DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 91 <-- 91 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI BOOKS AND MAGAZINES (Scientific and professional) HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA Dr. sc. Slaven Ravlić, glavni urednik Hrvatske enciklo pedije, na promociji jedanaestog, posljednjeg sves ka Hrvatske enciklopedije, koju je promovirao 10. studenoga 2009., rekao je kako je ovo treći pokušaj izdanja Hrvatske enciklopedije pod tim imenom u Hrvatskoj. Prvi pokušaj zbio se 1887. u Osijeku, gdje su Ivan Zoch i Josip Mencin pokrenuli Hrvatsku enciklopediju – objavljena su dva sveska do Gzel. Drugi je pokušaj 1938. u Zagrebu, gdje je Mato Ujević pokrenuo Hrvatsku enciklopediju – objavljeno je pet svezaka, a peti je svezak, koji završava člankom elektrika, objavljen početkom svibnja 1945., uglavnom uništen. Ovaj treći pokušaj započeo je 1997., a prvi je svezak objavljen 1999. Danas smo promovirali jedanaesti zadnji svezak i time enciklo pediju završili kao cjelinu. Jedanaesti svezak najveći je do sada. Ima 932 stranice, od toga 864 stranice osnovnog enciklopedijskog teksta, 48 stranica priloga u boji te 20 stranica uvodnih obavijesti i objašnjenja. Sadržava 5942 članka iz 122 stru ke, koje je napisalo 320 suradnika. Obuhvaća natuknice od slova Tr do Ž, od članka trabakul (jadranski jedrenjak) do članka Žylka Uladzimir (bjeloruski pjesnik). Između tih dvaju članaka nalaze se članci različitih tipova i veličina, od mikropedijskih čanaka od nekoliko redaka do opsežnih mikropedijskih sinteza opsega knji ge. I ovaj svezak sadrži velike preglede država i naroda (Turci i Turska, Ukrajinci i Ukrajina, Uganda, Vatikan, Velika Britanija, Židovi), struka i djelatnosti (turizam, uprava, vatrogastvo, vinogradarstvo, zdravstvo, zrakoplov stvo), institucija, ideja, tehničkih sredstava, zemaljs kih i svemirskih stvari (Ujedinjeni na rodi, utopija, ustav, zrakoplov, željeznica, Venera, Zem lja, vulkani,www, život), te mnogobrojne biografske članke o filozofima i znanstvenicima (Vico, Wittgenstein, Weber), piscima (Mark Twain, Voltaire), skla dateljima (Verdi, Wagner), filmskim glumcima (Liv Ulman, John Wayne), vojskovođama i državnicima (Trocki, Tuhačevski, Washington, Wilson). Hrvatska je problematika u okviru nekih od spomenu tih članaka (npr. u člancima turizam, vatrogastvo, željeznica i Židovi), ali ona je obrađena i u posebnim člancima: od Trogira, Varaždina, Zadra i Zagreba, Vukovara i vukovarske bitke, Velebita, Vojne krajine i Zrin sko-frankopanske urote, do brojnih biografskih čla naka: od pjevačice Milke Trnine i Dunje Vejzović, skladatelja Ivana Zajca, redatelja Antona Vrdoljaka i Dušana Vukotića, glumca Ivice Vidovića, pjesnika Tina Ujevića i Viktora Vide, mineraloga Frana Tućana i šumarskog stručnjaka Aleksandra Ugrenovića, poli histora i leksikografa Mate Ujevića, Pavla Rittera Vitezovi ća i Fausta Vrančića, teoloških pisaca Josipa Tur činovića i Tome Vereša, vojskovođa i banova iz obi telji Zrinski (Jurja, Nikole, Petra, Nikole Šubića) do političara Mike Tripala, Ante Trumbića i Franje Tuđmana, aka demika Slavka Matića, redovitih profesora Šumarskog fakulteta: Đure Nenadića, Jose Vukelića, Šime Meštro vića, Mladena Figurića, Branimira Prpića, Đure Rauša, znanstvenika i is tra ži va ča: Nikole Komlenovića, Branimira Mayera, Jako ba Mar tinovića, Jose Gračana, kao i lovačkih stručnjaka (Aloj zije Frković). U 11 svezaka na 9272 stranica Hrvatska enciklopedija donosi više od 67.000 članaka, sa 17.000 crno-bijelih priloga i 504 stranice u boji. Rezultat je rada 1100 vanjskih suradnika (autora i urednika) te različitih zavodskih stručnjaka. Čemu ova enciklopedija? Zašto danas uopće treba mo enciklopediju ? Nekada su enciklopedije bile sređe no i sistematizirano ukupno ljudsko znanje i malo toga važnog je ostajalo izvan njih. No, ljudsko se znanje uslo žilo, broj izvora se umnožio, količina informacija silno je porasla, ali se njihova relevantnost i pouzdanost smanjila. U slavnoj Wikipediji, koju svako od nas ponekad koristi, ima sjajnih članaka, ali i potpuno nepouzdanih i proizvoljnih, a uz to postoji disproporcija i prevlast popularne kulture, a krajnja reduciranost i nepouzdanost obrade važnih područja (npr. prava, medicine, pa i povijesti). Zato su profesionalne enciklopedije, kao proizvod vrhunskog znanja i umijeća, postale neka vrsta vodiča koji sređuje i sistematizira ukupno znanje i čuva neke standarde. Enciklopedija daje jedan korpus pouzdanog, vjerodostojnog znanja, koje je takvo jer ih rade vrhunski stručnjaci. U redu, mogao bi reći netko upućeniji, ali zar za našu zemlju onda nije bolje preuzeti ili prevesti neku poznatu enciklopediju, npr. Britannicu. Cervantes bi odgovorio: “Više zna glupan u svojoj kući, nego mudrac u tuđoj.” Hrvatsku enciklopediju nazivamo općom enciklopedijom s pojačanom nacionalnom sastavnicom. No, taj naziv vrijedi za Britannicu i sve druge opće enciklopedije. Ipak, za mali narod i našu zemlju tek ima puni smisao. Nijedna druga enciklopedija ne može predstaviti činjenice o našoj zemlji, njezino nasljeđe i postignuća u takvoj širini i potpunosti kao što može “njezina” enciklopedija, i to bez prešućivanja i skrivljavanja te predrasuda koje drugi mogu imati o našoj zemlji i narodu. Uz to, nijedna druga enciklopedija ne može izraziti naše posebno stajalište prema svijetu, koje proizlazi iz našeg geopolitičkog smještaja, |