DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 105 <-- 105 --> PDF |
sada. Kroz to čitavo vrijemeisti je vršio na najveće zado voljstvo svojih starješina šumsko-tehničke pos love, za koje je potrebna srednjoškolska sprema. Za vrijeme službovanja u Crikvenici povjereni su mu poslovi na kultiviranju i njegovanjušumskog drveća, koje inače vrši stručno lice sa srednjoškolskom naobrazbom. Za vrijeme službovanja u Zagrebu neprekidno vrši poslove koji su takve naravi da pripadaju u djelokrug stručnjaka sa srednjoškolskom stručnom naobrazbom. U toku svoje dugogodišnje prakse, spomenuti Samaržija ovladao je sposobnostima koje inače ima stručnjak srednjoškolske naobrazbe u odnosnoj šumarskoj praksi. U svom radu imao je uvijek dobre rezultate. Stručnoj izobrazbi spomenutog Samaržije pomogla je njegova velika marljivost, kao i prirodna opažačka sposobnost. U toku svoje službe on se živo zalagao za povjerene mu dužnosti, temeljito se interesirao i razmišljao o odnosnim pitanjima, tako da je kod rješavanja odnosnih pitanja imao uvijek dobre rezultate. Navedeni Samaržijavažio je kao jedan od najboljih praktičara– šumskih tehničara iz oblasti kultiviranja i njegovanja šumskog drveća. Poznavajući ga kao dobrog stručnjaka i savjesnog službenika Za vod za uzgajanje šuma intenzivno je nastojao na tome, da ga kod sebe zaposli.U službi kod Zavoda za uzgajanje šuma povjereni su mu poslovi šumarskog tehničara za koje je inače potrebna srednjoškolska sprema. Kod kultiviranja i njegovanja šumskog drveća, kod izvođenja raznih kratkoročnih i dugoročnih pokusa, kao i kod demonstracija raznih rezultata iz tog područja, Samaržija je uvijek bio vrlo dobro korišten, te je svršavao sve dane mu zadatke na puno zadovoljstvo pretpostavljenih. Smatramo da stručno znanje i sposobnost službenika Samaržije odgovara njegovom djelokrugu rada, znanja i sposobnostistručnjaka – šumarskog tehničara sa srednjoškolskom naobrazbom. S obzirom na to, kao i s obzirom na njegovo intenzivno zalaganje u službi, na njegovu marljivost, kao i predani i pouzdani rad u službi, isti zaslužuje da se u smislu novih zakonskih propisa prevede u zvanje koje odgovara stručnjaku – šumarskom tehničaru srednjoškolske naobrazbe”. Radeći u Šumskom vrtu vrlo je brzo stekao znanje o njemu do tada nepoznatim biljkama. Prvi je rukovodio sadnjom biljaka u novoosnovanom fakultetskom rasadniku “Dotršćina” i sadnjom grupa biljaka oko njega. Dugogodišnji rad utjecao je na njegovo zdravlje, zbog čega je otišao u invalidsku mirovinu. Poslije odlaska u mirovinu još je jedno vrijeme obavljao mjerenja biljaka u znanstvenim pokusima u šumskom vrtu. Iz svega iznesenog, vidljivo je da jeAndrija Samaržija kao rasadničar dao doprinos razvoju i opstanku rasadnika “Podbadanj”, dao je doprinos krškom šumarstvu, posebice crikveničkom području. Njegov neizbrisiv trag zabilježen je i u Šumskom vrtu Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Sigurno ga se sjećajustudenti brojnih generacija, koji su u Šumskom vrtu učili dendrologiju i rasadničke radove. Andrija Samaržija je cijeli život bio okružen uglednim znanstvenicima koji su obilježili struku i ušli u povijest velikana naše domovine. S nekima je održavao prijateljske obiteljske odnose. Npr. dr. sc. Alfons Kauders je kao upravitelj Inspektorata potpisivao mnogeAndrijine dokumente.Ali on jeAndriji i supruzi Ljubi bio i vjenčani kum. Drugi kum bio je Bogdan Žagar “nadinžinjir”. Uostalom, od svih koji su ga poznavali čuo sam samo pohvale. Njegov život okončan je 10. 