DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 109     <-- 109 -->        PDF

EKSKURZIJAKARLOVAČKOG OGRANKAHŠD-a
U BOSNU I HERCEGOVINU
(8. do 10. listopada 2009.)


Sjednica Upravnog i Nadzornog odbora Hrvatskoga
šumarskog društva održana u listopadu 2005. godine
na Kupresu, te posjet Parku prirode Blidinje, ostali su u
lijepom pamćenju i bili su motiv da se organizira posjet
tim krajevima za članove karlovačkog ogranka HŠD-a.
Za pomoć u organizaciji puta obratili smo se tajniku
HŠD-a DamiruDelaču,dipl.ing.šum. koji nas je spojio
s tajnikom HŠD-a MostarFranjomKljajom,dipl.


ing. šum. Nakon par telefonskih razgovora dogovoren
je datum i program ekskurzije. Ubrzo nakon slanja dopisa
članstvu ustanovilo se da vlada velik interes za putovanje.
Prvobitno planiranih četrdesetak rezervacija
moralo se proširiti na 55, s vozačima autobusa Šumarskoga
fakulteta iz Zagreba.Interes je bio i veći, ali dio
članova bio je spriječen privatnim obvezama. Do sa mog
polaska bilo je odustajanja, ali i prijavljivanja,
tako da je točan broj putnika na kraju bio 53.


Krenuli smo iz Karlovca 8. listopada 2009. godine u


5.00sati. Usputne postaje bile su nam Slunj i Plitvice,
gdje su nam se pridružila sedmorica članova.Putovanje


kašnjenjem krenuli smo do Parka prirode Hutovo blato,
jedinstvene submediteranske močvare u Europi. Tamo
je odmah uslijedilo novo osvježenje uz piće u hladovini
hotela Park na brežuljku Karaotok. Da bi što bolje upoznali
park, provozali smo se brodićem u dvije skupine vodama
parka u dužini 5.700 m preko kanala Sunca do
rijeke Krupe i natrag kanalom do polazne točke.Između


je dobro teklo i nešto nakon 12 sati stigli smo do Međugorja,
gdje nas je čekao naš domaćin gospodin Kljajo s
gospođom Daliborkom Previšić, turističkim vodičem.
Uz mnogo iscrpnih informacija obišli smo Brdo
Ukazanja na kojemu se24. lipnja 1981. godine vidjelicima
ukazala Gospa.Tada je Međugorje bilo malo mjesto
s tristotinjak stanovnika, da bi se do danas razvilo u
svjetski poznato svetište i okupljalište mnoštva hodočasnika.
Sunčano i toplo vrijeme, kamenjar i vegetacija
(nar, drača išmrika) dočarali su nam doživljaj prave mediteranske
klime u ovom dijelu Hercegovine.Na povratku
prema središtu mjesta iskoristili smo priliku za
okrjepu i kupovanje uspomena s putovanja. Nakon rastanka
s našim vodičem uslijedilo je prvo zajedničko fotografiranje
na molitvenom prostoru vanjskog oltara
crkve sv. Jakova, koju smo zatim i obišli. Planirano vrijeme
za obilazak Međugorja brzo je prošlo i s malim za-


Slika 2.Vožnja Hutovim blatom


dva plova Stjepan Matić,dipl. ing. iz Javnog poduzeća
Parka prirode Hutovo blato, iznio nam je ono najvažnije


o parku. Hutovo blato proglašeno je parkom prirode
1995. godine. Početak zaštite seže u 1954. godinu uspostavom
ornitološkog i faunističkog rezervata. Od 1959.
go dine zabranjen je lov i ribolov u strogom ornitološ kom
rezervatu Škrka,dok je ostatak područja služio za
tu ristički lov i razgledavanje, sve do uspostave parka
prirode. Zbog svojeg značenja 2001. godine uvršteno je
u Ramsarsku listu međunarodnih vlažnih staništa i značajno
područje za ptičju faunu. Hutovo blato pripada
među najveća zimovališta ptica u Europi, a nalazi se na
jednom od četiri migratorna puta ptica iz sjeverne i srednje
Europe premaAziji iAfrici.Površine je 7.411ha od
čega na vodenu površinu otpada 1.580 ha, raspona na-


