DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 57     <-- 57 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI – PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXIV (2010), 151-158
UDK 630* 440 + 450


NAJVAŽNIJI RAZLOZI GUBITKA HRASTALUŽNJAKA(Quercus robur L.)
IZ SASTOJINA DO DOBI PRVIH PROREDA


THE MOST IMPORTANT REASONS FOR THE LOSS OF PEDUNCULATE OAK
(Quercus robur L.) FROM FOREST STANDS UP
TO FIRST THINNINGS


1


Darko POSARIĆ


SAŽETAK: Na propadanje hrastovih biljaka tijekom procesa prirodne ob-
no ve i nakon njega, djeluju mnogi nepovoljni čimbenici. Njihovim nizanjem
i(li) sinergijskim djelovanjem, određeni broj hrastovih biljaka biva uništen.
Ako je obnova sastojine dobro uspjela, a štetni utjecaji budu do prvih proreda
nadzirani i “obuzdavani”, vrlo je vjerojatno da će nastati kvalitetna hrastova
sastojina. No, ako se u bilo kojoj fazi rasta sastojine zakasni sa zaštitom ili se
ona propusti napraviti, hrastove biljke stradavaju. Zbog toga je vrlo važno
kvalitetno štititi i njegovati mladu sastojinu do dobi prvih proreda.


Štetni utjecaji koji ugrožavaju hrastove biljke brojni su i raznoliki. Oni koji
tijekom rasta sastojine najviše utječu na propadanje biljaka su površinska
voda, mišoliki glodavci (napose voluharice – Slika 4) i konkurentska vegetacija
korovskih vrsta (Slike 3 i 5). Neki su utjecaji pod stalnim nadzorom i kvalitetnom
zaštitom (npr. hrastova pepelnica – Microsphaera alphitoidesGriff.
et Maubl.) pa se od njih ne pojavljuju veće štete, iako su potencijalno vrlo
opasni. Neki drugi su podcijenjeni i zbog toga se od njih javljaju štete, posebice
nakon uklanjanja stare sastojine dovršnim sijekom, kada nadzor i kontrola
bivaju manji. Upravo potreba trajnoga stručnog nadzora i kontrole
stanja sastojina nameće se kao konačni zaključak ovoga rada, jer oni su preduvjet
pravodobnoga i ispravnoga reagiranja na primijećene štetne utjecaje.


Ključne riječi:Propadanje hrastovih biljaka, hrastov ponik, pomladak,
mladik, koljik, površinska voda, sitni glodavci, korovska vegetacija, nad zor
stanja sastojina.


UVOD I PROBLEM – Introduction and problem
Odmah na početku treba reći da se članak neće bavi -ljaka u sastojinama do dobi prvih proreda takav, da se o
ti hrastovim biljkama koje, u borbi za svjetlo s drugim tome manje-više sve zna.Ali, situacija na terenu otkri hrastovim
biljkama, odumiru tijekom rasta sastojine. va da i nije uvijek tako, te da propada i dio biljaka koji
Tim se prirodnim procesom izlučuju mnoge jedinke i on je gospodarenjem mogao i trebao biti sačuvan.
je normalan. Članak će se baviti razlozima prekomjer-


Mnogi štetni utjecaji djeluju na propadanje biljaka i
noga gubitka hrasta i narušavanjem željenoga omjera


većina ih je šumarskoj struci zaista i poznata. Od njih je
vrsta drveća u nizinskim hrastovim šumama te nači


organizirana uspješna obrana. Ipak, povremeno se donima
sprječavanja tih gubitaka.


go di da neki od utjecaja bude prekasno primijećen i
U današnje je doba općeprihvaćeni stav šumarske tada redovito bude uništen određen broj biljaka na ve javnosti
o problemu smanjenja brojnosti hrastovih bi-ćim površinama. Cilj ovoga članka je skrenuti pozornost
upravo na te utjecaje i istaknuti da briga i borba za


Darko Posarić, dipl. ing. šum., Hrvatske šume d.o.o.,


kvalitetnu mladu sastojinu ne smije prestati nakon ukla


UŠPVinkovci, Trg Bana J. Šokčevića 20, 32100 Vinkovci


njanja stare sastojine dovršnim sijekom.Tada je završen


E-mail: Darko.Posaric@hrsume.hr




ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 58     <-- 58 -->        PDF

D. Posarić: NAJVAŽNIJI RAZLOZI GUBITKA HRASTALUŽNJAKA(Quercus robur L.) IZ SASTOJINA... Šumarski list br. 3–4, CXXXIV (2010), 151-158
samo proces obnove te šume. Mlada sastojina treba nadzor
i skrb još dugi niz godina. Izostanak takve brige
brzo može dovesti do gubitka hrastovih biljaka i na prvotno
jako dobro pomlađenim dijelovima površine.


Štetni će utjecaji biti pobrojeni kronološki, od prve
go dine života hrastove sastojine do njezine dobi oko
dva desete godine, kada započinju prorede. Utjecaji su


ŠTETNI UTJECAJI U STADIJU PONIKANakon što hrastove biljke izniknu prvi su im neprijateljidefolijatori.
Većina ih se javlja u rano proljeće i u
stanju su obrstiti svo lišće na mladim biljkama. Ipak, to
se vrlo rijetko događa.Ako se predviđa jak napad ne-


Slika 1. Djelomično obrštena jednogodišnja hrastova biljka.


Figure 1Partly defoliated one year old oak plant.


koga od štetnika (bilo temeljem prebrojavanja gubaro


vih legala, bilo brojenjem ženki mrazovaca na ljepljivim
pojasevima ili izvještaja Instituta o
utvrđenim štetnicima na poslanom
uzorku grančica) organizira se suzbijanje.
Zbog toga je brštenje, ako
ga uopće bude, u pravilu djelomično
(slika 1). Biljke koje su brštene potjeraju
nove listove. Zato se može
reći da defolijatori malo utječu na
pro padanje mladih biljaka.


