DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 76 <-- 76 --> PDF |
AKTUALNO – CURRENT NEWS “RIBLJI ZATORNIK” VELIKI VRANAC – PTICA 2010. GODINE Umijeće da spretno lovi ribu, stanovnici dalekog istoka – Indije, Kine, Burme jednog vrsnog pernatog ribolovca upotrebljavaju da istu lovi za njih, a ne za sebe. Bio je to dug i tegoban put školovanja, pri kojemu je ribar po svakom izvršenom ulovu nagrađivan slasnim zalogajem. Neki su ga, da im ne pobjegne, držali vezanog uzicom dok hvata ribu, drugi pak uspjevši ga domestificirati, puštali ga slobodnog, stavljajući mu oko vrata metalni prsten, sprječavajući tako da plijen ne proguta, već da ga preda svom gospodaru. Zacijelo pogađate tko je taj vrsni pernati ribolovac? Riječ je, dakako, o velikom vrancu ili velikom kormoranu (Phalacrocorax carbo), krupnoj ptici vodarici iz porodice vranaca (Phalacrocoracidae), koja je po izbo ru Njemačkog društva za zaštitu prirode (Naturschutzbund Deutschland, NABU) proglašena pticom 2010. go dine. I dok jedni, kako je spomenuto, njegovu halap lji vost za ribom (netko je izračunao da jedan odrastao veliki vranac u prosjeku pojede dnevno nešto manje od 400 g ribe!) korisno upotrebljavaju, drugi ga, kao “ribljeg zatornika”, nemilosrdno progone i ubijaju. Iako je u nas zaštićen Zakonom o zaštiti prirode, štoviše kao rizična gnijezdeća populacija (VU) uvršten je u “crvenu knjigu”, na ekonomskim ribnjacima dopušteno je njego vo rastjerivanje i ubijanje. Tamane ga u Velikoj Brita niji, Švicarskoj, Nizozemskoj… U Njemačkoj, zbog opas nosti da izumre, zaštićena je vrsta. Slika 1. Vranac veliki – velika druževna ptica koja se isključivo hra ni ribom Prema opisu u Collinsovom džepnom vodiču Ptice Hr vatske i Europe (Zagreb 1999), vranci su velike, družev ne crne ptice vodarice, a karakteriziraju ih dug vrat, izduženi kukasti kljun i klinasti rep. Veliki vranac u dulji nu mjeri 80–95 cm, težine je do 3,5 kg. Spolovi su slič ni. Na vodi glavu i vrat drži uzdignuto, zaranjajući s po vršine. Pravilnim zamasima krila obično leti nisko nad vodom, često u obliku oštre V-formacije, držeći vrat ispružen. Plivaća opna obuhvaća sva četiri prsta, po čemu se luči, primjerice, od plijenora ili galebova (potonjima opna obuhvaća samo prednja tri prsta). Uz veli- Slika 2. Pri letu, često u V-formaciji vrat drži ispružen kog vranca u nas još obitava morski vranac (Phalacrocorax aristotelis), manji, s vidno kraćim kljunom, te mali vranac (Phalacrocorax pygmaeus), naš najmanji vra nac, koji se odlikuje kratkim debelim vratom i okrug lom glavom. Njegovo je posljednje gniježđenje u Hrvat skoj zabilježeno još 1977. g. (Radović 2004). Velikog vranca prepoznat ćemo od njegovih suplemenjaka još po bijeloj peći na licu, žutoj ili narančastoj grlenoj vrećici, zelenoj zjenici, a u vrijeme gniježđenja i po bijeloj mrlji na svakom boku. Zahvaljujući crnom po krovnom perju brončana sjaja koje se lagano nama če, olakšano mu je ronjenje. Po okončanju lova suši ga ra širenih krila. Pri lovu ribe, najčešće u vodi manjih du bina, pliva ispod svog plijena s krilima potisnutim uz |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Slika 3. Raskriljen, kad iziđe iz vode, suši krila tijelo. Potrebnu brzinu dobiva snažnim zamasima nogu s velikim plivaćim opnama. Uz Europu, Aziju, Afriku i Australiju rasprostranjen je na istoku Sjeverne Amerike i jugozapadu Grendlanda. Svi vranci društvene su ptice, posebno na gnjezdilištima. Gnijezde