DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 109 <-- 109 --> PDF |
EKSKURZIJAKARLOVAČKOG OGRANKAHŠD-a U BOSNU I HERCEGOVINU (8. do 10. listopada 2009.) Sjednica Upravnog i Nadzornog odbora Hrvatskoga šumarskog društva održana u listopadu 2005. godine na Kupresu, te posjet Parku prirode Blidinje, ostali su u lijepom pamćenju i bili su motiv da se organizira posjet tim krajevima za članove karlovačkog ogranka HŠD-a. Za pomoć u organizaciji puta obratili smo se tajniku HŠD-a DamiruDelaču,dipl.ing.šum. koji nas je spojio s tajnikom HŠD-a MostarFranjomKljajom,dipl. ing. šum. Nakon par telefonskih razgovora dogovoren je datum i program ekskurzije. Ubrzo nakon slanja dopisa članstvu ustanovilo se da vlada velik interes za putovanje. Prvobitno planiranih četrdesetak rezervacija moralo se proširiti na 55, s vozačima autobusa Šumarskoga fakulteta iz Zagreba.Interes je bio i veći, ali dio članova bio je spriječen privatnim obvezama. Do sa mog polaska bilo je odustajanja, ali i prijavljivanja, tako da je točan broj putnika na kraju bio 53. Krenuli smo iz Karlovca 8. listopada 2009. godine u 5.00sati. Usputne postaje bile su nam Slunj i Plitvice, gdje su nam se pridružila sedmorica članova.Putovanje kašnjenjem krenuli smo do Parka prirode Hutovo blato, jedinstvene submediteranske močvare u Europi. Tamo je odmah uslijedilo novo osvježenje uz piće u hladovini hotela Park na brežuljku Karaotok. Da bi što bolje upoznali park, provozali smo se brodićem u dvije skupine vodama parka u dužini 5.700 m preko kanala Sunca do rijeke Krupe i natrag kanalom do polazne točke.Između je dobro teklo i nešto nakon 12 sati stigli smo do Međugorja, gdje nas je čekao naš domaćin gospodin Kljajo s gospođom Daliborkom Previšić, turističkim vodičem. Uz mnogo iscrpnih informacija obišli smo Brdo Ukazanja na kojemu se24. lipnja 1981. godine vidjelicima ukazala Gospa.Tada je Međugorje bilo malo mjesto s tristotinjak stanovnika, da bi se do danas razvilo u svjetski poznato svetište i okupljalište mnoštva hodočasnika. Sunčano i toplo vrijeme, kamenjar i vegetacija (nar, drača išmrika) dočarali su nam doživljaj prave mediteranske klime u ovom dijelu Hercegovine.Na povratku prema središtu mjesta iskoristili smo priliku za okrjepu i kupovanje uspomena s putovanja. Nakon rastanka s našim vodičem uslijedilo je prvo zajedničko fotografiranje na molitvenom prostoru vanjskog oltara crkve sv. Jakova, koju smo zatim i obišli. Planirano vrijeme za obilazak Međugorja brzo je prošlo i s malim za- Slika 2.Vožnja Hutovim blatom dva plova Stjepan Matić,dipl. ing. iz Javnog poduzeća Parka prirode Hutovo blato, iznio nam je ono najvažnije o parku. Hutovo blato proglašeno je parkom prirode 1995. godine. Početak zaštite seže u 1954. godinu uspostavom ornitološkog i faunističkog rezervata. Od 1959. go dine zabranjen je lov i ribolov u strogom ornitološ kom rezervatu Škrka,dok je ostatak područja služio za tu ristički lov i razgledavanje, sve do uspostave parka prirode. Zbog svojeg značenja 2001. godine uvršteno je u Ramsarsku listu međunarodnih vlažnih staništa i značajno područje za ptičju faunu. Hutovo blato pripada među najveća zimovališta ptica u Europi, a nalazi se na jednom od četiri migratorna puta ptica iz sjeverne i srednje Europe premaAziji iAfrici.Površine je 7.411ha od čega na vodenu površinu otpada 1.580 ha, raspona na- Slika 1. U Međugorju Slika 3.Tajnik HŠD-a Mostar Franjo Kljajo |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 110 <-- 110 --> PDF |