12. 1977. god. u Zagrebu, gdje je i sahranjen. Prilikom obilježavanja 100. obljetnice šumskog crikveničkog rasadnika “Podbadanj”,izražavamo zahvalnost, ali i pozivamo na sjećanje na tog vrsnog stručnjaka i poštenog čovjeka gospodinaAndriju Samaržiju. Prof. dr. sc. Milan Glavaš Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Svetošimunska 25 IZ HRVATSKOGAŠUMARSKOGADRUŠTVA FROM THE CROATIAN FORESTRY ASSOCIATION IZLET KARLOVAČKOG OGRANKAHŠD-A U VARAŽDIN I TRAKOŠĆAN (29. kolovoza 2009.) Varaždinski Špancirfest,koji se proteklodesetljeće detalji su ostavljeni za koji tjedan prije samoga puta. razvio u privlačnu hrvatsku kulturnu manifestaciju,bio Sredinom kolovoza 2009. godine obnovljeni su konje motiv da se stupi u kontakt s kolegama iz varaždin-takti s predsjednicom varaždinskog ogranka Emilijom skog ogranka HŠD-a, kako bi se organizirao jednodne-Seidliodlučeno je da će se putovati 29. kolovoza. vni izlet. Izlet je tako dogovoren godinu dana ranije, a |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 106 <-- 106 --> PDF |
Iako je ljeto zbog godišnjih odmora nezgodno vri jeme za okupljanje članstva,za izlet se prijavilo 15, a pojavilo 12 članova,koji su navedenoga datuma u osam sati krenuli na put s dvakombi transportera. Prognoza vremena za taj dan nije bila baš najpovoljnija, ali početak dana je bio sunčan. Moderne hrvatske autoceste omogućile su da se brzo putuje i još usput za razbuđivanje popije kava. Približavanjem odredištu, nažalost, i vrijeme se promijenilo u skladu s prognozom, oblačno i kišovito. Domaćini su nam dali dobre informacije kako stići do zgrade ŠumarijeVaraždin, tako da smo bez lutanja stigli u dogovoreno vrijemeu 10 sati. Zgrada je blizu samoga središta grada, ali ima uzak ulaz u dvorište za nove, malo šire Fiat Ducato transportere, te je trebalo sklopiti bočna ogledala i dosta spretnosti vozača, Ivice i Srećka, da se bez oštećenja parkiraju vozila. Srdačni domaćini na čelu s predsjednicom Emilijom, revirnicom Šumarije Ivanec i nekadašnjim predsjednikom Zvonkom Kranjcom, revirnikom Šumarije Varaždin,od mah su nas uputili u prekrasno uređeni šumarijski podrum. Tamo su čekali aperitiv dobrodošlice, kava, voda, sokovi i topli pekarski proizvodi – varaždinski klipići i čvarkuše. Uz okrjepu saznali smo od predsjednice da varaždinski ogranak HŠD-a čine uglavnom šumari iz četiri šumarije: Čakovec, Varaždin, Ivanec i Ludbreg koje se nalaze u sastavu Uprave šuma Podružnice Ko 3 privnica i imaju godišnji etat oko 50.000 m.To je jedan od manjih ogranak s 40 članova i jedan od tri ogranka koji se ne poklapa s unutarnjom organizacijom podružnica unutar Hrvatskih šuma (ostala dva suVirovitica i Slavonski Brod).Aktivnosti su im vezane za zaštitu rijeka Drave i Mure te planina Ivanščice i Ravne gore. Uz rijeku Dravu nema gospodarskih šuma, već samo zaštitnih i sijeku se jedino ostaci plantaža kanadskih topola. Na Ivanščici se polovina državnih šuma nalazi u fazi povrata bivšim vlasnicima, nasljednicima Kukuljevića,što će otežati buduće poslovanje. Zvonko Kranjc opisao nam je svoju ŠumarijuVaraždin, koja u četiri gospodarske jedinice na 5.000 ha državnih šuma radi s 30 radnika 3 i godišnje sječe oko 12.000 m. Privatnih šuma ima dvostruko više od državnih i protežu se u pojasu