DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 59 <-- 59 --> PDF |
PRETHODNO PRIOPĆENJE – PRELIMINARYCOMMUNICATION Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 497-502 UDK 630* 453 PRVI NALAZ KESTENOVE OSE ŠIŠKARICE (Drycosmus kuriphilus) U HRVATSKOJ FIRST RECORD OF ORIENTAL CHESTNUT GALLWASP (Dryocosmus kuriphilus) IN CROATIA 11 2 Dinka MATOŠEVIĆ , Milan PERNEK, Boris HRAŠOVEC SAŽETAK: U radu se prvi puta opisuje prisutnost karantenskog štetnika pitomog kestena, kestenove ose šiškarice (Dryocosmus kuriphilus) u Hrvatskoj. Šiške smanjuju fotosintetsku površinu, zaustavljaju rast izbojaka i smanjuju urod pitomog kestena. Porijeklom je iz Kine, a u Europi je prvi puta zabilježen 2002. godine u Italiji. Domaćini su vrste iz roda Castanea. U radu je opisana biologija ovog štetnika, simptomi napada, načini širenja, štetnost i mjere zaštite. Navedeni su točni lokaliteti i datumi prvog nalaza ovog štetnika u Hrvatskoj, na temelju čega je napravljena karta rasprostranjenosti u 2010. godini. Kestenova osa šiškarica može se smatrati novom, invazivnom vrstom štetnika u Hrvatskoj i sljedećih godina se može očekivati njezino širenje u svim kestenovim sastojinama. Ključne riječi:karantenski štetnik, šiške, pitomi kesten, štetnost UVOD – Introduction Kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus puta zabilježen 2002. godine u Italiji, u regiji Piemont Yatsumatsu; Hymenoptera: Cynipidae) je novi i znača-(Brussino i sur.2002),tri godine kasnije (2005.) u jan štetnik na pitomom kestenu(CastaneaMill.). U Eu-Sloveniji (Knapič i sur.2010) i Francuskoj (EPPO ropi i Hrvatskoj nalazi se na listi karantenskih štetočina 2007) te 2009. u Mađarskoj (Csoka i sur.2009) i Švi( EPPO 2009;MPRRR 2008).Vrsta potječe iz Kine, a carskoj (EPPO 2009a). U Hrvatskoj je kestenova osa šiprvi puta je, izvan svog prirodnog areala otkrivena u Ja-škarica prvi puta otkrivena u svibnju 2010. godine. panu 1941. (Moriya i sur.2003) i na korejskom poluo- U ovom članku daje se prikaz biologije i štetnosti toku 1961. godine(Rieske 2007).Izvan Azije,štetnik ove ose, lokaliteti njezinog prvog nalaza i prognozira se je prvi puta zabilježen u SAD-u1974.(Rieske 2007) i njezina pojava u Hrvatskoj. u Nepalu 1999. (Aebi i sur.2007). U Europi je prvi DOMAĆINI – Host plants Domaćini kestenove ose šiškarice su europski pitomi Borkh.)ikineski kesten(C. mollissimaBlume).U Hrvatkesten (Castanea sativaMill.), japanski kesten (C. crena -skoj je jedini domaćin pitomi kesten i štetnik se ne može taSiebold & Zucc),američki kesten (C. dentata(Marsh.) razviti niti na jednoj drugoj vrsti šumskog drveća. BIOLOGIJAKESTENOVE OSE ŠIŠKARICE – Biology of oriental chestnut gall wasp Kestenova osa šiškarica pripada porodici Cynipidae oko 1000 vrsta iz 27 rodova uglavnom na sjevernoj he( podporodica Cynipinae, pleme Cynipini) koja je ka-misferi, od kojih su najpoznatije hrastove ose šiškarice rakteristična po stvaranju šiški na velikom broju doma-(Csóka i sur.2005).Dryocosmus kuriphilus je jedna ćina. Pleme Cynipini je najbogatije vrstama i obuhvaća od dviju vrsta iz plemena Cynipini koja uzrokuje šiške na vrstama iz rodaCastanea(Ácsi sur. 2007). 1 Dr. sc. Dinka Matošević dinkam@sumins.hr 1 Kestenova osa šiškarica ima jednu generaciju godiš- Zavod za zaštitu šuma i lovno gospodarenje, Hrvatski šumarski Dr. sc. Milan Pernek milanp@sumins.hr nje, a razmnožava se partenogenezom, pa embrij nastaje institut, Jastrebarsko aseksualno, bez oplodnje. Imaga (poznate su samo Prof. dr. sc. Boris Hrašovec hrasovec@sumfak.hr ženke) izlaze iz šiški uglavnom od polovice lipnja do Šumarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 60 <-- 60 --> PDF |