dmorske visine od 1 m do 432 m sa šest jezera, od kojih su neka prave kriptodepresije s dnom i do 18 m ispod morske razine. Glavni vodotok je devet km duga rijeka Krupa, koja je zanimljiva po tome što nema pravog izvora, već odvodi vode Gornjeg blata i Svitovskog jezera (umjetne akumulacije za hidrocentralu Čapljina) u rijeku Neretvu.Toje jedinstvena rijeka u Europi jer teče u oba smjera, kada uslijed visokog vodostaja Neretve dolazi do prodora vode uzvodno. U parku je registrirano 163 vrste ptica, 22 vrste riba i 610 biljnih vrsta koje karakteriziraju submediteransko i močvarno područje. Zanimljiva je pojava prirodne revitalizacije poljskog jasena (Fraxinus angustifoliaL.). Kako su vode Hutova blata povezane s Jadranskim morem, neke migratorne riblje vrste poput jegulje dolaze i u njegove slatke vode. Zbog klimatskih promjena i globalnog zatopljenja postoji opasnost da sve vode u parku postanu slane, što je već slučaj u Čapljini, i onemoguće opstanak sadašnjem biljnom i životinjskom svijetu. Na području parka nalazi se i kraška pećinaVjetrenica, bogata špiljskim vrstama, od kojih su 12 endemične, ali i jedino podvodno arheološko nalazište Desilo, koje datira iz vremena 2.200 godina pr. Kr. Između pristaništa i hotela obišli smo edukacijsku stazu za učenike, na kojoj smo mogli vidjeti zgodne primjere poučnih ploča.Tako jedna pomoćunišana od dva drvena kruga omogućuje prepoznavanje vrsta drveća, druga služi kao zbrajalica, treća uči da je drvo rezonantno i prenosi zvuk i slično. Već umorni od dana ispunjenog putovanjem i obilascima pohitali smo u hotel preuzeti sobe. Mali problem je bio što za 18 putnika nije bilo mjesta na Karaotoku, pa su morali noćiti u čapljinskom hotelu Mogorjelo. Nakon kraćeg dogovora pronašlo se među putnicima one koji su spremni na takav smještaj. Prije razdvajanja slijedila je ukusna večera i zabava uz glazbu. Stvorila se dobra atmosfera i većina je razgibala noge uz glazbu. Naš do- maćin Franjo poveo je i pjesmu, jer bez stihova “kamen, krš i maslina, vino, ganga, Neretva, sve to ima zemlja ta, moja Hercegovina” i “dođi da vidiš, dođi da se diviš i po željet ćeš ovdje da živiš” ne bi imali potpuni doživljaj boravka u Hercegovini.Tek nakon ponoći valjalo je poći na spavanje. Grupa za Čapljinu bila je ugodno iznenađena noćenjem u hotelu s četiri zvjezdice, a neke je dopao i prostrani predsjednički apartman. Drugi dan, 9. listopada, bio je rezerviran za posjet Mostaru. Nakon doručka autobus je krenuo dolinom rijeke Neretve prema sjeveru. Franjo nas je čekao na parki ralištu pokraj katoličke crkve i odmah, kao vrsni poznavatelj svoga grada, započeo s povijesnim podacima o Hercegovini i Mostaru. Hercegovina je svoje ime dobila po hercegu Stjepanu Kosači koji je njome vladao do dolaskaTuraka.Mostarska katolička crkva izgrađena je 1867. godine, srušena je 1992. godine da bi njena ob- nova trajala od 1995. do 2000. godine. U obnovi toranj je izdignut do visine 103 m.Poslije