DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 67     <-- 67 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI – PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 1–2, CXXXIII (2009), 629-635


UDK 630* 156 + 945.1


VACLAV LEOANDERLE (1859. – 1944.), ŠUMAR I ILUSTRATOR –
UTEMELJITELJ ČEŠKE LOVAČKE ILUSTRACIJE


VACLAV LEOANDERLE (1859–1944), FORESTERAND ILLUSTRATOR –
THE FOUNDER OF CZECH HUNTING ILLUSTRATIONS


Alojzije FRKOVIĆ*


SAŽETAK: Među više čeških i slovačkih šumarskih stručnjaka, koji su prije
približno jednog stoljeća dio svog radnog vijeka proveli u Hrvatskoj gdje su se,
u okviru svoje struke, posebno istakli u nekim sporednim zanimanjima proslavivši
tako svoju novu domovinu, spada i Vaclav Leo Anderle (1859.–1944.). Uz
stu dij šumarstva na Visokoj školi za kulturu tla, oduševljavajući se slikarstvom,
u Beču polazi i Akademiju likovnih umjetnosti. Radeći na stručnim poslovima u
šumarstvu, pretežito na Veleposjedu šumovlasnika Thurn-Taxisa u zemlji i uino zemstvu, više od jednog desetljeća proveo je u Hrvatskoj, najprije u ŠumarijiCrni Lug u Gorskom kotaru, a zatim u Šumariji Lekenik. Kao već afirmirani
pejsažist i figuralist, likovno je ukrasio više tadašnjih zabavnih časopisa i listova
te mnoga djela naših književnika i putopisaca. Tose posebno odnosi na
tri logiju prirodoslovca i putopisca Dragutina Hirca, posvećenu Gorskom kota ru,
Lici i Hrvatskom primorju. U svom kasnijem likovnom stvaralaštvu opredije
lio se za animalistiku, specijalizirajući se za divljač i lovačke motive postavši
utemeljiteljem češke lovačke ilustracije. Plodan je i lovački pisac.


Ključne riječi:Vaclav L. Anderle, Čeh, Crni Lug, Lekenik, pejsažist,
animalist, lovačka ilustracija, Thurn-Taxis.


UVOD – Introduction


Ne mali broj šumarskih odličnika iz druge polovice divljači na vlastelinstvu Opeke-Zelendvor grofa Marka
19. i početka 20. st. porijeklom iz Češke i Slovačke, koji Bombellesa,Jaroslava pl.Šugha (1865–1944), šusu
stjecanjem okolnosti manji ili veći dio svog radnog marskog nadzornika pri Kr. direkciji državnih šuma u
vijeka proveli u Hrvatskoj, uz svoj osnovni poziv posve-Vinkovcima, osnivača i izvrsnog dugogodišnjeg uredćen
šumarstvu, posebno se istakao u nekim drugim nika “Posavskog lovca”, da spomenem samo neke.
naoko sporednim zanimanjima, proslavivši upravo nji -Njima uz bok valja pridodati našoj šumarskoj javnosti
ma svoju novu domovinu. Prisjetimo se samo Josipa manje poznatog zemljaka im, šumarskog savjetnika
Ressela (1793-1857), šumarskog nadzornika, upravi-Vaclava LevaAnderlea “osobito spremnog šumars telja
državnih šuma Istre, posebno Motovunske šume, kog stručnjaka, odličnog literarnog radnika i nadarenog
koji je svjetsku slavu stekao izumom vijka (propelera) sli kara lovačkih zgoda” (Šugh 1931), utemeljitelja češke
za pogon brodova, Paula Wittmana (1844–1920), lovačke ilustracije, čiju 150. godišnjicu rođenja proslavprvog
pokretača u nas kontroliranog uzgoja fazanske ljamo ove godine.


