DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 109 <-- 109 --> PDF |
IN MEMORIAM JOSIP Oj Marjane samotna planino Pored Spljeta pored živa grada ! Njetko negdje svoju sreću traži, A ja jadan ja bi sretan bio, Ja bi bolno srce umirio, Kad bi znao kad bi kazat mogo, Što mi mirno more oko tebe, Na prvom vrhu Marjana, pod obeliskom i bistom LukiBotiću,u mramornoj ploči upisani su ti stihovi Marjanu, splitskog i hrvatskog pjesnika Luke Botića, usputno čuvajući tim stihovima i duhom znamen i pojam Splita – Marjan. Naš dragi ko lega kako su ga od malena zvali Jozo, štitio je, obnavljao šumarskom znanošću i svojom stručnošću, ma rom, ljubavi i voljom čitav svoj rad ni vijek Park šumu i goru Marjan. Svih četrdeset svojih radnih godina i svojeg slobodnog vremena ugradio je i darivao borovoj šumi Marjana i gra du Splitu, Splićanima i furešti ma, še- tačima i namjernicima, prijate ljima i kolegama i onima koji su nalazili “jubav i sriću u marjanskoj borovoj škurici” te svima kojima je Marjan u srcu. Mnogi od njih iskaza li su mu na dan pogreba svoje štova nje, ispraćajem 28.srpnja 2009. na splitskom groblju Lovrinac, a zatim i pohranom u rodnom mu otoku Bra ču na Supetarskom groblju sv. Ni kole. Naš dragi kolega Jozo rodio se 14. srpnja 1940. godine u Supetru na otoku Braču od majke Franke rođ. Papić, kućanice, još živuće u poz nim 90.-tim godinama i od oca Din ka oboje iz Supetra, proživljavajući i djeleći svoje djetinjstvo uz sestru Pericu, braću Stipu i Franu, živeći skromno iz prihoda radničke obitelji ostvarenih od žuljavih i poš tenih ruku oca Dinka. Gotovo sva djeca su sa fakultetskom diplomom školovana trudom skromnih rodite lja na krševitom otoku Braču. BORIĆ, dipl. ing. šum.(1940–2009) Pram mjesecu il uzdiše sjetno, Il šapuće tihijem talašcem, A njekad se goropadno žesti, Oko tebe Marjane bjesni, I vale pljuskom o te lomi, Kad bi znao kad bi kazat mogo ... Osnovnu školu pohađa u Splitu, Sred nju šumarsku školu za krš u Spli tu, gdje stječe diplomu šumarskog tehničara 1959. godine. Kako mu sestra Perica živi u Sarajevu, upi suje tamo Šumarski fakultet, na kojemu diplomira s visokim ocjena ma 1964. godine. Nakon odslu ženja vojnog roka, s reputacijom odličnog stu denta, zapošljava se 17. srpnja 1965. godine u Institutu za šumar stvo u Sarajevu na mjestu asis tenta u Odjelu za šumsko sjemenarstvo i genetiku. Tada upisuje i po slijediplom ski studij, stječući stipendiju fran cuske vlade i biva upućen na spe cijalizaciju u Francusku iz podru čja šumarske genetike. Institut napušta 20. rujna 1970. godine. Zbog obiteljskih razloga vraća se u Split i već 21. rujna 1970. go- Pjesma Marjanu, Luka Botić dine nalazi svoje novo radno mjesto u Komunalnom poduzeću “Parkovi i nasadi” Split, gdje je postavljen na radne zadaće voditelja Odjela Park šume Marjan. Gotovo cijeli radni vijek (četrdeset godina) bio je sadržajno ve zan za vrlo osjetljive i suptilne poslove i obveze održavanja Park šume Marjan, u skladu s Osnovama gospodarenja za područje posebne namjene Park šume Marjan, koje su izrađivali poznati šumarski znanstvenici, akademik DušanKlepac iprof. dr. sc. Šime Meštrović, te naputci ma i savjetima iz znanstvenog rada dipl. ing. Žarka Vrdoljaka:” Park šuma Marjan, razvoj, sadašnje stanje i smjernice za budući tretman”.Teška je zadaća bila ispuniti očekivanja da Marjanska šuma živi i razvija se po načelima šumarske znanosti, a na za dovoljstvo njenih broj nih korisnika općekorisnih funk cija šuma i mora koje ga oplakuje, istovremeno zadirući zamalo u srce grada od dvije stotine tisuća pučana i njihovih gostiju. Posebice je to bio problem tijekom ljetnih m jeseci, da se na način i postupcima očuvaju vrlo osjet ljive, gotovo čiste borove šume od vatre i pojave požara. Tada nije bilo određenog radnog vremena, dan je bio isto što i noć. U organizaciji zaštite Marjana od požara, nije nastao ni jedan veći šumski požar, a oni nastali ili podmetnuti u začetku su spriječeni ili ugašeni. Njegova ideja je 1996. godine izgradnja požarne šumske prosjeke u pola visine |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 110 <-- 110 --> PDF |