uvodne priče poveo Slika 4. Na starom mostu u Mostaru nas je u obilazak grada. Putem smo prešli ulicu koja je bila crta razdvajanja između Hrvata i Bošnjaka u posljednjem ratu. Ostaci borbi vidljivi su na brojnim zgradama još i danas. Došli smo do najprepoznatljivijeg objekta grada, staroga mosta iznad Neretve, koji spaja zapadni i istočni dio. Most je izgrađen 1566. godine, lijevo i desno od njega nalaze se zgrade u kojima su boravili “mostari”, ljudi kojisu ga čuvali pa je po njima grad i dobio ime. Prije njega postojao je drveni most na lancima izgra đen 1440. godine, koji je bio dosta nesiguran za pre- la zak. Stari most srušen je u ratnom vihoru te je obnovljen 2004.godine. Za one koji su prelazilinjime prije ratasada ima previše pravilnu šetnu plohu. Kako bi doživjeli i atrakciju skoka s mosta pobrinuo se mladi skakač koji je, za na brzinu skupljeni novac, skočio u za nas ipak prehladnu Neretvu.Nakon fotografiranja što čitave grupe, što grupica i pojedinačno, razmilili smo se po ulicama istočnog Mostara i prepustili se kupovanju raznih stvarčica od suvenira i nakita do hrane i pića. Posljedica toga bila je da smo izgubili dvije kolegice, obje s imenomVišnja, što smo shvatili tek kad smo se vratili u zapadni dio grada. Na putu do tamo obišli smo još nekoliko ulica i neplanirano bili u dvorištu Karađozbegove džamije, kamo nas je uveo turistički vodič koji nas je kao grupu spazio na ulici i predložio da uđemo te nam ukratko ispričao njenu povijest. Prelaskom preko jednog od sedam mostarskih mostova opet smo stigli u zapadni dio, gdje smo na Španjolskom trgu vidjeli Gimnaziju te nastavili šetnju preko Parka Zrinjevac do Hrvatskog doma Hercega Stjepana Kosače. Franjo nam je dao odmor za okrjepu u obližnjoj kavani. Ovaj dio grada je noviji i moderniji te je pun kafića i trgovina, što su neki iskoristili za šoping.Veći dio grupe otišao je do legendarnog nogometnog stadiona pod Bijelim brijegom, gdje svoje utakmice igra HŠK Zrinjski, a nekada je igrao iVelež.Time je naš obilazak grada bio gotov i svi smo se uputili na ručak u bašču restorana Radobolja, uz istoimenu rijeku.Ukusnim ručkom, teletinom i janjetinom na lešo s prilogom, završili smo posjet i trebalo je krenuti do autobusa. S puno riječi zahvale, pozivom za uz |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 111 <-- 111 --> PDF |
vratni posjet i ponešto darova oprostili smo se s našim domaćinom u dosadašnjem dijelu ekskurzije Franjom Kljajom i krenuli prema sljedećem domaćinu predsjedniku HŠD-a Mostar Ljubi Rezi,dipl. ing.šum.,koji nas je s još jednim kolegom Ljubom čekao u Jablanici. Kroz polje prolazimo širokom cestom koja djelomično nije asfaltirana, a u vrijeme rata bila je put spasa, jer je to bio jedini put od Hercegovine do središnje Bosne. Prvo posjećujemo skijalište Risovac koje je trenutno zatvoreno i očekuje promjenu vlasnika. Skijalište je uređeno posljednjih godina i ima četverosjednu žičaru. U blizini skijališta unatrag 10 godina neplanskom divljom gradnjom niču vikendaška naselja koja su popunjena u se zoni skijanja. Vlasnici vikendica su iz područja od Du brovnika do Splita i iz bogatijih dijelova Hercegovine. Dalje krećemo do predjela Masne Luke, gdje se nalazi franjevačka