STUDIJ ŠUMARSTVAI LIKOVNIH UMJETNOSTIAPSOLVIRAO U BEČU
The completed the study of forestry and fine arts in Vienna


Vaclav L.Anderle rodio se u šumom bogatom Krej-srpnja 1859. u šumarskoj obitelji. Otac mu je bio vlacaru
ponad Hlinskog u Češko-moravskoj zaravni 25. stelinski šumar naThurn-Taxisovom imanju. Osnovnu
školu završio je u rodnom Krejcaru, a višu realnu gim


*
naziju u obližnjem Litomyšlskychu. Taj šumovit kraj


Alojzije Frković, dipl. ing. šum., um. savjetnik za lovstvo,
Kvarnerska 43/I, 51000 Rijeka inspirirao je stvaralaštvo mnogih čeških umjetnika, pa




ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 68     <-- 68 -->        PDF

A. Frković: VACLAV LEOANDERLE (1859. – 1944.), ŠUMAR I ILUSTRATOR – UTEMELJITELJ ČEŠKE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIII (2009), 629-635


tako i mladogAnderlea, no odluču


njemu još više poticali umjetnički
juće za njegov kasniji poziv bila je


duh, uspjevši da uz kist i kredu uzme
naglašena prirodna nadarenost da


u ruke i pero. Još za gimnazijskih
“ono što vidi i doživi vjerno prenese


dana u Litomyšlskychu uspostavio
na svoje slike”. Kao samouk, još od


je prisne kontakte sa S. Šmilovs djetinjstva
prva likovna iskustva


kimiT.Jiráskovim,ništa manje
stječe “šarajući” olovkom ili kredom


prisno s K.V.Raisem,pjesnikom
po bijelim plohama papira do kojeg


čeških šuma Adolfom Heydukeje
mogao doći. Vidljiv trag u nje


mom, sa svojim stricem, češkim
govu kasnijem stvaralaštvu ostavio


po vjesničarom, gospodarstvenikom
je profesor mu crtanja L. Ferber,


i političarom KarlomAdamkemomi
koji je u njemu otkrio i probudio ne


drugima. U njegovu bogatu životoosporni
talent budućeg likovnog


pisu našao sam podatak da je bio
umjetnika. No, kako se “od crtanja


jedan od prvih šumarnika koji je zane
živi”, otac svog sina šalje u Beč,


jedno s A. Heydukeom bio od ne
gdje upisuje studij prirodnih znano


male pomoći Janu Doležalovu
sti naVisokoj školi za kulturu tla u pri pokretanju prvog češkog šumars -


Slika1. Vaclav LeoAnderle (1859.-1944.),
ing. šumarstva i likovni umjetnik


Mariabrunu, a usporedo iAkademiju kog glasila.


Figure 1 Vaclav Leo Anderle (1859 -1944),


likovnih umjetnosti. Na žalost, smr -
Nezadovoljan svojim pripravnič


forestry engineer and painter


ću oca i zbog nedostatka financijskih


kim statusom u Rychm burku, privusredstava
prisiljen je nakon dva semestra vratiti se kući


čen općom duhovnom klimom austrijske metropole,
i zaposliti kao pripravnik naThurn-Taxisovom posjedu


nalazi načina da se vrati natrag u Beč, gdje će kroz tri
Rychmburk. Stječući praktična šumarska znanja na


godine (1879–1882) apsolvirati šumarstvo na već sposvom
radnom mjestu uspostavio je brojne prijateljske


menutojVisokoj školi u Mariabrunu.
odnose s tadašnjim kulturnim djelatnicima, koji su u


VRSNI ŠUMAR I NEUMRLI LIKOVNI STVARALAC
An expert forester and an immortal painter


Odmah po povratku u domovinu čeka ga poziv za nog ispita biva, poput njegova pokojnog oca, imenovan
slu ženje vojnog roka. Regrutiran je u 12. šumarsku po-upraviteljem imanja. Poduži je niz ne samo šumarija,
strojbu, u kojoj kao uzoran vojnik stječe čin narednika. nego i zemalja tadašnjeAustro-Ugarske Monarhije u
Aktivnu šumarsku službu nastavlja na Veleposjedu kojima će nemiran duh mladog Anderlea ostajati na
Thurn-Taxisa, gdje nakon položenog stručnog držav-službi dulje ili kraće vrijeme. Nakon Rychmburka seli


