DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 22     <-- 22 -->        PDF

D. Barčić, V. Ivančić: UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADAPRUDINEC/JAKUŠEVEC NAONEČIŠĆENJE ... Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 347-359


1. UVOD – Introduction


U području zaštite okoliša, otpad i odlagališta otpada
su zasigurno temeljni problem u Hrvatskoj. Načini odlaganja
otpada razlikuju se, i neki od njih su povoljniji
glede očuvanja prirode i sastavnih dijelova okoliša; tla,
zraka i vode. Osnovna podjela odnosi se na uređena i neuređena
odlagališta otpada. Otpadsu prema Zakonu o
otpadu (NN 178/04) tvari i predmeti koje je pravna ili fizička
osoba odbacila ili odložila, namjerava ih ili mora
odložiti. Otpad nastaje kao posljedica svih ljudskih aktivnosti
i u svim gospodarskim djelatnostima, a predstavlja
gubitak materijala i energije. Komunalni otpad je
prema Zakonu otpad iz kućanstva te otpad iz proizvodne
i/ili uslužne djelatnosti, ako je po svojstvima i sastavu
sličan otpadu iz kućanstava. Donosi troškove društvu
koje treba osigurati njegovo sakupljanje, prijevoz i odgovarajuće
zbrinjavanje kako bi se smanjili pritisci na
okoliš. Otpad, tj. spojevi i tvari koje nastaju razlaganjem
uzrokuju emisije u vode, zrak i tlo, koje mogu utjecati na
zdravlje ljudi i okoliš. Koliki će taj utjecaj biti ovisi o
količini i svojstvima otpada te o načinu postupanja s
njim. Gospodarski rast i rastuća potrošnja materijala rezultiraju
stalnim porastom količina otpada koji se bilježi
u svim europskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj. Go-
diš nja količina komunalnog otpada u Hrvatskoj je 1,2
mi lijuna tona, 279 kg komunalnog otpada po stanovniku
(Radović iNujić,2003). Jedan od glavnih ciljeva u
tom smislu je smanjivanje i bolje iskorištavanje (oporaba)
otpada. Stoga je uveden i novi način na teorijskoj,
a kasnije i na praktičnoj razini u postupanju s otpadom,
sustav gospodarenja otpadom. Sustav obuhvaća mjere
za smanjivanje i cjelovito gospodarenje s otpadom (Milanović
et al. 2002). Gospodarenje otpadom uvijek
tre ba započeti mjerama sprječavanja i smanjivanja na


1.1. Odlagališta otpada –


Odlagalište otpada(deponija,smetlište) je građevina
namijenjena za trajno odlaganje otpada, kao organi zirane
komunalne djelatnosti. U sklopu odlagališta ot pada
mogu se nalaziti i građevine za skladištenje te obra đivanje
otpada. Odlagališta se mogu podijeliti prema kategorijama,
odnosno pravnom statusu, veličini, vrstama
odloženog otpada, stanju aktivnosti, utjecaju na okoliš i
opremljenosti.


Aktivna odlagališta prema Schaller i Subašić
(2004), teFundurulji iMužiniću (2004) mogu se
razvrstati u pet kategorijana temelju pravnog statusa (posjedovanje
lokacijske, građevinske i uporabne dozvole):


1. Legalna uređena odlagalištaotpada su građevine za
(trajno) odlaganje otpada, predviđene odgovarajućim
prostorno-planskim dokumentima i sagrađene u
skladu s važećim propisima, a rade uz odobrenje nadležnog
tijela na temelju provedene procjene o utjecaju
na okoliš te ishođenih dozvola. Razlikuju se:
1a – potpuno legalizirana uređena odlagališta koja
stanka otpada tepostupanjasotpadompogospodarskim
načelima. PremaPotočniku(1997) takav pristup utemeljen
na načelima održiva razvoja sadržan je u cjelovitom
gospodarenju otpadom kroz koncept (I.V.O.)
Izbjegavanja (smanjenje) otpada,Vrednovanja (korištenje)
neizbježnog otpada, Odstranjivanje (obrada i odlaganje)
ostatnog otpada.


Utusvrhupoduzimaju seakcije: sakupljanja, privremenog
skladištenja, obrađivanja, materijalnog, biološkog
i energetskog iskorištavanja s predobradom i
obradom odvojeno sakupljnog otpadnog materijala,
zatim otvaranje, zatvaranjeisaniranjegrađevinanamijenjenihodlaganjuotpadaidrugihotpadomonečišćenih
površina. Kod već nastaloga otpada treba odabrati optimalnu
metodu obrade ili konačnoga zbrinjavanja, koja
će proizvesti najmanji rizik za ljudsko zdravlje i okoliš.
Na primjer, odlaganje može imati potencijalno velik
utjecaj na vode i tlo zbog teških metala u procjednim vodama
(Barčić etal. 2005), na zrak zbog emisije metana,
posebno ako se otpad odlaže na nekontrolirana i
neuređena odlagališta. Nastajanje otpada treba promatrati
kao dio sveukupnog materijalnog ciklusa, kako bi
se mogle odabrati najbolje mogućnosti glede smanjivanja
onečišćenja i kako bi se izbjeglo “prebacivanje”
nastanka otpada iz jednoga dijela ciklusa u drugi. Optimiranje
korištenja prirodnih bogatstava i smanjenje nastanka
otpada postiže se povećanjem učinkovitosti
proizvodnje te promjenama potrošačkih navika. Nažalost
u Hrvatskoj još nema razvijenih odgovarajućih statistika
koje bi omogućile praćenje indikatora povezanih s
materijalnim tokovima, niti se koja institucija sustavno
bavi ovim pitanjima.


Landfills


posjeduju sve tri dozvole, 1b – djelomično legalizirana
uređena odlagališta koja raspolažu barem jednom
dozvolom, a u fazi su ishođenja preostalih,
1c – uređena odlagališta u postupku legalizacije
koja nemaju nijedne dozvole, ali su započela postupak
ishođenja prve od njih (lokacijska dozvola)


2. Službena odlagališta otpadasu velika odlagališta na
koja komunalna poduzeća ili koncesionari na temelju
odluke nadležnog tijela lokalne uprave i samouprave
redovito i organizirano dopremaju i odlažu
komunalni otpad. Nisu opremljena uređenom građevinom
za odlaganje otpada i ne posjeduju nijednu od
potrebnih dozvola. Uspostavljen je samo djelomičan
nadzor i provode se neke mjere zaštite okoliša. Predviđena
su dokumentima prostornog uređenja.
3. Odobrena odlagalištadjeluju na temelju odgovarajućeg
odobrenja nadležnog tijela lokalne samouprave.
Na njih otpad dovoze manji koncesionari ili
sami proizvođači otpada. Nisu opremljena uređe