uz rijeku Dravu dugom 25 km i širokom 1–2 km. Najvažnija go spodarska jedinica je “Varaždin-breg”, dok je jedinica “Zelendvor”specifična po svojoj jako maloj površini. U njoj je nekadašnji vlasnik bio grof Bombelles koji je posadio puno kultura crnogorice. Gospodarska jedinica “Plitvica-Vinica”je znatno smanjena povratom bivšim vlasnicima. Razmišlja se da se zgrada šumarije proda Europskom šumarskom institutu, koji bi u njemu imao svoj regionalni centar za jugoistočnu Europu, a nova zgrada bi se napravila izvan grada. Kolega Kranjc osvrnuo se i na nekadašnje Šumsko gospodarstvoVaraždin koje je postojalo do nastanka Hrvatskih šuma 1991. go- dine. U gospodarstvu je radilo oko 300 radnika. Prihodi od drveta predstavljali su samo 50% ukupnih prihoda, a ostvarivali su se od etata koji je iznosio oko 60.000 m. Ostale prihode činili su prihodi od separacije šljunka, proizvodnje sjemenskog kukuruza na neobraslim površinama uz Dravu, prijevoznih usluga i servisa malih stro jeva. Danas su šumarije toga gospodarstva uklop ljene u sastav UŠPKoprivnica koja se prostire na 7 žu- pa nija, pa čak s nekim šumama i u Sloveniji. Nakon odmora i upoznavanja u dvorište šumarije stigla je gospođa Zora Mihalina, koja će nam biti turistički vodič kroz gradVaraždin za koji će, kako je rekla, više puta upotrebljavati pridjev naj. Za početak to je najbarokniji grad kopnene Hrvatske s najstarijim postojećim bedemima u Europi. Njegova prošlost može se podijeliti u dva razdoblja. Prvo razdoblje je trajalo do velikogkatastrofalnog požara 1776. godine kad je izgorio najveći dio grada i tadaVaraždin,kao sjedište tadašnje Banske Hrvatske,gubi svoj status preseljenjem državnih institucija u Zagreb. Kiša je stala, ali u obilazak grada krenuli smo s pogledom u nebo i kišobranima.Prva postaja bila je varaždinska katedrala, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, građena od 1642. do 1646. godine zaisusovački red, koju nakon ukinuća isusovaca 1776. godine preuzimaju pavlini.Crkva je postala katedralomutemeljenjemVaraždinske biskupija 1997. godine. Ulaz u katedralu krase nova brončana vrata, a unutrašnjost krije najljepši oltar u Hrvatskoj sa svojom specifičnom izgrad njom od poda do stropa, koja je trajala u tri faze ukup no 150 godina. U katedrali se održava dio programa Varaždinskih baroknih večeri, koje su nadišle sam grad i danas se održavaju i u drugim gradovima Hrvatske, ali i Europe.Znamenita je slika raspetog Isusa nepoznatog autora iz 1710. godine, koja ovisno o svjetlu i kutu gledanja poprima drukčiji izgled. U kripti katedrale sahranjeni su mnogi plemići, ali i prvi varaždinski biskup Marko Culej. Iza katedrale vidjeli smo neobično umjetničko djelo, glavu nadbiskupa Stepinca postavljenu na stupu, što mnogi smatraju neprimjerenim i traže premješ tanje na drugu podlogu. Krenuli smo dalje u obilazak kroz parkVatroslava Jagića koji je stanovao u blizini, azbog kreketanja žaba iz graba oko grada koje mu je smetalo dao ih je zatrpati. Slika 1. U ŠumarijiVaraždin |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 107 <-- 107 --> PDF |