u Češki Chotěšin, potom u Hrvatsku,
gdje tri godine radi u Šumariji
Crni Lug u Gorskom kotaru, a
punih osam u Šumariji Lekenik.
Slije de Výtoň u Šumavi, Buchau i
Federsee uWürttenberškoj oblasti,
Bukovina u rodnoj Češkomoravskoj
zaravni, gdje s radnog mjesta
nadšumara odlazi u zasluženu mirovinu
1. listopada 1912., nastanivši
se za dulje vrijeme u Slatini.
Za službovanja u Češkom Chotěšinu
bilo mu je ponuđeno mjesto
profesora na Višem šumarskom
učilištu u Pisku, ali to glatko odbija,
želeći da “u svom životu što više lijepog
i plemenitog doživi i proizvede,
nikada se ne osjetivši
umornim” (Šugh 1931). Ni u zasluženoj
miroviniAnderle ne miruje.
Prvih je pet godina tijekom Prvog
Slika 2. Lazac u Gorskom kotaru krajem 19. stoljeća


svjetskog rata predavao šumarstvo


Figure 2Lazac in Gorski Kotar, the end of the 19thcentury




ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 69     <-- 69 -->        PDF

A. Frković: VACLAV LEOANDERLE (1859. – 1944.), ŠUMAR I ILUSTRATOR – UTEMELJITELJ ČEŠKE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIII (2009), 629-635


naVišoj gospodarskoj školi u Chrudimu, istovremeno
vršeći dužnost pokrajinskog šumarskog nadzornika. Za
boravka u slatins kom kraju surađuje s poznatim češkim
pjesnikom Jaroslavom Vrchlikýmom, ilustrirajući
mu zbirku pjesamaZlatý prach(Zlatni prah).


Još za studija u Beču osamdesetih godina 19. st.Anderle
se počeo javljati kao pejsažist i portretist surađujući
najprije u praškim časopisima (Paleček,Světozor,
Zlatá Praha,Humoristické Listy), a zatim u bečkom
Ki kirikijui münchenskomFliegende Blatter. Umjetnički
šarm njegovih crteža ubrzo otkrivaju i vrjednuju
najvišim ocjenama likovni kritičari redakcija praških
dnevnika i tjednika poputNárodních Listu,Hlasu národa,
Politik i drugi, kojima postaje stalnim suradnikom.
Oduševljen kvalitetom njegovih crteža bečki ga
profesor T.Henschelem angažira na izradi entomoloških
tablica za Encyklopedie der gesammten Forstund
Jagdwissenschaften Dombrowskog, istovremeno
izrađujući crteže svih svojti četinjača namijenjenih
Hempelovy-Wilhemovyjev Bäume und Straucher des
Waldes. Razdoblje njegove najveće popularnosti i prepoznatljivosti
kao vrsnog crtača pada za službovanja u
Württenberškoj oblasti, kada ilustriraNeue Illustrierte
Zeitung,Leipsiger Illustrierte,Blätter des Schwäbischen
Alpenvereines,Ueber Land und Meeri druge.


ANDERLEOV CRTEŽ – SIMBOL HIRČEVIH PUTOPISNICA
Anderle’s drawings – a symbol of hirc’s travelogues


