DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 105     <-- 105 -->        PDF

Slika 6. Spomen-ploča Šumariji Petrova gora


“Šumarnik Franzoni je za spomenute šumare sastavio
nacrt instrukcije (naputak) po kojoj će oni biti
dužni podučavati dalje svoje podčinjene lugare.


U dijelu 1. članka “Instrukcije za šumare”šuma u
karlovačkom generalatu kaže se:


“Šumar se ima vazda sjećati svojih prisegom si nametnutih
dužnosti, te ima po svojem najboljem znanju i
savjesti revno i marljivo vršiti svoju službu...”.


Dana6. srpnja 1765. uslijedio je odpis carskog kraljevskog
dvorskog ratnog vijeća te je time prvi šumski
red za gornju ili tzv. karlovačku Krajinu bio odobren.”


Na sjećanje prvom upravitelju Uprave šuma u Karlovcu
šumarniku Dragutinu Franzoniju,šumariji i svim
šumarima Petrove gore otkriva se ova spomen-ploča.”


Zatim se nazočnima obratio voditelj Uprave šuma
Podružnice Karlovac Zoran Sabljarić, dipl. ing.
šum. Nakon pozdrava zamolio je dr. Milana Kruheka,
povjesničara, nekadašnjeg ravnatelja Instituta
za povijest Hrvatske i istraživača prošlosti Petrove gore


o kojoj je objavio povijesni vodič te pomagao šumarima
u istraživanju njihove prošlosti i IvanaBožičevića,
umirovljenog šumarskog inženjera i autora
stručnog članka o Karlovcu, središtu šumarstva Hrvatske
vojne granice (Šumarski list11–12/2005),da zajedno
s njim otkriju ovu spomen-ploču.


Otkrivanjem posljednje spomen-ploče završen je
svečani dio koji se nastavio druženjem svih gostiju pod
velikom nadstrešnicom na Muljavi.


Tekst: Oliver Vlainić, dipl.ing.šum.
Fotografije: InesVusić-Paunović, dipl.ing.šum.


NOVI DOKTORI ZNANOSTI – NEW DOCTORS OF SCIENCE


Dr. sc. Marko Zebec,dipl. ing.
šum. obranio je 19. travnja 2010. go-
dine disertaciju pod naslovom
“Morfologija i varijabilnost nizinskog
brijesta (Ulmus minor Mill.
sensu latissimo) u Hrvatskoj”, te
time stekao akademski stupanj doktora
znanosti, znanstveno polje šumarstvo.


Javna obrana disertacije održana
je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu, pred povjerenstvom u


sastavu:


Doc. dr. sc. Saša Bogdan, Šumarskifakultet,
Zagreb,predsjednik;


Dr. sc. MARKO ZEBEC


Izv. prof. dr. sc. Marilena


Idžojtić (mentor), Šumarski fa-


kultet,Zagreb,član;


Izv. prof. dr. sc. Zlatko Liber,
Prirodoslovno-matematički fakultet,
Zagreb,član.


Disertacija je opsega 142 stranice.
Tekstjedopunjensa23 slikovna
i 29 tabličnih prikaza te 267
naslova koriš te ne literature. Strukturalno,
radjepodijeljenu7 osnov nih
poglavlja: Uvod, Materijal i
metode, Rezultati istraživanja, Rasprava,
Zaključak, Literatura i Prilozi.
Uz navedena poglavlja, radu je




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 106     <-- 106 -->        PDF

priložena i temeljnadokumentacijska kartica, kao i životopisna
hrvatskom i engleskom jeziku, predgovor te
popis kratica korištenih u radu.


Životopis


Marko Zebec rođen je 13. rujna 1978. godine u Zagrebu,
gdje završava osnovno i srednjoškolsko obrazovanje.
Na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,
diplomirao je 2004. godine, te stječe stručni naziv dipl.
ing. šumarstva. Godine 2005. zapošljava se na tadašnjem
Zavodu za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog
fakulteta u svojstvu asistenta na nastavnom
predmetu Dendrologija. Od 2006. godine povjereno
mu je izvođenje vježbi iz predmeta Osnove dendrologije
na preddiplomskom studiju, Drvna tehnologija i
Hortikulturna dendrologija na diplomskom studiju Urbano
šumarstvo, zaštita prirode i okoliša.


Kao istraživač aktivno sudjeluje na projektima Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
i Hrvatskih šuma d.o.o., kako slijedi: “Očuvanje
genofonda plemenitih listača u Hrvatskoj”, “Imele u
Hrvatskoj – biologija, ekologija, rasprostranjenost i
vrste domaćini”, te “Revitalizacija Arboretuma Lisičine”.
Dosada je, kao autor ili suautor, objavio ukupno
10 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim
časopisima, a sudjelovao je i na 11 međunarodnih i domaćih
znanstvenih skupova.


Uže područje znanstvenog interesa usmjereno mu je
na istraživanje morfološke i genetske varijabilnosti autohtonih
vrsta plemenitih listača, posebice nizinskog
brijesta, kao i utvrđivanje zastupljenosti pojedinih hortikulturnih
svojti u urbanim sredinama Hrvatske.