Hrastova pepelnica (Microsphaera
alphitoides Griff. et Maubl.)
sljedeći je štetni utjecaj. Javlja se
kat kada već u travnju, a uobičajeno
po četkom svibnja. Ova je bolest
vrlo opasna za jednogodišnje biljke
koje imaju svega nekoliko listova,
po sebice ako se radi o mladom, tek
potjeralom lišću. No, svijest struke
o opasnosti od pepelnice, kao i učestalost
kontrole, na vrlo je visokoj
razini. Pri pojavi prvih pjega na lis to
vima pomladna se površina od mah
štiti. Zbog toga ova bolest, iako


podijeljeni u četiri skupine: utjecaji na biljke u stadiju
po nika, zatim pomlatka pod zastorom krošanja, potom
utje caji na pomladak nakon uklanjanja stare sastojine
te naposljetku utjecaji na sastojinu u stadijima mladika
i koljika. Svaki će utjecaj biti rangiran (malo utječe /
utje če / jako utječe). Za većinu će štetnih utjecaja također
biti preporučene mjere preventive ili obrane.


– The adverse impacts in seedling stage
potencijalno vrlo opasna, u praksi također ima mali
utje caj na propadanje hrastovih biljaka.
Korovska vegetacija, posebice rukodrž (Galium
aparineL.), druga je priča. Ova agresivna zeljanica kat


kada osvoji pomladne površine (tretirane tijekom pripreme
za naplodnju herbicidom) već u prvoj sljedećoj
vegetaciji (slika 2). Hrastići rastu kroz njezin gusti pokrov,
no ona ih prilično ometa (slika 2 – uklopljena sli ka).
Budući da se u prvoj vegetaciji rukodrž ne suzbija,
gdje se pojavi utječe na propadanje mladih hras tića.
Ostale nepoželjne biljne vrste nisu vrijedne spomena u
prvoj vegetaciji nakon tretiranja.


Divljačmože utjecati na redukciju hrastovih biljaka
samo ako uđe na pomladnu površinu, a to je moguće u
tri slučaja: ako je ograda preniska (pa je divljač preskače),
ako je preslaba (pa je divljač podiže ili probija)
ili ako uopće nije postavljena, a divljači ima znatno više
od očekivanoga. Sva tri slučaja predstavljaju krivu procjenu
i iziskuju reakciju: ogradu treba ili povisiti, ili popraviti
oštećenja i ojačati je ili je postaviti. Divljač koja
najviše može utjecati na reduciranje broja biljaka su divlje
svinje. One to nisu u stanju ako je zaštitna ograda oko
pomladne površine postavljena na vrijeme, te ako je do-


Slika 2. Pojava rukodrža (Galium aparineL) na dijelu pomladne površine u prvoj
vegetaciji.


Figure 2Appearance of cleavers (Galium aparineL.) on a part of regeneration area
in the first vegetation.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 59     <-- 59 -->        PDF

D. Posarić: NAJVAŽNIJI RAZLOZI GUBITKA HRASTALUŽNJAKA(Quercus robur L.) IZ SASTOJINA... Šumarski list br. 3–4, CXXXIV (2010), 151-158
voljno visoka i čvrsta. Minimalna (iskustvena) visina
ograde koja će štititi pomladnu površinu od divljih svinja
je 1,8 m za ogradu od pletene žice i 1,3 m za ogradu
od armaturne mreže. Ograda također treba biti ili ukopana
dvadesetak centimetara u zemlju, ili na drugi način
osigurana od potkopavanja i podizanja. Budući da je posljednjih
desetak godina bilo određenih eksperimentiranja
s visinama ograda nižim od navedenih, može se reći
da se pokazalo da i divljač kao čimbenik redukcije brojnosti
biljakautječena hrastov ponik.


Mišoliki glodavcisu u sastojini uvijek prisutni i kao
štetnici žira i kao štetnici mladih biljaka. Njihov utjecaj
bio bi vrlo velik kada se ne bi suzbijali.Ako je naplod nja
pomladne površine bila u godini punoga uroda, štete redovito
nisu prevelike, jer obilje hrane (najprije žireva, a
kasnije i mladih biljaka) postoji svuda uokolo.Ako je
urod bio manji, pa je žir unesen na pomladnu površinu, a
u okolnim sastojinama ga nema puno, tada je pritisak
glodavaca puno veći i trovanje mora biti češće i inten ziv
nije. U tom je slučaju vrlo važno trovati i pojas širine
pedesetak metara oko pomladne površine. Budući da se
u prvoj godini ovo stanje kontrolira i glodavci truju postavljanjem
otrovnih meka u plastične cijevi raspo ređene
na pomladnoj površini, može se reći da ovaj
čimbenik utječe na brojnost biljaka. No, certifikacijom
šuma su u posljednje vrijeme svi preparati za trovanje
glodavaca dovedeni u pitanje, a nisu ponuđeni alternativni.
To bi moglo postati velik problem i, ako se trovanje
zabrani, najvjerojatnije u velikoj mjeri omesti
ob novu (biljke su u opasnosti od glodavaca desetak
godina!). Zbog toga taj problem hitno treba riješiti, bilo
iznalaženjem zamjenskoga preparata s dopuštenim aktivnim
tvarima, bilo na neki drugi način, ali nakon svih
opsežnih (i skupih!) radova pripreme sastojine za naplodnju
i unošenja žira prepustiti to sjeme i kasnije mlade
biljke na milost i nemilost sitnim glodavcima nema baš
nikakva smisla! Ostavljanje pojedinačnih stabala voćkarica,
glogova i sporednih vrsta (visine od 5 do 15 m) na
pomladnoj površini može pomoći pticama grabljivicama
da lakše love miševe, ali na taj se način populacija glodavaca
ne može bitno reducirati.To je moguće postići jedino
trovanjem.


