DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 63 <-- 63 --> PDF |
M. Avdibegović, N. Petrović, D. Nonić, S. Posavec, B. Marić, D. Vuletić: SPREMNOST PRIVATNIH ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 55-64 Ista analiza u Srbiji ukazala je na postojanje tri podgrupe približno iste veličine. U prvoj su šumoposjednici s većim šumposjedima i spremni na suradnju samo u izgradnji i održavanju šumskih cesta. Drugu grupu čine oni koji od udruga očekuju savjete u vezi uzgajanja i iskorištavanja šuma, te informacije o tržištu šumskih proizvoda. Članovi ove grupe spremni su na suradnju u izgradnji i održavanju šumskih cesta i zajednič kom korištenju šumske mehanizacije. Treća identificirana podgrupa je vrlo slična najmanjoj podgrupi u B-H, čiji čla novi pokazuju minimalna interes za postojanje udru ga i međusobnu suradnju. DISKUSIJA I ZAKLJUČCI – Discussion and Conclusions Na temelju navedenih rezultata istraživanja za sve tri zemlje, potvrđena je početna hipoteza prema kojoj aktivnosti sa znatnim investicijskim ulaganjima, kao što su izgradnja i održavanje šumskih komunikacija, predstavljaju, kod većine ispitanika, dovoljno jak mo tiv za osnivanje interesne udruge privatnih šumoposjed nika kako bi ostvarili zajednički cilj. Ovu činjenicu potvrđuje i relativno niska spremnost na suradnju privatnih šumoposjednika u aktivnostima, za čije obavljanje su potrebna manja ili neznatna financijska sredstva (pro daja šumskih proizvoda i izrada planova gospodare nja u privatnim šumama). Udruživanjem u svrhu izgradnje zajedničkih šumskih cesta, mogla bi se na povoljniji način osigurati potrebna sredstva i provesti učinkovitija izgradnja šumskih komunikacija u širem području, što pojedinačni šumopo sjednici nisu u mogućnosti ostvariti. Kao dobar primjer može poslužiti udruga privatnih šumovlasnika Podgorac iz istočne Srbije, koja je dobila potporu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva za izgradnju šumskih cesta u 2008. godini, te se natječu za nova sredstva u 2009. godini (Nonić i Milijić 2008). Investiranje u šumske ceste predstavlja najveću investiciju u šumarstvu i podrazumijeva ulaganje znatnih financijskih sredstava u kratkom vremenskom razdoblju (Ranković i dr. 2002), koja privatni šumoposjednici najčešće nemaju. S obzirom da izgradnja primarne cestovne mreže u šumama, bez obzira na vlasničku strukturu, ima širi društveni značaj, privatni šumoposjednici mogu se nametnuti i drugim investitorima, kao što je država, jedino ako su udruženi. Izgradnjom šumskih cesta i otvaranjem šuma stvaraju se i pretpostavke za uspješnije gospodarenje, zaštitu i očuvanje šuma, kao i povećanje vrijednosti individualnih šumskih posjeda, a time i prihoda koji se u njima ostvaruju. Naime, dovoljno gusta i pravilno raspoređena mreža šumskih cesta predstavlja osnovni preduvjet za intenzivno gospodarenje šumama, a time i pravilan uz goj šuma i kompleksno iskorištavanje drvne zalihe i spo rednih šumskih proizvoda. Isto tako, primarna i sekun darna mreža šumskih prometnica s odgovarajućim teh ničkim karakteristikama, omogućava učinkovit rad u šumarstvu kroz primjenu moderne mehanizacije. Poveza nost pojedinog šumskog kompleksa sa centrima proda je ili prerade drva, stvara mogućnost za brže i učinkovitije pojavljivanje šumskih proizvoda na tržištu. Uz to, “izgradnjom novih šumskih cesta smanjiti će se troškovi proizvodnje šumskih sortimenata, posebno troškovi privlačenja, pa može biti isplativo iznošenje na tržište i manje vrijednog drva” (Ranković i dr.2002). Glede činjenice da se radi o jednom od početnih is tra živanja ove vrste u regiji, prikazene su i osnovne informacije o socio-demografskim karateristikama onih privatnih šumoposjednika koji su izrazili spremnost za sudjelovanje u osnivanju interesnih udruga radi izgrad nje i održavanja šumskih cesta. Socio-demografske ka rakterisitke šumoposjednika u regiji (prosječna starost, ruralni stil života, udaljenost posjeda) predstavljaju važne informacije pri kreiranju šumarske politike u svr hu podrške privatnim šumoposjednicima prilagođe ne njihovim stvarnim stavovima i motivima. Osnovne karateristike privatnog šumoposjeda kod is pitanika spremnih na suradnju u izgradnji cesta su mala prosječna površina šumoposjeda u sve tri zemlje (od 2,9–4,1 ha), uz veliku rascjepkanost postojećih parcela, koja predstavlja smetnju održivom gospodarenju šumom. Ukoliko se nastavi daljnje cijepanje parcela u sve tri zemlje, šumposjedovni odnosi mogli bi imati pri je karakteristike zajedničkog nego privatnog vlasništva, te će zahtijevati znatno drukčije mjere šumarske politike u svakoj zemlji. Ovako ustinjen i rascjepkan privatni šumoposjed onemogućava isplativo gospodarenje, pa sto ga interesno udruživanje ostaje jedina stvarna moguć nost za unapređenje ekonomičnosti gospodarenja pri vatnim šumoposjedom. Ovakve ocjene daju i drugi istraživači, koji predlažu udruživanje kao preduvjet rješenja postojećeg stanja (Hirsch i dr. 2007). Prosječna starost šumoposjednika u regiji slična je europskom prosjeku (Hirsch i dr. 2007) i iznosi oko 60 godina. U pogledu omjera spolova, Hrvatska se nalazi u europskom prosjeku (75 %) dok Srbija (92 %) i B-H (99 %) imaju znatno više vlasnika muškog spola (Hirsch i dr.2007). Za razliku od mnogih zemalja EU, gdje posjedovanje šume podrazumijeva značajan ekonomski prihod, šumoposjednici u ove tri zemlje, uglavnom koriste drvo za vlastite potrebe, ili za ogrjev ili za drvenu gra đu. Može se pretpostaviti da bi privatni šumoposjedni ci, pogotovo oni s većim posjedom, bili zainteresirani za ekonomsko korištenje svoje šume, ukoliko bi se zajedničkim naporima izgradile odgovarajuće šumske ces te radi lakšeg iskorištavanja drva u neotvorenim |