D. Matošević, M. Pernek, B. Hrašovec: PRVI NALAZ KESTENOVE OSE ŠIŠKARICE (Drycosmus kuriphilus) ... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 497-502 kraja srpnja (ovisno o temperaturi i nadmorskoj visini). 2005). U proljeće za vrijeme vegetativnog rasta na listo- One odlažu 3–5 jaja u pup pitomog kestena, a svaka vima i izbojcima stvaraju se 5–20 mm velike šiške u koženka može odložiti preko 100 jaja. Životni vijek ženki jima se nalaze komorice s jednom do nekoliko bijelih je kratak (oko 10 dana). Ličinke izlaze iz jaja za 30–40 ličinki, a kasnije smeđim kukuljicama (Slika 1). dana, a rani larvalni stadiji prezimljavaju u pupu (EPPO SIMPTOMI NAPADA Kestenova osa šiškarica napada samo pitomi kesten i ne može se zamijeniti niti s jednim drugim štetnikom. Šiške su 5-20 mm velike, zelene ili ružičaste, lako uočljive na izbojcima i listovima. Razvijaju se na mladim izbojcima, peteljkama ili na glavnim žilama lista (Slika 2). Nakon izlaska imaga šiške se osuše, postanu drvenaste (Slika 3) i ostaju na izbojcima i do dvije godine. Šiške su lako uočljive i prepoznatljive, no jaja i ličinke prvog larvalnog stadija mogu se utvrditi samo mikroskopskim pregledom. Slika2. Simptomi napada kestenove ose šiškarice (svibanj-mlade šiške s ličinkama) Figure 2Galls of oriental chestnut gall wasp (May-young galls with larvae) Slika1. Shema biologije kestenove ose šiškarice (1-mlada šiška; 2-ličinke u šiški; 3-šiška na glavnoj žili lista; 4-kukuljica; 5-imago u šiški; 6-jaje u pupu; 7-prezimljavanje u pupovima pitomog kestena; slike 1, 3 i 7 originali; 2, 4, 5 i 6 www.eppo.org) Figure 1Outline of oriental gall wasp biology (1-young gall; 2-larvae; 3-gall on a main leaf vein; 4pupa; 5-adult in a gall; 6-egg in a bud;7-overvintering in buds of sweet chestnut; figures 1, 3, 7 original; 2, 4, 5 i 6 www.eppo.org) – Symptoms Slika 3. Stare šiške (rujan) Figure 3Old galls (September) |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 62 <-- 62 --> PDF |
D. Matošević, M. Pernek, B. Hrašovec: PRVI NALAZ KESTENOVE OSE ŠIŠKARICE (Drycosmus kuriphilus) ... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 497-502 Tablica 1. Nalazi kestenove ose šiškarice po datumima i lokalitetima Table 1 Records of oriental gall wasp by dates and sites Datum Lokalitet 21. 5. 2010. Lovran: Lovranska Draga 25. 5. 2010. Lovran: Lovranska Draga, tunel Učka 29. 5. 2010. Zagreb: Medvednica-donja stanica žičare 2. 6. 2010. Zagreb: Medvednica, kestenove šume do Medvedgrada 4. 6. 2010. Samobor: Dubrava Samoborska 9. 6. 2010. Ozalj: StražnjiVrh 10. 6. 2010. Zagreb: Bundek 17. 6. 2010. Marija Bistrica 17. 6. 2010. Zagreb: Gornje Prekrižje, Grmoščica, Zelengaj Na karti rasprostranjenosti (Slika 5) označena su žarišta( mjesta nalaza šiški), žarišno područje u krugu od 5 km od žarišta zaraze i sigurnosno područje široko 10 km od žarišta zaraze u skladu s Pravilnikom o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja kestenove ose šiškarice (MPRRRR 2008). Prema brojnosti šiški na izbojcima i listovima može se procijeniti godina unašanja štetnika u novo područje (BOSIO usmeno priopćenje). Prve godine pojedinačne ženke šire zarazu i odlažu jaja u pupove, sljedeće