DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Klasično šumarstvo, kao i naturalističko koje je zapravo njegov dio, biološke sustave stavlja u funkciju ekonomskih ciljeva. Kompleksne biološke sustave pobornici naturalističkog šumarstva vode u stanje kojemu je glavni cilj ostvarenje ekonomske koristi. Istovreme no, hvaleći se podržavanjem biološke raznolikosti, podu zimaju aktivnosti kojima pojednostavljuju sve što je kompleksno. Autor citira 80 godina stara načela talijanskog znanstvenika AmerigaHofmana (austrijskog podrijetla), koji kaže: “Šuma je živo biće, a ne mrtva materija, s kompleksnim zakonitostima razvoja, nikad općenitim, već individualnim, te tko se udaljuje od te neosporne istine ugrožava šumu i može očekivati prije ili kasnije osvetu i posljedice neuspjeha”. Znanstvenici, koji se bave šumskom ekologijom i op ćenito šumarstvom, znaju da je nemoguće znans tve no definirati strukturu kompleksnih šumskih sustava. Prije pola stoljeća znanstvenik Susmel je rekao: “Kad se radi o strukturi šume dva su ekstremna tipa koji se mogu razlikovati. Prvo je jednodobna šuma, koja se može definirati, sve ostale su raznodobne, koje po činju ondje gdje prestaju jednodobne..., a razlikuju se po broju slojeva te ih nije moguće definirati. Imaju samo jedno obilježje, a to je da ima puno više malih sta bala nego velikih.” Iz toga se može zaključiti da su jednodobne šume samo jednostavne panjače, plantaže i umjetni nasadi nas tali nakon gole sječe. Svi ovi oblici nastali su antropološkim djelovanjem. Jednoobraznost ili regularnost struktura, važna je pret postavka naturalističkog šumarstva. Ona je nezamis liva na teoretskoj razini i neprihvatljiva u praksi sus tavnogšumarstva. Sustavno šumarstvo zasniva se na aksiomu: “Šuma je kompleksni biološki sustav”. Taj aksiom može se pri hvatiti ili ne, ako se prihvati tada treba podržati i teoriju koja ga znanstveno podupire, u protivnom se radi o falsificiranju. Izjednačenje tehnike i znanstvenosti je netolerantno brkanje bez kreativnosti, jer “znanstvenost se sastoji od podataka kao šuma od stabala, ali gomilanje podataka nije znanstvenost, kao ni što grupa stabala nije šuma.” Napredak šumarske znanosti na početku III milenija traži angažiranje i kreativnost znanstvenika (posebice mladih). Razvoj šumarskog sektora zasniva se na tehnici usu glašenoj s inovacijama, utemeljenim na znanstvenim dostignućima. P. Corona, M. V. Chiriaco, R. Salvati, M. Marchetti, B.Lasserre, B.Ferrari:Prijedlogmetodologije izmjere stabala izvan šumskih kompleksa Definicija “stabala izvan šume” obuhvaća šumske vrs te drveća ili njihove grupe koje se nalaze izvan kate gorije koju smatramo šumom.Oni tvore razne formacije koje nalazimo u ruralnom i urbanom području, a mogu biti gajevi, linearne formacije (drvoredi, vjetrobrani, nasadi i dr.), te raštrkana stabla.Njihova važnost je poznata, ponajprije kao izvor energije za kućanstvo, i to ne samo u nerazvijenim zemljama. Za lokalnu opskrbu stabla omogućavaju uporabu kore, granjevine, raznih plodova, meda, gljiva i slično. Važna uloga stabala izvan šume je zaštita terena od vjetra, erozije i odrona te doprinos poboljšanju izgleda i kvalitete krajolika i općenito povećanju kvalitete života lokalnog stanovništva. Stabla izvan šume su ekološki koridori i tvore stanište mnogih životinja i biljaka, što obogaćuje biološku raznolikost. Posebna važnost stabala izvan šume je što sudjeluju u apsorpciji CO iz atmosfere te imaju poziti 2 van učinak u ublažavanju klimatskih nepogoda.Zbog ovih vrijednosti potrebno je ustanoviti kvantitativne iznose stabala izvan šume, kao i mogućnost njihovog održivog razvoja. Inventarizacija stabala izvan šume razlikuje seod uobičajene, zbog različite strukture i rasporeda stabala, al i se može koristiti postojeća mreža za glavnu šumsku inventuru. Predložena metodologija zasniva se na podjeli istraživanog područja u poligone iste površine, unutar kojih se po načelu slučajnosti ili sustavno birajuprimjerne plohe za istraživanje. Zatim se podaci pomoću fotoaereo – digitalnih snima ka ili satelitskih prikaza prosljeđuju na klasifikaciju uzoraka po sljedećem standardu: 1.gajevi – grupe stabala površine između 500–5000 m2, s minimalnom širinom od 20 m, 2.šumske linearne formacije – najmanje tri stabla sa širi nom 3–20 m i najmanjom dužinom od 20 m i 3.pojedinačna stabla – sva stabla koja nisu uključene u šume, gajeve i linearne formacije. Obrađene su zone testiranja u5 regija:Friuli na 222 936 km, Veneto 330 km, Toskana 297 km, Campania 22 1346 kmi Sicilija 625 km.Za gajeve i linearne forma- ci je utvrđena je forma gospodarenja, te obavljene dendro loške izmjere, a kubatura je izračunata na temalju dvoulaznih tablica, koje se primjenjuju u nacionalnoj inventarizaciji. U test zonama gajevi i linearne formacije zauzimaju oko 2% ukupne površine. U ravnicama se smanjuje učešće gajeva, a povećava učešće linearnih formacija i pojedinačnih stabala. Primjenom ove metodologije, uz uporabu mreža za nacionalnu inventarizaciju može se relativno lako (približ no) ustanoviti drvna masa, odnosno učešće i uloga sta bala izvan šumskih formacija u uskladištenju ugljika. Upotrebljavajući dobivene podatke iz ove metodologije i primjenom na cijelo područje Italije, može se procijeniti da je iz atmosfere uskladišteno u drvnu masu oko 30 mi li juna tona ugljika, ili oko milijun tona godišnje. To nije zanemariva količina, tim više što tom iznosu treba dodati i ugljik koji sadrži podzemni dio stabala i li |