DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 108 <-- 108 --> PDF |
Splitu. Saznajemo kako su mudriVaraždinci nagovorili slavnoga kipara Ivana Meštrovića da otkupe ovu verziju kipa koji nije postavljen u Splitu jer je bio premalen pa je napravljen veći. Za ostvarenje želje neki ga hvataju za palac, a svi skupa se fotografiramo za uspomenu.Toisto činimo i s uličnim zabavljačima kojih je pun grad. Nastavljamo dalje uz Gradski muzej, gdje je stalni postav svijeta kukaca doTrgatradicijskih obrta.Tuse mogu vidjeti vještine starih obrta i kupiti njihovi proizvodi. Na trgu je Uršulinska crkva Rođenja Isusovogi samostan reda uršulinki koje su stigle iz Bratislave u Varaždin 1703. godine na poziv obitelji Drašković. Redovnice su u samostanu otvorile djevojačku školu.Malo iza toga izbijamo ispred najznačajnije varaždinske znamenitosti, utvrde Stari grad Varaždin. Lijepo uređen kompleks unu tar sebe sadrži muzej grada, a pokraj njega su prostori na kojima jeVindiland – dječji gradza igru i zabavu koji je sponzorirala prehrambena tvrtka Vindija. Ostavljamo Stari grad i dolazimo na Trg kralja Tomislava, glavni gradski trg gdje je sve prepuno šetača, biciklista i zabavljača. Uživamo u njihovim točkama i odjeći. Na trgu se nalazi zgrada Gradske vijećnice, a gradska vlast je na tom mjestu od 1523. godine, što je jedinstveno u Europi. Nakon dva sata druženja ispunjenih zanimljivim pričama rastajemo se od gospođe Zore.Do bivamo malo slobodnog vremena da još sami obilazimo sadržaje Špancirfesta, ali uskoro nas jaka kiša tjera da se povučemo u kavane i kafiće te uz piće dočekamo vrijeme povratka do naših vozila. Ispraćeni kišom napuštamoVaraždin i krećemo put Trakošćana gdje nas čeka Emilija. Nakon malo opreznije vožnje oko 16 sati stižemo u podnožje poznatog dvorca obitelji Drašković, uz Erdödye najpoznatije i najbogatije velikaške obitelji Hrvatskoga zagorja i kajkavskog područja između 16. i 20 stoljeća. Emilija nas je predala novom vodiču i ostavila da “putujemo” kroz povijest. Krećemo s lovačkom dvoranom ispunjenom lovačkim trofejima. Idemo dalje krozrazne dvorane – knjižnica, razgledavamo zbirku naoružanja, koja daje presjek razvoja oružja i opreme od 15. do kraja 19. stoljeća.Penjemo se na prvi kat gdje su blagovaonica, spavaonica, sobe i saloni, a to je najudobnije uređen dio dvorca, jer se u njemu najviše boravilo.Tuje i izložba fotografija obitelji Drašković, među kojima su najznačajniji radovi Karla Draškovića koji je ostavio svoj trag u povijesti hrvatske fotografije. Na drugom katu obilazimo sobe s namještajem stilskih razdoblja od baroka do neorenesanse. Spuštamo se u prizemlje, točnije u kuhinju gdje ima inovativnog posuđa za koje nismo ni znali da su ih ljudi nekada koristili. Obilazak je bio zanimljiv i 45 minuta je brzo proletjelo. Kiša nas požuruje da se spustimo do suvenirnice, gdje se kratko zadržavamo.Vozilima krećemo do obližnje lugarnice Šumarije Ivanec. Kad smo stigli do lugarnice bili smo ugodno iznenađeni. To je prekrasno novo uređena zgrada s revirničkim uredom, salom za sastanke i malom kuhinjom u prizemlju, te s dvije sobe i malim boravkom u potkrovlju. Nakon obilaska zgrade smještamo se za stolove pod nadstrešnicom ispred ulaza.Već je prošlo 17 sati i ogladnili smo. Stiže topli gulaš pa odličan roštilj, a sve se zalijeva gemištom i drugim pićima. Svaka pohvala kuharima i kuharicama. viteška dvorana, obiteljska dvorana i divimo se interi- Slika 7. Razmjera darova jeru, kao i eksponatima koji su izloženi. Sa zanimanjem Nakon par sati opuštanja i razmijene šumarskih isku stava moramo se zahvaliti domaćinima, koji su se stvarno svojski potrudili da uživamo i puno toga novoga upoznamo. Poklanjamo im naš drveni sat u obliku povijesne karlovačke zvijezde s logotipom ogranka, a oni nama uzvraćaju s varaždinskom kapom “šlampačom”. Odlazimo ovaj put na autocestu Macelj-Zagreb i tako zatvaramo krug našega posjeta. Nadamo se da ćemo i mi biti dobri domaćini kad nas kolege iz varaždinskog ogranka posjete. Oliver Vlainić Slika 6. Ispred dvorcaTrakošćan |