go- dine javljaju se samo pojedinačne šiške na izbojcima i listovima i one se dosta teško pronalaze. Svake sljedeće godine brojnost šiški je sve veća i veća,čime se povećava i mogućnost otkrivanja štetnika. Na lokalitetima Lovran, Samobor, Ozalj na izbojcima su nađene samo pojedinačne šiške,pa se pretpostavlja da je štetnik tek dospio u ovo područje. No,na lokalitetima na području Zagreba (na svim mjestima nalaza) brojnost šiški na izbojcima je velika, pa se može pretpostaviti da je štetnik ovdje prisutan od 2007. ili 2008. godine. Jedino su na ovim lokalitetima nađene i stare prošlogodišnje šiške. Slika 5. Rasprostranjenost kestenove ose šiškarice u Hrvatskoj u 2010. godini Figure 5 Distribution of oriental chestnut gall wasp in Croatia in 2010 PROGNOZAŠIRENJA KESTENOVE OSE ŠIŠKARICE U HRVATSKOJ Forecast for oriental chestnut gall wasp spread in Croatia Kestenova osa šiškarica može se smatrati novom, in-kontinuirani areal biljke domaćina, biologija samog štet vazivnom vrstom štetnika u Hrvatskoj.Tijekom sljede-nika (ženke koje se razmnožavaju partenogenezom i ćih godina očekuje se širenje kestenove ose šiškarice u legu veći broj jaja), otežanootkrivanje u ranim razvoj sastojinama pitomog kestena. Brzini širenja pogoduje nim stadijima i nedostatak prirodnih neprijatelja. Brže |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 61 <-- 61 --> PDF |
D. Matošević, M. Pernek, B. Hrašovec: PRVI NALAZ KESTENOVE OSE ŠIŠKARICE (Drycosmus kuriphilus) ... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 497-502 NAČINI ŠIRENJA – Ways of spreading Glavni način širenja kestenove ose šiškarice je prenošenjem zaraženih biljnih dijelova u nova, nezaražena područja putem reznica, plemki za cijepljenje ili sadnica pitomog kestena s pupovima u kojima se nalaze jaja ili rani larvalni stadiji. Na takvim pupovima se, osim mikroskopskim pregledom, ne može utvrditi prisutnost ose. Osa se širi i aktivno(samostalni let ženki) i pasivno (pomoću vjetra ili čovjeka) i to prosječno 8 km/godišnje ŠTETNOST I MJERE ZAŠTITE Kestenova osa šiškarica, zbog napada vegetativnih pupova i stvaranja šiški, spriječava razvoj izbojaka i smanjuje plodonošenje pitomog kestena. Brojni autori (Brussino i sur.2002;Moriyai sur.1990;Paynei sur. 1983) smatraju je najznačajnijim štetnikom pitomog kestena u cijelome svijetu. Iako postoje izvještaji o smanjenju uroda i do 80 % i ugibanju stabala (Breisch i Streito 2004;Payne i sur.1983) novija istraživanja ne potvrđuju taj podatak (EFSA2010). Šiške smanjuju fotosintetsku površinu i zaustavljaju rast izbojaka (Kato i Hijii 1997) (Slika 4). Kod jakog napada zdravstveno stanje stabla se narušava i proizvodnja plodova se znatno smanjujue (Moriya etal. 1990) što je posebno važno kod komercijalnih uzgajivača. Višegodišnjim napadima dolazi do postupnog smanjenja vitalnosti kestenovih stabala i određenog smanjenja uroda, a šiške mogu naruštiti i estetski izgled stabala, posebice onih koji se sade u urbanim područjima. Budući da je kestenova osa šiškarica karantenski štetnik na području Republike Hrvatske na njega se primjenjuju odgovarajuće zakonske mjere (MPRRRR 2008). Iako je poduzeto više metoda zaštite protiv ovog štetnika, niti jedna se nije pokazala potpuno učinkovitom. Zbog svoje biologije i zaštićenosti u šiški primjena insekticida je potpuno nedjelotvorna. U manjim nasadima pitomog kestena moguća je kontrola mehaničkim metodama: uklanjanjem i spaljivanjem