DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 88 <-- 88 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI BOOKS AND MAGAZINES (Scientific and professional) L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje Akademije šumarskih znanosti – Firenze) Iz broja 4, srpanj-kolovoz 2010. godine izdvajamo: Inauguracija 59. Akademske godine talijanske Akademije šumarskih znanosti U palači Medici – Riccardi 21. travnja 2010. godine održana je svečana proslava 59. obljetnice Akademije u nazočnosti autoriteta šumarskog, znanstvenog i društvenog svijeta. Uvodno izlaganje dao je Orazio Ciancio, koji je nakon pozdrava uzvanicima, predstavio aktivnost Akademije u proteklom razdoblju. Naglasio je, kako je Akademija mjesto gdje se može slobodno raspravljati i suprotstavljati znanosti i tehnologiji te njihovoj interakciji. Sve detaljne informacije o aktivnosti Akademije nalaze se na internetskim stranicama. Među mnogobrojnim manifestacijama Akademije, posebno mjesto zauzima Studijski dan u spomen profesoru Aldu Pavariju velikom znanstveniku, koji je Akademija organizirala 24. ožujka 2010., koji je svojom znanstvenom ostavštinom izravno ili neizravno utjecao na generacije šumarskih stručnjaka. Na istoj manifestaciji promovirana je knjiga Aldo Pavari – slučajno šumar, koju je napisala njegova kćerka Elena Gienevra. Akademija je bila pokrovitelj mnogim nacionalnim i internacionalnim projektima, kao na primjer: Fourth Internacional Rusts of Forest Trees Conference, organizirane u Firenci 3–6. svibnja 2010. godine, te knjizi “Osnove šumarske patologije”, autora Paola C a prette i Alessandra Ragazzia. Akademija aktivno sudjeluje u inicijativama vezanim za Međunarodnu godinu biološke raznolikosti (2010.). U izdavačkoj djelatnosti u 2009. godini izašli su 57. anali i 64. godište dvomjesečne revije L’Italia forestale e montana, te radovi izloženi na kongresu u Taormini, sa 255 priloga na 1588 stranica, podijeljenih u 3 toma. Predsjednik Orazio Ciancio odao je počast preminu lim članovima u proteklom razdoblju. Nakon toga kronološkim je redom pretstavljena aktivnost Akademije od prošle do nove inauguracije, podijeljene na manifestacije i istraživačke aktivnosti na nacionalnoj i internacionalnoj razini. Na kraju svog izlaganja predsjednik Ciancio proglasio je 59. Akademsku godinu otvorenom. Uspješan rad Akademiji i pozdrav uzvanicima izrazili su doktor Pietro Roselli, povjerenik za agrikulturu provincije Firenca, i inženjer Fausto Martinelli, potpredsjednik Uprave državnih šuma. Gianfranco Bologna: Biološka raznolikost i zna nost o održivosti Autor ovog članka je znanstveni direktor područja održivosti WW Italia i generalni sekretar Udruge Aurelio Peccei – Club Roma Italia. Autor ističe da je naše znanje u fazi vrenja, opterećeno parcijalnim, odvojenim i podijeljenim saznanjima. Više znamo, poznamo, razlikujemo i razlučujemo, ali smo limitirani u našim kapacitetima da shvatimo dimenzije zajednice koja nas okružuje. Izazov koji proizlazi iz održivosti, to jest kako učiniti kompatibilnim naše aktivnosti na planeti a da je ne uniš timo, glavni je problem unutar aktualnih nedostataka naše rascjepkane i podijeljene kulture. Održivost se upravo bavi poznavanjem međusobnih odnosa među prirodnim i socijalnim sustavima, njihovom dinamikom i razvojem, te modalitetom razvoja kako upravljati da se po stigne harmonična dinamika, koja neće ugroziti osnove preživljavanja na našoj planeti. Shvatiti ovu slože nost sadržaj je izučavanja mnogih znanstvenih institucija. U drugoj