DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 61 <-- 61 --> PDF |
D. Posarić: NAJVAŽNIJI RAZLOZI GUBITKA HRASTALUŽNJAKA(Quercus robur L.) IZ SASTOJINA... Šumarski list br. 3–4, CXXXIV (2010), 151-158 takve zaštite) utječu na prirast stabalaca hrasta u poje di noj vegetaciji, ali bilo koji čimbenik samostalno goto vo sigurno neće dovesti do odumiranja biljaka. Zbog toga ih označavamo čimbenicima maloga utjecaja na pro padanje pomlatka. No, i ovi čimbenici posredno utje ču na propadanje, usporavajući rast hrastića i omogu ćavajući konkurentskim drvenastim vrstama da ih brže prerastaju i guše. Korovska vegetacija u ovome stadiju, uz voluharice, ima najveći utjecaj na propadanje hrastovih biljaka. Zbog toga bi revirnik svakako trebao pronaći vremena obići svaku sastojinu u stadiju pomlatka barem dva do tri puta tijekom vegetacije, da može planirati radove njege u godini kada su potrebni. Međutim, u praksi se nerijetko nailazi na problem da se ovakve površine slabo kontroliraju. Svaki bi odsjek u stadiju pomlatka trebali ne koliko puta godišnje obići čuvar šume i revirnik, a ba rem jednom i upravitelj šumarije. Bez kontrole stanja sa- s tojine kalamiteti su uvijek mogući. Okvirno se može reći da će se prva njega mlade sastojine katkada obaviti još pod zastorom krošanja stare sastojine, ali češće će to biti u drugoj ili trećoj vegetaciji nakon dovršnoga sijeka (u prvoj vegetaciji nakon dovrš no ga sijeka u pravilu nije potrebna njega). Drugi zahvat najčešće slijedi nakon tri do pet godina od prethodne njege. No, to nisu pravila kojih se možemo strikt no držati, sve će zavisiti o stanju na terenu koje treba utvr diti obilaskom cijeloga odsjeka. Pri donošenju odlu ke o potrebi zahvata njege najveću pozornost valja obratiti na visinu i bujnost rasta vrsta drveća koje su hrastu u ovoj dobi konkurentne, a to su npr. grab, nizinski brijest, klen, svib i sl. Trnoviti grmovi rijetkih krošnjica (npr. crni trn i glogovi) hrastu najčešće nisu konkurencija, već više zaštita. Uz uobičajene drvenaste vrste hrastovih šuma (koje odreda rastu brže od hrasta u ovoj dobi) treba istaknuti amorfu. U zonama povremenoga plavljenja ve- Slika 3. Dio površine u nizi i bari kojim dominira amorfa (Amorpha fruticosaL.). Figure 3In lower and waterlogged parts of a terrain Indigo bush (Amorpha fruticosaL.) is often a dominant vegetation. (Foto –PhotoP. Bašić-Palković) lika je vjerojatnost njezine obilate pojave, jer se u najvećoj mjeri širi vodom (slika 3). U pravilu je nije poželjno sjeći, jer nakon toga raste još brže, gušće i više.Treba je povezivati žicom u snopove neposredno ispod krošnjica, a ako je hrast u tim zonama nestao, popuniti što višim jasenovim sadnicama. Određeni se uspjeh postiže i sad njom kvalitetnih hrastovih sadnica u Tulijeve cijevi. Ako ju se ipak njeguje klasičnim načinom presijecanjem, tada se to mora činiti svake godine (čak i dva puta godišnje) sve dok je glavna vrsta drveća ne preraste. Utjecaj korovske vegetacije na propadanje hrastovih biljaka vrlo je velik, posebice na nižim dijelovima obnovljene površine (u mikrodepresijama). Divljačkoja štetno utječe na hrast u ovome stadiju nije više svinjska, nego srneća i jelenska. Ta divljač svo jim brštenjem zadržava hrast niskim i posredno utje če na njegovo propadanje omogućujući ostalim drve nastim vrstama da brže prerastaju hrast, kao što je već rečeno za defolijatore i pepelnicu. Zbog toga je iznimno važno njegu raditi baš u godini kada je potrebna, ni prije ni poslije.Ako se s njegom zakasni, konkurentske vrste prerastaju hrast i guše ga. No, ako se njega napravi prije no što je stvarno potrebna na površini koju ugrožava divljač, čini se sljedeće: hrastići ostaju stršati iz nad os ta le vegetacije kao “na pladnju” za divljač, us po rava im se rast u visinu (jer ih ostala vegetacija više n e tjera na to) te je presijecanjem trnovitih vrsta na plo hi (glogovi, crni trn, divlja ruža i sl.) divljači omogućen nesmetan pristup hrastovim biljkama. Zbog toga treba biti oprezan i stručno procijeniti kada je njega potreb na, a kada se bude radila, trnovite biljke (koje su najčeš će rijetkih krošnjica) ostavljati uz hrastove biljke radi zaštite od brštenja (naravno u mjeri u kojoj ih svojim zastiranjem neće ugroziti). Može se reći da divljač (iako posredno) utječe na gubitak hrastovih biljaka. Najopasnijimišoliki glodavciza hrastiće su voluharice. Protiv njih se vrlo teško boriti, a pojavljuju se kao sve veći problem. One pregrizaju čitavo stabalce hrasta ispod korijenova vrata (nekoliko centimetara ispod razine tla), i to do promjera stabalca od 5–6 cm!Takva biljka osuđena je na propast i vrlo se brzo osuši (slika 4).Ako je pregrizena tijekom vegetacije, na njoj se lišće ubrzo osuši i to se vidi. No, ako je pregrizena u mirovanju vegetacije, ona ostaje uspravna, i budući da su sve biljke bez listova, ne vidi se da je uništena. Zbog toga je nakon uklanjanja stare sastojine dovršnim sijekom još godinama potrebno kontrolirati rade li voluharice štetu. Ljeti se prolaskom kroz sastojinu gleda ima li osušenih jedinki, a zimi se biljke moraju malo povući prema gore. Ukorijenjena biljka neda se iščupati iz zemlje, dok se pregrizena relativno lako čupa. Pri otkrivanju šteta treba odmah početi suzbijati glodavce. Da bi se to mog lo brzo i učinkovito napraviti, dobro bi bilo malo promijeniti sadašnji način rada i prilagoditi ga suzbijanju ove pošasti, i to na sljedeći način: Prije početka dovršnoga |