zaraženih izbojaka. U šumi i na većim površinama ova metoda je teško pri mjenji va. U domovini ovog štetnika, Kini, prirodni nepri jate lji, posebno parazitoidi iz reda Hymenoptera učinkovito regu liraju njegovu populaciju (Abe i sur. 2007). Torymus sinensisKamijo(Hymenoptera:Torymidae) se već koristi kao biološko sredstvo suzbijanja u Japanu i Koreji i istraživanja pokazuju njegovu visoku učinkovitost (Moriya i sur.2003).U Italiji se rade pokusi s uzgojem i (EFSA 2010), a prenošenjem sadnog materijala te se uda ljenosti mogu znatno povećati.U Sloveniji se osa širi la od 6–18 km godišnje, a na jednom lokalitetu i do 33 km od najbližeg mjesta zaraze (EFSA2010). Sva mjesta zaraze bila su u pokraj cesta i autoputeva,što upućuje na pasivno širenje ženki vozilima (EFSA 2010). Osa se ne prenosi plodovima niti drvom pitomog kestena. – Damages and control measures Slika 4. Deformacija listova i izbojaka zbog napada kestenove ose šiškarice Figure 4Deformations of leaves and shoots caused by galls ispuštanjem ovog parazitoida u prirodu(Quacchia i sur. 2007).Očekuje se da će se i autohtoni parazitoidi, vrlo česti kod hrastovih osa šiškarica, prilagoditi novounesenom štetniku(Aebi i sur.2006). U Italiji se do sada na kestenovu osu šiškaricu prilagodilo 16 vrsta autohtonih parazitoida, ali za sada s niskim postotkom parazitiranosti (Aebi i sur.2007). KESTENOVAOSAŠIŠKARICA U HRVATSKOJ – Oriental chestnut gall wasp in Croatia Kestenova osa šiškarica je u Hrvatskoj prvi puta nađena na području Lovrana, šumarija Opatija-Matulji 21. svibnja 2010. godine. Nakon toga nađena je i na drugim lokalitetima na području Hrvatske (Tablica 1). Na lokalitetima navedenima uTablici 1 nađene su šiš ke na izbojcima i listovima pitomog kestena na temelju čega je napravljena determinacija štetnika kestenove ose šiš karice. Determinaciju je potvrdio dr. sc. George Meli kaiz Pest Diagnostic Laboratory, Tanakajd, Mađarska. Na temelju ovih nalaza napravljena je karta rasprostranjenosti kestenove ose šiškarice u 2010. godini u Hrvatskoj (Slika 5). |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 63 <-- 63 --> PDF |
D. Matošević, M. Pernek, B. Hrašovec: PRVI NALAZ KESTENOVE OSE ŠIŠKARICE (Drycosmus kuriphilus) ... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 497-502 širenje očekuje se u kestenovim sastojinama u okolici Medvednice, Hrvatskom zagorju i Samoborskom gorju. U Istri, okolici Karlovca (na Baniji) i drugim sastojinama pitomog kestena u središnjoj Hrvatskoj očekuje se nešto sporije širenje, ali i povećanje gustoće populacije u sljedeće dvije godine. Izolirane populacije kestenovih sastojina nalaze se i na gorju u području Slavonije.Tamo štetnik još nije nađen i svakako je potrebno kontrolirati prenošenje zaraženih izbojaka i biljaka u ta područja.Širenju zaraze pogodovat će i prenošenje odraslih ženki u vozilima ili odjeći ljudi, posebno s područja Medvednice, koje je popularno među izletnicima, u nova područja. Takav način prijenosa je vrlo teško spriječiti. ZAHVALA – Acknowledgement Zahvaljujemo Nikoli Lackoviću dipl. ing. iz Hrvatskog šumarskog instituta na izradi sheme i karte, dr. sc. Georgeu Meliki iz Pest Diagnostic Laboratory, Tanakajd, Mađarska na potvrdi determinacije kestenove ose LITERATURA Ács,Z., G.Melika, Z.Pénzes, J. Pujade-Villar, G. N.Stone,2007:The phylogenetic relationships between Dryocosmus,Chilaspis and allied genera of oak gallwasps (Hymenoptera, Cynipidae: