DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 25     <-- 25 -->        PDF

D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474


METODE RADA– Work methods


Prvi dio istraživanja odnosi se na otkrivanju zakoni


tosti koje utječu na brojnost lovaca na nekom području.


U tu su svrhu uzeti podaci (broj lovaca, popis stanovniš
tva 2001. godine, struktura stanovništva s obzirom na
stručnu spremu, broj stanovnika po naselju) iz statistič kih
godišnjaka (službene stranice Državnog zavoda za
statistiku – www.dzs.hr). Načinjena je korelacija između
odnosa lovaca prema ukupnom broju stanovnika,
koeficijenta iskorištenosti lovnogeografskog potenci


2


jala, te broja lovaca na 100 km u odnosu na gustoću
naseljenosti, površinu županija, te veličinsku i obrazovnu
strukturu naselja.


Podaci su obrađeni u programskom paketu Statis tica
7.1.


Demografska obilježja hrvatskih lovaca kao specifič ne
socijalno-geografske skupine dobivena su na temelju
anketnog istraživanja provedenog u lovačkim udrugama
na razini Hrvatske. Anketnim upitnikom nastojalo se
obuhvatiti nešto više od 10%lovačke populacije ravnomjerno
raspoređene po svim županijama, odnosno županijskim
lovačkim savezima. Lovačke udruge unutar
pojedinog županijskog saveza birane su metodom slučajnog
uzorka tako da se unutar pojedine županije anketom
obuhvati 250–300 lovaca.Zbog težnje da se osigura
reprezentativnost rezultata istraživanja, anketiranje je
dogovoreno sa 77 ili 9%lovačkih udruga, pri čemu je
trebalo obuhvatiti 6.174 lovca, odnosno 12%od ukupnog
broja registriranih lovaca u Hrvatskoj.


Istraživanje je provedeno od 4. studenog (kada je po
svim lovačkim udrugama započeo skupni lov) do 2. pro-
sin ca 2007. godine, pri čemu su anketni upitnici dijeljeni
prisutnim članovima/lovcima na ispunjavanje u pet
skupnih lovova. Anketiranjem su obuhvaćeni lovci iz
svih županija, izuzev Karlovačke i Dubrovačko-neretvanske
županije, čiji se lovački savezi nisu uključili u
suradnju, teVukovarsko-srijemske županije čije se lov ne
udruge nisu odazvale anketiranju. Anketni upitnik
ispunila su 2.132 lovca iz 44 lovačke udruge, što je 35%
od očekivanog broja lovaca i 57%od predviđenih lovač kih
udruga. Manji broj anketiranih od predviđenih ispita nika
posljedica je objektivnih (nesudjelovanje pojedinih
lovaca u svih pet skupnih lovova) i subjektivnih slabosti
(neispunjavanje anketnih upitnika od strane određenog
broja lovaca).


Unatoč manjem broju obuhvaćenih ispitanika (4,2%
od ukupnog broja registriranih lovaca u Hrvatskoj) rezultati
ankete signifikantni su za ciljeve istraživanja
ovog rada i dobra su osnova za uopćavanje zaključnih
postavki o demografskim i ostalim relevantnim karakteristikama
hrvatskih lovaca.


REZULTATI ISTRAŽIVANJAI RASPRAVA – Results of research and discussion


Lovci kao specifična socijalno-geografska skupina


Sukladno naznačenim odrednicama u uvodnom dijelu
rada, lovci predstavljaju specifičnu socijalno-geografsku
skupinu po tome što ih karakterizira sličan
na čin ponašanja u lovištu kao akcijskom prostoru, što
se posljedično odražava u odgovarajućim prostornim
organizacijskim oblicima, procesima i strukturama.


Određenost sličnim načinom ponašanja


Lov kao oblik aktivne rekreacije vezan je uz oružje i
streljivo, te takvu opremu koja može biti izvor ozbiljnog
ozljeđivanja. Zbog toga je lovna aktivnost, za razliku
od ostalih oblika rekreacije, popraćena brojnim
zakonskim odredbama, sadržanima u Zakonu o lovstvu
(Anon., 2005) i Zakonu o oružju (Anon., 2007a),
od nosnonormiranalovačkim kodeksomponašanja. Pripadnost
ovoj specifičnoj skupini zahtijeva određenu
psihofizičku sposobnost pojedinca te stjecanje određenog
znanja putem lovačkog ispita prije samog početka
bavljenja navedenom aktivnošću. Postoje i određena
ne pisana pravila ponašanja i lovački običaji, kao npr.
način odijevanja (odjeća u zelenoj i smeđoj boji), davanje
počasti divljači, lovačko krštenje, ponašanje na pogre
bu umrlom lovcu i sl. Određena vrsta divljači
određuje način lova (pojedinačni i skupni lov) i način
ponašanja pojedinca u lovu. Za razliku od ostalih
oblika rekreacije, koje čovjek bira prema vlastitoj volji


–Hunters as a specifical socio-geographical group
i potrebi te se bavi njome kontinuirano ili povremeno
kroz kraće ili dulje razdoblje, više-manje uvijek na isti
način, lovna aktivnost obuhvaćaniz aktivnosti koje su
karakteristične za određeno razdoblje lovne godine, ci


klički se izmjenjuju i provode u određenom periodu, a
uvjetovane su biološkim ritmom pojedinevrste divljači


–vremenom parenja, trajanjem bređosti kod ženki i odhranjivanja
mladunčadi, te sazrijevanjem rogovlja kod
mužjaka. U vrijeme donošenja mladunčadi,kao i u vrijeme
sazrijevanja rogovljalov se ne provodi,već je zamijenjen
drugim aktivnostima poput obnove ili gradnje
novih lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata i
sadnjom te održavanjem remiza. Biti članom lovačke
udruge podrazumijeva određeni način pona šanja – zahtijeva
novčane i radne obveze koje se manifestiraju neposredno
u prostoru lovišta, a posred no na divljači kroz
njihovu brojnost, dobno-spolnu i trofejnu strukturu.


Određenost akcijskim prostorom


Kao aktivni oblik rekreacije, lov ima specifičan zahtjev
za prostorom – to je prostor koji uključuje povr šine
pod šumom, poljoprivrednim kulturama, šikare, kamenjare
i vodotoke, odnosno površine koje su staništa divljači.
Akcijski prostor svakog pojedinog lovca, odnosno
lovačke skupine, jasno je definiran. Naime, da bi se
mogao aktivno baviti lovom, lovacnakon položenog lo