Slika 1. U Međugorju


Slika 3.Tajnik HŠD-a Mostar Franjo Kljajo




ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 110     <-- 110 -->        PDF

dmorske visine od 1 m do 432 m sa šest jezera, od kojih
su neka prave kriptodepresije s dnom i do 18 m ispod
morske razine. Glavni vodotok je devet km duga rijeka
Krupa, koja je zanimljiva po tome što nema pravog izvora,
već odvodi vode Gornjeg blata i Svitovskog jezera
(umjetne akumulacije za hidrocentralu Čapljina) u rijeku
Neretvu.Toje jedinstvena rijeka u Europi jer teče u
oba smjera, kada uslijed visokog vodostaja Neretve dolazi
do prodora vode uzvodno. U parku je registrirano
163 vrste ptica, 22 vrste riba i 610 biljnih vrsta koje karakteriziraju
submediteransko i močvarno područje. Zanimljiva
je pojava prirodne revitalizacije poljskog
jasena (Fraxinus angustifoliaL.). Kako su vode Hutova
blata povezane s Jadranskim morem, neke migratorne
riblje vrste poput jegulje dolaze i u njegove slatke vode.
Zbog klimatskih promjena i globalnog zatopljenja postoji
opasnost da sve vode u parku postanu slane, što je
već slučaj u Čapljini, i onemoguće opstanak sadašnjem
biljnom i životinjskom svijetu. Na području parka nalazi
se i kraška pećinaVjetrenica, bogata špiljskim vrstama,
od kojih su 12 endemične, ali i jedino podvodno arheološko
nalazište Desilo, koje datira iz vremena 2.200 godina
pr. Kr. Između pristaništa i hotela obišli smo
edukacijsku stazu za učenike, na kojoj smo mogli vidjeti
zgodne primjere poučnih ploča.Tako jedna pomoćunišana
od dva drvena kruga omogućuje prepoznavanje
vrsta drveća, druga služi kao zbrajalica, treća uči da je
drvo rezonantno i prenosi zvuk i slično.


Već umorni od dana ispunjenog putovanjem i obilascima
pohitali smo u hotel preuzeti sobe. Mali problem
je bio što za 18 putnika nije bilo mjesta na Karaotoku, pa
su morali noćiti u čapljinskom hotelu Mogorjelo. Nakon
kraćeg dogovora pronašlo se među putnicima one koji
su spremni na takav smještaj. Prije razdvajanja slijedila
je ukusna večera i zabava uz glazbu. Stvorila se dobra
atmosfera i većina je razgibala noge uz glazbu. Naš do-
maćin Franjo poveo je i pjesmu, jer bez stihova “kamen,
krš i maslina, vino, ganga, Neretva, sve to ima zemlja ta,
moja Hercegovina” i “dođi da vidiš, dođi da se diviš i
po željet ćeš ovdje da živiš” ne bi imali potpuni doživljaj
boravka u Hercegovini.Tek nakon ponoći valjalo je poći
na spavanje. Grupa za Čapljinu bila je ugodno iznenađena
noćenjem u hotelu s četiri zvjezdice, a neke je
dopao i prostrani predsjednički apartman.


Drugi dan, 9. listopada, bio je rezerviran za posjet
Mostaru. Nakon doručka autobus je krenuo dolinom rijeke
Neretve prema sjeveru. Franjo nas je čekao na parki
ralištu pokraj katoličke crkve i odmah, kao vrsni
poznavatelj svoga grada, započeo s povijesnim podacima
o Hercegovini i Mostaru. Hercegovina je svoje ime
dobila po hercegu Stjepanu Kosači koji je njome vladao
do dolaskaTuraka.Mostarska katolička crkva izgrađena
je 1867. godine, srušena je 1992. godine da bi njena ob-
nova trajala od 1995. do 2000. godine. U obnovi toranj
je izdignut do visine 103 m.Poslije uvodne priče poveo