Osam i pol godina (po nekim izvorima – jedanaest)
službovanja u Hrvatskoj “Vaclav L.Anderle posvetio
je kulturi Hrvata”. Ovu sam misao našao u knjizi Jana
Friča isuradnikaVelké vzoru našeho lesnictvi(Veliki
uzori našeg (češkog!) šumarstva), koju je 1958. g. izda la
Češka akademija poljoprivrednih znanosti u Pragu, a
u kojoj je značajan prostor posvećen tom šumaru
umjetniku. Da se u toj tvrdnji nije pretjeralo, potvrđuju
sljedeće činjenice. Posjedujući rijetki senzibilitet, nesumnjiv
talent a nadasve marljivost,Anderle kroz sve
te godine ilustrira iz broja u broj tada popularni hrvatski
polumjesečnik “za zabavu, pouku i vijesti”Dom i
svijet (izlazio od 1888. do 1923.), u kojemu su svoje
priloge objavljivali Eugen Kumičić, Josip Kozarac,
Vjenceslav Novak. To se odnosi i na matičin
Vienac što izlazi u Zagrebu pod uredništvom Gjure
Deželića,AugustaŠenoe,VjekoslavaKlaića…
te sarajevskuNadu, u kojem listu uzAnderlea surađuju
još trojica čeških likovnih stvaralaca – A. Liebscher,
V.Fittelbach i G.Kuba.Snjegovim ilustracijama
susrest ćemo se u djelu povjesničaraTadije
Smičiklasa Poviest Hrvatske I-IIizdane u Zagrebu
1882. i 1889.g., povjesničara i muzikologaVjekoslava
Klaića Poviest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka
19. st. (objavljene u pet svezaka u Zagrebu od
1899. do 1911.g.), književnika Andrije Kačića Miošića
unjegovuRazgovoru ugodnom naroda slovins koga(
prvo izdanje tiskano u Mlecima 1756.), pjesnika
i političara IvanaMažuranića Smrt Smail-age Čengića,
književnika EugenaKumičića Viški boji drugima.
Kao interesantnost bilježim podatak da su
An derleovi crteži ukrasili jedno od prvih izdanja Gors kog
vijencacrnogorskog vladike i pjesnika Petra PetrovićaNjegoša.


Sklopivši ugovor sa zagrebačkom izdavačkom ku ćom
Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch) Anderle preuzima
ne mali posao ilustriranja i opremanja brojnih izdanja
ovog poznatog nakladnika, među kojima jedno od prvih
mjesta zauzima trilogija “putopisnica” prirodoslovca i


putopisca Dragutina Hirca (1853–1921) – Hrvatsko
pri morje(1891),Gorski kotar(1898) iLika i Plitvička
je zera (1900). Izražavajući “bratsku hvalu” prijatelju


Slika 3. Goranski šumski radnik, dokument jednog vremena


Figure 3A forest worker from Gorski Kotar, a document of a period




ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 70     <-- 70 -->        PDF

A. Frković: VACLAV LEOANDERLE (1859. – 1944.), ŠUMAR I ILUSTRATOR – UTEMELJITELJ ČEŠKE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIII (2009), 629-635


VaclavuAnderleu koji mu je “ukrasio
knjigu toli liepim, ponajviše
izvornim slikama”, postavši u nekoliko
simbolom njegova djela, Hirc
će u predgovoru svoje knjigeGorski
kotarustvrditi: “Živeći tri godine u
Gorskom kotaru” (kao šumarnik u
Šumariji Crni Lug, gdje je, neka mi
bude dozvoljeno pripomenuti, i pi sac
ovih redaka stjecao prva praktična
šumarska znanja) “zirnuo je u
svaki zakutak, upoznao štono rieč u
gori svaku bukvu, na planini svaku
liticu, narodni život i prirodu, pa
zato i jest “Gorski kotar” ilustriran,
kako može ilustrirati samo umjetnik,
Slika4. Oprema šumara i planinara. Nadahnuti crteži češkog umjetnika pružili su veću


koji ga poznaje u tančine.”Tovrijedi


uvjerljivost Hirčevim tekstovima


i za Liku i za Plitvička jezera i za Hr-


Figure 4The equipment of foresters and mountaineers. Inspired drawings of the Czeck ar


vatsko primorje, koje je krajeve


tist further enhanced Hirc’s texts


poput naše “hrvatske Švice”Anderle
nebroje no puta posjetio, propješačio i istražio diveći se
nji hovoj iskonskoj ljepoti i raznovrsnosti.
Svoje doživljaje, svježim i poetski danim pejsaži ma,
Anderle ostvaruje izvanrednom senzibilnošću, ponajprije
u tehnici pastela koja je i njegovo osnovno izražajno
sredstvo. Na svojim crtežima konture izrađu je
tvr đim pastelom, kredom ili olovkom, a okolne plo he
ispunja mekšim, stvarajući tako dojmljive tonove i nijanse
na svojim slikama. Njegove ilustracije, radi li se o
krajobrazima, poput slikaSumrak u hrvatskom selu,U


