DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2010 str. 49     <-- 49 -->        PDF

D. Klobučar: PRIMJENA GEOSTATISTIKE U UREĐIVANJU ŠUMAŠumarski list br. 5–6, CXXXIV (2010), 249-259
Za plohe polumjera 5 m broj stabala je projiciran na


površinu kruga polumjera 12 m, te su dobiveni podaci


o broju stabala i temeljnici. Drvna zaliha za pojedinu
plohu je izračunata na temelju utvrđenog tarifnog niza.
Ukupan broj ploha je 69.
Iz tablice 1 uočljivo je da se vrijednosti strukturnih


3


elemenata nalaze u rasponu od 323 do 405 mza obujam
po hektaru, odnosno 452 do 529 za broj stabla po hek


2


taru, te za temeljnicu od 26,38 do 32,72 mpo hektaru.
Geostatističkim pristupom (IsaaksiSrivastava
1989, Goovaerts1997, Andričevići dr.2007,
Mal vić2008) analizirana su tri uzorkovana strukturna
elementa (tri varijable): obujam, broj stabala i temeljnica.
U svrhu određivanja anizotropije najprije su izrađene
karte semivariogramskih površina za svaki od navedenih
elemenata. Semivariogram je korišten kao
mjera prostorne ovisnosti između izmjerenih točaka, te
su izračunati eksperimentalni i teorijski semivariogra mi.
Eksperimentalni semivariogram za svaki strukturni
element dobiven je nakon višekratnog ispitivanja veličine
koraka. Iz modela teorijskih semivariograma dobiveni
su parametri koji su korišteni za interpolaciju
običnim krigingom određenog strukturnog elementa, te
je izrađena kontinuirana karta raspodjele vrijednosti
strukturnih elemenata.
Provedena je i interpolacija strukturnih elemenata
me todom inverzne udaljenosti (engl. inverse distance).
Kod metode inverzne udaljenosti vrijednost u odabranim
točkama se procjenjuje na temelju jednostavnog
matematičkog izraza, gdje je utjecaj svake točke obra


tno proporcionalan njezinoj udaljenosti od lokacije na
kojoj se procjenjuje vrijednost.


Testiranje modela interpolacije provedeno je primje nom
numeričke metode krosvalidacije (engl. cross-validation).
Metoda se temelji na uklanjanju vrijednosti
mjerene na odabranom mjestu i određivanje nove vrijednosti
na istome mjestu, uzevši u obzir preostale podatke.
Postupak se ponavlja za sve lokacije i na kraju se izračuna
korijen srednje kvadratne pogreške (engl. root
mean square error, abbr. RMSE):


gdje je:
RMSE– srednja kvadratna pogreška (krosvalidacija)
procjene odabrane metode
izmj.vrij.– izmjerena vrijednost odabrane varijable
proc.vrij.– procijenjena vrijednost odabrane varijable


Takva vrijednost izračunata je za karte dobivene
kako metodom kriginga, tako i inverzne udaljenosti.
Provedeno je i dodatno testiranje modela interpolacije
primjenom analize varijance ponovljenih mjerenja.


Na kraju, prikazana je korisnost izrade semivariogramskog
oblaka (engl. semivariogram cloud) u prostornoj
analizi strukturnih elemenata.


U radu su korištena tri programa:VARIOWIN 2.21 (Pa


TM


nnatier 1996, slobodni program), SURFER 8.0(li cenc i


TM


ra ni program) i STATISTICA7.1(licencirani paket).


3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA– Research results
Karte semivariogramskih površina za tri analizirana
strukturna elementa nisu ukazivale na postojanje anizotropije.
Na slici 2. prikazana je karta semivariogramske
površine obujma na kojoj se slabo ukazuje anizotropija
u smjeru SZ – JI.


Kako nije utvrđena anizotropija, nakon testiranja veličine
koraka (engl. lag distance) izračunat je eksperimentalni
neusmjereni semivariogram za udaljenost koraka od


100 m kod semivariograma obujma i temeljnice, odnos no
90 m kod semivariograma broja stabala (slika 3).


Svi eksperimentalni semivariogrami mogu se smatrati
pouzdanim, jer sadrže velik broj parova podataka.
Zajedničko im je i postojanje velikog odstupanja (engl.
nugget), tj. razlike u vrijednostima bliskih uzoraka ili
same pogreške mjerenja, kao i doseg, koji je veći od intervala
uzorkovanja. Naime, u slučaju da je doseg manji


od intervala uzorkovanja, rješenje se
mora tražiti u većem broju uzoraka
na manjoj udaljenosti. Eksperimentalni
neusmjereni semivariogrami
obujma i temeljnice počinju vrlo
brzo pravilno oscilirati, čime pokazuju
da je doseg (kružnica, elipsoid)
prostorne autokorelacije relativno
mali (slike 3a, b). Najmanji doseg
(prostorna korelacija) je izračunat za
broj stabala. Eksperimentalni neusmjereni
semivariogram broja sta


bala relativno brzo raste, te ovaj


Slika 2.Karta semivariogramske površine obujma s brojevima parova podataka
Figure 2Semivariogram surface map of tree volume with numbers of data pairsstrukturni element pokazuje slabiju