crkva sv. Ilije i dvor u kojem živi franjevac fra Petar Krasić.Oko crkve izvode se radovi na novom objektu. Posjećujemo krasno uređenu crkvu, te uz nju galeriju slika i skulptura. Grijemo se odličnom rakijom s lincurom ili žutim srčanikom (Gentiana lutea L.), a kolege koje su saznale da se ovdje može kupovati i stručna literatura, nabavljaju si primjerak knjigedr. Čedomila Šilića “Endemične i rijetke biljke Parka prirode Slika5. Predsjednik HŠD-a Mostar Ljubo Rezo na ulazu u park prirode Hutovo blato Dok smo se vozili uživali smo u kontrastu zelene boje rijeke Neretve i sivim stijenama iznad nje. Na ulazu u Jablanicu usporili su nas radovi na cesti, dabi nakon prolaska kroz mjesto skrenuli preko Doljana prema Blidinju. Prolaskom kroz Sovićka vratana 1.264 m n.v. pred nama se otvorio pogled na Dugo polje, planinsku visoravan između planinaVran (2.074 m) i Čvrsnica (2.228 m). Tu dobivamo prve informacije o šumarstvu toga područja i samom Parku prirode Blidinje. Šumarija Jablanica, kojom upravlja Ljubo Rezo, još uvijek je podijeljena na hrvatski i bošnjački dio. Gospodari prevladavajućim prebornim šumama jele, smreke i bukve, a osim njih ima i šuma crnog bora te endemične munike koja se fantastično prirodno pomlađuje i osvaja napuštene poljoprivredne površine. Propi 3 sani godišnji etat je od 5 do 6 tisuća m, ali se ne ostvaruje zbog velike miniranosti terena. Na prostoru Parka prirode Blidinje postoji preklapanje interesa ustanove parka i šumarije. Blidinje”. Sumrak se spušta i na brzinu obilazimo u dnu Dugog polja i Blidinjsko jezero, po kojemu je park prirode dobio ime. To je jezero na nadmorskoj visini od 1.184msnajvećom dubinom od 3m. Puni se kišnim i snježnim padalinama te bujičnim tokovima s okolnih pla nina. Prema predaji nastalo je zatrpavanjem ponora granama i ilovačom zbog potrebe stočara za napajanjem stoke, dok postoji verzija da je ledenjačkog porijekla. Završavamo naš obilazak i dolazimo pred motel Hajdučke vrleti, u kojemu nas očekuje večera i noćenje.Tevečeri nije bile žive glazbe, ali dio grupe se zabavio i za plesao uz glazbu s CD-ova, koje nam je ustupio ljubazni vozač autobusa Marijan.Naši domaćini nakon zajedničkog druženja otišli su svojim kućama, a kolega Ljuba obilno je počastio čitavu grupu s pićem i dao nam njihovo izdanje stručnog časopisa “Naše šume”.Tek kasnije čitajući časopis, shvatili smo tešku situaciju u kojoj se nalaze šumari na području Hercegovačko-neretvanske županije,jer jedino u njoj nije oformljeno Šumsko gospodarsko društvo i plaće im nisu isplaćene više od godinu dana. Slika 6. S domaćinima na Blidinjskom jezeru Slika 7. Dopredsjednik HŠD-a Mostar Petar Gelo |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 112 <-- 112 --> PDF |
Ujutro 10. listopada, posljednjeg dana naše ekskurzije, krećemo poslije doručka prema Livnu. Ovaj put pogledi su nam zabavljeni jesenskim bojama vegetacije pokraj koje promičemo. Spuštamo se prema Buškom blatu, najvećoj akumulaciji u Bosni i Hercegovinii jednoj od najvećih u Europi te malo nakon 10 sati stižemo pred Franjevački samostan u Gorici pokraj Livna, graditeljskoj cjelini proglašenoj nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. U sklopu samostana nalazi se crkva