polovici 2009. godine proslavljena je 25. obljetnica nastanka posebnog instituta “Santa Fe Institute” i 80. godišnjica života njenog osnivača, nobelov ca za fiziku, Murraya Gell-Mann -a. Od 1984. godine veličanstvena grupa umova, sastavljena od fizičara, kemičara, biologa, informatičara, ekonomista i ekologa, nastoji produbiti saznanja o takozvanoj nauci o kompleksnosti. Mnogi od njih dobili su Nobelovu nagradu za svoj doprinos osnovama mlade znanosti o održivosti (sustainability science). Povijest i intelektualna događanja u tom Institutu opisao je u svojoj knjizi fizičar i znanstveni novinar Morris Mitchell Waldrop. Zbog čega je znanost o održivosti fundamentalno pitanje za čovječanstvo, koje treba biti prvo na dnevnom redu internacionalne politike (ne samo ekonomske)? Svjetska populacija broji sada 6,8 milijardi stanovnika. U početku prošloga stoljeća broj stanovnika iznosio je 1,6 milijardi, a na kraju stoljeća 6 milijardi. U 2012. godini svjetska populacija će dosegnuti 7 milijardi, 2015. godine 8 milijardi te više od 9 milijardi 2050. godine. Unatoč tomu mi nastavljamo živjeti u kulturalnom sustavu zasnovanom na stalnom porastu materijalnih dobara, koje rezultira teškim učincima ekonomskog, socijalnog i okolišnog obilježja. Jasno je da naše dru |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 89 <-- 89 --> PDF |
štvo ne može nastaviti na isti način, a alternative postoje i znanstveni napredak ih daje na raspolaganje. Zabrinjavajuća je struktura svjetskog stanovništva. Za više od 2,3 milijarde stanovnika povećat će se populacija u tzv. zemljama u razvoju, tako će se stanje od 5,6 milijardi u 2009. povećati 2050. na 7,9 milijardi. Istovremeno će se stanovništvo razvijenih zemalja povećati od 1,23 milijarde na 1,28 milijardi u 2050. i to isključivo zbog migracijskih procesa. Afrika će 2050. godine dosegnuti 2 milijarde stanovnika. Za 2009. godinu FAO je dao u godišnjem izvješću dramatične podatke o tome da na svijetu ima 1,2 milijarde pothranjenih stanovnika, što je najveći broj u posljednjih 40 godina. Ozbiljno upozorenje znanstvenika da čovječanstvo ne može nastaviti živjeti na taj način i u tom broju, sada je očitije nego prije 20-ak godina. To potvrđuju i usporedbe sadašnjih satelitskih snimaka s prijašnjim, što dokazuje neodrživost takvog razvoja. Stopa smanjenja svjetske biološke raznolikosti postaje zabrinjavajuća. Očituje se aktualnim stanjem genetskog fonda živućih vrsta životinja, biljaka, gljiva, mikroorganizama i bakterija, koje su prisutne na zemlji i daju obilježje ekosustavu. Do danas su znanstvenici otkrili 1,8 milijuna vrsta, ali se smatra da na zemlji postoji 3,6 do 100 milijuna ili prosječno 10 milijuna vrsta. Saznanja o tome su još limitirana, ali ipak istraživanja napreduju. Tako na primjer bakterije vrste Prochlorococcus, koje je znanost dugo ignorirala, predstavljaju najbrojnije organizme na zemlji. U jednom mililitru vode pluta 70 000 do 200 000 jedinki. Koriste sunčevu energiju i čine specijalnu grupu Picoplanktona. Otkrivene su litoautotropske gljive i bakterije koje žive u porama minerala do dubine tla od dva do tri kilometra. U vulkanskim kraterima u oceanskim dubinama žive bakterije na temperaturi većoj od točke vrenja. Razmnožavaju se i pri temperaturi od 113 °C, a pri tem peraturi od 90 °C prestaju rasti. Šumski ekosustavi aktualno pokrivaju 31 % zemljane površine te iznose više od 4 milijarde hektara. To je prosječno 0,6 ha po glavi stanovnika aktualne svjetske populacije. Pet šumom najbogatijih zemalja (Ruska Federacija, Brazil, Kanada, USA i Kina) pokrivaju više od polovice šumskih površina na zemlji. FAO izvještava da je svjetski gubitak šuma u posljednjem desetljeću u porastu, ponajprije zbog konverzije šuma u poljoprivredno zemljište u tropskim područjima. Svake godine nestaje oko 13 milijuna ha šuma, što je malo manje nego u prethodnom deceniju. Najveću stopu gubitka bilježi Brazil i Indonezija, a najveće aktivnosti u podizanju novih šuma poduzimaju Kina, Indija, USA i Vijetnam, tako da se ukupni gubitak šuma smanjuje na 5,2 milijuna ha godišnje. Jasno je da novopodignute šume ne mogu imati biološku raznolikost kao šumski ekosustavi s prirodnom evolucijom. Optimistična je informacija da su na temelju projekta ARPA (Amazon Region Protected Areas) u 2008. g. realizirani parkovi i rezervati na 32 milijuna ha, od kojih najveći Tumucumaque Mountain Natonal Park ima 3,88 milijuna ha. Površine parkova još će se povećavati. Gubitak biološke raznolikosti ocjenjuje se stopom izumiranja vrsta, to je godišnji gubitak vrsta od milijuna postojećih. Prije industrijskog porasta taj je gubitak bio 0,1 do 1 na milijun jedinki, a sada iznosi preko sto. Objektivno bi bilo prihvatljivo godišnji gubitak od 10 vrsta na milijun postojećih. Znanstvenici raznih institucija upozoravaju da čovječanstvo ne može u budućnosti živjeti “prozapadnjački”. Materija, koja je potrebna našim metabolizmima, u nesrazmjeru je s onom koju omogućuje priroda. Aktualna ekonomija koristi 60 milijardi tona resursa godišnje iz ekosustava. To su obnovljivi i neobnovljivi resursi. Obnovljivi su sve biomase, a neobnovljivi su fosilna goriva, metali i minerali. Potrebno je da se potrošnja resursa stabilizira na razini od 6 do 10 tona godišnje po glavi stanovništva do 2050. godine, a to treba biti područje važnog istraživanja, jer je temelj znanosti o održivosti. Osnove održivosti temelje se na dva komplementarna okvira: učinkovitost – postići ista dobra i usluge sa što manjim utroškom energije i materijala, te dovoljnost – postići blagostanje s nešto manjim utroškom dobara i usluga. Ovaj opširni članak autor završava pričom poznatog znanstvenika Waltera Stahela iz švicarskog Product Life Institute od tri kamenoresca, kojima je upućeno pitanje što rade: jedan odgovara da radi da mu prođe njego vih osam sati rada, drugi kaže da reže kamene blokove, a treći da gradi katedralu. Održivost je katedrala koju svi moramo graditi zajedno, a to je epohalni izazov, u interesu cijelog čovječanstva i ovisi samo o nama. Studijski dan – Aldo Pavari (1888–1960), sjećanja na velikog talijanskog šumara Prigodom 50-godišnjice smrti prof. Alda Pavarija, 24. ožujka talijanska Akademija šumarskih znanosti organizirala je Studijski dan u znaku sjećanja na životni i znanstveni put velikog “maestra”, kako ga oslovljavaju talijanski šumari. Biografske podatke o prof. Pavariju opisala je njegova kćerka Elena Ginevra Pavari u knjizi Aldo Pavari – slučajno šumar. Ostavši rano bez roditelja, Pavari je imao teško djetinjstvo i adolescentsku dob. Prvo obrazovanje nakon osnovne škole stekao je u Školi za vinogradare i enologe u Albi. Dobivši stipendiju nastavio je sveučilišno obrazovanje u Visokoj školi za agrikulturu u Milanu, te Šumarskoj Akademiji u Tharandt-u u Njemačkoj. