DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 111     <-- 111 -->        PDF

IN MEMORIAM
ANTON BRUKETA(1932 – 2009)


Nakon kratkotrajne teške bolesti
napustio nas je početkom 2009. god.
Anton Bruketa, istaknuti građevinski
stručnjak u domeni izgradnje
šumskih prometnica. Otišao je jedan
od posljednjih rukovodećih struč nja
ka prve generacije samostalnog
područnog šumarstva, koji je svojim
kvalitetnim, i nadasve odgovornim
ra dom, umnogome doprinjeo njego vurazvoju.


Anton “Tonić” Bruketa rođen je
u Križišću u Hrvatskom primorju


13.6. 1932. god. u skromnoj više čla
noj obitelji oca Ivana, zidara i
majke Slave Grbac, domaćice. U po trazi
za poslom njegov otac odlazi u
svijet, pa cjelokupno kućanstvo i
odgoj djece postaje briga njegove
majke. Niže razrede osnovne škole
završio je u svom rodnom mjestu, a
više razrede i malu maturu u susjednom
Hreljinu.Za školovanja u Hrelji
nu svakodnevno pješači i po
nekoliko kilometara, što je poveza no
i s određenim fizičkim naporom.Od
svih predmeta u školi iskazuje najviše
afiniteta prema matematici,
koja će i pri izboru daljnjeg školovanja
odigrati važnu ulogu. U nastav ku
školovanja uspješno završava srednju
građevinsku školu, a potom
odlazi na odsluženje vojnog roka. Po
izlasku iz vojske zapošljava se u po duzeću
“Hidroelektra”Zagreb 1953.
god. na izgradnji akumulacije Sabljaci
i tunela Gojak kraj Ogulina.
Mladi ambiciozniAnton ističe se u
radu, pa je ubrzo promaknut za rukovoditelja
velikog gradilišta tunela
Gojak, gdje je zaposleno gotovo tisu
ću radnika. Nakon višegodišnjeg
te renskog rada i odvojenog života
do lazi u Novi Vinodolski 1958.god.
na pozivVilima Hiblera,dipl.ing.
šum. upravitelja tamošnje Šuma rije.
U to vrijeme upravo jezapočelaizgradnja
moderne zgrade Šumarije s
odgovarajućim uredskim prostorima
i dva stana za rukovodeće osoblje,
koja je pod njegovim neposrednim
nadzorom i uspješno završena. Sa
svojomobitelji dolazi u NoviVinodolski,
koji će od tada postati njegovo
stalno mjesto boravka.


Neposredno po osnutku Šums kog
gospodarstva Senj 1960.god. s
pripadajućim šumarijama ukazala se
potreba za osnivanjem dvajuposebnih
pogona, i to građevinarstva i
transporta 1962. god., pa je Anton
iza bran za upravitelja Pogona za
gra đevinarstvo sa sjedištem u Senju.
Otvorenost visokih šuma je skrom na,
pa šumarije počinju izdvajati
znat no veća sredstva za šumske ces te.
Ovaj zahtjevni posao izgradnje
šumskih prometnicapovjeren jePogonu
za građevinarstvo, koji će se
jošprije dva desetljeća dopuniti s izgradnjom
protupožarnih prosjeka s
elementima šumskih cesta na priobalnom
kršu i susjednim otocima. U
početnom intervalu izgradnje šumskih
cesta dominirala je ručna izrada,
koja je zahtijevala velik broj
osposobljenih radnika za različite
vrste građevinskihposlova. Na svakom
gradilištu pojedine šumske ces tepodižu
se radničke barake sa svim
popratnim sadržajima. O cjelokupnoj
pripremi, svakodnevnom životu
na tim gradilištimai radu na terenu
brine upravitelj Anton, uz pomoć
ma lobrojnog tehničkog osoblja. Izra
da takvih šumskih prometnica
vrlo je skupa, jer zahtijeva na pojedinoj
dionici nekad više i od pedesetak
radnika. Međutim,postepenim uvođe
njem mehanizacije smanjuje se
broj radnika, pa danas Pogon ukup no
zapošljava 25 radnika, sa suvremenom
mehanizacijom od devet
različitih građevinskih strojeva i tri
kamiona. Pogon je u početku bio
smješ ten u skučenom prostoru s neadekvatnom
mehaničkom radionicom,
pa zahvaljujući ponajviše
upraviteljuAntonu izgrađena je najprije
moderna mehanička radionica
1982.god. u industrijskoj zoni grada
Senja, a potom i upravna zgrada
1985. god. s uredskim prostorima,
modernom menzom i sobama za
smještaj radnika. Zahvaljujući do-
brim rješenjima financiranja krškog
šumarstva prije četiri desetljeća započeo
je Pogon s izgradnjom protupožarnih
prosjeka s elementima
šumskih cesta na kopnenom dijelu
primorskog krša i pripadajućim otocima,
koja će se osobito intenzivirati
nakon osnutka J.P. “Hrvatske šume”
1991. godine.