sv. Petra i Pavla, prva i najstarija crkva sagrađena za turske vladavine 1859. godine. Od 1995. godine tamo djeluje Franjevački muzej i galerija Gorica Livno s arheološkom, etnografskom i sakralnom zbirkom, knjižnicom i galerijom slika, popunjenom uglavnom djelima Gabrijela Jurkića koji je u samostanu proveo posljednjih dvadesetak godina života. Muzej čuva veliko kulturno Slika 8. Pred polazak iz Livna blago svoga kraja, općenito hrvatskoga naroda, ali i čitave Bosne i Hercegovine od vremena Kelta, Ilira i Rimljana do današnjih dana.Uz stručno vodstvo obilazimo crkvu i muzej. Ipak najviše se zadržavamo u galeriji slika diveći se genijalnom talentu Gabrijela Jurkića i super-realističnom prikazu ljudi i krajolika. Samouki Jurkić akademsko slikarstvo započeo je odmah na četvrtoj godini u Beču, što je samo potvrda njegove slikarske veličine. Slike stvorene u ratnim vremenima 2. svjet skoga rata kao da su izvan prostora i vremena u kojemu su nastale. Pri kraju obilaska kulturnih sadržaja u Gorici pridružuje nam se još jedan domaćin dopredsjednik HŠD-a Mostar Petar Gelo, dipl.ing.šum. zaposlen u Šumskogospodarskom društvu Hercegbosanske šume d.o.o. Kupres. Šumarstvo u Bosni i Hercegovini organizirano je po županijama, pa je tako ovo ŠGD osnovano 1998. go- dine na prostoru šest općina koje pripadaju Hecegbosanskoj županiji. Sastoji se od šest šumarija: Kupres, Livno, Tomislavgrad, Drvar, Grahovo i Glamoč, rasadnika u Pržinama i Direkcije u Kupresu.Među ukupno550 radnika je 100 šumarskih inženjera.Na cijeloj površini od 284 tisuće ha preborno se gospodari. Godišnji sječivi 33 etat je oko 410.000 m od čega je 240.000 m crnogorice 3 (uglavnom jela i smreka) i 170.000 m bjelogorice (većinom bukva).Uzgojni radovi financiraju se 15 %-tnim izdvajanjima od ostvarene prodaje drvnih sortimenata za jednostavnu biološku reprodukciju, 3 %-tnim za proširenu biološku reprodukciju šuma i sredstvima koje se uplaćuju za općekorisne funkcije šuma u visini 0,1 % ukupnih prihoda svih pravnih osoba.Sve radove u šumi obavljaju privatne tvrtke, a isto tako i na uređivanju šuma. Kolega Gelo odvodi nas u Livno gdje imamo sat vremena za slobodne aktivnosti u sklopu Poslovno trgovačkog centra Forum.Većina se odlučila za obilazak trgovina i još malo trošenja. Poznati livanjski sir našao se u mnogim vrećicama, kada smo se okupili na ručku. Domaćini su nam pripremili pravu gastronomsku gozbu s pitama za predjelo, juhom, platom mesa i priloga, da bi nas “dotukli”s više vrsta kolača. Dojam je još jači jer je ručak kojim su nas počastili bio neplaniran i dogovoren tek večer ranije, dok smo boravili na Blidinju. Opraštamo se s pozivom kolegama za uzvratni posjet sljedeće godine. Još zajednička fotografija ispred autobusa i krećemo na put koji završava povratkom u Karlovac oko 20.30 sati. Oliver Vlainić PRETPLATAZAŠUMARSKI LISTU 2010 GODINI: – za zaposlene članove 120 kn – za studente, đake i umirovljenike 30 kn –za poduzeća 500 kn ADRESA:HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO Zagreb,Trg Mažuranića 11 Žiro račun br: 2360000-1101232769 PRETPLATAZAINOZEMSTVO95 $ DEVIZNI ŽIRO RAČUNbr:2100055442 ZAGREBAČKABANKAZagreb (Telex ZABA21-211 Swift ZABAHRXX) IBAN HR3623600001101232768 Uredništvo |