DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 59 <-- 59 --> PDF |
M. Avdibegović, N. Petrović, D. Nonić, S. Posavec, B. Marić, D. Vuletić: SPREMNOST PRIVATNIH ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 55-64 Stanje šumskih komunikacija u privatnom šumoposjedu State of forest roads in private forests Komercijalno korištenje šumskih resursa i izgradnja šumskih komunikacija su u vrijeme socijalističkog druš tvenog uređenja uglavnom bili koncentrirani na državne šume. Malobrojne šumske ceste, koje su u komunikacijskom smislu “otvorile” privatne šumoposjede, izgradile su po pravilu javne šumarske tvrtke u sklopu aktivnosti usmjerenih ka gospodarenju velikim kompleksima državnih šuma. Za razliku od privatnih šumoposjeda koji su u većini slučajeva fragmentirani i mali po površini, izgradnja šumskih komunikacija na velikim površinama državnih šuma sa dovoljno velikom drvnom zalihom, osiguravala je ekonomsku isplativost šumarskih aktivnosti. Na taj način su privatne šume ostale nedovoljno “otvorene”, što je za posljedicu imalo nizak intenzitet pro vođenja mjera gospodarenja, te odsutnost mjera planiranja, uzgoja i zaštite. Prosječna otvorenost državnih šuma u Hrvatskoj kojima gospodari poduzeće “Hrvatske šume” d.o.o. iznosi 11,82 m/ha (uključujući sve kategorije cesta) a do 2015. godine se planira dostići otvorenost od 14,72 m/ha (Pentek i dr. 2007). Podaci koji se odnose na otvorenost privatnih šuma nisu dostupni, ali se sa sigurnošću može tvrditi da je ona niža nego u državnim šumama. Posljednjih se godina poduzimaju napori za unaprijeđenje postojećeg stanja (Vlahinja 2001). Tako je u 2008. godini izgrađeno preko 70 km šumske infrastrukture u privatnom šumoposjedu, a do kraja 2009. godine izrađeni su troškovnici za izradu novih prometnica u ukup noj dužini od 98 km (T rninić 2008). Pomoću šumarske savjetodavne službe, privatni šumovlasnici mogu koristiti državne subvencije za radove projektiranja i održavanja šumske infrastrukture, iz sredstava prikupljenih na osnovi općekorisnih funkcija šuma. Nacionalnom inventurom šuma u Srbiji nisu prikupljeni podaci o stanju i gustoći mreže šumskih komunikacija u privatnim šumama. Zbog toga se i dalje može smatrati da je “otvorenost komunikacija u privatnim šumama rezultat procjene i kao takva nepouzdana” (Nikolić 1986). Prema službenim podacima koji su objavljeni u Statističkom godišnjaku Srbije, dužina šumskih cesta u 2007. godini iznosila je 12.357 km mekih cesta, 3.407 km tvrdih cesta i 207 km modernih cesta. Prema istom izvoru, ukupna površina šuma u Srbiji iz nosi 2,252.400 ha (2009). S ekonomskog gledišta interesantna su istraživanja privatnih šuma u brdsko-planinskim krajevima u kojim je utvrđeno da “... i pored usitnjenosti šuma po vlasništvu, šumske parcele raznih vlasnika ipak čine jedins t ven šumski kompleks koji sa aspekta održivog korištenja ima perspektivu ukoliko ima adekvatnu mrežu šumskih komunikacija” (Petrović 1985). Šume B-H su u načelu nedovoljno otvorene, što za posljedicu ima neravnomjernu realizaciju etata na cijeloj površini. To se pogotovo odnosi na degradirane šume i panjače, kao i na šume u privatnom vlasništvu. Po poda cima prve inventure šuma na velikim površinama (1964–1968 godine), otvorenost šuma jele, smre ke i buk ve iznosila je 3,51 m/ha, a visokih bukovih šuma sve ga 1,99 m/ha (Matić i dr. 1971). Polovicom 80-ih godina prošloga stoljeća, prema Dugoročnom programu razvoja šumarstva u B-H za razdoblje 1986–2000. (1986), prosječna otvorenost državnih šuma iznosila je 4,72 m/ha (6,5 m/ha u visokim šumama i 2,9 m/ha u panjačama). Sadašnja otvorenost šuma u Federaciji B-H procjenjuje se na 7–10 m/ha (Pašalić 2007), što po nekim autorima predstavlja minimalnu gustoću mreže šumskih cesta potrebnu za racionalno gospodarenje u B-H uvjetima (Bajrić 2005). Precizni podaci o razvede nosti šumskih cesta u privatnim šumama nisu dostup ni, ali se očekuje da će se do njih doći nakon Nacionalne inventure šuma koja je u tijeku. TEORETSKI OKVIR, MATERIJAL I METODE Theoretical Framework, Materials and Methods Interesi vlasnika privatnih šuma u Hrvatskoj, Srbiji i B-H nisu artikulirani kroz interesne udruge na nacionalnoj razini. Ova činjenica nije u skladu sa Pluralističkom teorijom(Truman 1951), pokojojjepostojanjeinteresnih udruga u kontekstu ostvarivanja zajedničkih interesa pojedinaca, jedna od najznačajnijih karakteristika modernog ljudskog društva. Nedostaci Pluralističke teorije nastojali su se upotpuniti Teorijom kolektivne akcije (Olson 1965), koja polazi od pretpostavke da djelovanje interesnih udruga rezultira nekom vrstom javnog dobra ili koristi svim članovima udruge. Uz Teoriju kolektivne akcije, fenomen različitih obrazaca ponašanja u malim i velikim grupama analiziran je i u okviru Teorije razmjene (Salisbury 1969), koja, polazeći od činjenice da udruga predstavlja nehomogenu skupinu u pogledu članstva, interesnu udrugu promatra kao dinamičan sustav. Olsonova Teorija kolektivne akcije kritizirana je i od Teorije kritične mase (Marwell i Oliver 1993), po kojoj velike grupe nisu homogene već heterogene skupine, u kojima pojedinci pažljivo prate ponašanje ostalih članova grupe i ne ponašaju se uvijek potpuno racionalno. U ovom radu postavljena je hipoteza prema kojoj je spremnost za interesno povezivanje izraženija kod onih aktivnosti koje iziskuju značajnija financijska sredstva, kao što je to slučaj sa izgradnjom šumskih cesta. Osnovni cilj ovog istraživanja je utvrđivanje spremnosti privatnih šumoposjednika u Hrvatskoj, Srbiji i B-H, da u |