Ispresijecanost šumskoga tla kolotrazimanakon
privlačenja drvnih sortimenata s pomladne površine


može predstavljati velik problem.Ako se privlačilo u
uvjetima slabe nosivosti podloge i ako se agregati nisu
kretali trasiranim vlakama, već slobodno po površini,
problem je još veći. Budu li hidrološki uvjeti u sastojini
u stadiju ponika normalni, tj. uobičajeni, ovaj čimbenik
neće imati velikoga utjecaja. No, ako godina bude vrlo
vlažna ili vrlo suha, ovaj će čimbenik to ekstremno stanje
još pogoršati (ako se pojavi obilje površinske vode
onemogućeno je normalno površinsko otjecanje, a ako
je suho u zbijenom tlu biljka uopće ne može do vode).
Zato će sigurno odumrijeti više biljaka i može se reći da
i ovaj čimbenik ostvaruje mali utjecaj na propadanje ponika.
Da bi se to spriječilo treba trasirati vlake za strojeve
koji će privlačiti drvni materijal i uspostaviti
učinkovit nadzor njihova kretanja (Poršinsky 2005),
a duboke kolotrage nakon privlačenja zatrpati (forvarderi
mogu veći dio sanirati svojim daskama, a dio se
može zatrpati ručno prilikom uspostave šumskoga reda


–Posarić2007).
Površinska se voda često pojavljuje u sastojini
nakon uklanjanja dijela starih stabala, posebice na
nižim dijelovima terena (u depresijama i nizama). U
ekstremnim godinama, kada obilje vode dugo stagnira
na poniku propadnu gotovo sve biljke u zoni utjecaja
vode. K to me, voda najčešće donese sjeme amorfe
(Amorpha fruticosaL.), što predstavlja dodatni problem
pri kasnijem popunjavanju površine i njegama.
Ovo je, dakle, čimbenik koji ima vrlo velik utjecaj na
propadanje biljaka u godini pojave, dok u sušnim godinama
gotovo da i nema utjecaja. Mjera preventive je
održavanje mreže odvodnih kanala oko pomladne površine
protočnom.Ako se površinska voda ipak pojavi,
treba je pokušati odvesti s plohe iskopom plitkih kanala
sisavaca od mjesta pojave do najbližega odvodnog kanala
(Matići dr.1996,Mayer1996). Također treba
na vrijeme sanirati duboke kolotrage nakon privlačenja
drvnih sortimenata koji ometaju odvodnju, kako je već
napomenuto.
Sušaje suprotan ekstrem prekomjernoj vlazi.Ako
traje od ranoga proljeća otežava klijanje i nicanje biljaka.
Do sada nije imala velik utjecaj na redukciju bro ja
biljaka, ali budući da su ekstremne klimatske godine
sve učestalije, mogu se očekivati sve veći problemi i sa
sušom.


ŠTETNI UTJECAJI NA POMLADAK POD ZASTOROM KROŠANJA STARIH STABALA
The adverse impacts in sapling stage under crowns of old trees


Pomladak pod zastorom krošanja stare sastojine
pro vodi u pravilu od dvije do najviše četiri godine
(jednu su stabalca provela pod krošnjama u stadiju ponika).
Utjecaji na hrastova stabalca slični su kao u stadiju
ponika.


Defolijatorise prate i njihov napad prognozira uobičajenim
metodama.Ako bi postojala opasnost od golobrsta
(stare sastojine), ujedno bi bio tretiran i pomladak


ispod krošanja. Budući da pomladak vrlo rijetko bude
jače obršten (a ako i bude, potjera novi list) defolijatori
malo utječuna smanjenje broja biljaka u ovom stadiju.


Pepelnicatakođer nema velik utjecaj na propadanje
biljaka, jer se pomladak pod krošnjama stare sastojine
još uvijek intenzivno motri i prema stvarnoj potrebi tretira.
Osim toga, hrastići razvijaju sve veće krošnjice kojima
pepelnica ne može brzo uništiti sve listove.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 60     <-- 60 -->        PDF

D. Posarić: NAJVAŽNIJI RAZLOZI GUBITKA HRASTALUŽNJAKA(Quercus robur L.) IZ SASTOJINA... Šumarski list br. 3–4, CXXXIV (2010), 151-158
Ako serukodržu prvoj vegetaciji pojavio na većim
suvislim dijelovima pomladne površine, mora ga se tretirati
odmah na početku druge vegetacije. Ova zeljanica
počinje s vegetacijom prije hrasta i tada ju se i tretira
(dok su pupovi hrastovih biljaka još potpuno zatvoreni).
Uobičajeno je tretirati s preparatom na bazi glifosata, s
tri litre sredstva po hektaru. Rukodrž se osuši prije počet
ka hrastove vegetacije i u tom slučaju nema velik utje caj
na propadanje biljaka.Ako se ne bi tretiralo, utje caj
na propadanje bio bi velik.


