bio oštećen desni sjekač, na 5 lijevi, a na jednom trofeju su bila oštećena oba sjekača. Oštećenja na sjekačimauglavnom su se odnosila na odlomljenost vrha sjekača. U slučaju da je vrh sjekača odlomljen,dob se ne može procijeniti niti metodom tetive niti metodom duljine brusne plohe,jer se u prvom slučaju dob precijeni, a u drugome podcijeni. Stoga je Brandtova metoda u praksi i najprimjenjivija, jer se može primjenjivati i na onim sjekačima koji su oštećenog vrha, a to i jest najčešće oštećenje u kljova. Međutim, Brandt je svoju metodu bazirao na teoretskom modelu koji se temelji na pretpostavci da sjekač, ako se u svom distalnom dijelu ne troši o brusač, ima oblik pravilnog polukruga. Za razliku od sjekača zakrivljenost brusača je mjerena samo pomoću šablone. Budući da je na većini brusača utvrđeno da im je vrh oštećen,to na njima nije mjerena tetiva iz koje semogao izračunati koeficijent zakrivljenosti. Međutim, budući da su pojedini njihovi parametri pokazivali dosta visoke povezanosti s pojedinim parametrima sjekača, definitivno se i brusači mogu uzeti kao okvirni pokazatelj procjene dobi. ZAKLJUČCI – Conclusions Na temelju načinjenog istraživanja može se zaključiti sljedeće: 1. Iako pretraživani materijal nije potjecao od grla poznate dobi, dobivene su relativno visoke i značajne korelacije između dobi veprova,određene po metodi duljine brusne plohe (Biegerova metoda) i Brandtovoj metodi (r=0,94; p<0,01). Negativna i slaba korelacija pronađena je između dobi veprova određenoj na temelju metode tetive i metodi duljine brusne plohe (r=-0,38; n.s.), odnosno metodi tetive i Brandtovoj metodi (r=-0,39; p<0,01). 2. Mjereni parametri kljovapokazivali su visoke pozitivne i signifikantne ovisnosti sa starošću grla dobivenoj po Brandtovoj i Biegerovoj metodi, i |