dolini rijeke Dobre,Šumska koliba u Smrekovcu,Uglja ri
i dugari u Gorskom kotaru, interijerima (Unu trašnjost
župne crkve u Razlogama) ili portretima (Šumski radnik
iz Crnog Luga,Drvodjelac,Ličanin), sve su vjerodostojna
i impresivna svjedočanstva o vremenu u kojem su
nastale. Potvrđeno je to i na zasjedanju CIC-ove komisije
Lov u umjetnosti održane u dvorcu Ohrada na Hluboke
ponad Vltave 1993. g. na kojoj je predstavljeno
bogato umjetničko blago s lovačkim sadržajima čeških
umjetnika tijekom povijesti (Kovarik 1993).


RETROSPEKTIVNAIZLOŽBAU HRADÉC KRÁLOVÉ
Aretrospective exhibition in Hradéc Králové


Anderle nije samo ilustrator krajolika, pejzažist,
nego i svega onog što taj pejsaž, krajolik, oživljava
(Frič i sur. 1958). U svojoj impresivnoj produkciji pejsaža
ima snage da se u zrelijoj dobi posveti animalističkom
slikarstvu, u kojemu se, kako mu i ime kazuje,
glavnim motivom javlja životinja, u njega posebno
lovna divljač pojedinačno ili u krdu (čoporu). U njegovim
kasnijim djelima tako sve češće nailazimo na slike
ptica (tetrijeb gluhan, šljuke u letu, jato sjenica, gavran),
domaćih (konj, mazga, koza, pas) i divljih životinja
(medvjed, puh, divokoza), uobičajenih za ovaj dio
europskog prostora. Da je i u tome uspio, potvrđuje njegova
dugogodišnja suradnja s češkim i s većinom europskih
redakcija vodećih lovačkih i šumarskih glasila
(Českou myslivost,Lovecký obzor,Lesni stráž,Les nicky
sbornik,Les a lov,Wild und Hund,Der deutsche
Jäger,Sct. Hubertus,Deutsche Jägerzeitung). Sto ga,
ne bez razloga u njegovoj rodnoj Češkoj smatraju ga
utemeljiteljem lovačke ilustracije. Upada u oči da je
izostala njegova suradnja s Prvim hrvatskim društvom
za gojenje lova i ribarstva, koje je, kao što je poznato,
1892 .g. na inicijativu Frana ŽaveraKesterčaneka
kao prvog urednika pokrenulo svoj Viestnik, kasnije
Lo vačko-ribarski viesnik(
1).


Umirovljeničke dane iza Prvog svjetskog rataVaclav
L.Anderle dočekao je u Slatini na dužnosti pokrajinskog
šumarskog nadzornika, da bi 1919.g. uz to
primio i službu upravitelja imanjaVrchlabí. Slijedi desetgodišnje
upravljanje šumama veleposjeda Žíreč, a sa
tog radnog mjesta zbog narušena zdravlja odlazi (po
drugi put!) u mirovinu. Posljednje godine života, sve
tamo do 1938.g., proveo je kod svoje kćerke u Raspenavu,
sređujući lovački i šumarski arhiv te bogatu biblioteku.
Umro je u Poděbrodechu potkraj Drugog
svjetskog rata 27. lipnja 1944. u 85. godini. Još za života
1928. g. u Hradéc Králové bila je njemu u čast organizirana
velika retrospektivna izložba njegovih
djela, “zgusnuti presjek kroz njegovo bogato likovno
stvaralaštvo”. Zahvaljujući brizi kćerke i sina te mje


1
Ne mali broj goranskih autora koji su posljednjih godina na poticaj
književne nagrade “Gorančica”Goranskog Novog listaobjavili
više svojih djela najčešće ih ilustriraju slikama Vaclava L.
Anderlea, dokumentirajući tako ne samo svoja kazivanja nego i
slike koje su i same postale dokument jednog vremena.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 71     <-- 71 -->        PDF