Ostala korovska vegetacija najčešće se javlja u
obliku rijetko raspoređenih, ali bujnih grmova iz panjeva
klena, žestilja, graba, jasena i brijesta, mnogostruko
većih od mladih hrastića.Ako je takav slučaj,
oni se najčešće uklanjaju presijecanjem i premazivanjem
njihovih panjića 50 postotnim glifosatom. Druge
mogućnosti su folijarno tretiranje leđnim prskalicama
3 postotnom otopinom glifosata ili tretman hvataljka ma
50 postotnom otopinom (samo ako je situacija u sastojini
takva da je moguće obaviti jedan od ta dva
tretmana, a da sredstvo ne dospije na hrast).Ako se nepoželjne
vrste javljaju ravnomjerno po pomladnoj površini
i polako nadvisuju hrast, radi se klasična njega
pomlatka. Ovdje treba napomenuti da klasičnu njegu
pomlatka pod zastorom krošanja ne bi trebalo planirati
u vegetaciji prije dovršnoga sijeka, jer će ostale vrste
svojim krošnjicama koliko-toliko zaštititi hrastove
biljke od oštećivanja pri obaranju starih stabala i privlačenju
drvnih sortimenata. Za ovaj čimbenik (ostalu
korovsku vegetaciju) možemo reći da utječe na gubitak
hrasta iz sastojine u ovome stadiju razvoja.


Divljač može utjecati ako uđe na pomladnu površinu.
Zaštitnu ogradu u ovome stadiju treba povremeno
obilaziti, osobito zimi kada je teže pronaći hranu u šumi
i kad se tragovi divljači dobro vide.Ako je sve u redu,


divljač nema utjecaja na propadanje hrastova pomlatka
pod zastorom krošanja, a ako je ušla na pomladnu površinu
onda utječe na propadanje. U tom se slučaju hitno
mora organizirati njezino istjerivanje i sanacija ograde.


Mišoliki glodavcisu u ovome stadiju razvoja sastojine
vrlo opasni.Treba kontrolirati stanje otrova u cijevima
i izlagati ga dok ga glodavci konzumiraju.Ako se
trovanje glodavaca zabrani, oni će u budućim obnova ma
šuma vjerojatno uništiti gotovo sav hrast i postati
naj veći problem pri obnovi. Ako razum prevlada i to se
ne dogodi, unatoč trovanju možemo reći da oni imaju
ve lik utjecaj na propadanje hrastovih biljaka.


Površinska vodanakon uklanjanja dijela starih stabala
na niskim dijelovima terena stagnira duže, a često
se pojavljuje i na mjestima gdje je prije nije bilo.Vrijedi
sve što je napisano kod utjecaja na ponik, kao i mjere
obrane. No, pod utjecajem stagnirajuće vode na pomladnoj
se površini javlja vegetacija šaševa. Zimi ta velika
zelena masa pritisne još nejake jednogodišnje ili
dvogodišnje hrastove biljke i polegne ih. Hrastićima na
taj način propadne vršni pup i na proljeće potjeraju novi
uspravni izbojak iz nekog od mirujućih bočnih pupova
(Krejči iDubravac 2004).Ako se polijeganje šaša
po hrastićima ponovi tijekom nekoliko uzastopnih godina,
oni će propasti i osušiti se. Da se to ne bi dogodilo,
šaš tijekom ljeta treba ili požeti srpovima oko hrastovih
biljaka ili ga koncem ljeta izgaziti oko hrastića da polegne
okolo, a ne po biljkama (jeftiniji i brži način od
žetve). U nekim bi slučajevima dostatno bilo pogaziti
šaš s dvije strane u odnosu na hrastove biljke, čime bi se
spriječilo njegovo polijeganje po hrastićima. Ove postupke
treba ponoviti tijekom nekoliko uzastopnih godina,
dok su hrastići u opas nosti. Ovaj čimbenik utječe
na propadanje hrastovih biljaka.


ŠTETNI UTJECAJI NAPOMLADAK NAKON UKLANJANJA STARE SASTOJINE
The adverse impacts in sapling stage after final cut of old trees


Prvi utjecaj koji štetno djeluje je samo obaranje starih
stabala i privlačenje drvnih sortimenata. Tijekom
toga posla nemali broj biljaka pretrpi oštećenja (Košir,
2008). Možemo ustvrditi da su oštećenja veća, što je
veći broj starih stabala po jedinici površine ostao za dovršni
sijek, što su njihove krošnje razvijenije te što je visina
mladih biljaka veća (vjerojatno će trogodišnje
biljke bolje podnijeti udar krošnje ili gaženje kotačima
forvardera od petogodišnjih biljaka). No, na oštećivanje
hrastića utječe još čitav niz čimbenika, npr. postoji li tijekom
sječe snježni pokrov i kolika mu je dubina, je li
rađena njega u godini prije pa su hrastići ostali stršati na
pomladnoj površini i podložniji lomovima, je li tlo smrznuto
(što je puno bolje za privlačenje) ili raskvašeno i
vrlo slabo nosivo (što je izrazito nepovoljno jer su oštećenja
od forvardera tada velika), jesu li istrasirani izvozni
putovi i kontrolira li se vozi li se po sječini isključivo


njima, jesu li oštećenja nakon privlačenja sanirana itd.
Zbog svega napisanoga trebalo bi planirati dovršni sijek
što ranije iza naplodnoga, u trećoj godini života mlade
sastojine, te po mogućnosti ne raditi njegu u vegetaciji
prije dovršnoga sijeka. Iskustva, dapače, pokazuju da je
na dobro obnovljenim gredama moguće dovršni sijek
napraviti i ranije bez ikakvih štetnih posljedica po mlade
hrastove biljke. Štoviše, one redovito brže napreduju
bez zasjene stare sastojine.


Upravitelji šumarija i revirnici mogu puno napraviti
u striktnom provođenju i nadzoru trasiranja izvoznih
putova, kontroli privlačenja tijekom nepovoljnoga razdoblja,
ograničavanju veličine tovara i kasnijoj sanaciji
oštećenja. Ovi opsežni radovi zasigurnojako utječu na
propadanje hrastovih biljaka.