sjevernih i strmih padina Marjana, u dužini od 3 km kroz najgušće i gotovo najstarije odjele sastojina alepskog bora, gdje do tada nije bilo moguće pristupiti u središte šume između morske obale i najvišeg vrha MarjanaTelegrin na 178 n/m s vidikovcem i prekrasnom panoramom Splita i okolice. Stoga je opravdano podržati prijedlog pa nazvati tu prosjeku, a ponajviše šetnicu, imenom JozeBorićaili intimnije Jozin put. Za svu svoju samozatajnu i nesebičnu djelatnost u očuvanju Park šume Marjan i u zaštiti od požara, te kao član Upravnog odbora Društva Marjan, primio je brojna pisana priznanja i zahvalnice uprave Grada Splita i Županije, udru ga građana, vatrogasnih struktu ra, Društva Marjan i inih pokloni ka šume Marjana. Posljednje priznanje uručilo mu je Hrvatsko šumarsko društvo Ogra nak Dalmacija Split, kao članu Uprav nog odbora tog Društva ujed no i kao članu u raznim odborima Za jednice udruga inženjera grada Splita iz Društva šumara, prigodom proslave 100 godina od osnivanja te Zajednice u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, 30. studenog 2008. godine, dodijelom Zahvalnice za požrtvovan rad u Zajednici udru ga inženjera Splita te izniman doprinos razvoju biotehničke stru ke i gospodarstva općenito. Na ispraćaju u Splitu i pogrebu u njegovom Supetru, oprostio se od dra gog kolege i velikog prijatelja Joze, PorinSchreiberu ime član stva HŠD Ogranka Dalmacije Split, kao i u ime Zajednice udruga inženjera Splita, navodeći: da nas je zatekla 26. srpnja 2009. tužna vijest, po najprije njegove najmilije, o izgu b ljenoj bezpoštednoj i neravnoprav noj bitci s nesretnom bolešću. Do nedugo, svima koji su mu se povjeravali u svojim životnim teškoćama ulijevao je nadu i širio dobrotu svojim uvijek vedrim duhom, bodrio i hrabrio, ne dajući spominjati ozbilj nu i tešku bolest u svojoj samozatajnoj bitci za život. Živeći s Marjanom i u njemu, nalazio je razloge stručno pisati i retorički izlagati o Marjanu u različitim prilikama, kroz priloge u časopisima, pismenim izvješćima, javnim izlaganjima i skupovima, posebice u Društvu Marjan, primjerice na Simpoziju održanom u Splitu 1998. s temom: Povijesni vrtovi, perivoji i parkovi primorske Hrvatske, sa svojim prilogom: Marjan u prošlosti i budućnosti. Na rastanku s Jozom, u ime Komu nalnog poduzeća Parkovi i nasa di d.o.o. Split, oprostio se sa vjetnik u poduzeću Ivo Barbarić, dipl. ing. šum., riječma sjećanja i tuge za štovanim kolegom. Sa svakim djelatnikom u “Parkovima” imao je izgrađen poseban poslovni, a ponajprije hu mani i ljudski odnos. U ime Društva Marjan, toplim rijećima suosjećanja članu Upravnog od bora, obratio se na rastanku s Jo zom, predsjednik društva prof. emer. dr. sc. Ivo Lozić,dipl. ing. građ.: “Opraštajući se od našeg Josipa vraćamo se uvijek Marjanu koji mu je bio u srcu u svakom trenutku, vo deći posebnu brigu o njegovoj zaš ti ti i unaprjeđenju. Jedan je od autora knjige “Marjane naš Marjane”, koju smo objavili povodom obilježavanja 100.godišnjice Društva. Josip je detaljno i kvalitetno obradio stanje bilj nog pokrova Marjana sa smjernicama za obnovu, unaprjeđenje i zaštitu. U svim ovim aktivnostima bio je prijatelj svima nama koji smo vodili brigu o Marjanu i naša najbolja veza s Poduzećem Parkovi i nasadi, koji su po službenoj dužnosti štitili i unaprjđivali Marjan. Kada je trebalo riješiti bilo koji zadatak neizostavna je bila njegova nazočnost, dovoljno je bilo reći pitajmo Borića”. Pohranjujući dragog Jozu u kamenu Brača u Supetru na groblju Sv. Mikule u nazočnosti župnika don Andrije Ursića i dirljivih riječi katoličkog obreda u okružju vremešnih od bure nagnutih borova, koji kao da mu zahvaljuju izričajima Luke Botića Marjanu: “Kad bi znao kad bi kazat mogo,...!”, koliko si sebe, nje mu, Marjanu dao, oprostili smo se od Joze, s iskrenom sućuti njegovim najmilijima, obitelji, brojnoj rodbini, te sumještanima koji su ga dos toj no ispratili na počinak. Porin Schreiber, dipl. ing. šum. |