DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2009 str. 96 <-- 96 --> PDF |
je do Drugog svjetskog rata bila crkva sv. Nikole, koja je tada zapaljena, a poslije rata srušena. Na njezinim temeljima bio je izgrađen hotel, koji je poslije napušten i također srušen. Crkva se gradi kao građevina puna simbolike i hram zahvalnosti svim hrvatskim mučenicima i žrtvama za slobodu, bez obzira kojoj narodnosti, ideologiji i vjeri pripadali. Simbol crkve je križ na pročelju CHM usmjeren prema Krbavskom polju nazvan “Zlatni križ krbavskih biskupa”iz vremena Krbavske biskupije (1185. g). Naime taj Krbavski križ (čuva se u Bribiru) jedan je od rijetkih umjetničkih dragulja srednjevjekovne središnje Hrvatske, tj. područja Like, Krbave i Gacke, koji je na našim prostorima uspio preživjeti. Pripadao je prvom hrvatskom biskupu Mateju Maruti. Pratio je kretanje Hrvata, koji su se posebice nakon bitke na Krbavskom polju, masovno iseljavali. Danas je taj križ simbol cijele raseljene Hrvatske. Slika 7. Pogled sa crkve na Krbavsko polje Zahvalili smo se fra Nediljku i nastavili put prema JužnomVelebitu. U Svetom Roku vodstvo ekskurzije je preuzeo PeroKrpan dipl. ing., koji je inače puno pridonio organizaciji ove ekskurzije. Uputili smo se starom cestom prema velebitskom prevojuAlan. To je nekad bio jedini spoj između srednje Dalmacije i unutrašnjosti, kojim se odvijao sav putnički i teretni promet. Cijelim putem dobivali smo najrazličitije informacije o životu i događajima vezanim za ovaj kraj, o kojima nas je informirao kolega Krpan. Na vrhu prevojaAlan pružio se pogled na prostranstvo JužnogVelebita i srednjeg Jadrana. Par kilometara dalje diže se kao neka divovska kamena katedrala kraška tvorevinaTulove grede. Na oba ova mjesta izašli smo iz autobusa , ali zbog snažne bure nismo se mogli daleko kretati, tako da smo jedva došli do male kapelice, koja je podignuta u čast hrabrog i požrtvovnog branitelja DamiraTomljenovića Gavrana. Uz rub ceste kada smo sišli s asfalta na makadam, cijelim su putem podignuta obilježja poginulim braniteljima nedavnog Domovinskog rata, koji su koristeći ovaj drevni prevoj u strateške vojne svrhe zadali neprijatelju smrtni udarac u briljantnoj akciji pod nazivom Oluja, pobijedivši neprijatelja i tako ugradiliVelebit po neznam koji put kao svetu planinu u temelje države Hrvatske. Slika8. Kapelica u čast Damira Tomljenovića Gavrana palog u Domovinskom ratu Ljepota i veličanstvenost Tulovih greda oduvijek je impresionirala sve koji su ih vidjeli.To dokazuje i činje nica da je tu sniman filmWinnetou (i u kanjonu Zrmanje). Slika 9.Tulove grede Zatim smo se spustili prema Obrovcu do Zatona, starom cestom preko prevoja Prezid prema Gračacu i Sv. Roku. Cijelim smo putem imali prekrasan vidik na krajolik JužnogVelebita i obalu. Na naše odredište na državnoj cesti u Svetom Roku stigli smo na vrijeme (oko 12 sati).To bijaše gostiona kod “Braje”, vlasništvo Luke Jurjevića zvanog Braja. Tu smo u ugodnom ugostiteljskom objektu ručali po ličkom običaju – jesensku juhu (od kupusa i janjećeg mesa) i janjetinu s ražnja uz obavezni kuhani krumpir. Nakon ručka smo se uputili autocestom, pokraj impresivnog brda Žir, koje se uzdiže iz ravnice Ličkog polja, prema Gospiću gdje smo stigli u predviđeno vrijeme (15 sati) praćeni izuzetno lijepim sunčanim vreme nom na izložbu “Jesen u Lici”. Naši domaćini gđa Mandica, gđaTereza i gosp. Tomislav, tu su nas već čekali, kao i drugi kolege iz UŠP Gospić. Kako smo na izložbu došli tek u poslijepodnevnim satima, nismo nazočili svečanom otvorenju, ali su sudionici izleta ipak imali prilike vidjeti na izložbenim prostorima i pri tom osjetiti inventivnost i bogatstvo tradicijski |