A. Frković: VACLAV LEOANDERLE (1859. – 1944.), ŠUMAR I ILUSTRATOR – UTEMELJITELJ ČEŠKE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIII (2009), 629-635


snih vlasti većina tih radova raspršenih po mnogobrojnim
tiskovinama u zemlji i svijetu prikupljena je, sačuvana
i pohranjena u više prostorija dvorca u Peruci. U
godini kada proslavljamo 150. godišnjicuAnderleova
rođenja, pridružimo se i mi hrvatski šumari, da poput
Jaroslava Šugha, kada mu je čestitao 70. godišnjicu rođenja,
uskliknemo: “Zdravo u Hubertu!”.


HAJKANAVUKOVE U LONJSKOM POLJU
Wolf hunt in lonjsko polje


Vaclav L.Anderle nije samo šumar i slikar, on je i
pisac. S kojom je ljupkosti i intimnosti svojim crtežima
znao dočarati ljepotu goranskog ili ličkog krajolika,
podjednako je tako bio umjetnikom pisane riječi, objavivši
velik broj stručnih i popularnih članaka i zapisa iz
područja šumarstva i lovstva. Za literarni prilog uz ovaj
rad nasumce sam izabrao zapis iz piščevihUspomena,
pod naslovomŽupanijska hajka na vukoveu prijevodu
već spomenutog Jaroslava Šugha. Prilog je utoliko zanimljiv,
što je sama hajka “na bosanske kurjake” održana
u Lonjskom polju, dakle u Posavini gdje je vuk
danas kao zaštićena životinjska vrsta ne samo rijedak


2


nego i ne dolazi ().
“Dok sam još kao mladi pristav službovao u Lekeniku
vlastelinstvu knezaThurn-Taxisa imao sam priliku
prisustvovati i jednoj velikoj hajci na vukove, koju je
priredilo kotarsko predstojništvo u Sisku… Lov se trebao
održati na najvećoj bari koja se nalazila oko 15 km
od Siska, tamo gdje Lonja utječe u Savu, pa se i predjel
radi toga zove Lonjsko polje… Ovamo su za jake zime
znali zalutati bosanski kurjaci sa planine kozarskih,
uzlonačkih i čemarskih, kad im je u pustim planinskim
šumama splasnuo trbuh i kad je Sava bila zamrznuta…
Dakako, da su ovdje među skitajućom stokom slavili orgije
i da je plijena uvijek bilo na pretek. Stoka je naime,
radi pomanjkanja potrebnih staja boravila i zimi pod vedrim
nebom, sakupljena oko stogova kukuruzovine i
ogromnih kupova misiraća…”
“Jednog dana u siječnju 1901. ili 1902.godine stigao
je šumskom uredu Lekenik dopis kotarskog predstojnika
u Sisku s pozivom da šumarsko osoblje ureda
uzme učešće u velikoj hajci, koja će se održati u Lonjs kom
polju. Bilo je jošte noć kad smo određenog dana
prvim jutarnjim vlakom stigli u Sisak a zajedno s nama
oko dvadesetak gospode iz Zagreba, većim dijelom časnika.
Na kolodvoru dočekalo nas 12 saonica i nekoli ko
sisačkih lovaca.”
“Stigosmo do tabora.Više od dvije stotine ljudi, starijih,
mlađih u kožusima s napolje okrenutim krznom
ili u modrim zobunima… u uskim crnim gajtanima obšivenim
hlačama. Na glavama im crni klobusi, jedni su
u čizmama, drugi u opancima, preko ramena vise im


2


Posljednje dvije hajke na vukove u Lonjskom polju održane iza
Drugog svjetskog rata 20. srpnja i 6. kolovoza 1947. nisu također
polučile željeni uspjeh. Kao razlog neuspjeha navodi se da u narodu
živi vjerovanje da je vuk i u pogonu opasan, pa su pogoniči
u obje hajke posve zatajili iako se pouzdana znalo da vukova tu
ima (Ljubičić 1947).


velike crvenim kitama urešeni torbaci. Svi su opasani
sjajnim medenim pločicama iskičenim pojasima za
koje su zataknute velike, katkada srebrnom žicom i sedefom
izvezene kubure, od kojih su neke jošte proviđene
starim vatrama na kremen. Drugi su opet nosili
dugačke puške sa širokim grljcima obješene preko ramena
uzicom od konopa.”


