DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 76     <-- 76 -->        PDF

AKTUALNO – CURRENT NEWS
“RIBLJI ZATORNIK” VELIKI VRANAC – PTICA 2010. GODINE


Umijeće da spretno lovi ribu, stanovnici dalekog
istoka – Indije, Kine, Burme jednog vrsnog pernatog ribolovca
upotrebljavaju da istu lovi za njih, a ne za sebe.
Bio je to dug i tegoban put školovanja, pri kojemu je
ribar po svakom izvršenom ulovu nagrađivan slasnim
zalogajem. Neki su ga, da im ne pobjegne, držali vezanog
uzicom dok hvata ribu, drugi pak uspjevši ga domestificirati,
puštali ga slobodnog, stavljajući mu oko
vrata metalni prsten, sprječavajući tako da plijen ne
proguta, već da ga preda svom gospodaru.


Zacijelo pogađate tko je taj vrsni pernati ribolovac?
Riječ je, dakako, o velikom vrancu ili velikom kormoranu
(Phalacrocorax carbo), krupnoj ptici vodarici iz
porodice vranaca (Phalacrocoracidae), koja je po izbo ru
Njemačkog društva za zaštitu prirode (Naturschutzbund
Deutschland, NABU) proglašena pticom 2010.
go dine. I dok jedni, kako je spomenuto, njegovu halap lji
vost za ribom (netko je izračunao da jedan odrastao
veliki vranac u prosjeku pojede dnevno nešto manje od
400 g ribe!) korisno upotrebljavaju, drugi ga, kao “ribljeg
zatornika”, nemilosrdno progone i ubijaju. Iako je
u nas zaštićen Zakonom o zaštiti prirode, štoviše kao rizična
gnijezdeća populacija (VU) uvršten je u “crvenu
knjigu”, na ekonomskim ribnjacima dopušteno je njego
vo rastjerivanje i ubijanje. Tamane ga u Velikoj Brita
niji, Švicarskoj, Nizozemskoj… U Njemačkoj, zbog
opas nosti da izumre, zaštićena je vrsta.


Slika 1. Vranac veliki – velika druževna ptica koja se isključivo
hra ni ribom


Prema opisu u Collinsovom džepnom vodiču Ptice
Hr vatske i Europe (Zagreb 1999), vranci su velike, družev
ne crne ptice vodarice, a karakteriziraju ih dug vrat,
izduženi kukasti kljun i klinasti rep. Veliki vranac u dulji
nu mjeri 80–95 cm, težine je do 3,5 kg. Spolovi su slič
ni. Na vodi glavu i vrat drži uzdignuto, zaranjajući s
po vršine. Pravilnim zamasima krila obično leti nisko
nad vodom, često u obliku oštre V-formacije, držeći
vrat ispružen. Plivaća opna obuhvaća sva četiri prsta, po
čemu se luči, primjerice, od plijenora ili galebova (potonjima
opna obuhvaća samo prednja tri prsta). Uz veli-


Slika 2. Pri letu, često u V-formaciji vrat drži ispružen


kog vranca u nas još obitava morski vranac (Phalacrocorax
aristotelis), manji, s vidno kraćim kljunom, te
mali vranac (Phalacrocorax pygmaeus), naš najmanji
vra nac, koji se odlikuje kratkim debelim vratom i okrug
lom glavom. Njegovo je posljednje gniježđenje u Hrvat
skoj zabilježeno još 1977. g. (Radović 2004).


Velikog vranca prepoznat ćemo od njegovih suplemenjaka
još po bijeloj peći na licu, žutoj ili narančastoj
grlenoj vrećici, zelenoj zjenici, a u vrijeme gniježđenja
i po bijeloj mrlji na svakom boku. Zahvaljujući crnom
po krovnom perju brončana sjaja koje se lagano nama če,
olakšano mu je ronjenje. Po okončanju lova suši ga
ra širenih krila. Pri lovu ribe, najčešće u vodi manjih
du bina, pliva ispod svog plijena s krilima potisnutim uz




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Slika 3. Raskriljen, kad iziđe iz vode, suši krila


tijelo. Potrebnu brzinu dobiva snažnim zamasima nogu
s velikim plivaćim opnama. Uz Europu, Aziju, Afriku i
Australiju rasprostranjen je na istoku Sjeverne Amerike
i jugozapadu Grendlanda.