Defolijatori,pepelnicaimraz(od kojega su stare
krošnje ranije štitile mladu sastojinu, a sada više nema




ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 61     <-- 61 -->        PDF

D. Posarić: NAJVAŽNIJI RAZLOZI GUBITKA HRASTALUŽNJAKA(Quercus robur L.) IZ SASTOJINA... Šumarski list br. 3–4, CXXXIV (2010), 151-158
takve zaštite) utječu na prirast stabalaca hrasta u poje


di noj vegetaciji, ali bilo koji čimbenik samostalno goto


vo sigurno neće dovesti do odumiranja biljaka. Zbog
toga ih označavamo čimbenicima maloga utjecaja na
pro padanje pomlatka. No, i ovi čimbenici posredno utje ču
na propadanje, usporavajući rast hrastića i omogu ćavajući
konkurentskim drvenastim vrstama da ih brže
prerastaju i guše.


Korovska vegetacija u ovome stadiju, uz voluharice,
ima najveći utjecaj na propadanje hrastovih biljaka.
Zbog toga bi revirnik svakako trebao pronaći vremena
obići svaku sastojinu u stadiju pomlatka barem dva do
tri puta tijekom vegetacije, da može planirati radove
njege u godini kada su potrebni. Međutim, u praksi se
nerijetko nailazi na problem da se ovakve površine slabo
kontroliraju. Svaki bi odsjek u stadiju pomlatka trebali
ne koliko puta godišnje obići čuvar šume i revirnik, a ba rem
jednom i upravitelj šumarije. Bez kontrole stanja sa-
s tojine kalamiteti su uvijek mogući.


Okvirno se može reći da će se prva njega mlade sastojine
katkada obaviti još pod zastorom krošanja stare
sastojine, ali češće će to biti u drugoj ili trećoj vegetaciji
nakon dovršnoga sijeka (u prvoj vegetaciji nakon dovrš no
ga sijeka u pravilu nije potrebna njega). Drugi zahvat
najčešće slijedi nakon tri do pet godina od prethodne
njege. No, to nisu pravila kojih se možemo strikt no držati,
sve će zavisiti o stanju na terenu koje treba utvr diti
obilaskom cijeloga odsjeka. Pri donošenju odlu ke o potrebi
zahvata njege najveću pozornost valja obratiti na
visinu i bujnost rasta vrsta drveća koje su hrastu u ovoj
dobi konkurentne, a to su npr. grab, nizinski brijest,
klen, svib i sl. Trnoviti grmovi rijetkih krošnjica (npr.
crni trn i glogovi) hrastu najčešće nisu konkurencija, već
više zaštita. Uz uobičajene drvenaste vrste hrastovih
šuma (koje odreda rastu brže od hrasta u ovoj dobi) treba
istaknuti amorfu. U zonama povremenoga plavljenja ve-


Slika 3. Dio površine u nizi i bari kojim dominira amorfa
(Amorpha fruticosaL.).
Figure 3In lower and waterlogged parts of a terrain Indigo bush
(Amorpha fruticosaL.) is often a dominant vegetation.
(Foto –PhotoP. Bašić-Palković)


lika je vjerojatnost njezine obilate pojave, jer se u najvećoj
mjeri širi vodom (slika 3). U pravilu je nije poželjno
sjeći, jer nakon toga raste još brže, gušće i više.Treba je
povezivati žicom u snopove neposredno ispod krošnjica,
a ako je hrast u tim zonama nestao, popuniti što višim jasenovim
sadnicama. Određeni se uspjeh postiže i sad njom
kvalitetnih hrastovih sadnica u Tulijeve cijevi.
Ako ju se ipak njeguje klasičnim načinom presijecanjem,
tada se to mora činiti svake godine (čak i dva puta
godišnje) sve dok je glavna vrsta drveća ne preraste.
Utjecaj korovske vegetacije na propadanje hrastovih biljaka
vrlo je velik, posebice na nižim dijelovima obnovljene
površine (u mikrodepresijama).


Divljačkoja štetno utječe na hrast u ovome stadiju
nije više svinjska, nego srneća i jelenska. Ta divljač
svo jim brštenjem zadržava hrast niskim i posredno utje če
na njegovo propadanje omogućujući ostalim drve nastim
vrstama da brže prerastaju hrast, kao što je već
rečeno za defolijatore i pepelnicu. Zbog toga je iznimno
važno njegu raditi baš u godini kada je potrebna, ni prije
ni poslije.Ako se s njegom zakasni, konkurentske vrste
prerastaju hrast i guše ga. No, ako se njega napravi prije
no što je stvarno potrebna na površini koju ugrožava
divljač, čini se sljedeće: hrastići ostaju stršati iz nad os ta
le vegetacije kao “na pladnju” za divljač, us po rava im
se rast u visinu (jer ih ostala vegetacija više n e tjera na
to) te je presijecanjem trnovitih vrsta na plo hi (glogovi,
crni trn, divlja ruža i sl.) divljači omogućen nesmetan
pristup hrastovim biljkama. Zbog toga treba biti oprezan
i stručno procijeniti kada je njega potreb na, a kada
se bude radila, trnovite biljke (koje su najčeš će rijetkih
krošnjica) ostavljati uz hrastove biljke radi zaštite od
brštenja (naravno u mjeri u kojoj ih svojim zastiranjem
neće ugroziti). Može se reći da divljač (iako posredno)
utječe na gubitak hrastovih biljaka.


