DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 91 <-- 91 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI BOOKS AND MAGAZINES (Scientific and professional) HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA Dr. sc. Slaven Ravlić, glavni urednik Hrvatske enciklo pedije, na promociji jedanaestog, posljednjeg sves ka Hrvatske enciklopedije, koju je promovirao 10. studenoga 2009., rekao je kako je ovo treći pokušaj izdanja Hrvatske enciklopedije pod tim imenom u Hrvatskoj. Prvi pokušaj zbio se 1887. u Osijeku, gdje su Ivan Zoch i Josip Mencin pokrenuli Hrvatsku enciklopediju – objavljena su dva sveska do Gzel. Drugi je pokušaj 1938. u Zagrebu, gdje je Mato Ujević pokrenuo Hrvatsku enciklopediju – objavljeno je pet svezaka, a peti je svezak, koji završava člankom elektrika, objavljen početkom svibnja 1945., uglavnom uništen. Ovaj treći pokušaj započeo je 1997., a prvi je svezak objavljen 1999. Danas smo promovirali jedanaesti zadnji svezak i time enciklo pediju završili kao cjelinu. Jedanaesti svezak najveći je do sada. Ima 932 stranice, od toga 864 stranice osnovnog enciklopedijskog teksta, 48 stranica priloga u boji te 20 stranica uvodnih obavijesti i objašnjenja. Sadržava 5942 članka iz 122 stru ke, koje je napisalo 320 suradnika. Obuhvaća natuknice od slova Tr do Ž, od članka trabakul (jadranski jedrenjak) do članka Žylka Uladzimir (bjeloruski pjesnik). Između tih dvaju članaka nalaze se članci različitih tipova i veličina, od mikropedijskih čanaka od nekoliko redaka do opsežnih mikropedijskih sinteza opsega knji ge. I ovaj svezak sadrži velike preglede država i naroda (Turci i Turska, Ukrajinci i Ukrajina, Uganda, Vatikan, Velika Britanija, Židovi), struka i djelatnosti (turizam, uprava, vatrogastvo, vinogradarstvo, zdravstvo, zrakoplov stvo), institucija, ideja, tehničkih sredstava, zemaljs kih i svemirskih stvari (Ujedinjeni na rodi, utopija, ustav, zrakoplov, željeznica, Venera, Zem lja, vulkani,www, život), te mnogobrojne biografske članke o filozofima i znanstvenicima (Vico, Wittgenstein, Weber), piscima (Mark Twain, Voltaire), skla dateljima (Verdi, Wagner), filmskim glumcima (Liv Ulman, John Wayne), vojskovođama i državnicima (Trocki, Tuhačevski, Washington, Wilson). Hrvatska je problematika u okviru nekih od spomenu tih članaka (npr. u člancima turizam, vatrogastvo, željeznica i Židovi), ali ona je obrađena i u posebnim člancima: od Trogira, Varaždina, Zadra i Zagreba, Vukovara i vukovarske bitke, Velebita, Vojne krajine i Zrin sko-frankopanske urote, do brojnih biografskih čla naka: od pjevačice Milke Trnine i Dunje Vejzović, skladatelja Ivana Zajca, redatelja Antona Vrdoljaka i Dušana Vukotića, glumca Ivice Vidovića, pjesnika Tina Ujevića i Viktora Vide, mineraloga Frana Tućana i šumarskog stručnjaka Aleksandra Ugrenovića, poli histora i leksikografa Mate Ujevića, Pavla Rittera Vitezovi ća i Fausta Vrančića, teoloških pisaca Josipa Tur činovića i Tome Vereša, vojskovođa i banova iz obi telji Zrinski (Jurja, Nikole, Petra, Nikole Šubića) do političara Mike Tripala, Ante Trumbića i Franje Tuđmana, aka demika Slavka Matića, redovitih profesora Šumarskog fakulteta: Đure Nenadića, Jose Vukelića, Šime Meštro vića, Mladena Figurića, Branimira Prpića, Đure Rauša, znanstvenika i is tra ži va ča: Nikole Komlenovića, Branimira Mayera, Jako ba Mar tinovića, Jose Gračana, kao i lovačkih stručnjaka (Aloj zije Frković). U 11 svezaka na 9272 stranica Hrvatska enciklopedija donosi više od 67.000 članaka, sa 17.000 