DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Slika 6. Spomen-ploča Šumariji Petrova gora “Šumarnik Franzoni je za spomenute šumare sastavio nacrt instrukcije (naputak) po kojoj će oni biti dužni podučavati dalje svoje podčinjene lugare. U dijelu 1. članka “Instrukcije za šumare”šuma u karlovačkom generalatu kaže se: “Šumar se ima vazda sjećati svojih prisegom si nametnutih dužnosti, te ima po svojem najboljem znanju i savjesti revno i marljivo vršiti svoju službu...”. Dana6. srpnja 1765. uslijedio je odpis carskog kraljevskog dvorskog ratnog vijeća te je time prvi šumski red za gornju ili tzv. karlovačku Krajinu bio odobren.” Na sjećanje prvom upravitelju Uprave šuma u Karlovcu šumarniku Dragutinu Franzoniju,šumariji i svim šumarima Petrove gore otkriva se ova spomen-ploča.” Zatim se nazočnima obratio voditelj Uprave šuma Podružnice Karlovac Zoran Sabljarić, dipl. ing. šum. Nakon pozdrava zamolio je dr. Milana Kruheka, povjesničara, nekadašnjeg ravnatelja Instituta za povijest Hrvatske i istraživača prošlosti Petrove gore o kojoj je objavio povijesni vodič te pomagao šumarima u istraživanju njihove prošlosti i IvanaBožičevića, umirovljenog šumarskog inženjera i autora stručnog članka o Karlovcu, središtu šumarstva Hrvatske vojne granice (Šumarski list11–12/2005),da zajedno s njim otkriju ovu spomen-ploču. Otkrivanjem posljednje spomen-ploče završen je svečani dio koji se nastavio druženjem svih gostiju pod velikom nadstrešnicom na Muljavi. Tekst: Oliver Vlainić, dipl.ing.šum. Fotografije: InesVusić-Paunović, dipl.ing.šum. NOVI DOKTORI ZNANOSTI – NEW DOCTORS OF SCIENCE Dr. sc. Marko Zebec,dipl. ing. šum. obranio je 19. travnja 2010. go- dine disertaciju pod naslovom “Morfologija i varijabilnost nizinskog brijesta (Ulmus minor Mill. sensu latissimo) u Hrvatskoj”, te time stekao akademski stupanj doktora znanosti, znanstveno polje šumarstvo. Javna obrana disertacije održana je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pred povjerenstvom u sastavu: Doc. dr. sc. Saša Bogdan, Šumarskifakultet, Zagreb,predsjednik; Dr. sc. MARKO ZEBEC Izv. prof. dr. sc. Marilena Idžojtić (mentor), Šumarski fa- kultet,Zagreb,član; Izv. prof. dr. sc. Zlatko Liber, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb,član. Disertacija je opsega 142 stranice. Tekstjedopunjensa23 slikovna i 29 tabličnih prikaza te 267 naslova koriš te ne literature. Strukturalno, radjepodijeljenu7 osnov nih poglavlja: Uvod, Materijal i metode, Rezultati istraživanja, Rasprava, Zaključak, Literatura i Prilozi. Uz navedena poglavlja, radu je |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 106 <-- 106 --> PDF |
priložena i temeljnadokumentacijska kartica, kao i životopisna hrvatskom i engleskom jeziku, predgovor te popis kratica korištenih u radu. Životopis Marko Zebec rođen je 13. rujna 1978. godine u Zagrebu, gdje završava osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, diplomirao je 2004. godine, te stječe stručni naziv dipl. ing. šumarstva. Godine 2005. zapošljava se na tadašnjem Zavodu za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta u svojstvu asistenta na nastavnom predmetu Dendrologija. Od 2006. godine povjereno mu je izvođenje vježbi iz predmeta Osnove dendrologije na preddiplomskom studiju, Drvna tehnologija i Hortikulturna dendrologija na diplomskom studiju Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša. Kao istraživač aktivno sudjeluje na projektima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske i Hrvatskih šuma d.o.o., kako slijedi: “Očuvanje genofonda plemenitih listača u Hrvatskoj”, “Imele u Hrvatskoj – biologija, ekologija, rasprostranjenost i vrste domaćini”, te “Revitalizacija Arboretuma Lisičine”. Dosada je, kao autor ili suautor, objavio ukupno 10 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima, a sudjelovao je i na 11 međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Uže područje znanstvenog interesa usmjereno mu je na istraživanje morfološke i genetske varijabilnosti autohtonih vrsta plemenitih listača, posebice nizinskog brijesta, kao i utvrđivanje zastupljenosti pojedinih hortikulturnih svojti u urbanim sredinama Hrvatske. Sažetak rada Nizinski brijest (Ulmus minorMill. sensu