Svi vranci društvene su ptice, posebno na gnjezdilištima.
Gnijezde se u malim bučnim kolonijama na stije
nama i liticama uz morsku obalu, te na drveću u
unu trašnjosti. Gnijezdo uz more viju pri samom dnu li-
ti ce od tankih naslaga osušenih morskih algi. Od trav nja
do lipnja/srpnja ženka snese 3–4 jaja plavkaste
ljuske. Inkubacija traje 28–31 dan, da bi kroz nepuna
dva mjeseca ptići bili sposobni za let. Osamostaljuju se
kroz sljedećih 40–50 dana. Odrasle ptice glasaju se grlenim
“kraa” “kra-a”, ali i kokodakanjem “kro-kro-korr”.
Klate se od kolovoza do ožujka, kad ih opet na gon za
održanje vrste sili da se vrate na gnjezdišta.


Prema “Crvenoj knjizi ugroženih ptica Hrvatske”
(Za greb 2004) osnovni razlog ugroženosti velikog
vran ca je uništavanje kolonija i njihovo ubijanje zbog
šteta na ribnjacima. Dodatni uzroci su nestajanje močvarnih
područja i onečišćavanje voda. Iako je gnijezde ća
populacija ove ptičje vrste ugrožena, zbog stabilnih
populacija u obalnom području i velike mobilnosti
vrste, realna opasnost od izumiranja je manja. Najbrojniji
su u nas za većih selidbi kada pristižu populacije sa
sjevera, od kojih dio zimuje u nizinskoj Hrvatskoj i
priobalju. Danas u Hrvatskoj postoje samo dvije kolonije:
jedna u Kopačkom ritu unutar zoološkog rezerva ta,
s procijenjenom brojnosti od 2500 parova i druga,
na rijeci Savi kod Jasenovca (360 parova). Jedna od os nov
nih mjera zaštite je istraživanje utjecaja gnijezdeće
i migrirajuće populacije velikog vranca na ribnjake u
Hr vatskoj, jer će to omogućiti djelatno rješenje šteta
koje im vranci pričinjaju.


Alojzije Frković


ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI


SCIENTIFIC AND PROFESSIONAL MEETINGS


ZNANSTVENI SKUP U ČAST prof. dr. sc. KONRADA PINTARIĆA
U PRIGODI 90. OBLJETNICE ŽIVOTA, PRIKAZ ZBORNIKA


U časopisu “Hrvatska misao” Matice hrvatske Sarajevo,
časopisu za umjetnost i znanost, obilježena je 90.
go dišnjica života umirovljenoga sveučilišnoga profesora
uzgajanja šuma Šumarskoga fakulteta Univerziteta
u Sarajevu prof. dr. sc. Konrada Pintarića. Prof.
Pin tarić je dugogodišnji član uredništva “Šumarskoga
lista” za Bos nu i Hercegovinu, koji je obavio velik broj
recen zija pristiglih uredništvu našega časopisa, što je
značajno povećalo ugled “Šumarskoga lista”. Prof. dr.
sc. Konrad Pintarić ima iza sebe golem učinak šumarskoga
znan stvenika i pedagoga svjetskoga značenja iz
područja uzgajanja šuma, za koje se opredjelio i obranio
doktor sku disertaciju na ETH u Švicarskoj, kod
poznatoga prof. Leibundguta.


Spomenuta godišnjica obilježena je u Sarajevu 2009.
godine znanstvenim skupom, na kojemu izlažu svoje radove
pretežito prijatelji iz Europe koji cijene Pintarićev
znanstveni i pedagoški rad. Izneseni radovi predstavlja ju
najnovije poglede na današnje stanje šume i šumarstva
kod nas i u svijetu. Tu se posebno ističe prof. dr. sc.
Dušan Mlinšek, umiroivljeni voditelj Katedre za uzga
janje šuma u Ljubljani, zagrebački đak, organizator


XVI. IUFRO kongresa u Ljubljani 1986. godine, jedno ga
od poznatih svjetskih šumarskih skupova. Na počet ku
uvodnoga dijela biranim riječima piše o prof. dr. sc.
Kon radu Pintariću i njegovu doprinosu bosanskom, a
još više “Novom svjetskom šumarstvu”. Za prof. Pintarića
kaže kako je svojim radom i izučavanjem bosanskih
šuma prepoznao njihovu prirodnu vrijednost, te se
kao ta kav nametnuo kao priznati šumar za bosanske
šume kojima se divi sva šumarska struka. Drugim riječima
CULTURA NOVA – uz pomoć šume ka oslobođenju
čovjeka.