crno-bijelih priloga i 504 stranice u boji. Rezultat je rada 1100 vanjskih suradnika (autora i urednika) te različitih zavodskih stručnjaka. Čemu ova enciklopedija? Zašto danas uopće treba mo enciklopediju ? Nekada su enciklopedije bile sređe no i sistematizirano ukupno ljudsko znanje i malo toga važnog je ostajalo izvan njih. No, ljudsko se znanje uslo žilo, broj izvora se umnožio, količina informacija silno je porasla, ali se njihova relevantnost i pouzdanost smanjila. U slavnoj Wikipediji, koju svako od nas ponekad koristi, ima sjajnih članaka, ali i potpuno nepouzdanih i proizvoljnih, a uz to postoji disproporcija i prevlast popularne kulture, a krajnja reduciranost i nepouzdanost obrade važnih područja (npr. prava, medicine, pa i povijesti). Zato su profesionalne enciklopedije, kao proizvod vrhunskog znanja i umijeća, postale neka vrsta vodiča koji sređuje i sistematizira ukupno znanje i čuva neke standarde. Enciklopedija daje jedan korpus pouzdanog, vjerodostojnog znanja, koje je takvo jer ih rade vrhunski stručnjaci. U redu, mogao bi reći netko upućeniji, ali zar za našu zemlju onda nije bolje preuzeti ili prevesti neku poznatu enciklopediju, npr. Britannicu. Cervantes bi odgovorio: “Više zna glupan u svojoj kući, nego mudrac u tuđoj.” Hrvatsku enciklopediju nazivamo općom enciklopedijom s pojačanom nacionalnom sastavnicom. No, taj naziv vrijedi za Britannicu i sve druge opće enciklopedije. Ipak, za mali narod i našu zemlju tek ima puni smisao. Nijedna druga enciklopedija ne može predstaviti činjenice o našoj zemlji, njezino nasljeđe i postignuća u takvoj širini i potpunosti kao što može “njezina” enciklopedija, i to bez prešućivanja i skrivljavanja te predrasuda koje drugi mogu imati o našoj zemlji i narodu. Uz to, nijedna druga enciklopedija ne može izraziti naše posebno stajalište prema svijetu, koje proizlazi iz našeg geopolitičkog smještaja, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 92 <-- 92 --> PDF |
kulture i ekonomsko-političkih interesa, a očituje se i u naizgled općim i neutralnim temama. Opća enciklopedija je zamašan kolektivni pothvat, koji zahtijeva vrhunski školovane osobe, ali i relativno visoku opću znanstvenu razinu zemlje te povezanost i integriranost leksikografa i njihove struke u znanstve nu zajednicu. Zato je sposobnost izradbe takvih enciklopedija jedan od pokazatelja zrelosti naše zemlje za najviše kulturne pothvate.Tu tradiciju imaju velike europske zemlje i narodi, ali tek neke srednje i manje, među njima i Hrvatska. Hrvatska enciklopedija ne bi mogla nastati bez čvrstog oslonca na tu tradiciju, koju je institucionalizirao Leksikografski zavod. Naša je enciklopedija takva, da parafraziramo Roberta Mertona, “jer smo stajali na ramenima divova”. Koristili smo glav nicu onih koji su stvorili hrvatsku tradiciju opće enciklopedije, od Ujevićeve Hrvatske enciklopedije preko Krležine Enciklopedije Leksikografskog zavoda (ELZ-e) do njezina trećeg izdanja, Šentijine Opće enciklopedije. Vjerujemo da se ta glavnica ovom enciklopedijom uvećava. Hrvatska enciklopedija nikad ne bi bila napravljena samo sa stručnjacima Leksikografskog zavoda. Na pojedinim svescima surađivalo je 30-ak radnika Zavoda i između 300 i 400 suradnika izvan njega. Vanjski suradnici bili su kičma enciklopedije. U tom smislu Hrvatska enciklopedija je izraz intelektualne sposobnosti naše sredine, njene znanstvene, akademske i kulturne zajednice. U 12 godina u njoj su surađivali naši istaknuti znan s tve nici, mnogi od njih neprekidno, neki