DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 92 <-- 92 --> PDF |
kulture i ekonomsko-političkih interesa, a očituje se i u naizgled općim i neutralnim temama. Opća enciklopedija je zamašan kolektivni pothvat, koji zahtijeva vrhunski školovane osobe, ali i relativno visoku opću znanstvenu razinu zemlje te povezanost i integriranost leksikografa i njihove struke u znanstve nu zajednicu. Zato je sposobnost izradbe takvih enciklopedija jedan od pokazatelja zrelosti naše zemlje za najviše kulturne pothvate.Tu tradiciju imaju velike europske zemlje i narodi, ali tek neke srednje i manje, među njima i Hrvatska. Hrvatska enciklopedija ne bi mogla nastati bez čvrstog oslonca na tu tradiciju, koju je institucionalizirao Leksikografski zavod. Naša je enciklopedija takva, da parafraziramo Roberta Mertona, “jer smo stajali na ramenima divova”. Koristili smo glav nicu onih koji su stvorili hrvatsku tradiciju opće enciklopedije, od Ujevićeve Hrvatske enciklopedije preko Krležine Enciklopedije Leksikografskog zavoda (ELZ-e) do njezina trećeg izdanja, Šentijine Opće enciklopedije. Vjerujemo da se ta glavnica ovom enciklopedijom uvećava. Hrvatska enciklopedija nikad ne bi bila napravljena samo sa stručnjacima Leksikografskog zavoda. Na pojedinim svescima surađivalo je 30-ak radnika Zavoda i između 300 i 400 suradnika izvan njega. Vanjski suradnici bili su kičma enciklopedije. U tom smislu Hrvatska enciklopedija je izraz intelektualne sposobnosti naše sredine, njene znanstvene, akademske i kulturne zajednice. U 12 godina u njoj su surađivali naši istaknuti znan s tve nici, mnogi od njih neprekidno, neki su počeli kao pot puno afirmirani, drugi su bili poznati tek u užem kru gu. U ovoj dvorani vidimo mnogo onih koji surađu ju od 1. sveska. Iz uže uređivačke jezgre tri su osobe posebno zaslužne: prvi glavni urednik Dalibor Brozović, koji je svojom upućenošću i tolerancijom stvarao poticajnu atmosferu, njegov pomoćnik i od 4. sveska glavni urednik August Kovačec, koji je radio od početka do kraja projekta te glavni tajnik Darko Stuparić, koji je postavio učinkovitu organizaciju. Uz njih, jedan član uredništva osobito je bio zaslužan za stvaranje uvjeta za rad – naš tadašnji ravnatelj Vladimir Pezo. Iz sjajne ekipe pro fesionalnih leksikografa su Sanja Fabijanić, Velimir Sipoš i Duško Štefanović, koji su od početka u užem uredništvu enciklopedije. Uz to ističemo vrsne lektore, korektore, tajnike, programere, upisivače, kartografe, grafičare i ilustratore. Hrvatska enciklopedija izrađena je za nešto više od 12 godina, čime je znatno skraćen planirani rok od 18 mje seci po svesku. Kada je objavljen prvi svezak 1999., poznati je književni kritičar najavu da će izlaziti takvim ritmom i da će zadnji 11. svezak izaći 2014. nazvao “bajkom za sastavljače državnog proračuna”. Ta sumnja nas je dugo pratila, jer se činila realnom (na promociji 6. sveska 2004., rečeno je da je “pređena polovica puta”). Nije bilo jednostavno. Premošten je vremenski jaz između 3. izdanja Opće enciklopedije i HE, ali i daleko veći jaz između sustava i država za koje su bile vezane. Informatička tehnologija omogućila je brži završetak 10-godišnjeg razmaka između 1. i 11.sveska, ali i popravljanje propusta i nepreciznosti te stalne dopune i dorade. U budućnosti HE će se nastaviti u raznim oblicima (općem, nacionalnom i strukovnom) i raznim medijima književnom, elektroničkom, internetskom. Temelji za to sad su stvoreni, zaključio je glavni urednik. Na kraju, slobodni smo predložiti Akademiji šumars kih znanosti da razmotri mogućnost izrade Hrvatske šu marske enciklopedije. Joso Gračan, urednik za šumarstvo L’ ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje Akademije šumarskih znanosti-Firenze) Iz broja 35. rujan-listopad 2009. godine izdvajamo: Orazio Ciancio: Šumarstvo između filozofije i znanosti U ovom članku prof. Orazio Ciancio, predsjednik talijanske Akademije šumarskih znanosti, iznosi svoja razmišljanja o poziciji i shvaćanju šumarstva u izmijenjenim odnosima šuma – čovjek. Posljednjih desetljeća registrirane su promjene koje znakovito utječu na poimanje vrijednosti koje daje šu ma. Nove vizije su snažno oborile tradicionalne koncepcije, koje su smatrale šumu zajednicom stabala, praktički tvornicom koja proizvodi drvo pod otvorenim nebom. Najsadržajnije promjene očituju se u načelu sustavnog šumarstva. Klasično šumarstvo, koje se aktualno podučava u fakultetskoj nastavi je teoretski i praktički zasnovano na eksperimentalno stečenim iskustvima. Tako ispada da već odavno imamo kompletno izdanje o mnogostrukim i kompleksnim fenomenima koji se događaju u šums kim biološkim sustavima nakon kulturnih zahvata. Ali to nije prihvatljivo, u suprotnosti je s načelima teorije o spoznaji, jer je u znanosti sve promjenjivo i ne može ostati konačno. Od homo sapiensa na dalje, čovjek je stalno u potrazi za istinom, za znanstvenom istinom koja motivira kontinuirano istraživanje za otkriće ne po z natog, a to je pogonska snaga koja donosi znanstveni ili tehnološki napredak. U članku autor iznosi različite znan stvene teorije šumarstva, s osobitim osvrtom na nji |