Nakon toga grof Erdödy je krenuo sa sadnjom prvih 70 stabala. Osim toga najvećeg parka,uVaraždinu postoji još sedam manjih parkova, a posljednji park je podignut u čast pape Ivana Pavla II, koji je utemeljioVaraždinsku biskupiju.Dravske šume se također pretvaraju u park šume. Posljednjih godina parkovi se poljepšavaju cvjetnim detaljima. Uređenosti doprinose i fontane, pa je tako 2004. godine napravljena treća gradska fontana nazvana “Pozdrav Europi”. protestanata pa su grofovi Draškovići počeli dovoditi katoličke crkvene redove te je početkom 19. stoljeća postojalo sedam crkava sa samostanima. Polako ulazimo u ulice gdje vladaju “dobre emocije”, kako glasi geslo varaždinskog španciranja.Zastajemo kodžupne crkveSv. Nikole, zaštitnika grada, koja na sebi ima grb grada koji je u uporabi od 1463. godine. Toranj crkve dugo je služio kao osmatračnica za pojavu požara. Zbog nesreća s požarima uVaraždinu je 1864. godine osnovano najstarije vatrogasno društvo u Hrvatskoj. Gospođa Zora vodi nas u palačuVaraždinske županije gdje, kao rijetko koji turisti, imamo čast obići samu županijsku vijećnicu.Palača je izgrađena 1772. godine po nalogu carice MarijaTerezija baš za potrebe županije, a obnovljena je 2005. godine kao prvi građevinski projekt po modelu javno-privatnog partnerstva u Republici Hrvatskoj. U spomen na prve specijalce, husare kra lja Matijaša Korvina,tu se čuva husarska odora. Iako nepismen,kralj Korvin znao je vladati te se koristio sustavom savjetnika, što je poslije preuzela i carica Marija Terezija. Županija čuva i Knjigu instalacija, zapisnike sjednica koji se vode od 1607. do 1848. godine na latin- Slika 2. Obilazak parkaVatroslava Jagića Šećući saznajemo mnogo informacija i zanimljivosti iz gradske prošlosti.Varaždin je prvi u Hrvatskoj stekao status slobodnoga kraljevskoga grada, dobivši 1209. go- dine povelju odAndrije II.Arpadovića, hrvatsko-ugarskogakralja, pa ove godine obilježava 800-tu godišnjicu toga događaja. Za zaštitu od lokalnih plemića i napada Turaka, građani su svoj grad ogradili bedemima, šančevima i drvenim palisadama.Višestoljetna tradicija slobodnoga grada stvorila je mentalitetVaraždinaca koji ni danas “ne priznaju” vlast iznad gradske. Ban Tomo Bakač Erdödyza zasluge u borbi sTurcima dobio je od kralja Rudolfa II. 1607. godine u vlasništvo varaždinsku utvrdu i postao nasljednim varaždinskim županom. Tako su Erdödy bili vlasnici Staroga grada do 1925. go- dine. Još jedan naj rezerviran je za najstarije Hrvatsko na rodno kazalište u državikoje je sagrađeno 1873. go- dine. U 17. stoljeću u varaždinskom kraju bilo je dosta skom, anakon toga na hrvatskom jeziku. U dvorištu palače nalazi se bista austrijske carice Elizabete, poznatije kao Sissi. Napuštamo sjedište župana i dolazimo do franjevačke crkveSv. Ivana Krstitelja iz 1650. godine. Franjevci su stanovnici Varaždina od 13. stoljeća. Ispred crkve vidimo kip Grgura Ninskoga, kakav postoji i u Slika 4. Kod kipa Grgura Ninskog Slika 3.Atmosfera Špancirfesta Slika 5. Stari gradVaraždin |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 108 <-- 108 --> PDF |
Splitu. Saznajemo kako su mudriVaraždinci nagovorili slavnoga kipara Ivana Meštrovića da otkupe ovu verziju kipa koji nije postavljen u Splitu jer je bio premalen pa je napravljen veći. Za ostvarenje želje neki ga hvataju za palac, a svi skupa se fotografiramo za uspomenu.Toisto činimo i s uličnim zabavljačima kojih je pun grad. Nastavljamo dalje uz Gradski muzej, gdje je stalni postav svijeta kukaca doTrgatradicijskih obrta.Tuse mogu vidjeti vještine starih obrta i kupiti njihovi proizvodi. Na trgu je Uršulinska crkva Rođenja Isusovogi samostan reda uršulinki koje su stigle iz