Slika 4. Na starom mostu u Mostaru


nas je u obilazak grada. Putem smo prešli ulicu koja je
bila crta razdvajanja između Hrvata i Bošnjaka u posljednjem
ratu. Ostaci borbi vidljivi su na brojnim zgradama
još i danas. Došli smo do najprepoznatljivijeg objekta
grada, staroga mosta iznad Neretve, koji spaja zapadni i
istočni dio. Most je izgrađen 1566. godine, lijevo i desno
od njega nalaze se zgrade u kojima su boravili “mostari”,
ljudi kojisu ga čuvali pa je po njima grad i dobio
ime. Prije njega postojao je drveni most na lancima izgra
đen 1440. godine, koji je bio dosta nesiguran za pre-
la zak. Stari most srušen je u ratnom vihoru te je
obnovljen 2004.godine. Za one koji su prelazilinjime
prije ratasada ima previše pravilnu šetnu plohu. Kako bi
doživjeli i atrakciju skoka s mosta pobrinuo se mladi
skakač koji je, za na brzinu skupljeni novac, skočio u za
nas ipak prehladnu Neretvu.Nakon fotografiranja što čitave
grupe, što grupica i pojedinačno, razmilili smo se
po ulicama istočnog Mostara i prepustili se kupovanju
raznih stvarčica od suvenira i nakita do hrane i pića. Posljedica
toga bila je da smo izgubili dvije kolegice, obje
s imenomVišnja, što smo shvatili tek kad smo se vratili
u zapadni dio grada. Na putu do tamo obišli smo još nekoliko
ulica i neplanirano bili u dvorištu Karađozbegove
džamije, kamo nas je uveo turistički vodič koji nas je
kao grupu spazio na ulici i predložio da uđemo te nam
ukratko ispričao njenu povijest. Prelaskom preko jednog
od sedam mostarskih mostova opet smo stigli u zapadni
dio, gdje smo na Španjolskom trgu vidjeli Gimnaziju te
nastavili šetnju preko Parka Zrinjevac do Hrvatskog
doma Hercega Stjepana Kosače. Franjo nam je dao
odmor za okrjepu u obližnjoj kavani. Ovaj dio grada je
noviji i moderniji te je pun kafića i trgovina, što su neki
iskoristili za šoping.Veći dio grupe otišao je do legendarnog
nogometnog stadiona pod Bijelim brijegom,
gdje svoje utakmice igra HŠK Zrinjski, a nekada je igrao
iVelež.Time je naš obilazak grada bio gotov i svi smo
se uputili na ručak u bašču restorana Radobolja, uz istoimenu
rijeku.Ukusnim ručkom, teletinom i janjetinom
na lešo s prilogom, završili smo posjet i trebalo je krenuti
do autobusa. S puno riječi zahvale, pozivom za uz




ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 111     <-- 111 -->        PDF

vratni posjet i ponešto darova oprostili smo se s našim
domaćinom u dosadašnjem dijelu ekskurzije Franjom
Kljajom i krenuli prema sljedećem domaćinu predsjedniku
HŠD-a Mostar Ljubi Rezi,dipl. ing.šum.,koji
nas je s još jednim kolegom Ljubom čekao u Jablanici.


Kroz polje prolazimo širokom cestom koja djelomično
nije asfaltirana, a u vrijeme rata bila je put spasa, jer
je to bio jedini put od Hercegovine do središnje Bosne.
Prvo posjećujemo skijalište Risovac koje je trenutno
zatvoreno i očekuje promjenu vlasnika. Skijalište je uređeno
posljednjih godina i ima četverosjednu žičaru. U
blizini skijališta unatrag 10 godina neplanskom divljom
gradnjom niču vikendaška naselja koja su popunjena u
se zoni skijanja. Vlasnici vikendica su iz područja od
Du brovnika do Splita i iz bogatijih dijelova Hercegovine.
Dalje krećemo do predjela Masne Luke, gdje se
nalazi franjevačka crkva sv. Ilije i dvor u kojem živi franjevac
fra Petar Krasić.Oko crkve izvode se radovi na
novom objektu. Posjećujemo krasno uređenu crkvu, te
uz nju galeriju slika i skulptura. Grijemo se odličnom rakijom
s lincurom ili žutim srčanikom (Gentiana lutea
L.), a kolege koje su saznale da se ovdje može kupovati i
stručna literatura, nabavljaju si primjerak knjigedr. Čedomila
Šilića “Endemične i rijetke biljke Parka prirode