“Među muškarcima vrzmaju se i motaju divno raštene
crnobrve i crnooke žene i djevojke u kratkim, na
rukavima bogatim vezom iskičenim oplečcima, koje
pokrivaju bujna njedra sapeta u modro i crveno izvezene
pršnjake; suknje su im bijele, pokrivene sprijeda i
straga dvjema šaroliko vezenim keceljama. U čitavom
tom ljudskom kaosu motaju se psi, saonice, pršeći se i
dimeći ognjevi, svuda smijeh, halas, uzvici; barilci s
vinom i čuture s rakijom…


“S ovim bučnim aparatom polazilo se u hajku na
tako plahu divljač kao što su vukovi!”


“Postavili su nas na niski nasip. Stajao sam četvrti
na desnoj strani čela pogona, u zaklonu jedne stare
dvokrake topole… Svuda je vladala tišina…Ali ipak
nešto. Motreći pred sobom okoliš, učini mi se da se je


Slika 5. Pilana potočara na Dobri; iz dojmljivog opusa šumara i li


kovnjaka V.L.Anderlea


Figure 5Watermill on the river Dobra; from an impressive opus of
the forester and artist V. L. Anderle




ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 72     <-- 72 -->        PDF

A. Frković: VACLAV LEOANDERLE (1859. – 1944.), ŠUMAR I ILUSTRATOR – UTEMELJITELJ ČEŠKE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIII (2009), 629-635


na čistinici između dva panja, na
nekih 300 koračaja od mene, nešto
pomaknulo…Konačno razaberem
da je to jaki lisac. Istog časa – “pifpaf”,
oglasi se dvocjevka mog susjeda
gospodina poručnika. Lisac
visoko uzdignutim repom jurnu
prema meni, da mi na tridesetak koračaja
iza mog hica krasnim salto
mortalom učini posljednji naklon.”


“Ova tri hica bila su jedina u čitavom
pogonu, iako je u njem ustanovljeno
– sedam vukova! Ovi su
se ali pravodobno, valjda još za na šeg
nastupanja, kod kojeg se pojedini
lovci nisu mogli obuzdati od
glasna govora ili kod dolaska pogoni
ča – protisnuli, davši petama vje-


Slika 6. Šljuke u letu ponad Lonjskog polja, na razglednici
tra. Drugi pogon nije se više ni Figure 6Postcard picture of snipes flying over Lonjsko Polje


mogao organizirati zbog poodmaklog
vremena, a ponajviše radi onog što je slijedilo.
Ljudi moji! Na to što je slijedilo neću, dok god budem
živ, zaboraviti.”
“Na velikoj čistini priređen je ogroman tabor. Od najraznolikijih
saonica, od najprimitivnijih seljačkih napunjenih
slamom pa do velikaških punih vučjih i medvjeđih
krzana, napravljen je veliki krug, a unutar njeg plamsa
preko 20 ognjeva, a nad svakim po neko božje stvorenje,
bud tele, bud prase, tukac ili orozak nataknut na ražanj
kojeg jedva seljak lagano okreće, dok drugi nad njim
stoji i pržeći slaninu maže pečenicu. Raznose se velike
porcije dok su još vruće među ljudstvo koje ih požudno
rukama hvata i guta. Kupovi kruha i drugog peciva, slanine,
sira i luka leže na prostrtoj slami i na pokrovcima.
Veliko bure vina i nekoliko barilaca rakije obsjedaju
vazda žedni goniči, tražeći vino i rakiju kao za okladu.”


“Oko bureta i pečenja vlada stiska i gužva, halas glasova,
smijeh, u koji upadaju krešteći vrisci poslužujućih
žena, koje su amo naređene da podraže i ona ćutila koja
vino i šljivovica razbuditi ne može…Vreva, vika i gala ma
neprestance raste i biva sve raspojasenija.”