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Uz ovo stručno obrazovanje, njegov život obilježila je sklonost umjetnosti: nastupao je na koncertima sa svo jom violinom, a imao je velik talent za likovnu umjetnost. U okviru svog stručnog djelovanja puno je putovao po europskim i drugim zemljama te tako stekao široke poglede na svjetsko šumarstvo. Riccardo Marandini, u članku Aldo Pavari-moderni šumar, piše o znanstvenoj figuri prof. Pavarija i njegovim odnosima s eminentnim stranim znanstvenicima i njegovom sudjelovanju u svjetskim znanstvenim manifestacijama. Tako je na primjer 1933. g. zajedno sa H i ckelom i Ugrenovićem utemeljio “Sylva mediterranea”, ligu mediteranskih šumara zaduženu za šumarsku problematiku te regije. Antonio Gabrielli, piše o prof. Pavariju kao velikom istraživaču. Osnovao je Pokusnu šumarsku stanicu, koju je vodio od 1922. g. do smrti. U okviru te djelatnosti postignuti su veliki rezultati u pošumljavanju, ali i u povećanju produktivnosti postojećih šuma. Marco B o r ghetti, govori o znanstvenoj ostavštini prof. Pavarija, kultiviranju egzotičnih vrsta u Italiji, šumarskoj ekologiji, fenotipskoj prilagodljivosti i aklimatizaciji šumskih vrsta. Paolo Grossoni, piše o prof. Pavariju kao pokretaču botaničkog istraživanja i ekologije vrsta interesantnih za šumarstvo, o čemu svjedoče mnoge publikacije i podignuti nasadi. Raffaello Giannini, u svom članku “Misao Alda Pavarija u području šumske genetike”, posebno naglaša va važnost pokusne aktivnosti o obilježjima i proveni jenciji glavnih šumskih vrsta, odabiru sjemenskih baza te o tehnici umjetne hibridizacije. Ervedo Giordano, u članku “Šumske plantaže u ruralnom okružju”, iznosi angažiranje prof. Pavarija u promicanju uloge šumskog drveća u ruralnoj okolini, povećanju produktivnosti, podizanju plantaža topola, vjetrobranih pojaseva i učvršćenju tla na primorskim pješčanim terenima. Susanna Nocentini dala je prikaz radova prof. Pavarija na introdukciji i kultiviranju egzotičnih šumarskih vrsta u Italiji. U tu svrhu je u razdoblju od 1920–1939. postavljeno više od 450 pokusnih ploha sa 124 različite vrste listača i četinjača (borovi, duglazije, cedrovi, eukaliptusi, topole i dr.). Na kraju Studijskog dana prof. Ciancio, predsjednik talijanske Akademije šumarskih znanosti naglasio je kao najvažnije nasljeđe prof. Pavarija utemeljenje načela “selviculture naturalistice”, te posebno definiranje gospodarenja šumom uz primjenu prebornog načina gos podarenja u mješovitim i raznodobnim šumama. Zasluge prof. Pavarija za napredak šumarske doktrine su nesumnjivo značajane, a posebice za gospodarenje šumama u Italiji, glede različitih povijesnih, kulturalnih, socijalnih i ekonomskih uvjeta. Frane Grospić MEĐUNARODNA SURADNJA INTERNATIONAL COOPERATION 29. SVJETSKO PRVENSTVO ŠUMARSKIH RADNIKA, Zagreb, 23–26. rujna 2010. U Zagrebu slavili Estonac Andres Olesk i ekipa Austrije! Zagreb i Hrvatska bili su domaćini najvažnijeg šumarskog događaja godine, 29. svjetskog prvenstva šumarskih radnika koje je pod pokroviteljstvom predsjednice Vlade Republike Hrvatske Jadranke Kosor od 23–26. rujna održano na zagrebačkom jezeru Jarun. Na prvenstvu koje su organizirali ialc (Međunarodno udruženje za natjecanje šumarskih radnika) i Hrvatske šume d.o.o., nakon trodnevnih velikih borbi, u konkurenciji 120 natjecatelja, drvosječa iz 30 zemalja, svjetskim prvacima postali su Estonac Andres Olesk u pojedinačnoj i Austrijanci u ekipnoj konkurenciji. U prisutnosti velikog broja gostiju, predstavnika organizatora te natjecatelja, 29.svjetsko prvenstvo šumarskih radnika je nakon postrojavanja ekipa otvorio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. On je izrazio Slika 1. Prvenstvo je otvorio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić |