DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 63 <-- 63 --> PDF |
D. Posarić: NAJVAŽNIJI RAZLOZI GUBITKA HRASTALUŽNJAKA(Quercus robur L.) IZ SASTOJINA... Šumarski list br. 3–4, CXXXIV (2010), 151-158 treba pratiti stanje u sastojini i njegu planirati u godini kada je potrebna.Voluharice u ovom stadiju malo utječu na gubitak hrastovih biljaka, dok vegetacija konkurentskih drvenastih vrsta na taj gubitak jako utječe. U stadiju koljika najštetniji utjecaj ostvaruje konkurentska vegetacija. Budući da su visinski prirasti većine vrsta vrlo izraženi, sastojinu treba obići i provjeriti njezino stanje barem dva puta tijekom vegetacijskoga razdoblja. Ako se u ovom stadiju zakasni sa zahvatom njege sastojine čišćenjem, šteta se više ne može popraviti, jer preraštena stabla ostaju u zasjeni i ne mogu se vratiti u dominantnu etažu, te ostaju potištena ili odumi ru. Zbog toga se iznova naglašava važnost i potreba obilas ka sastojina na terenu i pravovremenih zahvata u njima. Ovaj čimbenik jako utječe na gubitak hrastovih bi ljaka iz sastojina. Općenito se može reći da je u stadijima mladika i koljika ključna uloga stručnoga šumarskog kadra, napose revirnika i lugara. Oni bi trebali nekoliko puta godišnje obići svaki odsjek mlađi od dvadesetak godina i pratiti stanje sastojine te pravodobno planiranim i struč no vođenim zahvatima doprinijeti da omjer vrsta i njihov položaj u sastojini bude dobar. ZAKLJUČAK – Conclusion Štetni čimbenici koji utječu na smanjenje broja hras tovih biljaka od stadija ponika do stadija koljika brojni su. Neki su opasni tijekom kratkoga razdoblja, dok drugi ugrožavaju hrast gotovo neprestano. Najveća opasnost u stadiju ponika prijeti od hras tove pepelnice, glodavaca, divljači (divljih svinja) i stagniraju će površinske vode. Budući da se ponik od prvih triju utjecaja intenzivno štiti (tretiranjem fungicidom, trovanjem i ograđivanjem površine), od njih u pravilu ne strada va mnogo. Od stagnirajuće površinske vode pak, u godini kada je visoka i posebice dugotrajno prisutna, može stradati ponik na velikoj površini. Ovaj pro blem nije od struke dovoljno prepoznat, jer se povre mena izlije vanja vode u šumskim kompleksima sma traju normalnima. Ona to i jesu, i na većem dijelu po vršine ne čine štetu. Međutim, u sastojini u stadiju po nika stagnirajuća voda može uništiti hrastove biljke na velikoj površini. Zato u slučaju njezine obilnije pojave treba iskopati kanaliće za njezino odvođenje s pomladne površine te istodob no osiguravati protočnost mreže okolnih odvodnih kanala. Pomladak pod zastorom krošanja stare sastojine najviše ugrožavaju mišoliki glodavci, a na pojedinim lokacijama velik problem može predstavljati zeljasta biljka rukodrž i površinska voda. Pepelnica i divljač također su opasni, ali manje nego što su bili za ponik. Potreban je sta lan nadzor stanja na plohi, izlaganje otrovnih mamaca u cijevi glodavcima, prskanje pepelnice kad se uoči opasnost, kontrola stanja zaštitne ograde i tragova divljači te istjerivanje iz plohe (ako se utvrdi da je divljač ušla), uz sanaciju ograde.Ako se rukodrž pojavi i ugrozi hrast, tretira ga se čim zazeleni (koncem kalendarske zime), prije početka hrastove vegetacije s tri litre herbicida na bazi glifosata po hektaru. Površinska voda je opasna i ako se pojavi treba je odvesti s plohe. Uzrastu li šaševi i barska vegetacija gusto i postanu opasni za hrastove biljke, mora ih se krajem ljeta požeti ili izgaziti oko hrastića da zimi ne polegnu po njima. LITERATURA Nakon uklanjanja stare sastojine dovršnim sijekom pomladak nastavlja samostalan razvoj. Na njega i dalje djeluje niz štetnih čimbenika, ali nažalost svijest struke o potrebi daljnjega intenzivnog praćenja stanja te sastoji ne nije uvijek dovoljno visoka. Često se smatra da je “najgore prošlo” i da gubitak hrasta u budućnosti više ne može biti velik, što je opasna zabluda.Već tijekom sječe starih stabala dovršnim sijekom i privlačenja izrađenih sortimenata nastaju štete na hrastovom pomlatku. Da bi bile što manje, treba razmjeriti i obilježiti iz vozne putove forvarderima i kontrolirati pridržavaju li ih se, ograničiti veličinu tovara, posebice na tlima sla bije nosivosti, a oštećenja tla nakon privlačenja popra viti. Štetan utjecaj voluharica i konkurentskih drvenastih vrsta može u velikoj mjeri reducirati broj hrastovih biljaka, pa stanje sastojine treba pregledavati i tijekom vegetacije i u njezinu mirovanju.Ako se primijete štete od voluharica treba ih suzbijati, a nepovoljan utjecaj drvenastih korova spriječiti pravodobnom njegom. Pojava površinske vode još uvijek može biti uzrokom propasti mnogih biljaka pa, ako se uoči njezina pojava, treba omogućiti otjecanje. U stadijima mladika i koljika konkurentska vegetacija ostaje gotovo jedini “neprijatelj” hrastu, pa najviše po zornosti treba obratiti pravodobnim i kvalitetnim nje gama i čišćenjima, jer ostali utjecaji više nisu značajni. Zahvate treba provesti kada su potrebni (u slučaju preranoga zahvata hrastovim se biljkama usporava rast, a zbog prekasnoga zahvata propadaju). Zbog svega navedenoga, kao konačni se zaključak navodi potreba stalnoga stručnog nadzora sastojina i pravodobnoga reagiranja na primijećene štetne utjecaje. Ta je skrb uglavnom dobra dok se sastojine nalaze u fazi obnove, a nakon završetka obnove ona slabi. Zbog toga bi učestalost nadzora stanja sastojina u stadijima pomlatka i mladika, a posebice koljika, trebalo povećati, jer opasnost za hrastove biljke postoji i tada. – References Arnup, R.W.1999:The extent, effect and manage-reference to implications for the Clay Belt: a litement of forestry-related soil disturbance, withrature review. Ontario Ministry of Natural Re |