su počeli kao pot puno afirmirani, drugi su bili poznati tek u užem kru gu. U ovoj dvorani vidimo mnogo onih koji surađu ju od 1. sveska. Iz uže uređivačke jezgre tri su osobe posebno zaslužne: prvi glavni urednik Dalibor Brozović, koji je svojom upućenošću i tolerancijom stvarao poticajnu atmosferu, njegov pomoćnik i od 4. sveska glavni urednik August Kovačec, koji je radio od početka do kraja projekta te glavni tajnik Darko Stuparić, koji je postavio učinkovitu organizaciju. Uz njih, jedan član uredništva osobito je bio zaslužan za stvaranje uvjeta za rad – naš tadašnji ravnatelj Vladimir Pezo. Iz sjajne ekipe pro fesionalnih leksikografa su Sanja Fabijanić, Velimir Sipoš i Duško Štefanović, koji su od početka u užem uredništvu enciklopedije. Uz to ističemo vrsne lektore, korektore, tajnike, programere, upisivače, kartografe, grafičare i ilustratore. Hrvatska enciklopedija izrađena je za nešto više od 12 godina, čime je znatno skraćen planirani rok od 18 mje seci po svesku. Kada je objavljen prvi svezak 1999., poznati je književni kritičar najavu da će izlaziti takvim ritmom i da će zadnji 11. svezak izaći 2014. nazvao “bajkom za sastavljače državnog proračuna”. Ta sumnja nas je dugo pratila, jer se činila realnom (na promociji 6. sveska 2004., rečeno je da je “pređena polovica puta”). Nije bilo jednostavno. Premošten je vremenski jaz između 3. izdanja Opće enciklopedije i HE, ali i daleko veći jaz između sustava i država za koje su bile vezane. Informatička tehnologija omogućila je brži završetak 10-godišnjeg razmaka između 1. i 11.sveska, ali i popravljanje propusta i nepreciznosti te stalne dopune i dorade. U budućnosti HE će se nastaviti u raznim oblicima (općem, nacionalnom i strukovnom) i raznim medijima književnom, elektroničkom, internetskom. Temelji za to sad su stvoreni, zaključio je glavni urednik. Na kraju, slobodni smo predložiti Akademiji šumars kih znanosti da razmotri mogućnost izrade Hrvatske šu marske enciklopedije. Joso Gračan, urednik za šumarstvo L’ ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje Akademije šumarskih znanosti-Firenze) Iz broja 35. rujan-listopad 2009. godine izdvajamo: Orazio Ciancio: Šumarstvo između filozofije i znanosti U ovom članku prof. Orazio Ciancio, predsjednik talijanske Akademije šumarskih znanosti, iznosi svoja razmišljanja o poziciji i shvaćanju šumarstva u izmijenjenim odnosima šuma – čovjek. Posljednjih desetljeća registrirane su promjene koje znakovito utječu na poimanje vrijednosti koje daje šu ma. Nove vizije su snažno oborile tradicionalne koncepcije, koje su smatrale šumu zajednicom stabala, praktički tvornicom koja proizvodi drvo pod otvorenim nebom. Najsadržajnije promjene očituju se u načelu sustavnog šumarstva. Klasično šumarstvo, koje se aktualno podučava u fakultetskoj nastavi je teoretski i praktički zasnovano na eksperimentalno stečenim iskustvima. Tako ispada da već odavno imamo kompletno izdanje o mnogostrukim i kompleksnim fenomenima koji se događaju u šums kim biološkim sustavima nakon kulturnih zahvata. Ali to nije prihvatljivo, u suprotnosti je s načelima teorije o spoznaji, jer je u znanosti sve promjenjivo i ne može ostati konačno. Od homo sapiensa na dalje, čovjek je stalno u potrazi za istinom, za znanstvenom istinom koja motivira kontinuirano istraživanje za otkriće ne po z natog, a to je pogonska snaga koja donosi znanstveni ili tehnološki napredak. U članku autor iznosi različite znan stvene teorije šumarstva, s osobitim osvrtom na nji |