DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 10 <-- 10 --> PDF |
K. Krapinec, D. Konjević, I. Brezovac, L. Manojlović, K. Severin, V. Njemirovskij, M. Grubešić, K. Tomljanović: ODNOS ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 7-18 UVOD – Introduction U usporedbi s dijelovima tijela divljih preživača poput rogovlja i rogova, koji također predstavljaju vrlo vrijedne i skupe lovačke trofeje, kljove vepra, odnosno njihov međusoban odnos elemenata ocjene,razmjerno su slabo istražene. Pregledom literature može se uočiti kako su se proučavanjem kvalitete populacije divljih svinja na području Europe baviliPerić (1996) – Hrvatska, Garaj (1997) – Slovačka i Woloch (2002) – Ukrajina. Uz kvantificiranje trofejnih značajki kljova, detaljnijim izučavanjem njihove patologije bavili su se: Lutz (1988),Palášthy iPalášthy (1991),Kierdorf i Rühe (2002), Kierdorf i Kierdorf (2003),Kierdorf i dr.(2004a, 2004b),Konjević i dr. (2004a, 2004b, 2006, 2009a i 2009b). Određivanje dobi odstrijeljenih veprova je dio obveznog postupka pri ocjenjivanju trofeja (Anonimus 2008) i do danas je dosta istraživana.Analizom dostupnih znanstvenih radova u kojima je obrađena problematika određivanja dobi veprova nakon njihove smrti,razvidno je da seu tu svrhu mogu se rabiti sljedeći pokazatelji: – rast i izmjena mliječnih zuba u trajne (Habermehl1985, Briedermann2009); – promjena u dlačnom pokrovu (Höflinger 1931); – promjena u masi očne leće (Matschke 1963, Möller1982); – promjene na lubanji (Dub1952); – očnjaci donje čeljusti kod mužjaka (Bieger 1941, Brandt1961,Andrašić1979). Križanje s domaćim svinjama uz posljedične promjene vanjštine i narušavanja često spominjanih postot nih udjela pojedinih dijelova tijela (70 % : 30 %) ima svoj odraz i na morfologiji kljova. Prema Špremu (2009) potpopulacija divljih svinja iz Posavine pokazuje najveći postotak križanja s domaćim pasminama svinja (3,4 %). Ovaj problem nije samo zamijećen u nas.Tako Jaerisch (1933) napominje kako je divlja svinja genski onečišćena genima domaće svinje i u Njemačkoj. Snethlage (1934) napominje da veprovi iz Gornje Šlezije imaju manje kljove od Pomeranskih, ali imaju veću masu,što prema njemu ukazuje na križanje s domaćim svinjama. U suglasju s navedenim, do sada su u nas visoko kapitalna grla (grla koja su dala trofej ocijenjen u kategoriji zlatne medalje prema CIC-ovom sustavu ocjenjivanja) odstrjeljivana uglavnom u gorskim i brdskim krajevima (Lika), odnosno po(od) relativno izoliranim otočkim populacijama (Krk). Iz tih krajeva se i danas hvataju živa grla kako bi se ispuštala u lovišta (uglavnom u ograđeni prostor) diljem Hrvatske. Trofejno perspektivno grloteško je procijeniti po njegovoj vanjštini, iako se predmnijeva kako je duljina sjekača u pozitivnoj korelaciji s kondilobaznom duljinom lubanje, što ipak sa znanstvenog gledišta do danas još nitko nije provjerio. Međutim, analiza pojedinih mjera sjekača i brusača mogla bi dati vrijedne podatke o obliku kljova, odnosno trofejnoj vrijednosti pojedine populacije. Iz navedenoga proizlazi i postojanje drugih oblika kljova (razlike u zakrivljenosti sjekača i brusača i duljini brusne plohe), odnosno postaje upitna pouzdanost metoda određivanja dobi odstrijeljenih veprova,ukoliko se one temelje na građi i obliku sjekača i brusača. Stoga je nužno izdvojiti pokazatelje na temelju kojih će se moći što pouzdanije procijeniti dob odstrijeljenih veprova, što je preduvjet za ocjenu trofejne i tjelesne kvalitete pojedinih populacija ove divljači. MATERIJAL I METODE – Material and methods Kljove divljih svinja prikupljene su u otvorenim državnim lovištima brojVII/4 “Garjevica”iVII/15 “Zapadna Garjevica”, kojima gospodari tvrtka “Lovno gospodarstvo Moslavina”. U lovištu se težište gospodarenja stavlja na krupnu divljač, a od vrsta dolaze: jelen obični (Cervus elaphusL.), jelen lopatar (Dama dama L.), muflon (Ovis ammon musimon Pall.), srna obična (Capreolus capreolus L.) i divlja svinja (Sus scrofaL.). Do sada tamo nisu primijećeni križanci divlje i pitome svinje, a isto tako se na području obiju lovišta ne provodi žirenje i pašarenje domaćim svinjama. Oba lovišta se teritorijalno gledano nalaze na istočnom dijelu Moslavačke gore. Prema nadmorskoj visini lovišta ubrajamo u brdska s razvijenom orografijom i hidrografijom. Zbog nepropusne geološke podloge (paleozoitski graniti i gnajs zrnate građe) hidrološki uvjeti u ovim lovištimavrlo su povoljni. U oba lovišta dominiraju šume (preko 80 %), od čega glavninu čine šume bukve (Fagus sylvatica L.). Ostatak čine šume hrasta kitnjaka (Quercus petrea /Matt./ Liebl.), nešto manje hrasta lužnjaka (Quercus robur L.), dočim su kulture bagrema (Robinia pseudoaccacia L.), pitomog kestena (Castanea sativa L.), obične smreke (Picea abies L.), ariša (Larixsp.), američkog borovca (Pinus strobus L.) i duglazije (Pseudotsuga menziesii/Mirb./, Franco) razvijene samo na pojedinim područjima (Jumić 1999). Tijekom posljednjih godina pri ocjenjivanju kljova primijećen je sve veći udio kljova oštećenog vrha (potpuni ili nepotpuni prijelom), bilo da se radi o sjekačima ili brusačima. Stoga je za izradu ovoga rada izmjereno 26 kljova (parova sjekača i parova brusača) na kojima nisu uočeni tragovi oštećenja (odlomljen vrh sjekača, oštećen proksimalni dio sjekača ili napuknutost sjekača u sagitalnom smjeru). Parametri i način njihove izmjere uzeti su prema CIC-ovim propozicijama (Ninov 2004), ali su osim propisanih elemenata izmjere uzeti još neki pokazatelji (Slika 1.).Trofejne vrijednostiiskazane su samo s kvan |