Cynipini). Systematic Entomology, 32:70–80. Aebi,A., K.Schönrogge, G.Melika,A.Alma, G. Bosio, A. Quacchia, L. Picciau, Y. Abe, S.Moriya, K. Yara, G.Seljak, G. N. Stone, 2006: Parasitoid Recruitment to the Globally Invasive Chestnut GallWaspDryocosmus kuriphilus. GallingArthropods and Their Associates, 103–121. Aebi, A, K. Schönrogge, G. Melika, A. Quacchia,A. Alma, G. N. Stone, 2007: Native and introducedparasitoids attacking the invasive chestnut gall waspDryocosmus kuriphilus. EPPO Bulletin 37,166–171. Abe,Y, G.Melika, G. N.Stone,2007.: Thediversity and phylogeography of cynipid gallwasps (Hymenoptera, Cynipidae) of the Eastern Palearctic and their associated communities. Oriental Insect, 41, 169–212. Breisch,H., J. C.Streito,2004:Le cynips du châtaignier : un nouveau fléau pour l’Europe. Infos CTIFL(CentreTechnique Interprofessionnel des Fruits et Légumes), 204:34–37. Brussino,G., G.Bosio, M.Baudino, R.Giordano, F.Ramello, G.Melika,2002: Pericoloso insetto esotico per il castagno europeo. InformatoreAgrario 37: 59–61. Csóka, G, G. N.Stone, G.Melika,2005: Thebiology, ecology and evolution of gall wasps. Biology, ecology and evolution of gall-inducing arthropods. Eds. Raman A, Schaeffer CW and Withers TM. Science Publishers Inc., Enfield, New Hampshire, USA, 573–642. Csóka, G, F. Wittmann, G. Melika,2009: The oriental sweet chestnut gall wasp (Dryocosmus šiškarice i pomoć pri prikupljanju literature te Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske koje financira Program posebnog nadzora za kestenovu osu šiškaricu. – References kuriphilusYasumatsu 1951) in Hungary. Növényvédelem, 45 (7), 359–360. EFSA(Europaean Food SafetyAgency) 2010: Risk assessment of the oriental chestnut gall wasp, Dryocosmus kuriphilusfor the EU territory and identification and evaluation of risk managementoptions. EFSA Journal 2010, 8 (6):1–114. EPPO (European and Mediterranean Plant Protection Organisation) 2005: Data sheets on quarantine pests – Dryocosmus kuriphilus. EPPO Bulletin 35 (3), 422–424. EPPO 2007:RSE(Reporting Service), RS 2007/086 EPPO 2009: EPPOA2 List of pests recommended for regulation as quarantine pests.Version 09-2009. http://www.eppo.org/QUARANTINE/listA2. htm; 2. 9. 2010. EPPO 2009a:RSE (Reporting Service), RS 2009/107 Knapič,V., G.Seljak, M. Kolšek,2010: Expe rience with Dryocosmus kuriphilus Yatsumatsu erradication measures in Slovenia. OEPP/EPPO Bulletin 40, 169-175. Moriya, S, K.Inoue,M.Mabuchi,1990:The use of Torymus sinensis (Hymenoptera, Torymidae) for controlling the chestnut gall wasp, Dryocosmus kuriphilus (Hymenoptera, Cynipidae), in Japan.The use of natural enemies to control agriculturalpest. FFTC Book series No. 40:94–105. Moriya,S., M.Shiga,I.Adachi,2003:Classical biological control of the chestnut gall wasp in Japan. U: R. G.van Driesche (ur.), Proceedings of the 1st International Symposium on Biology Control ofArthropods: 407–415., Honolulu, Hawaii. MPRRG (Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja) 2008: Pravilnik o mjerama sprječavanja, unošenja i širenja kestenove ose šiškarice (Dryocosmus kuriphilu Yatsumatsu). Narodne Novine 124/08. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 64 <-- 64 --> PDF |