Najopasnijimišoliki glodavciza hrastiće su voluharice.
Protiv njih se vrlo teško boriti, a pojavljuju se kao
sve veći problem. One pregrizaju čitavo stabalce hrasta
ispod korijenova vrata (nekoliko centimetara ispod razine
tla), i to do promjera stabalca od 5–6 cm!Takva
biljka osuđena je na propast i vrlo se brzo osuši (slika
4).Ako je pregrizena tijekom vegetacije, na njoj se lišće
ubrzo osuši i to se vidi. No, ako je pregrizena u mirovanju
vegetacije, ona ostaje uspravna, i budući da su sve
biljke bez listova, ne vidi se da je uništena. Zbog toga je
nakon uklanjanja stare sastojine dovršnim sijekom još
godinama potrebno kontrolirati rade li voluharice štetu.
Ljeti se prolaskom kroz sastojinu gleda ima li osušenih
jedinki, a zimi se biljke moraju malo povući prema
gore. Ukorijenjena biljka neda se iščupati iz zemlje, dok
se pregrizena relativno lako čupa. Pri otkrivanju šteta
treba odmah početi suzbijati glodavce. Da bi se to mog lo
brzo i učinkovito napraviti, dobro bi bilo malo promijeniti
sadašnji način rada i prilagoditi ga suzbijanju ove
pošasti, i to na sljedeći način: Prije početka dovršnoga




ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 62     <-- 62 -->        PDF

D. Posarić: NAJVAŽNIJI RAZLOZI GUBITKA HRASTALUŽNJAKA(Quercus robur L.) IZ SASTOJINA... Šumarski list br. 3–4, CXXXIV (2010), 151-158
sijeka iz sastojine pokupiti sve cijevi u kojima se izlaže
otrov. Prije privlačenja istrasirati izvozne vlake okomito
na izvozni put na svakih 37,5 m, i držati ih se tijekom
privlačenja u dovršnome sijeku. Po završenom
privlačenju sanirati izvozne vlake (šljukarice). Cijevi za
izlaganje otrova rasporediti na određene razmake uz
šljukaricu (tako da ih bude 20–25 po hektaru).Tako bi
ih uvijek bilo jednostavno pronaći i dopuniti otrovom.
Ako se kao otrov za voluharice rabi isti kao za ostale
mišolike glodavce, u njega će trebati primiješati ili malo
ribljega brašna, ili nešto ribe iz konzervi (usitnjeno i sve
zajedno izmiješano). Prema iskustvu voluharice konzumiraju
tako pripremljen mamac. Ovo je zaista izuzetno
značajan problem, jer je utjecaj voluharica na propadanje
hrastića vrlo velik (slika 4). Najvažniji razlozi tomu
su rijetka i površna kontrola stanja u ovom razvojnom
stadiju sastojine, nedovoljno pridavanje važnosti otkrivenim
štetama, prekasan početak suzbijanja i suzbijanje
neodgovarajućim preparatom (bez ribljih dodataka kojega
voluharice ne konzumiraju).


Površinska voda se nakon potpunoga uklanjanja
sta re sastojine najčešće još obilnije javlja. I ovdje se


Slika4. Izvađene hrastove biljke pregrizene od voluharice tijekom
mirovanja vegetacije.


Figure 4Oak plants bitten through by vole during winter.


samo napominje da vrijedi ono što je napisano kod utje caja
na ponik, kao i mjere obrane od nje.Ako se pojavi
vegetacija šaševa, treba ih žeti ili, ako je moguće, gaziti
oko hrastovih biljaka dok ove dovoljno ne uzras tu i ojačaju
da ih šaš ne može ugroziti.


ŠTETNI UTJECAJI NA SASTOJINU U STADIJIMAMLADIKAI KOLJIKA
The adverse impacts in young forest stage and prop stage


Osnovni nepovoljni utjecaj na biljke koje su preživjele
do stadija mladika i koljika jekonkurentska vegetacija
nepoželjnih vrsta drveća(u mladiku i grmlja).
Te vrste u sastojini i nisu nepoželjne, one pripadaju hrastovim
šumama, samo je nepoželjan njihov utjecaj nadrastanja,
zasjenjivanja i “gušenja” hrastovih biljaka.
Od ovoga bismo mogli izuzeti jedino amorfu, koja je
unesena vrsta i koja je kao takva nepoželjna u svakom
pogledu. Vrlo se agresivno širi, a na površina ma koje
osvoji u velikoj mjeri ometa i obnovu i kasniji rast i preživljavanje
kako hrastića, tako i svih ostalih vrsta (slika
3). Stoga ona stvara teškoće sve do stadija mla dika. Ranije
navedene mjere njege vrijede i u ovo me stadiju.


U dobi mlađega mladika određenu štetu mogu još
uvijek napraviti ivoluharice, pa bi pri kontroli i na nji


hove moguće štete trebalo obratiti pozornost. Ako se
štete otkriju, treba pozvati upravitelja šumarije i struč ne
suradnike uzgajanja i zaštite šuma da zajednički pro cijene
je li potrebno suzbijanje. Što se korovskih vrs ta
tiče, zahvat njege šuma treba planirati prema stvar nom
stanju sastojine, a najčešće je to 3–5 godina nakon protekloga
zahvata njege. Na slici 5 prikazana je situacija
kada je zahvat njege “zakasnio” (hrastove biljke su prosječne
visine od 1 do 1,5 metar, a konkurentska vegetacija
graba, klena, brijesta itd. od 2 do 3 metra). Zahvat
treba hitno napraviti, ali dio hrastovih biljaka je u gustom
sklopu jako potišten ili čak već propao. Slika 6 prikazuje
hrastov mladik pred jesen, nakon što je tijekom
vegetacije njegovan. Glavne vrste (hrast i jasen) nadvisuju
ostalu vegetaciju za 0,5 do 1 metar. Idućih godina


Slika 5. Mladik kojega je već trebalo njegovati Slika 6. Mladik u jesen nakon njege.


Figure 5Young forest that is already supposed to tend. Figure 6Young forest after tending, in autumn.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 63     <-- 63 -->        PDF

D. Posarić: NAJVAŽNIJI RAZLOZI GUBITKA HRASTALUŽNJAKA(Quercus robur L.) IZ SASTOJINA... Šumarski list br. 3–4, CXXXIV (2010), 151-158
treba pratiti stanje u sastojini i njegu planirati u godini
kada je potrebna.Voluharice u ovom stadiju malo utječu
na gubitak hrastovih biljaka, dok vegetacija konkurentskih
drvenastih vrsta na taj gubitak jako utječe.


U stadiju koljika najštetniji utjecaj ostvaruje konkurentska
vegetacija. Budući da su visinski prirasti većine
vrsta vrlo izraženi, sastojinu treba obići i provjeriti njezino
stanje barem dva puta tijekom vegetacijskoga razdoblja.
Ako se u ovom stadiju zakasni sa zahvatom
njege sastojine čišćenjem, šteta se više ne može popraviti,
jer preraštena stabla ostaju u zasjeni i ne mogu se
vratiti u dominantnu etažu, te ostaju potištena ili odumi


ru. Zbog toga se iznova naglašava važnost i potreba obilas
ka sastojina na terenu i pravovremenih zahvata u
njima. Ovaj čimbenik jako utječe na gubitak hrastovih
bi ljaka iz sastojina.


Općenito se može reći da je u stadijima mladika i
koljika ključna uloga stručnoga šumarskog kadra, napose
revirnika i lugara. Oni bi trebali nekoliko puta godišnje
obići svaki odsjek mlađi od dvadesetak godina i
pratiti stanje sastojine te pravodobno planiranim i struč no
vođenim zahvatima doprinijeti da omjer vrsta i njihov
položaj u sastojini bude dobar.


ZAKLJUČAK – Conclusion


Štetni čimbenici koji utječu na smanjenje broja hras tovih
biljaka od stadija ponika do stadija koljika brojni
su. Neki su opasni tijekom kratkoga razdoblja, dok drugi
ugrožavaju hrast gotovo neprestano.


Najveća opasnost u stadiju ponika prijeti od hras tove
pepelnice, glodavaca, divljači (divljih svinja) i stagniraju će
površinske vode. Budući da se ponik od prvih triju utjecaja
intenzivno štiti (tretiranjem fungicidom, trovanjem i
ograđivanjem površine), od njih u pravilu ne strada va
mnogo. Od stagnirajuće površinske vode pak, u godini
kada je visoka i posebice dugotrajno prisutna, može stradati
ponik na velikoj površini. Ovaj pro blem nije od struke
dovoljno prepoznat, jer se povre mena izlije vanja vode u
šumskim kompleksima sma traju normalnima. Ona to i
jesu, i na većem dijelu po vršine ne čine štetu. Međutim, u
sastojini u stadiju po nika stagnirajuća voda može uništiti
hrastove biljke na velikoj površini. Zato u slučaju njezine
obilnije pojave treba iskopati kanaliće za njezino odvođenje
s pomladne površine te istodob no osiguravati protočnost
mreže okolnih odvodnih kanala.


Pomladak pod zastorom krošanja stare sastojine najviše
ugrožavaju mišoliki glodavci, a na pojedinim lokacijama
velik problem može predstavljati zeljasta biljka
rukodrž i površinska voda. Pepelnica i divljač također su
opasni, ali manje nego što su bili za ponik. Potreban je
sta lan nadzor stanja na plohi, izlaganje otrovnih mamaca
u cijevi glodavcima, prskanje pepelnice kad se
uoči opasnost, kontrola stanja zaštitne ograde i tragova
divljači te istjerivanje iz plohe (ako se utvrdi da je divljač
ušla), uz sanaciju ograde.Ako se rukodrž pojavi i
ugrozi hrast, tretira ga se čim zazeleni (koncem kalendarske
zime), prije početka hrastove vegetacije s tri litre
herbicida na bazi glifosata po hektaru. Površinska voda
je opasna i ako se pojavi treba je odvesti s plohe. Uzrastu
li šaševi i barska vegetacija gusto i postanu opasni za
hrastove biljke, mora ih se krajem ljeta požeti ili izgaziti
oko hrastića da zimi ne polegnu po njima.


LITERATURA


Nakon uklanjanja stare sastojine dovršnim sijekom
pomladak nastavlja samostalan razvoj. Na njega i dalje
djeluje niz štetnih čimbenika, ali nažalost svijest struke o
potrebi daljnjega intenzivnog praćenja stanja te sastoji ne
nije uvijek dovoljno visoka. Često se smatra da je “najgore
prošlo” i da gubitak hrasta u budućnosti više ne
može biti velik, što je opasna zabluda.Već tijekom sječe
starih stabala dovršnim sijekom i privlačenja izrađenih
sortimenata nastaju štete na hrastovom pomlatku. Da bi
bile što manje, treba razmjeriti i obilježiti iz vozne putove
forvarderima i kontrolirati pridržavaju li ih se, ograničiti
veličinu tovara, posebice na tlima sla bije nosivosti, a
oštećenja tla nakon privlačenja popra viti. Štetan utjecaj
voluharica i konkurentskih drvenastih vrsta može u velikoj
mjeri reducirati broj hrastovih biljaka, pa stanje sastojine
treba pregledavati i tijekom vegetacije i u njezinu
mirovanju.Ako se primijete štete od voluharica treba ih
suzbijati, a nepovoljan utjecaj drvenastih korova spriječiti
pravodobnom njegom. Pojava površinske vode još
uvijek može biti uzrokom propasti mnogih biljaka pa,
ako se uoči njezina pojava, treba omogućiti otjecanje.


U stadijima mladika i koljika konkurentska vegetacija
ostaje gotovo jedini “neprijatelj” hrastu, pa najviše
po zornosti treba obratiti pravodobnim i kvalitetnim nje gama
i čišćenjima, jer ostali utjecaji više nisu značajni.
Zahvate treba provesti kada su potrebni (u slučaju preranoga
zahvata hrastovim se biljkama usporava rast, a
zbog prekasnoga zahvata propadaju).