Slika5.
Predsjednik HŠD-a Mostar Ljubo Rezo na ulazu u park
prirode Hutovo blato


Dok smo se vozili uživali smo u kontrastu zelene
boje rijeke Neretve i sivim stijenama iznad nje. Na
ulazu u Jablanicu usporili su nas radovi na cesti, dabi
nakon prolaska kroz mjesto skrenuli preko Doljana
prema Blidinju. Prolaskom kroz Sovićka vratana 1.264
m n.v. pred nama se otvorio pogled na Dugo polje, planinsku
visoravan između planinaVran (2.074 m) i Čvrsnica
(2.228 m). Tu dobivamo prve informacije o
šumarstvu toga područja i samom Parku prirode Blidinje.
Šumarija Jablanica, kojom upravlja Ljubo Rezo,
još uvijek je podijeljena na hrvatski i bošnjački dio.
Gospodari prevladavajućim prebornim šumama jele,
smreke i bukve, a osim njih ima i šuma crnog bora te
endemične munike koja se fantastično prirodno pomlađuje
i osvaja napuštene poljoprivredne površine. Propi


3


sani godišnji etat je od 5 do 6 tisuća m, ali se ne
ostvaruje zbog velike miniranosti terena. Na prostoru
Parka prirode Blidinje postoji preklapanje interesa
ustanove parka i šumarije.


Blidinje”. Sumrak se spušta i na brzinu obilazimo u dnu
Dugog polja i Blidinjsko jezero, po kojemu je park prirode
dobio ime. To je jezero na nadmorskoj visini od


1.184msnajvećom dubinom od 3m. Puni se kišnim i
snježnim padalinama te bujičnim tokovima s okolnih
pla nina. Prema predaji nastalo je zatrpavanjem ponora
granama i ilovačom zbog potrebe stočara za napajanjem
stoke, dok postoji verzija da je ledenjačkog porijekla.
Završavamo naš obilazak i dolazimo pred motel Hajdučke
vrleti, u kojemu nas očekuje večera i noćenje.Tevečeri
nije bile žive glazbe, ali dio grupe se zabavio i
za plesao uz glazbu s CD-ova, koje nam je ustupio ljubazni
vozač autobusa Marijan.Naši domaćini nakon zajedničkog
druženja otišli su svojim kućama, a kolega
Ljuba obilno je počastio čitavu grupu s pićem i dao nam
njihovo izdanje stručnog časopisa “Naše šume”.Tek kasnije
čitajući časopis, shvatili smo tešku situaciju u kojoj
se nalaze šumari na području Hercegovačko-neretvanske
županije,jer jedino u njoj nije oformljeno Šumsko
gospodarsko društvo i plaće im nisu isplaćene više od
godinu dana.


Slika 6. S domaćinima na Blidinjskom jezeru
Slika 7. Dopredsjednik HŠD-a Mostar Petar Gelo




ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 112     <-- 112 -->        PDF

Ujutro 10. listopada, posljednjeg dana naše ekskurzije,
krećemo poslije doručka prema Livnu. Ovaj put pogledi
su nam zabavljeni jesenskim bojama vegetacije
pokraj koje promičemo. Spuštamo se prema Buškom
blatu, najvećoj akumulaciji u Bosni i Hercegovinii jednoj
od najvećih u Europi te malo nakon 10 sati stižemo
pred Franjevački samostan u Gorici pokraj Livna, graditeljskoj
cjelini proglašenoj nacionalnim spomenikom
Bosne i Hercegovine. U sklopu samostana nalazi se
crkva sv. Petra i Pavla, prva i najstarija crkva sagrađena
za turske vladavine 1859. godine. Od 1995. godine tamo
djeluje Franjevački muzej i galerija Gorica Livno s arheološkom,
etnografskom i sakralnom zbirkom, knjižnicom
i galerijom slika, popunjenom uglavnom djelima
Gabrijela Jurkića koji je u samostanu proveo posljednjih
dvadesetak godina života. Muzej čuva veliko kulturno


