DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 106     <-- 106 -->        PDF

priložena i temeljnadokumentacijska kartica, kao i životopisna
hrvatskom i engleskom jeziku, predgovor te
popis kratica korištenih u radu.


Životopis


Marko Zebec rođen je 13. rujna 1978. godine u Zagrebu,
gdje završava osnovno i srednjoškolsko obrazovanje.
Na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,
diplomirao je 2004. godine, te stječe stručni naziv dipl.
ing. šumarstva. Godine 2005. zapošljava se na tadašnjem
Zavodu za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog
fakulteta u svojstvu asistenta na nastavnom
predmetu Dendrologija. Od 2006. godine povjereno
mu je izvođenje vježbi iz predmeta Osnove dendrologije
na preddiplomskom studiju, Drvna tehnologija i
Hortikulturna dendrologija na diplomskom studiju Urbano
šumarstvo, zaštita prirode i okoliša.


Kao istraživač aktivno sudjeluje na projektima Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
i Hrvatskih šuma d.o.o., kako slijedi: “Očuvanje
genofonda plemenitih listača u Hrvatskoj”, “Imele u
Hrvatskoj – biologija, ekologija, rasprostranjenost i
vrste domaćini”, te “Revitalizacija Arboretuma Lisičine”.
Dosada je, kao autor ili suautor, objavio ukupno
10 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim
časopisima, a sudjelovao je i na 11 međunarodnih i domaćih
znanstvenih skupova.


Uže područje znanstvenog interesa usmjereno mu je
na istraživanje morfološke i genetske varijabilnosti autohtonih
vrsta plemenitih listača, posebice nizinskog
brijesta, kao i utvrđivanje zastupljenosti pojedinih hortikulturnih
svojti u urbanim sredinama Hrvatske.


Sažetak rada


Nizinski brijest (Ulmus minorMill. sensu latissimo)
naša je autohtona vrsta, koja se odlikuje vrlo vrijednim
i cijenjenim drvom, te se ubraja u plemenite listače.
Nažalost, pojavom holandske bolesti brijesta, brojnost
populacija ove vrste dramatično je smanjena.Traheomikoza
(Ophiostoma ulmi /Buism./ Nannf. I; Ophiostoma
novo-ulmiBrasier), uzrok pandemijskog sušenja
vrlo velikog broja stabala adultnih brijestova, otkrivena
je u zapadnoj Europi početkom prošlog stoljeća.U Hrvatskoj
sušenje brijesta počinje dvadesetih godina pro-
šlog stoljeća, dok je najveće propadanje u slavonskim
nizinskim šumama zabilježeno između 1950. i 1955.
godine, tako da su danas odrasla, reproduktivno sposobna
stabla, prava rijetkost.


Nizinski brijest u Hrvatskoj pridolazi u vrlo različitim
ekološkim uvjetima (kontinentalni i mediteranski
dio), te je pretpostavka da se populacije, posebice one s
klimatski kontrastnih i geografski udaljenih staništa,
međusobno razlikuju.


Sustavna taksonomska kao niti genetička istraživanja
ove svojte na našem području ne postoje, tako da su
ciljevi ovoga istraživanja bili sljedeći:


morfometrijskom analizom lisnih značajki uzorkovanog
materijala nizinskog brijesta na cjelokupnom
području Hrvatske determinirati uzorak morfološke
varijacije samog materijala, kao i postojanje ili nepostojanje
diskontinuiteta u spomenutom variranju,



primjenom modernih metoda analize molekularne
raznolikosti utvrditi genetsku varijabilnost populacija
nizinskog brijesta u Hrvatskoj, a samim time i
odrediti stupanj nepovoljnog utjecaja holandske bolesti
brijesta na bioraznolikost vrste.


Istraživanja su trajala od 2005. do2009. godine,a
bitno je napomenuti da je ovo prvoistraživanje varijabilnosti
nizinskog brijesta kojim je u potpunosti obuhvaćeno
njegovo područje pridolaska u Hrvatskoj.


Materijal za morfometrijsku analizu sakupljen je iz
17 prirodnih populacija nizinskog brijesta, tako da je
istraživanjem obuhvaćeno 8 populacija iz kontinentalnog
dijela Hrvatske (Bilogora, Donji Miholjac, Đakovo,
Jastrebarsko, Nova Kapela, Varaždin,Vinkovci i Zagreb),
kao i 9 populacija iz mediteranskog dijela (Brač,
Buzet, Cetina, Krk, Krka, Neretva, Nin, Paklenica i
Pula). Kao osnova za morfološku analizu, iz svake populacije
mjereni su listovi s 5 stabala, tako je ukupno
analizirano 85 stabala. Sa svakog stabla uzeto je u obzir
po 30 listova, dakle ukupno 2550 listova (150 listova x
17 populacija) s čijim je mjerenim značajkama provedena
deskriptivna i multivarijatna statistička analiza
(diskriminantna i klasterska analiza). Ukupno je izmjereno
15 folijarnih značajki. Uz izbor standardnih varijabli
“klasične morfometrije”, dio varijabli bio je
usmjeren na neizravnu kvantifikaciju lisnog oblika.


U svrhu analize genetske raznolikosti uzorkovano
je 5 populacija nizinskog brijesta (Đurđevac, Zagreb,
Pula, Nin i Neretva), a iz svake populacije u obzir za
analizu uzeto je 20 stabala. Kako bi se odredio stupanj
genetske raznolikosti korišteno je 5 mikrosatelitnih biljega.
Statističkom obradom ishodišne matrice umnoženih
fragmenata 5 mikrosatelitnih biljega izračunate
su vrijednosti prosječnog broja alela po lokusu (Na),
opažene heterozigotnosti (Ho), očekivane heterozigotnosti
(He) i informacijskog sadržaja polimorfizma
(PIC) za svaki mikrosatelitni lokus, kao iNa, Nar, Ho, He
i koeficijent samooplodnje (f) za svaku populaciju. Izračunato
je i odstupanje od stanja Hardy-Weinbergove
ravnoteže, standardna genetska udaljenost po Neiju
(DNEI72) i vrijednosti indeksa genetske diferencijacije
(FST) između parova populacija,kao i vjerojatnost pojavebottleneckau
skorašnjoj prošlosti.Na temelju ma-
trice genetske udaljenosti po Neiju konstruirano je i
Neighbour – Joiningnezakorijenjeno stablo, a provedena
je i faktorska korespondentna analiza (FCA).


Na osnovi rezultata morfološke analize, utvrđena je
vrlo velika varijabilnost mjerenih morfoloških značajki