Sažetak rada


Nizinski brijest (Ulmus minorMill. sensu latissimo)
naša je autohtona vrsta, koja se odlikuje vrlo vrijednim
i cijenjenim drvom, te se ubraja u plemenite listače.
Nažalost, pojavom holandske bolesti brijesta, brojnost
populacija ove vrste dramatično je smanjena.Traheomikoza
(Ophiostoma ulmi /Buism./ Nannf. I; Ophiostoma
novo-ulmiBrasier), uzrok pandemijskog sušenja
vrlo velikog broja stabala adultnih brijestova, otkrivena
je u zapadnoj Europi početkom prošlog stoljeća.U Hrvatskoj
sušenje brijesta počinje dvadesetih godina pro-
šlog stoljeća, dok je najveće propadanje u slavonskim
nizinskim šumama zabilježeno između 1950. i 1955.
godine, tako da su danas odrasla, reproduktivno sposobna
stabla, prava rijetkost.


Nizinski brijest u Hrvatskoj pridolazi u vrlo različitim
ekološkim uvjetima (kontinentalni i mediteranski
dio), te je pretpostavka da se populacije, posebice one s
klimatski kontrastnih i geografski udaljenih staništa,
međusobno razlikuju.


Sustavna taksonomska kao niti genetička istraživanja
ove svojte na našem području ne postoje, tako da su
ciljevi ovoga istraživanja bili sljedeći:


morfometrijskom analizom lisnih značajki uzorkovanog
materijala nizinskog brijesta na cjelokupnom
području Hrvatske determinirati uzorak morfološke
varijacije samog materijala, kao i postojanje ili nepostojanje
diskontinuiteta u spomenutom variranju,



primjenom modernih metoda analize molekularne
raznolikosti utvrditi genetsku varijabilnost populacija
nizinskog brijesta u Hrvatskoj, a samim time i
odrediti stupanj nepovoljnog utjecaja holandske bolesti
brijesta na bioraznolikost vrste.


Istraživanja su trajala od 2005. do2009. godine,a
bitno je napomenuti da je ovo prvoistraživanje varijabilnosti
nizinskog brijesta kojim je u potpunosti obuhvaćeno
njegovo područje pridolaska u Hrvatskoj.


Materijal za morfometrijsku analizu sakupljen je iz
17 prirodnih populacija nizinskog brijesta, tako da je
istraživanjem obuhvaćeno 8 populacija iz kontinentalnog
dijela Hrvatske (Bilogora, Donji Miholjac, Đakovo,
Jastrebarsko, Nova Kapela, Varaždin,Vinkovci i Zagreb),
kao i 9 populacija iz mediteranskog dijela (Brač,
Buzet, Cetina, Krk, Krka, Neretva, Nin, Paklenica i
Pula). Kao osnova za morfološku analizu, iz svake populacije
mjereni su listovi s 5 stabala, tako je ukupno
analizirano 85 stabala. Sa svakog stabla uzeto je u obzir
po 30 listova, dakle ukupno 2550 listova (150 listova x
17 populacija) s čijim je mjerenim značajkama provedena
deskriptivna i multivarijatna statistička analiza
(diskriminantna i klasterska analiza). Ukupno je izmjereno
15 folijarnih značajki. Uz izbor standardnih varijabli
“klasične morfometrije”, dio varijabli bio je
usmjeren na neizravnu kvantifikaciju lisnog oblika.


U svrhu analize genetske raznolikosti uzorkovano
je 5 populacija nizinskog brijesta (Đurđevac, Zagreb,
Pula, Nin i Neretva), a iz svake populacije u obzir za
analizu uzeto je 20 stabala. Kako bi se odredio stupanj
genetske raznolikosti korišteno je 5 mikrosatelitnih biljega.
Statističkom obradom ishodišne matrice umnoženih
fragmenata 5 mikrosatelitnih biljega izračunate
su vrijednosti prosječnog broja alela po lokusu (Na),
opažene heterozigotnosti (Ho), očekivane heterozigotnosti
(He) i informacijskog sadržaja polimorfizma
(PIC) za svaki mikrosatelitni lokus, kao iNa, Nar, Ho, He
i koeficijent samooplodnje (f) za svaku populaciju. Izračunato
je i odstupanje od stanja Hardy-Weinbergove
ravnoteže, standardna genetska udaljenost po Neiju
(DNEI72) i vrijednosti indeksa genetske diferencijacije
(FST) između parova populacija,kao i vjerojatnost pojavebottleneckau
skorašnjoj prošlosti.Na temelju ma-
trice genetske udaljenosti po Neiju konstruirano je i
Neighbour – Joiningnezakorijenjeno stablo, a provedena
je i faktorska korespondentna analiza (FCA).


Na osnovi rezultata morfološke analize, utvrđena je
vrlo velika varijabilnost mjerenih morfoloških značajki




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 107     <-- 107 -->        PDF

lista na materijalu iz 17 prirodnih populacija nizinskog
brijesta u Hrvatskoj.


