DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2009 str. 91 <-- 91 --> PDF |
nog šumarstva. 3. šumarski kongres zaključen je jednoglasnim usvajanjem zaključaka koji naglašavaju važnost šume i njenu ulogu u vrijednosti okoliša i urbanih sredina. U talijanskoj realnosti, razlike u socijalnim, kulturalnim i ekonomskih okvirima mogu unijeti zbunjenost i sumnju u vrijednost modela klasičnog šumarstva, s posebnim osvrtom na naturalističko šumarstvo kao model za poboljšanje i očuvanje šuma.Autor smatra da je korisno podsjetiti na tehnička gledišta naturalističkog šumarstva u usporedbi sa sustavnim šumarstvom (kojega autor čvrsto podupire). Bez posebnog definiranja uloge šumarstva i razvoja šumarstva tijekom vremena, autor samo želi ukazati na bitne razlike između ova dva stajališta. Naturalističko šumarstvo ozakonjeno je krajem 19. stoljeća, kao reakcija na pretjeranu uokvirenost “financijskog šumarstva”, koje je bilo tipično za srednju Europu. Ono je uvršteno u akte 1.nacionalnog kongresa šumarstva u Firenci 1954.g. Ono je imalo za cilj zaustaviti osiromašenje šuma i iracionalno obavljanje sječa, naglašavajući male zalih drvne mase (jelove šume središnjih i istočnihAlpa) i slabe prirodne obnove. U tom razdoblju, u usporedbi s golim sječama i umjetnom obnovom, novi pristup s ograničenom sječom i prirodnom obnovom vodilo je šumarstvo prema procesima sličnim prirodnima. Model je bio postizanje visoke raznodobne šume s eta- tom od 20–25%mase svake ophodnje (uglavnom prorede). Za mnoge šumare to je bio idealan model, ali je u praksi često bio neprimjenjiv i gospodarilo se po intuiciji i iskustvu. Naturalističko šumarstvo ima korijene u tradiciji i kulturi lokalnog stanovništva, koje je u novije doba do živjelo napredak u težnji za stvaranjem “normalne šume”s redovitim prihodom. Sustavno šumarstvo, kojega predlažu Cianciu i Noccentiniu(1996.g.) definirano je kao ekosustav, koji se ne opterećuje problematikom strukture u vremenu i prostoru, te strogo reguliranim šumama po debljinskim i dobnim razredima. Kulturni zahvati ne slijede šablone, već teže poprav ku prethodnog stanja. Može se misliti da sustavno šumarstvo ima samo teoretsku vrijednost, ali ono je u praksi u realnoj primjeni i uAlpama i uApeninima. Strah da će pri prebornoj sječi biti eliminirani samo vrijedni sortimenti nije opravdan, jer na primjer, prebornom sječom s ophodnjom od 8–10 godina u bukovoj šumi i u miješanoj šumi jele i bukve sječe se 40, 60, 70 kubika po hektaru, što odgovara prirastu u tom razdoblju. Masa poslije intervencije nije manja od 300, 350 metara kubnih po hektaru, što je jamstvo protiv rizika od degradacije tla i osiromašenje ekosustava. 2 Praznine, limitirane na 40 do 100 m, osiguravaju pri rodnu obnovu i favoriziraju stvaranje raznodobne strukture. U ozračju 3. nacionalnog kongresa šumarstva naglašena je promjena klasične (produkcijske) kon cepcije u aktualnu, okrenutu osiguranju ekoloških, ekonomskih i socijalnih vrijednosti, koju s opravdanjem zovu “šumarstvo za treće tisućljeće”. Frane Grospić ZAŠTITA PRIRODE U HRVATSKOJ DO 2007. GODINE Knjigom gornjeg naslova s podnaslovom Povijest, razvoj i realizacija ideje zaštite prirode u Hrvatskoj, upravna stručna i znanstvena tijela i osobe nadležne za pro vođenje zaštite, pravni propisi, te popis zaštićenih po dručja, njen autor ŽelimirŠtahan,dipl.ing. šum., kako je to moguće iščitati iz uvodnika, pokušao je “vratiti dio duga svojim prethodnicima, ali i suvremenici ma”, koji su “kao pravi entuzijasti svoje djelovanje us mjerili k valorizaciji određenih dijelova prirodne baš tine pa i njihove pravne zaštite”. Ne čudi stoga da knji ga, uz iscrpan pregled organizacijskih oblika upravljanja prirodnim vrijednostima, počevši od 1885.g. i osnivanja Hrvatskog naravoslovnog društva, pa sve do naših dana, sadrži detaljan popis svih tih ljudi s njihovim osnovnim životopisnim podacima, “ljudi koji su uložili svoj život, znanje i ljubav u ovaj težak i odgovoran, ali bez sumnje i elitni posao”.Ada je u svom naumu uspio, da je njegov pi sani uradak sačinjen na kraju radnog mu vijeka, “do bar putokaz onima koji će nastaviti njegovim tragom” (M. Mrakovčić), potvrda je Štahanovo gotovo pet desetljeća dugo profesionalno bavljenje zaštitom prirode. Za urednika izdanja Zorana Perovića Zaštita prirode u Hrvatskoj do 2007. godine “interesantno je štivo i polivalentni priručnik za upotrebu u različite svrhe: i kao znan stvena literatura, i kao udžbenik za studente, i kao povijesni zbornik, i kao profesionalni podsjetnik, i kao praktični vodič za turiste i ljubitelje prirode, i… još puno toga!”. Sve pohvale autoru uputili su i recenzenti knjige Ivan Bralić, dipl. geograf i prof. dr. sc. Milorad Mrakovčić. KnjiguZaštita prirode u Hrvatskoj do 2007. godine mo žemo podijeliti u više tematskih cjelina. Prve izvore organiziranog pristupa zaštiti prirode u Hrvatskoj autor u poglavljuPregled kroz prošlost nalazi kroz osnutak i |