latissimo) naša je autohtona vrsta, koja se odlikuje vrlo vrijednim i cijenjenim drvom, te se ubraja u plemenite listače. Nažalost, pojavom holandske bolesti brijesta, brojnost populacija ove vrste dramatično je smanjena.Traheomikoza (Ophiostoma ulmi /Buism./ Nannf. I; Ophiostoma novo-ulmiBrasier), uzrok pandemijskog sušenja vrlo velikog broja stabala adultnih brijestova, otkrivena je u zapadnoj Europi početkom prošlog stoljeća.U Hrvatskoj sušenje brijesta počinje dvadesetih godina pro- šlog stoljeća, dok je najveće propadanje u slavonskim nizinskim šumama zabilježeno između 1950. i 1955. godine, tako da su danas odrasla, reproduktivno sposobna stabla, prava rijetkost. Nizinski brijest u Hrvatskoj pridolazi u vrlo različitim ekološkim uvjetima (kontinentalni i mediteranski dio), te je pretpostavka da se populacije, posebice one s klimatski kontrastnih i geografski udaljenih staništa, međusobno razlikuju. Sustavna taksonomska kao niti genetička istraživanja ove svojte na našem području ne postoje, tako da su ciljevi ovoga istraživanja bili sljedeći: morfometrijskom analizom lisnih značajki uzorkovanog materijala nizinskog brijesta na cjelokupnom području Hrvatske determinirati uzorak morfološke varijacije samog materijala, kao i postojanje ili nepostojanje diskontinuiteta u spomenutom variranju, primjenom modernih metoda analize molekularne raznolikosti utvrditi genetsku varijabilnost populacija nizinskog brijesta u Hrvatskoj, a samim time i odrediti stupanj nepovoljnog utjecaja holandske bolesti brijesta na bioraznolikost vrste. Istraživanja su trajala od 2005. do2009. godine,a bitno je napomenuti da je ovo prvoistraživanje varijabilnosti nizinskog brijesta kojim je u potpunosti obuhvaćeno njegovo područje pridolaska u Hrvatskoj. Materijal za morfometrijsku analizu sakupljen je iz 17 prirodnih populacija nizinskog brijesta, tako da je istraživanjem obuhvaćeno 8 populacija iz kontinentalnog dijela Hrvatske (Bilogora, Donji Miholjac, Đakovo, Jastrebarsko, Nova Kapela, Varaždin,Vinkovci i Zagreb), kao i 9 populacija iz mediteranskog dijela (Brač, Buzet, Cetina, Krk, Krka, Neretva, Nin, Paklenica i Pula). Kao osnova za morfološku analizu, iz svake populacije mjereni su listovi s 5 stabala, tako je ukupno analizirano 85 stabala. Sa svakog stabla uzeto je u obzir po 30 listova, dakle ukupno 2550 listova (150 listova x 17 populacija) s čijim je mjerenim značajkama provedena deskriptivna i multivarijatna statistička analiza (diskriminantna i klasterska analiza). Ukupno je izmjereno 15 folijarnih značajki. Uz izbor standardnih varijabli “klasične morfometrije”, dio varijabli bio je usmjeren na neizravnu kvantifikaciju lisnog oblika. U svrhu analize genetske raznolikosti uzorkovano je 5 populacija nizinskog brijesta (Đurđevac, Zagreb, Pula, Nin i Neretva), a iz svake populacije u obzir za analizu uzeto je 20 stabala. Kako bi se odredio stupanj genetske raznolikosti korišteno je 5 mikrosatelitnih biljega. Statističkom obradom ishodišne matrice umnoženih fragmenata 5 mikrosatelitnih biljega izračunate su vrijednosti prosječnog broja alela po lokusu (Na), opažene heterozigotnosti (Ho), očekivane heterozigotnosti (He) i informacijskog sadržaja polimorfizma (PIC) za svaki mikrosatelitni lokus, kao iNa, Nar, Ho, He i koeficijent samooplodnje (f) za svaku populaciju. Izračunato je i odstupanje od stanja Hardy-Weinbergove ravnoteže, standardna genetska udaljenost po Neiju (DNEI72) i vrijednosti indeksa genetske diferencijacije (FST) između parova populacija,kao i vjerojatnost pojavebottleneckau skorašnjoj prošlosti.Na temelju ma- trice genetske udaljenosti po Neiju konstruirano je i Neighbour – Joiningnezakorijenjeno stablo, a provedena je i faktorska korespondentna analiza (FCA). Na osnovi rezultata morfološke analize, utvrđena je vrlo velika varijabilnost mjerenih morfoloških značajki |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 107 <-- 107 --> PDF |