D. Matošević, M. Pernek, B. Hrašovec: PRVI NALAZ KESTENOVE OSE ŠIŠKARICE (Drycosmus kuriphilus) ... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 497-502 Payne,J.A., R.A.Jaynes, S. J.Kays,1983:Chinese chestnut production in the United States: practice, problems and possible solutions. Economic Botany 37, 187–200. Quacchia,A., S.Moriya, G.Bosio, G.Scapin, cal control agent of the chestnut gall waspDryocosmus kuriphilus. BioControl53: 829–839. Rieske, L.K., 2007: Success of an exotic gallmaker, Dryocosmus kuriphilus,on chestnut in the USA: a historical account. Bulletin OEPP/EPPO Bul- A.Alma,2007: Rearing, release and settlement letin 37: 172–174. prospect in Italy ofTorymus sinensis, the biologi- SUMMARY: Oriental chestnut gall wasp (DryocosmuskuriphilusYat su matsu) (Hymenoptera: Cynipidae) is new invasive species in Europe and important pest on sweet chestnut (Castanea sativa Mill.). It is on quarantine species lists in Europe as well as in Croatia. The species originates from China and it was first introduced to Europe to Italy in 2002. It has also been recorded in Slovenia, France, Hungary and Switzerland. In May 2010. it was recorded in Croatia for the first time. Oriental chestnut gall wasp has one generation per year (Figure 1). Adult wasps (only females are known) emerge from galls from mid June until the end of July and lay eggs in the buds. The wasp overvinters as early larval instar in buds and cannot be detected without large magnification lense. In spring when new shoots and leaves emerge the galls develop on the leaf midveins (Figure 2) or shoots. The galls, 5–20 mm in diameter, contain one or usually several chambers with white larvae, later pupae. Young galls are green, later rose-coloured and can be easily detected on sweet chestnut shoots. Old galls are brown, wood- like and remain attached to the tree up to two years (Figure 3). The spread of oriental gall wasp occurs mainly by transport of infected plant material (scions for grafting, plants for planting) into new areas. Locally, the wasps spreads by active flight or passive (aided by wind or human dispersal) transport. The galls disrupt twig growth and reduce fruiting. Various authors consider it as a seroius pest on sweet chestnut trees. Several control measures against this pest have prooved themselves uneffective. Pruning of infested shoots can be done in small orchards but this method is uneffective in forests. Some parasitoid species, e.g. Torymus sinensis, can reduce populations of oriental chestnut gall wasp and this species has already been introduced as biological control agent in Japan, Korea and Italy. Oriental sweet chestnut gall wasp was first recorded in Croatia on 21 May 2010 in Lovran and after that in several other sweet chestnut forests (Table 1, Figure 5). According to the number of galls per shoot it can be estimated that on the localities Lovran, Samobor and Ozalj (single galls per leaf/shoot) the pest has recently been introduced. Localities in Zagreb had high infestation rates (numerous galls per leaf/shoot) and it can be estimated that the pest is here present since 2007 or 2008. The spread forecast for Croatia for the following years is given. Intensive spread can be expected in all areas where sweet chestnut is grown, lower intensity in Istria, surroundings of Karlovac and Banija, and much higher intensity and quicker spread in Zagreb area, Hrvatsko zagorje and Samoborsko gorje. The trasport of infested planting material to uninfected zones (region of hills in Slavonia) shoud be strongly avoided. Key words:quarantine pest, galls, sweet chestnut, damage |