Bratislave u Varaždin 1703. godine na poziv obitelji Drašković. Redovnice su u samostanu otvorile djevojačku školu.Malo iza toga izbijamo ispred najznačajnije varaždinske znamenitosti, utvrde Stari grad Varaždin. Lijepo uređen kompleks unu tar sebe sadrži muzej grada, a pokraj njega su prostori na kojima jeVindiland – dječji gradza igru i zabavu koji je sponzorirala prehrambena tvrtka Vindija. Ostavljamo Stari grad i dolazimo na Trg kralja Tomislava, glavni gradski trg gdje je sve prepuno šetača, biciklista i zabavljača. Uživamo u njihovim točkama i odjeći. Na trgu se nalazi zgrada Gradske vijećnice, a gradska vlast je na tom mjestu od 1523. godine, što je jedinstveno u Europi. Nakon dva sata druženja ispunjenih zanimljivim pričama rastajemo se od gospođe Zore.Do bivamo malo slobodnog vremena da još sami obilazimo sadržaje Špancirfesta, ali uskoro nas jaka kiša tjera da se povučemo u kavane i kafiće te uz piće dočekamo vrijeme povratka do naših vozila. Ispraćeni kišom napuštamoVaraždin i krećemo put Trakošćana gdje nas čeka Emilija. Nakon malo opreznije vožnje oko 16 sati stižemo u podnožje poznatog dvorca obitelji Drašković, uz Erdödye najpoznatije i najbogatije velikaške obitelji Hrvatskoga zagorja i kajkavskog područja između 16. i 20 stoljeća. Emilija nas je predala novom vodiču i ostavila da “putujemo” kroz povijest. Krećemo s lovačkom dvoranom ispunjenom lovačkim trofejima. Idemo dalje krozrazne dvorane – knjižnica, razgledavamo zbirku naoružanja, koja daje presjek razvoja oružja i opreme od 15. do kraja 19. stoljeća.Penjemo se na prvi kat gdje su blagovaonica, spavaonica, sobe i saloni, a to je najudobnije uređen dio dvorca, jer se u njemu najviše boravilo.Tuje i izložba fotografija obitelji Drašković, među kojima su najznačajniji radovi Karla Draškovića koji je ostavio svoj trag u povijesti hrvatske fotografije. Na drugom katu obilazimo sobe s namještajem stilskih razdoblja od baroka do neorenesanse. Spuštamo se u prizemlje, točnije u kuhinju gdje ima inovativnog posuđa za koje nismo ni znali da su ih ljudi nekada koristili. Obilazak je bio zanimljiv i 45 minuta je brzo proletjelo. Kiša nas požuruje da se spustimo do suvenirnice, gdje se kratko zadržavamo.Vozilima krećemo do obližnje lugarnice Šumarije Ivanec. Kad smo stigli do lugarnice bili smo ugodno iznenađeni. To je prekrasno novo uređena zgrada s revirničkim uredom, salom za sastanke i malom kuhinjom u prizemlju, te s dvije sobe i malim boravkom u potkrovlju. Nakon obilaska zgrade smještamo se za stolove pod nadstrešnicom ispred ulaza.Već je prošlo 17 sati i ogladnili smo. Stiže topli gulaš pa odličan roštilj, a sve se zalijeva gemištom i drugim pićima. Svaka pohvala kuharima i kuharicama. viteška dvorana, obiteljska dvorana i divimo se interi- Slika 7. Razmjera darova jeru, kao i eksponatima koji su izloženi. Sa zanimanjem Nakon par sati opuštanja i razmijene šumarskih isku stava moramo se zahvaliti domaćinima, koji su se stvarno svojski potrudili da uživamo i puno toga novoga upoznamo. Poklanjamo im naš drveni sat u obliku povijesne karlovačke zvijezde s logotipom ogranka, a oni nama uzvraćaju s varaždinskom kapom “šlampačom”. Odlazimo ovaj put na autocestu Macelj-Zagreb i tako zatvaramo krug našega posjeta. Nadamo se da ćemo i mi biti dobri domaćini kad nas kolege iz varaždinskog ogranka posjete. Oliver Vlainić Slika 6. Ispred dvorcaTrakošćan |