DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 28 <-- 28 --> PDF |
M. Pandža: FLORA PARKA PRIRODE PAPUK (SLAVONIJA, HRVATSKA) Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 25-44 Slatinski Drenovac – Orahovica – Petrov vrh – Kutjevo. Područje je reljefno razdvojeno od Podravske zaravni na sjeveru i Požeške kotline na jugu. Prostor pripada panonskoj makroregiji, odnosno području tzv. Slavonskog gorja. U sklopu slavonskog gorja Papuk je najrasprostranjenija i najzanimljivija gora i zajedno s Krndijom oblikuje jednu reljefno-pejzažnu cjelinu. Papučko-krn dij sko gorje proteže se u smjeru istok-zapad. Od vrhova ističu se Točak (887 m), Papuk (953 m), Ivačka glava (913 m), Češljakovački vrh (820 m) i Kapovac (792 m) koji su raspoređeni kontinuirano i imaju ulogu vododjelnice brojnim pritocima između glavnih tekućica Drave na sjeveru i Save na jugu. Masiv papučko-krndijskog gorja u Parku prirode Papuk, hidrološki je vrlo bogat nadzemnim i podzemnim vodama. Od potoka i rječica koje su usmjerene savskom slivu značajnije su Brzaja, Stražemanka, Veličanka, Dobočanka, Vetovka i Kutjevačka rijeka. Dravskom slivu gravitiraju Voćinska rijeka, Vojlovica i Kovačica, te Pištanska i Radlovačka rijeka. U navedenom području teren je razveden i obiluje brojnim vrhovima, grebenima, jarcima i uvalama različitih nagiba. Unutar Parka razlikujemo potočne doline, lesne za ravni, brdsko-brežuljkasto pribrežje i središnji dio gorsko planinskoga masiva Papuka i Krndije. Floristička raznolikost PP Papuk uvjetovana je geološko- litološkom građom i klimatskim značajkama. Kli ma istočne Slavonije, od Daruvara do Iloka, po Köp penupripada cfwb”x”klimi, umjereno topla i kiš na, Povijest istraživanja flore Prvi istraživači flore požeškoga kraja, a time i područja Parka, bili su Piller iMitterpacherkoji su u taj kraj krenuli 1782. godine (usp. Hirc 1905). U požeški kraj 1808. g. dolaze Pavao Kitaibel, koji zajedno s profesorom Fabriczyjem istražuje floru oko Kutjeva, Kule i Poreča (usp. Forenbacher 1905: 139). Istraživanjem flore 40-tih godina 19. stoljeća bavio se Požežanim dr. Antun Pavić. Sastavio je veliku her barijsku zbirku, a bio je u vezi s poznatim botaničarima svoga vremena. O njegovoj zbirci piše Kempf (1910: 606) “Požeška gimnazija ima i danas golem i krasno uređen herbarij, koji potječe od liječnika Pavića”. Pavićeva zbirka je vjerojatno propala. Od rezultata Pavićevih istraživanja objavljeno je, na žalost, samo nekoliko zapažanja o nalazima vrstaErythronium dens-canis, Isopyron thalictroides, Eranthis hy emalis, Helleborus dumetorum i H. viridis (Pavić 1851). Osim toga, Pavić je napisao i rad “Slavonsko biljoslovlje”, ali je sudbina rukopisa također nepoznata (usp. Kovačević 1970). U isto vrijeme s Pavićem je botaniziraoEusebius Bauer, profesor požeške gimnazije, koji je kako tvrdi Kauders (1906), “veću pasku nalazištima biljaka posvetio od Pavića”. Obilje podataka o flori nalazimo u djelu Schulzer i dr. (1866) “Die bisher bekannten Pflanzen Slawoniens”. nema sušnog razdoblja, oborina je jednoliko kroz cijelu godinu, a najsušniji dio godine je u hladno go dišnje do ba (usp. Seletković i Katušin 1992). Srednja go dišnja temperatura za tridesetogodišnje razdoblje (1961–1990) klimatološke postaje Požega je 10,6 °C i srednja godišnja količina oborina 782 mm. Litološka podloga izgrađena je od silikatnih stijena i karbonatnih naslaga. Glede visinske raščlanjenosti vegetacije na istraživanom području, možemo zaključiti da postoje tri vegetacijska pojasa (usp. Trinajstić 1995, 1998) brežuljkasti (od 100–250 m) koji pripada pojasu kitnjakovih šuma, brdski (od 250–900 m) kojega karakterizira dominacija bukovih šuma i gorski pojas (iznad 900 m) kojega karakteriziraju bukovo-jelove šum. Unutar ta tri visinska pojasa zastupljen je niz zajednica azonalnog značaja – zajednice čija je pojava tu uvjetovana posebnim prilikama staništa (poplave, litološka podloga i dr.). Fitocenološkim istraživanjima šumske vegetacije PP Papuk (usp. Franjić 2002) utvrđeno je 13 biljnih zajednica koje čine glavninu vegetacije istraživanoga područja. Uz šumske zajednice važna su i druga sta ništa bogata vrstama, kao travnjačke površine, šumski rubovi, močvarna vegetacija. Navedena staništa ne zauzimaju velike površine, ali su važna s prirodo-znanstvenog gledišta. – The history of research Biljni svijet u okolici Kutjeva proučavao je i Viktor Janka(usp. Hirc 1919). Schlosser i Vukotinović udjelu “Flora Croatica”( 1869) navede i brojne biljke iz požeškoga kraja. Profesor Kraljevske velike gimnazije u Požegi Ivan Komlanec,sastavio je i objavio u “Izvjestju”gimnazije za školsku godinu 1872/73. “Popis javnocvietnih bilina požeške okolice”. To je bio najpotpuniji popis flore požeške okolice na jednome mjestu, a Komlanec ga je sastavio pomoću spomenutoga dijela “Flora croatica” Schlosserai Vukotinovićate Willkomovadjela “Führer in’s Reich der deutschen Pflanzen”. U srpnju 1894. godine Požešku kotlinu posjećuje Dragutin Hirc (1900, 1900a). Podatke o biljnom svijetu požeškoga kraja nalazimo i u putopisnim člancima Hirca(1905) napose za Papuk i Krndiju te u “Reviziji hrvatske flore”(usp. Hirc 1903–1912). Što iz vlastitih zapažanja, a što iz navoda drugih autora o biljnom pokrovu požeškoga kraja, nalazimo i u poznatom djelu Julija Kempfa oPožegi (1910). Za floru Psunja Bošnjak (1925) navodi oko 360 biljnih vrsta, a među njima i neke koje do tada nisu bile zabilježene za Slavoniju. Sredinom 20. stoljeća jugozapadni dio okolice Pože ge proučavala je Danica Božuta (1957), a sjeverne |