Prema pedantno vođenoj eviden ciji
upraviteljaAntona, za njego vog
rukovođenja Pogonom za građevinarstvo
od 1962–1991. god. ukupno
jeizgrađeno326 km šumskih cesta
ili prosječno godišnje 11.5 km i za
osam godina 56 km protupožarnih
prosjeka s elementima šumskih ces ta.
Uz to, obavljeni su i ostali radovi,
i to:riperanje na pripremi pošumljavanja
krša, različite rekonstrukcije
cesta i pripremni radovi prijeasfaltiranja
šumskih, regionalnih i lokalnih
cesta. Uz to,kod izgradnje različitih
građevinskih objekata na području
senjske šumske uprave bio mu je
uvijek povjeren stručni nadzor. Zah




ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 112     <-- 112 -->        PDF

valjujući ponajviše njemu, izgradnja
šumskih prometnica odlikovala se
izuzetnom kvalitetom, stalnim tehničkim
poboljšanjima i neprestanom
težnjom za smanjenjem troškova. Izgra
đene šumske prometnice drugih
iz vođača u pogledu kvalitete, pa i
es tetskog izgleda, nisu se mogle
uspo rediti s radovima Pogona za
građe vinarstvo pod njegovim rukovodstvom.
Zbog toga, za kvalitetno
izgrađene šumske prometnice može
se s punim pravom koristiti pojam
“Bruketine šumske prometnice”.
Upra vitelj Anton odista je živio za
svoj Pogon, pa je vrlo rijetkokoristio
godišnje odmore. Po funkciji
bio je stalni član Stručnog kolegija


U nedjelju 4. srpnja 2010. g.
umro je IvoDelajkovićdipl. ing.
šumarstva, uvaženi šumarski i drvno
industrijski stručnjak, član HŠDOgranak
Zagreb.


U ime HŠD-a, od pokojnog kole ge
oprostio se i na odar položio vi jenac
kolega RomanBiljakdipl. ing.


Ivo Delajković rodio se uVrbo vi


–Staro Petrovo Selo 26. 8. 1923. g.
u obitelji poljoprivrednika Marije i
Stjepana.


Osnovno školovanje završio je u
Vrbovi i realnu gimnaziju u Novoj
Gradiški, nakon čega je 1942. g. upisao
Poljoprivredno-šumarski fakultet
u Zagrebu gdje je diplomirao
1949. g.


Za vrijeme studija bio je demonstrator
i volonter kod profesora
Stanka Flogla, te pomagao studentima
za pripremu za polaganje is pita.
Već tad je pokazivao veliku
zainteresiranost za graditeljstvo u
šumarstvu: ceste, šumske željezničke
pruge, radničke nastambe i
upravne zgrade šumarija.


Po završetku studija radio je u
Šum sko-građevnom poduzeću No va
Gra diška, zatim u šumskoj građevins koj
sekciji u Kutini, te u DIP-u Novoselac,
DIP-u Sisak i Lič koj Plješivici.


područnog šumarstva i Upravnog


od bora na početku rada u Šumskom


gos podarstvuSenj.


Nakon gotovo tri desetljeća uspješnog
rukovođenja Pogonom za
građevinarstvo 1991. god. raspoređen
je na poslove stručnog suradnika
za građevinarstvo i investicije
Uprave šuma Senj do 1997. god.,
kada odlazi u mirovinu. Daljnje vođenje
Pogona za građevinarstvo
1991. god. povjereno je njegovom
is kusnom zamjeniku Branku Rogiću,
građevinskom tehničaru, koji
ga do danasjednako uspješno vodi.


U privatnom životuAnton je bio
uzorni suprug, otac i djed, iako mu
njegov velik angažman u poslu nije


IVO DELAJKOVIĆ (1923 – 2010)


Početkom 1953. g. postavljen je
za rukovoditelja Građevinskog
odje la u Vinkovcima. Tuje radio na
izgradnji šumarija u Lipovcu, Strošincima,
Gunji, Županji i Spačvi,
gdje se uz upravne zgrade rade naselja
za radnike i stručno osoblje,
skladište trupaca s kolosjekom,
Dom kulture, cesta Spačva – Otok i
željezničke šumske pruge.


Od 1956. do 1965.g. radi u Drv noj
Industriji Slavonija kao šef građevnog
odjela na investicijama i
unapređenju proizvodnje. 1963. g.
na kon osnivanja centra za razvoj
drv ne industrije (CDI) na inicijau
obiteljskom kruguostavljao puno
slobodnog vremena. U umirovljenič
kim danima, uz svakodnevne
ob veze, slobodno vrijeme najviše
posvećujeenigmatici, svojem velikom
životnom hobiju i uzornom
održavanju dijela parka Šumarije
Novi,kraj ulaza u njegov stan.


Pokopan je početkom veljače
2009. god. u dostojanstvenoj tišini
novljanskog groblja u nazočnosti velikog
broja svojih prijatelja, znanaca
te svojeobitelji, koji su mupoposljednji
put odali dužnu počast i zahvalu
za njegov doprinos u domeni
općeljudskih i stručnih vrijednosti.


Vice Ivančević


tivu Privredne komore i industrijskih
poduzeća slavonske regije Ivo
Delajković obavlja dužnost direktora
do 1973.g.Tada prelazi u Poslovno
udruženje drvne industrije u
Zagrebu, a zatim u Zajednicu šu-
mar stva, preradu i promet drvnih
pro izvoda i papira u Zagrebu, gdje
radi do umirovljenja 1988. g.


Ivo Delajković bio je vrstan stručnjak,
savjestan, marljiv i komu nikativan,
rado prihvaćen ne samo u
Slavonskoj regiji, već i šire, u cijeloj
struci. Svojim radom dao je velik
do prinos razvoju šumarstva i drvne
industrije.


Posebno je bio aktivan u Društvu
inženjera i tehničara šumarstva
i drvne industrije, a odlaskom u mi rovinu
aktivno je sudjelovao u radu
HŠD Ogranak Zagreb, sudjelujući u
raspravama o aktualnoj problematici
šumarstva i drvne industrije.


Ostat će nam u sjećanju kao drag
i dobronamjeran kolega, a njegov
odlazak ostavlja u tuzi kćerku Viš nju,
sina Gorana s obitelji te ostalu
rod binu, kojima ovom prilikom is ka
zujemo iskrenu sućut.


Slava kolegi Ivi Delajkoviću.
Roman Biljak
Frane Grospić