Zbog svega navedenoga, kao konačni se zaključak
navodi potreba stalnoga stručnog nadzora sastojina i
pravodobnoga reagiranja na primijećene štetne utjecaje.
Ta je skrb uglavnom dobra dok se sastojine nalaze
u fazi obnove, a nakon završetka obnove ona slabi.
Zbog toga bi učestalost nadzora stanja sastojina u stadijima
pomlatka i mladika, a posebice koljika, trebalo
povećati, jer opasnost za hrastove biljke postoji i tada.


– References
Arnup, R.W.1999:The extent, effect and manage-reference to implications for the Clay Belt: a litement
of forestry-related soil disturbance, withrature review. Ontario Ministry of Natural Re




ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 64     <-- 64 -->        PDF

D. Posarić: NAJVAŽNIJI RAZLOZI GUBITKA HRASTALUŽNJAKA(Quercus robur L.) IZ SASTOJINA... Šumarski list br. 3–4, CXXXIV (2010), 151-158
sources, Northeast Science & Technology, TR-Matić,S., M.Oršanić, I.Anić,1996: Istraživanja
37, 1–30. obnove i njege šuma na području pokupskog ba-
Forest Stewardship Council,A. C.: Principi i kriteriji za


zena, Radovi, Šumarski institut Jastrebarsko, Ninadzor
šuma, dokument 1.2 (Revidirano u siječ


zinske šume Pokupskog bazena, vol. 31, br. 1–2:
nju 1999.).


111–124, Jastrebarsko.
Greulich,F.R., D. P.Hanley, J.F.McNeel, D.


Mayer,B., 1996: Hidropedološki odnosi na području
Baumgartner, 2004: A Primer for Timber


ni zinskih šuma pokupskog bazena, Radovi,
Harvesting. Cooperative Extension – College for


Šu marski institut Jastrebarsko, Nizinske šume
Agriculture and Home Economics,Washington


Po kup skog bazena, vol. 31, br. 1–2: 37–89, Ja-
State University Pullman, 1–33,Washington.


stre barsko.
Košir,B., 2008: Damage to young forest due to harve-


Poršinsky,T.,2005: Djelotvornost i ekološka pogodsting
in shelterwood systems, Croat. j. for. eng.


nost forvardera Timberjack 1710 pri izvoženju
29,Vol. 2, 141–153, Zagreb.


oblovine iz nizinskih šuma Hrvatske. Di sertacija,
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1–170.


Krejči, V., T. Dubravac, 2004: Problemi obnove
šuma hrasta lužnjaka (Quercus roburL.) vlažnog


Posarić,D., 2007:Vodič za revirničke poslove s pritipa
tijekom oplodnih sječa, Šumarski list 3–4:


mjerima iz spačvanskih nizinskih šuma, Hrvat119–
126, Zagreb.


ske šume d.o.o., 1–232, Zagreb.


Posarić,D., 2008: Obnova spačvanskih šuma hrasta
stojina hrasta lužnjaka, Hrast lužnjak u Hrvat


Matić,S., 1996: Uzgojni radovi na obnovi i njezi sa


lužnjaka (Quercus roburL.) oplodnim sječama –
skoj, HAZU centar za znanstveni radVinkovci i


mogućnosti poboljšanja postojećeg načina rada,
Hrvatske šume, p.o. Zagreb: 167–212,Vinkovci


Šumarski list 1–2: 53–63, Zagreb.


–Zagreb. Rubić,G., 1997: Obnova sastojina žirom hrasta lužMatić,
S., 2003: Njega i obnova šuma hrasta lužnjaka,
njaka na području Uprave šuma Vinkovci, ŠuRetrospektiva
i perspektiva gospodarenja šuma


marski list 9–10: 507–514, Zagreb.
ma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, HAZU centar za
znanstveni radVinkovci: 143–166, Zagreb – Vinkovci.


SUMMARY: During the process of natural regeneration of pedunculate oak (Quercus roburL.)
forests, and later during a growth of young plants, up to the age of approximately 20 years of old,
many oak plants die out. This paper will not deal with those oak trees which, in the struggle for
light with other oak plants die during the growth of the stand. This is a normal, natural process.
Paper will deal with the reasons for excessive loss of oak plants and disruption of the normal tree
species ratio in lowland oak forests and ways to prevent these losses.


Many unfavorable factors are causing a decline of oak plants. Their sequencing and/or synergic
action is a reason that many oak plants die out. If the natural regeneration of the stand is well managed,
and if the adverse impacts are controlled all the time to the first thinnings, it is very likely
that there will be a high quality oak stand. However, if the foresters come too late with the protection
of the stand at any stage of its growth, or even fails to do it, oak plants suffer. It is therefore very
important to protect and tending young stand well up to the age of the first thinnings.


The adverse impacts that endanger oak plants are numerous and diverse. The most harmful are
retaining surface water, small forest rodents (especially vole species – Figure 4) and competitive
weed vegetation (Figures 3 and 5). Some influences are under the permanent supervi sion and
there is a quality protection against them (e.g. Oak mildew – Microsphaera alphitoidesGriff. et
Maubl.) and because of that they are not causing much damage, although they are potentially very
dangerous. Some others are underestimated and therefore their harmful impact occurs, especially
after the removal of the old stand by final cut, when monitoring and control of the young stand are
not so intensive as they were during the regeneration process. A need for permanent professional
supervision and control of the stands state is the most important conclusion of this work, because
they are a prerequisite for timely and proper response to the observed adverse impacts.


Keywords: the die out of oak plants, seedling stage, sapling stage, young forest, prop stage,
retaining surface water, small rodents, vegetation of weeds, monitoring the situation of stands.