lista na materijalu iz 17 prirodnih populacija nizinskog brijesta u Hrvatskoj. Deskriptivno-statistički pokazatelji podataka dobiveni morfometrijskom analizom folijarnih značajki, ukazuju na to da je za većinu promatranih varijabli moguće uočiti trend divergencije između kontinentalnih (Bilogora, Donji Miholjac, Đakovo, Nova Kapela, Jastrebarsko, Varaždin,Vinkovci, Zagreb) i mediteranskih populacija (Brač, Buzet, Cetina, Krk, Krka, Neretva, Nin, Paklenica, Pula), što je najuočljivije za sljedeće značajke: površina plojke; broj primarnih zubaca subapikalne regije, mjereno od apeksa do polovine duljine plojke kraće strane lista; duljina peteljke i duljina plojke. Rezultati primijenjenih multivarijatnih statističkih metoda (diskriminantna i klasterska analiza) također ukazuju na jasno razdvajanje mediteranskih i kontinentalnih populacija, koje se temeljilo na trima statistički signifikantnim značajkama: lisna površina, duljina peteljke i broj primarnih zubaca subapikalne regije. Iako je razdvajanje populacija na osnovi ekološkogeografskog načela, prema deskriptivnim pokazateljima, kao i rezultatima multivarijatnih statističkih metoda, nedvojbeno, unutar pojedine regije moguće je uočiti i grupiranje populacija isključivo po ekološkom načelu (Nin/Cetina, Neretva). Kod analize varijance se za većinu značajki pokazalo da je 1/2–2/3 od ukupne varijance uvjetovano varijabilnošću između listova unutar stabla, dok je najmanja varijabilnost prisutna između populacija. Odstupanje od ovog pravila bilo je vidljivo kod varijabli koje opisuju oblik lista. Rezultati analize genetske raznolikosti ukazuju na to da se promatrane populacije odlikuju zadovoljavajućom količinom heterozigotnosti, što pakupućuje na nativan status nizinskog brijesta u Hrvatskoj, odnosno postojanje prirodnih populacija. Izračunate vrijednosti standardne genetske udaljenosti po Neiju bile su manje između parova populacija unutar iste regije, nego udaljenosti između parova populacija koje pripadaju različitim regijama. U prilog tomu govore i rezultati provedene korespondentne faktorske analize, vrijednosti standardne genetske udaljenosti po Neiju, vrijednosti indeksa genetske diferencijacije između parova promatranih populacija, kao i generirano Neighbour – Joining stablo, koji reflektiraju vrlo jasnu genetsku diferencijaciju između kontinentalnih (Đurđevac, Zagreb) i mediteranskih (Pula, Nin, Neretva) populacija nizinskog brijesta u Hrvatskoj. Promatrane populacije ne pokazuju statistički signifikantno odstupanje od stanja Hardy-Weinbergove ravnoteže, osim populacije Pula za koju je utvrđena pojavabottleneckau skorašnjoj prošlosti. Iako je slijedom navedenog utjecaj holandske bolesti brijesta na bioraznolikost vrste trenutno neznatan, treba imati u vidu činjenicu da se genetska raznolikost kod prirodnih populacija šumskog drveća vrlo sporo smanjuje. Shod no alarmantnoj redukcijibroja adultnih stabala na tere nu, u budućnosti je vrlo izgledno osiromašenje genetskih resursa ove vrste. Autor nadalje ističe da je, kako bi rezultati različitih istraživanja morfološke varijabilnosti svojtiU. minors. l. kompleksa, bili međusobno komparabilni, potrebno utvrditi kritične dijagnostičke značajke za nizinski brijest, i to na europskom nivou. Naposlijetku, rezimirajući rezultate obavljenih istraživanja, autor zaključuje da iako je na temelju analize morfoloških lisnih značajki, kao i analize genetske raznolikosti putem mikrosatelitnih biljega, moguće razlikovati mediteranske od kontinentalnih populacija, konačno rješavanje taksonomskog statusa svojti unutar Ulmus minorMill. sensu latissimo kompleksa u Hrvatskoj, moguće je isključivo u okviru rješavanja ovog pitanja na europskoj razini. Budući da je nizinski brijest sredinom prošloga stoljeća jako stradao i još je vrlo podložan patogenuOphiostoma novo-ulmi, koji napada i uzrokuje sušenje adultnih stabala, ovo istraživanje predstavlja vrijedan znanstveni doprinos poznavanju morfološke i genetske varijabilnosti ove, vrlo ugrožene vrste, na njenom cjelokupnom području prirodne rasprostranjenosti u Hrvatskoj. Kako se nizinski brijest ubraja u plemenite listače, a ujedno je i vrlo ugrožena vrsta, rezultati analize morfološke, a posebice genetske raznolikosti imaju i aplikativnu vrijednost u formiranju smjernica za očuvanje genofonda ove nadasve osjetljive vrste. Uz želju za puno uspjeha u budućem znanstvenom radu, dr. sc. Marku Zebecu upućujem iskrene čestitke. Izv. prof. dr. sc.Marilena Idžojtić |