Deskriptivno-statistički pokazatelji podataka dobiveni
morfometrijskom analizom folijarnih značajki,
ukazuju na to da je za većinu promatranih varijabli moguće
uočiti trend divergencije između kontinentalnih
(Bilogora, Donji Miholjac, Đakovo, Nova Kapela, Jastrebarsko,
Varaždin,Vinkovci, Zagreb) i mediteranskih
populacija (Brač, Buzet, Cetina, Krk, Krka, Neretva,
Nin, Paklenica, Pula), što je najuočljivije za sljedeće
značajke: površina plojke; broj primarnih zubaca subapikalne
regije, mjereno od apeksa do polovine duljine
plojke kraće strane lista; duljina peteljke i duljina plojke.
Rezultati primijenjenih multivarijatnih statističkih metoda
(diskriminantna i klasterska analiza) također ukazuju
na jasno razdvajanje mediteranskih i kontinentalnih
populacija, koje se temeljilo na trima statistički signifikantnim
značajkama: lisna površina, duljina peteljke i
broj primarnih zubaca subapikalne regije.


Iako je razdvajanje populacija na osnovi ekološkogeografskog
načela, prema deskriptivnim pokazateljima,
kao i rezultatima multivarijatnih statističkih metoda, nedvojbeno,
unutar pojedine regije moguće je uočiti i grupiranje
populacija isključivo po ekološkom načelu
(Nin/Cetina, Neretva).


Kod analize varijance se za većinu značajki pokazalo
da je 1/2–2/3 od ukupne varijance uvjetovano varijabilnošću
između listova unutar stabla, dok je najmanja varijabilnost
prisutna između populacija. Odstupanje od
ovog pravila bilo je vidljivo kod varijabli koje opisuju
oblik lista.


Rezultati analize genetske raznolikosti ukazuju na to
da se promatrane populacije odlikuju zadovoljavajućom
količinom heterozigotnosti, što pakupućuje na nativan
status nizinskog brijesta u Hrvatskoj, odnosno postojanje
prirodnih populacija. Izračunate vrijednosti standardne
genetske udaljenosti po Neiju bile su manje između parova
populacija unutar iste regije, nego udaljenosti između
parova populacija koje pripadaju različitim
regijama. U prilog tomu govore i rezultati provedene korespondentne
faktorske analize, vrijednosti standardne
genetske udaljenosti po Neiju, vrijednosti indeksa genetske
diferencijacije između parova promatranih populacija,
kao i generirano Neighbour – Joining stablo, koji
reflektiraju vrlo jasnu genetsku diferencijaciju između
kontinentalnih (Đurđevac, Zagreb) i mediteranskih (Pula,
Nin, Neretva) populacija nizinskog brijesta u Hrvatskoj.


Promatrane populacije ne pokazuju statistički signifikantno
odstupanje od stanja Hardy-Weinbergove ravnoteže,
osim populacije Pula za koju je utvrđena
pojavabottleneckau skorašnjoj prošlosti. Iako je slijedom
navedenog utjecaj holandske bolesti brijesta na
bioraznolikost vrste trenutno neznatan, treba imati u
vidu činjenicu da se genetska raznolikost kod prirodnih
populacija šumskog drveća vrlo sporo smanjuje. Shod no
alarmantnoj redukcijibroja adultnih stabala na tere nu, u
budućnosti je vrlo izgledno osiromašenje genetskih resursa
ove vrste.


Autor nadalje ističe da je, kako bi rezultati različitih
istraživanja morfološke varijabilnosti svojtiU. minors.


l. kompleksa, bili međusobno komparabilni, potrebno
utvrditi kritične dijagnostičke značajke za nizinski brijest,
i to na europskom nivou.


Naposlijetku, rezimirajući rezultate obavljenih
istraživanja, autor zaključuje da iako je na temelju analize
morfoloških lisnih značajki, kao i analize genetske
raznolikosti putem mikrosatelitnih biljega, moguće
razlikovati mediteranske od kontinentalnih populacija,
konačno rješavanje taksonomskog statusa svojti unutar
Ulmus minorMill. sensu latissimo kompleksa u Hrvatskoj,
moguće je isključivo u okviru rješavanja ovog pitanja
na europskoj razini.


Budući da je nizinski brijest sredinom prošloga stoljeća
jako stradao i još je vrlo podložan patogenuOphiostoma
novo-ulmi, koji napada i uzrokuje sušenje adultnih
stabala, ovo istraživanje predstavlja vrijedan znanstveni
doprinos poznavanju morfološke i genetske varijabilnosti
ove, vrlo ugrožene vrste, na njenom cjelokupnom području
prirodne rasprostranjenosti u Hrvatskoj. Kako se
nizinski brijest ubraja u plemenite listače, a ujedno je i
vrlo ugrožena vrsta, rezultati analize morfološke, a posebice
genetske raznolikosti imaju i aplikativnu vrijednost
u formiranju smjernica za očuvanje genofonda ove nadasve
osjetljive vrste.


Uz želju za puno uspjeha u budućem znanstvenom
radu, dr. sc. Marku Zebecu upućujem iskrene čestitke.


Izv. prof. dr. sc.Marilena Idžojtić