“Nenavikli ovakvim zgodama pitali smo tko i od
kuda će sve to da naplati?Ta za Boga miloga tko će
dru gi da to plati nego oni koji su i hajku organizirali,
dobismo odgovor. Saznasmo kasnije da je posljednji
po gon uz karte i šampanjac okončao tek treći dan u
jutro u “Velikom kaptolu” u Sisku. Što se moje lisice
tiče platio sam preparatoru, poznatom umjetniku W.,
15 forinti, da bi je nakon dvije godine bacio na smetište
izjedenu od moljaca. Eto, tako mi od ove glasovite prve
moje hajke na vukove ne ostane ništa do ove puste
uspomene.”


ZAHVALA–Acknowledgement


Izražavam zahvalnost prof. dr.sc. Marijanu Grube šiću,
dipl. ing. šum. sa Šumarskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu na trudu oko prikupljanja potrebne češke
literature o životu i raduVaclava L.Anderlea te kolegi


LITERATURABratanić, J., (1959): Animalističko slikarstvo. U:
Enciklopedija likovnih umjetnosti (ur.A. Mohorovičić),
str. 104. Leksikografski zavod Zagreb.
Dulibić,F.,(2008): Između dnevne i zauvijek upamćene
karikature.Vjesnik, poseban Prilog,2. IX
2008.
Frič, J. i sur. (1958): Velké vzory našeho lesnictvi.
Československá akademie zemědelských védve
státním zemědělském nakladatelstvi, Prag.


Zoranu Timarcu,dipl. ing. šum. iz Osijeka i članovima
“Češke besede” – ogranak Rijeka koji su mi bili
od pomoći pri prevođenju nekih tekstova s češkog na
hrvatski jezik.


– References
Kovarik,J., (1993): Lovecké motivy v českém výtvarném
umění. Myslivost (3): 1–5.
Ljubičić, D., (1947): Hajka na vukove. Lovački
vjesnik LVI(9): 21.
Rakušan isur.(1992):Anderle,Vaclav Lev. U: Myslivecky
slovnik naučny. Zemedelske Nakladatelstvi
Brazda, Prag.


Šugh,J., (1931): Ing.VaclavAnderle. Posavski lovac
VIII(1): 28.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 73     <-- 73 -->        PDF

A. Frković: VACLAV LEOANDERLE (1859. – 1944.), ŠUMAR I ILUSTRATOR – UTEMELJITELJ ČEŠKE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIII (2009), 629-635


Anon. (2000):Anderle,Vaclav Lev. U: Hrvatski šumar-Knji ga 5 (ur. J. Biškup), str. 316–317. Tutiz Lek ski
životopisni leksikon (Š-Ž + dodatak A-Z, sika d.o.o. Zagreb


SUMMARY: Vaclav Leo Anderle (1859 – 1944) is one of the many Czech
and Slovak forestry experts who, about one century ago, spent a part of their
working lives in Croatia. By excelling not only in their profession but also in
some forestry-related careers, these great men made their new homeland famous
worldwide. Being a passionate lover of painting, Vaclav Leo Anderle attended
the Academy of Fine Arts in Vienna in addition to the study of forestry
at the Higher School of Soil Culture. He worked in specialized forestry fields
in the country and abroad, mainly on the estate of the large forest owner
Thurn-Taxis. He spend more than one decade in Croatia, first in the forest office
of Crni Lug in Gorski Kotar, and then in the forest office of Lekenik. As an
established landscape and figure artist, he illustrated several popular journals
and papers of the time, as well as many works of Croatian men of letters
and travel writers. This refers particularly to the trilogy written by Dragutin
Hirc, a natural scientist and travel writer, which was dedicated to Gorski
Kotar, Lika and the Croatian Littoral. In the later period of his creative painting
he specialized in animal art and wildlife and particularly in hunting motifs.
In doing so, he laid the foundations of the Czech hunting illustration. He
was also a very prolific hunting writer.


Key words:Vaclav L. Anderle, Czech, Crni Lug, Lekenik, landscape artist,
animal artist, hunting illustration, Thurn-Taxis.