DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 61 <-- 61 --> PDF |
M. Avdibegović, N. Petrović, D. Nonić, S. Posavec, B. Marić, D. Vuletić: SPREMNOST PRIVATNIH ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 55-64 nju u izgradnji i održavanju šumskih cesta, kao i karakteristike homogenih grupa vlasnika (klasteri) u odnosu na njihovu spremnost na suradnju i vrstu usluga koje očekuju od interesnih udruga. Kako je prikazano na Grafikonu 1, spremnost na suradnju između privatnih šumoposjednika u sve tri zemlje, najizraženija je kod izgradnje i održavanja šumskih cesta. Približno podjednak broj ispitanika u sve tri zemlje (jedna trećina), izražava spremnost u zajedničkom korištenju strojeva za iskorištavanje šuma (traktori i sl.). Ipak, izgradnja i održavanje šumskih cesta, kao osnovna pretpostavka za korištenje šuma, predstavlja prioritet kada je u pitanju njihovo interesno povezivanje. Interesno povezivanje privatnih šumoposjednika ovi si od mnogo čimbenika. Za razumijevanje ovih pret postavki, neophodno je poznavati osnovne sociološkodemografske karakteristike šumposjednika, kao i specifičnosti njihovog šumoposjeda. Prikazani i analizirani podaci u radu, odnose se samo na homogenu grupu šumoposjednika u Hrvatskoj, Srbiji i B-H koji su izrazili spremnost na suradnju u izgradnji i održavanja šumskih cesta. Za razliku od Srbije i B-H gdje vlasnici u većini slučajeva poznaju veličinu svog šumoposjeda, u Hrvatskoj je taj postotak nešto niži i iznosi 76 %. Uz to, naj bolje poznavanje granica šumoposjeda utvrđeno je kod vlasnika u B-H (97 %) dok u Srbiji iznosi 88 %, a u Hrvatskoj 84 %. U usporedbi s većinom država EU, gdje privatni šumoposjed ima prosječnu veličinu 13 ha (European Commission 2009), prosječna veličina privatnog šumoposjeda u Hrvatskoj je 2,9 ha, Srbiji 4,3 ha i B-H 3,1 ha (Glueck i dr. 2009). Privatni šumoposjed je u navedene tri zemlje jako usitnjen, s velikim brojem malih pojedinačnih parcela, što otežava organiziranje vlasnika u interesne udruge. Kad su u pitanju šumoposjednici koji su izrazili spremnost za suradnju u izgradnji i održavanju šumskih cesta, stanje je nešto povoljnije. U Srbiji njih jedna četvrtina posjeduje više od 5 ha šume, dok u Hrvatskoj oko polovine posjeduje 1-5 ha šume. Jedino u B-H, čak i među šumoposjednicima koji su spremni surađivati u izgradnji i održavanju šumskih cesta, dominira sitni privatni šumoposjed (61 % vlasnika posjeduje manje od 1 ha šume). Rascjepkanost privatnog šumoposjeda izuzetno je visoka. U B-H i Hrvatskoj se samo oko jed ne četvrtine šuma u privatnom posjedu nalazi u sastavu jedne parcele, dok je u Srbiji taj postotak još i manji. Uz to, individualni privatni šumoposjed je kod skoro 40 % vlasnika u Srbiji rascjepkan u više od 5 parcela, a prosječna veličina pojedinačnih parcela je u sve tri zemlje u više od 80 % slučajeva ispod 1 ha. Glede korištenja drveta, privatni šumoposjednici u sve tri države (oni koji su izrazili spremnost na suradnju u izgradnji i održavanju šumskih komunikacija), u veći ni slučajeva nisu tržišno orijentirani i koriste šumu uglav nom za proizvodnju drva za ogrjev za osobne potrebe (87 % u Hrvatskoj – 98 % u Srbiji). Drvo iz privatnih šuma donekle se koristi i za proizvodnju drvne građe za vlastite potrebe (oko 30 % u Hrvatskoj i B-H – 48 % u Srbiji). Značajnija orijentiranost prema tržištu, utvrđena je jedino kod šumoposjednika u Srbiji, koji proizvode ogrjevno drvo za tržište (27 %) te koriste šu mu za proizvodnju sporednih šumskih proizvoda (23 %) i lov (22 %). Ovakav obrazac uporabe proizlazi iz tipa šume i najzastupljenijih vrsta drveća u privatnim šuma koji utječu na sortimentnu strukturu. U Srbiji dominiraju panjače (57 %), a od vrsta drveća listače (87 %). Postotak visokih šuma u privatnom vlasništvu niti u jednoj od analiziranih zemalja ne prelazi 25 %. Mješovite šume listača i četinjača najzastupljenije su u privatnom šumoposjedu u Hrvatskoj (53 %) a čiste šume četinjača u B-H (14 %). Potrebno je još jednom napomenuti, da se navedeni podaci odnose samo na dio ispitanika (vlasnika privatnih šuma) koji su izrazili interes za suradnju u izgradnji i održavanju šumskih cesta. Unatoč svemu, značajan udio šumoposjednika (44 % u Hrvatskoj, 58 % u Srbiji, 53 % u B-H) ocjenjuje da im šuma donosi određene koristi. Pod tim ponajprije podrazumijevaju prihod ostvaren korištenjem ogrijevnog drva u vlastitom kućanstvu. Ovo je posebno izraženo u Srbiji i Hrvatskoj u kojima oko 50 % ispitanika smatra da prihod od ogrijevnog drva za vlastite potrebe značajno utje če na prihod njihovog kućanstva. Kad je u pitanju prihod od prodaje drva, rezultati su mnogo skromniji. Postotak šumoposjednika koji smatraju prihod od prodaje drveta značajnim kreće se u Srbiji i Hrvatskoj oko 10 %, a u B-H svega 3 %. Rapodjela šumovlasnika po spolu je uvjerljivo na muškoj strani, uz izuzetak Hrvatske gdje na žene otpada jedna četvrtina šumoposjednika. Uglavnom se radi o starijem stanovništvu (oko 40 % šumoposjednika u sve tri zemlje starije je od 57 godina, a samo 10 % mlađe od 36 godina), relativno niskih primanja (60–70 % su nezaposleni, umirovljenici i poljoprivrednici) i nižeg stupnja formalnog obrazovanja (oko jedne trećine vlasnika privatnih šuma ima završenu samo osnovnu školu ili čak ni to). Na činjenicu da se radi o pretežno ruralnoj populaciji, ukazuje i podatak da više od dvije trećine šumoposjednika u sve tri zemlje živi u naseljima s manje od 1.000 stanovnika (najveći postotak je u B-H, gdje iznosi čak 86 %). U Hrvatskoj 98 % šumoposjednika spremnih na suradnju u izgradnji i održavanju šumskih cesta, posjeduje šumu na udaljenosti manjoj od 4 kilo- metra od mjesta stanovanja. U Srbiji taj postotak iznosi 56 %, a u B-H 72 %. Uzimajući u obzir ranije navedene činjenice, ne čudi relativno visok postotak privatnih šumoposjednika (u Srbiji i Hrvatskoj oko 60 %, a u B-H gotovo 90 %) koji su izrazili nedostatak postojanja interesnih |