DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 107 <-- 107 --> PDF |
lista na materijalu iz 17 prirodnih populacija nizinskog brijesta u Hrvatskoj. Deskriptivno-statistički pokazatelji podataka dobiveni morfometrijskom analizom folijarnih značajki, ukazuju na to da je za većinu promatranih varijabli moguće uočiti trend divergencije između kontinentalnih (Bilogora, Donji Miholjac, Đakovo, Nova Kapela, Jastrebarsko, Varaždin,Vinkovci, Zagreb) i mediteranskih populacija (Brač, Buzet, Cetina, Krk, Krka, Neretva, Nin, Paklenica, Pula), što je najuočljivije za sljedeće značajke: površina plojke; broj primarnih zubaca subapikalne regije, mjereno od apeksa do polovine duljine plojke kraće strane lista; duljina peteljke i duljina plojke. Rezultati primijenjenih multivarijatnih statističkih metoda (diskriminantna i klasterska analiza) također ukazuju na jasno razdvajanje mediteranskih i kontinentalnih populacija, koje se temeljilo na trima statistički signifikantnim značajkama: lisna površina, duljina peteljke i broj primarnih zubaca subapikalne regije. Iako je razdvajanje populacija na osnovi ekološkogeografskog načela, prema deskriptivnim pokazateljima, kao i rezultatima multivarijatnih statističkih metoda, nedvojbeno, unutar pojedine regije moguće je uočiti i grupiranje populacija isključivo po ekološkom načelu (Nin/Cetina, Neretva). Kod analize varijance se za većinu značajki pokazalo da je 1/2–2/3 od ukupne varijance uvjetovano varijabilnošću između listova unutar stabla, dok je najmanja varijabilnost prisutna između populacija. Odstupanje od ovog pravila bilo je vidljivo kod varijabli koje opisuju oblik lista. Rezultati analize genetske raznolikosti ukazuju na to da se promatrane populacije odlikuju zadovoljavajućom količinom heterozigotnosti, što pakupućuje na nativan status nizinskog brijesta u Hrvatskoj, odnosno postojanje prirodnih populacija. Izračunate vrijednosti standardne genetske udaljenosti po Neiju bile su manje između parova populacija unutar iste regije, nego udaljenosti između parova populacija koje pripadaju različitim regijama. U prilog tomu govore i rezultati provedene korespondentne faktorske analize, vrijednosti standardne genetske udaljenosti po Neiju, vrijednosti indeksa genetske diferencijacije između parova promatranih populacija, kao i generirano Neighbour – Joining stablo, koji reflektiraju vrlo jasnu genetsku diferencijaciju između kontinentalnih (Đurđevac, Zagreb) i mediteranskih (Pula, Nin, Neretva) populacija nizinskog brijesta u Hrvatskoj. Promatrane populacije ne pokazuju statistički signifikantno odstupanje od stanja Hardy-Weinbergove ravnoteže, osim populacije Pula za koju je utvrđena pojavabottleneckau skorašnjoj prošlosti. Iako je slijedom navedenog utjecaj holandske bolesti brijesta na bioraznolikost vrste trenutno neznatan, treba imati u vidu činjenicu da se genetska raznolikost kod prirodnih populacija šumskog drveća vrlo sporo smanjuje. Shod no alarmantnoj redukcijibroja adultnih stabala na tere nu, u budućnosti je vrlo izgledno osiromašenje genetskih resursa ove vrste. Autor nadalje ističe da je, kako bi rezultati različitih istraživanja morfološke varijabilnosti svojtiU. minors. l. kompleksa, bili međusobno komparabilni, potrebno utvrditi kritične dijagnostičke značajke za nizinski brijest, i to na europskom nivou. Naposlijetku, rezimirajući rezultate obavljenih istraživanja, autor zaključuje da iako je na temelju analize morfoloških lisnih značajki, kao i analize genetske raznolikosti putem mikrosatelitnih biljega, moguće razlikovati mediteranske od kontinentalnih populacija, konačno rješavanje taksonomskog statusa svojti unutar Ulmus minorMill. sensu latissimo kompleksa u Hrvatskoj, moguće je isključivo u okviru rješavanja ovog pitanja na europskoj razini. Budući da je nizinski brijest sredinom prošloga stoljeća jako stradao i još je vrlo podložan patogenuOphiostoma novo-ulmi, koji napada i uzrokuje sušenje adultnih stabala, ovo istraživanje predstavlja vrijedan znanstveni doprinos poznavanju morfološke i genetske varijabilnosti ove, vrlo ugrožene vrste, na njenom cjelokupnom području prirodne rasprostranjenosti u Hrvatskoj. Kako se nizinski brijest ubraja u plemenite listače, a ujedno je i vrlo ugrožena vrsta, rezultati analize morfološke, a posebice genetske raznolikosti imaju i aplikativnu vrijednost u formiranju smjernica za očuvanje genofonda ove nadasve osjetljive vrste. Uz želju za puno uspjeha u budućem znanstvenom radu, dr. sc. Marku Zebecu upućujem iskrene čestitke. Izv. prof. dr. sc.Marilena Idžojtić |