DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 24 <-- 24 --> PDF |
I. Trinajstić: KOROLOŠKE I FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE Quercus coccifera L. U HRVATSKOJ Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 19-24 1976, 1986, Weber i dr. 2000) binom “Orno-Cocci feretum” je ilegitiman, pa je bilo potrebno (usp. Tri najs tić 1984, 1985) navedeno ime preoblikovati u Orno-Quercetum cocciferae sa zadržavanjem autorstva “H-ić 1958”.Isto tako izvršena je još jedna korekcija imena navedene asocijacije u Fraxino orno-Quercetum cocciferae H-ić. (1958) 1985, corr. Trinajstić 2008 (usp. Trinajstić 2008). Osim as. Fraxino orno-Quercetum cocciferae, Q. coccifera je zastupljen i u sklopu šumskih sastojina crnike (Quercus ilex) u Saplunari na otoku Mljetu, te u Konavlima (Ćilipi, Pendovo Selo kod Cavtata) u sklopu as. Querecetum ilici-virgilianae (Trinajstić 1983, 1984, 1985, 2008). Zasada sastojine s otoka Lošinja i one iz Lumbarde na otoku Korčuli nisu fitocenološki analizirane. Naime, sastojine iz širega područja Lumbarde nisu svojevremeno bile dostupne, jer se nalaze u onom dijelu zaljeva Pržino, na kojemu su bile smještene postrojbe i objekti JNA, kamo je pristup bio zabranjen. Isto tako, populacija oštrike u trajektnoj luci Dominče nedaleko od grada Korčule nije bila prikladna za fitocenološko-sintaksonomsku analizu, jer zauzima ograničenu površinu i razvijena je samo fragmentarno. Samo se usputno može spomenuti, radi potpunijeg uvida u predmetnu problematiku, da su i na području Crne Gore sastojine oštrike, također, sintaksonomski proučavane (usp. Trinajstić 1984). Tu one, slično kao i u Hrvatskoj, pripadaju as. Fraxino orno-Quercetum cocciferae Neće biti na odmet, posebice na temelju najnovijih nomenklaturnih rješenja, da na jednom mjestu ponovno iznesemo floristički sastav i sintaksonomsku strukturu do sada proučenih sastojina oštrike i crnoga jasena u Hrvatskoj, što je prikazano u priloženoj tablici 1. RASPRAVA – Discussion Quercus coccifera je duž istočnojadranskoga primor ja vrlo značajno raspoređen. Kao što je to općenito pozna to, hrastovi u zavisnosti od ekoloških čimbenika nekoga područja zauzimaju od prirode, u pravilu, veće ili manje, ali suvisle površine. Nasuprot tomu, Q. coccifera u istočnojadranskom primorju zauzima uglavnom malene, međusobno vrlo udaljene i oštro ograničene površine, a njegova recentna nalazišta na tom području u potpunosti se podudaraju s naseobinama, nastalim tijekom grčke kolonizacije. Naime, također, je dobro poznato da su Q. coccifera tijekom staroga vijeka širili Grci, a njemu vrlo srodnu vrstu Q. calliprinos širili su Feničani. Na tim, usko srodnim vrstama parazitira ušenac Vermilio kermes (= “Coccus ilicis”, pa otuda epitet “coccifera” – nositelj ušenca kokce). Ženka toga ušenca proizvodi posebnu crveno-grimiznu boju kermes (u francuskom jeziku naziv za oštriku upravo je “chene kermes”). Navedena boja je u starom vijeku služila za bojenje vunenih tkanina, o čemu je nedavno bilo govora na drugom mjestu (T rinajstić 2007). Ta činjenica, posebice s obzirom na istočnojadransko primorje, bila je najvjerojatnije uzrokom da su nalazišta vrste Q. coccifera i u Hrvatskom i u Crnogorskom primorju povezana s grčkim naseobinama na Jadranu tijekom staroga vijeka. U smjeru od sjevera prema jugu, kako je i uvodno istaknuto, to su na Lošinju lokaliteti Studenčić, Veli bok, Nerezine i Ćunski (Haračić 1905), šire područje Orebića i Potomje na Pelješcu, Dominče i Lumbarda na Kor čuli, Saplunara na Mljetu, Ćilipi i Cavtat (grčki Epidaurus) u Konavlima, kao i zaljev Valdanos sjeverno, te Liman i Bažbuljak južno od Ulcinja u Crnoogorskom primorju(Rohlena 1942, Trinajstić 1985). U skladu s najnovijim nomenklaturnim pravilima (usp. Weber i dr. 2000) kod imenovanja sintaksona u statusu asocijacije ustalila se praksa da rodovno ime taksona u prvom dijelu binoma sintaksona bude navedeno prema uobičajenom imenu roda, iako su i druga imena za cijeli opseg roda ili samo njegov dio validna i legitimna. Tako u našem slučaju ime roda Fraxinus ima prednost pred imenom roda Ornus. Osim toga, kada u opsegu nekoga roda postoji više vrsta, potrebno je u imenu sintaksona navesti i ime vrste, u našem slučaju Fraxinus ornus, odnosno u prvom dijelu binoma sintaksona navesti Fraxino orno. Budući da je prvi dio binoma sintaksona u dativu to latinskom za drugu i treću deklinaciju u našem slučaju treba pisati Fraxino orno-, a ne Fraxino (dat.) orni (gen.). kako je to (usp. Tri najstić 2008) nedavno provedeno. ZAKLJUČAK – Conclusion Dva usko srodna taksona – Quercus coccifera i Q. calliprinos mogu se u taksonomskom smislu tretirati na tri načina – 1. kao samostalne vrste – Q. coccifera L. i Q. calliprinos Webb; 2. kao jedna vrsta s dvije podvrste – Q. coccifera subsp. coccifera i Q. coccifera subsp. calliprinos (Webb) Holmboe 3. jedna jedinstvena vrsta – Q. coccifera, dok je Q. calliprinos samo mlađi sinonim. Na području istočnojadranskoga primorja, s obo zirom na korologiju, rasprostranjena je samo vrsta Q. coccifera, oštrika ili prnar. U Hrvatskoj je oštrika zastupljena od otoka Lošinja na sjeveru, do širega područja Cavtata na jugu, a u Crnoj Gori zauzima širi prostor oko Ulcinja. U fitocenološko-sintaksonomskom pogledu Q. coccifera na području istočnojadrankoga primorja izgrađuje posebnu šumsku zajednicu, koju je Horvatić (1958) |