Slika 8. Pred polazak iz Livna


blago svoga kraja, općenito hrvatskoga naroda, ali i čitave
Bosne i Hercegovine od vremena Kelta, Ilira i Rimljana
do današnjih dana.Uz stručno vodstvo obilazimo
crkvu i muzej. Ipak najviše se zadržavamo u galeriji
slika diveći se genijalnom talentu Gabrijela Jurkića i
super-realističnom prikazu ljudi i krajolika. Samouki
Jurkić akademsko slikarstvo započeo je odmah na četvrtoj
godini u Beču, što je samo potvrda njegove slikarske


veličine. Slike stvorene u ratnim vremenima 2. svjet


skoga rata kao da su izvan prostora i vremena u kojemu


su nastale.


Pri kraju obilaska kulturnih sadržaja u Gorici pridružuje
nam se još jedan domaćin dopredsjednik HŠD-a
Mostar Petar Gelo, dipl.ing.šum. zaposlen u Šumskogospodarskom
društvu Hercegbosanske šume d.o.o. Kupres.
Šumarstvo u Bosni i Hercegovini organizirano je
po županijama, pa je tako ovo ŠGD osnovano 1998. go-
dine na prostoru šest općina koje pripadaju Hecegbosanskoj
županiji. Sastoji se od šest šumarija: Kupres, Livno,
Tomislavgrad, Drvar, Grahovo i Glamoč, rasadnika u
Pržinama i Direkcije u Kupresu.Među ukupno550 radnika
je 100 šumarskih inženjera.Na cijeloj površini od
284 tisuće ha preborno se gospodari. Godišnji sječivi


33


etat je oko 410.000 m od čega je 240.000 m crnogorice


3


(uglavnom jela i smreka) i 170.000 m bjelogorice (većinom
bukva).Uzgojni radovi financiraju se 15 %-tnim izdvajanjima
od ostvarene prodaje drvnih sortimenata za
jednostavnu biološku reprodukciju, 3 %-tnim za proširenu
biološku reprodukciju šuma i sredstvima koje se
uplaćuju za općekorisne funkcije šuma u visini 0,1 %
ukupnih prihoda svih pravnih osoba.Sve radove u šumi
obavljaju privatne tvrtke, a isto tako i na uređivanju šuma.


Kolega Gelo odvodi nas u Livno gdje imamo sat
vremena za slobodne aktivnosti u sklopu Poslovno trgovačkog
centra Forum.Većina se odlučila za obilazak
trgovina i još malo trošenja. Poznati livanjski sir našao
se u mnogim vrećicama, kada smo se okupili na ručku.
Domaćini su nam pripremili pravu gastronomsku gozbu
s pitama za predjelo, juhom, platom mesa i priloga,
da bi nas “dotukli”s više vrsta kolača. Dojam je još jači
jer je ručak kojim su nas počastili bio neplaniran i dogovoren
tek večer ranije, dok smo boravili na Blidinju.
Opraštamo se s pozivom kolegama za uzvratni posjet
sljedeće godine. Još zajednička fotografija ispred autobusa
i krećemo na put koji završava povratkom u Karlovac
oko 20.30 sati.


Oliver Vlainić


PRETPLATAZAŠUMARSKI LISTU 2010 GODINI:


– za zaposlene članove 120 kn
– za studente, đake i umirovljenike 30 kn


–za poduzeća 500 kn
ADRESA:HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO


Zagreb,Trg Mažuranića 11
Žiro račun br: 2360000-1101232769
PRETPLATAZAINOZEMSTVO95 $


DEVIZNI ŽIRO RAČUNbr:2100055442
ZAGREBAČKABANKAZagreb
(Telex ZABA21-211 Swift ZABAHRXX)
IBAN HR3623600001101232768


Uredništvo