se u malim bučnim kolonijama na stije nama i liticama uz morsku obalu, te na drveću u unu trašnjosti. Gnijezdo uz more viju pri samom dnu li- ti ce od tankih naslaga osušenih morskih algi. Od trav nja do lipnja/srpnja ženka snese 3–4 jaja plavkaste ljuske. Inkubacija traje 28–31 dan, da bi kroz nepuna dva mjeseca ptići bili sposobni za let. Osamostaljuju se kroz sljedećih 40–50 dana. Odrasle ptice glasaju se grlenim “kraa” “kra-a”, ali i kokodakanjem “kro-kro-korr”. Klate se od kolovoza do ožujka, kad ih opet na gon za održanje vrste sili da se vrate na gnjezdišta. Prema “Crvenoj knjizi ugroženih ptica Hrvatske” (Za greb 2004) osnovni razlog ugroženosti velikog vran ca je uništavanje kolonija i njihovo ubijanje zbog šteta na ribnjacima. Dodatni uzroci su nestajanje močvarnih područja i onečišćavanje voda. Iako je gnijezde ća populacija ove ptičje vrste ugrožena, zbog stabilnih populacija u obalnom području i velike mobilnosti vrste, realna opasnost od izumiranja je manja. Najbrojniji su u nas za većih selidbi kada pristižu populacije sa sjevera, od kojih dio zimuje u nizinskoj Hrvatskoj i priobalju. Danas u Hrvatskoj postoje samo dvije kolonije: jedna u Kopačkom ritu unutar zoološkog rezerva ta, s procijenjenom brojnosti od 2500 parova i druga, na rijeci Savi kod Jasenovca (360 parova). Jedna od os nov nih mjera zaštite je istraživanje utjecaja gnijezdeće i migrirajuće populacije velikog vranca na ribnjake u Hr vatskoj, jer će to omogućiti djelatno rješenje šteta koje im vranci pričinjaju. Alojzije Frković ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI SCIENTIFIC AND PROFESSIONAL MEETINGS ZNANSTVENI SKUP U ČAST prof. dr. sc. KONRADA PINTARIĆA U PRIGODI 90. OBLJETNICE ŽIVOTA, PRIKAZ ZBORNIKA U časopisu “Hrvatska misao” Matice hrvatske Sarajevo, časopisu za umjetnost i znanost, obilježena je 90. go dišnjica života umirovljenoga sveučilišnoga profesora uzgajanja šuma Šumarskoga fakulteta Univerziteta u Sarajevu prof. dr. sc. Konrada Pintarića. Prof. Pin tarić je dugogodišnji član uredništva “Šumarskoga lista” za Bos nu i Hercegovinu, koji je obavio velik broj recen zija pristiglih uredništvu našega časopisa, što je značajno povećalo ugled “Šumarskoga lista”. Prof. dr. sc. Konrad Pintarić ima iza sebe golem učinak šumarskoga znan stvenika i pedagoga svjetskoga značenja iz područja uzgajanja šuma, za koje se opredjelio i obranio doktor sku disertaciju na ETH u Švicarskoj, kod poznatoga prof. Leibundguta. Spomenuta godišnjica obilježena je u Sarajevu 2009. godine znanstvenim skupom, na kojemu izlažu svoje radove pretežito prijatelji iz Europe koji cijene Pintarićev znanstveni i pedagoški rad. Izneseni radovi predstavlja ju najnovije poglede na današnje stanje šume i šumarstva kod nas i u svijetu. Tu se posebno ističe prof. dr. sc. Dušan Mlinšek, umiroivljeni voditelj Katedre za uzga janje šuma u Ljubljani, zagrebački đak, organizator XVI. IUFRO kongresa u Ljubljani 1986. godine, jedno ga od poznatih svjetskih šumarskih skupova. Na počet ku uvodnoga dijela biranim riječima piše o prof. dr. sc. Kon radu Pintariću i njegovu doprinosu bosanskom, a još više “Novom svjetskom šumarstvu”. Za prof. Pintarića kaže kako je svojim radom i izučavanjem bosanskih šuma prepoznao njihovu prirodnu vrijednost, te se kao ta kav nametnuo kao priznati šumar za bosanske šume kojima se divi sva šumarska struka. Drugim riječima CULTURA NOVA – uz pomoć šume ka oslobođenju čovjeka. |