DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2009 str. 43 <-- 43 --> PDF |
D. Ballian: GENETIČKE STRUKTURE OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) IZ ZAPADNE I ISTOČNE BOSNE Šumarski list br. 9–10, CXXXIII (2009), 501-512 Genski lokus Pgi-B pokazuje raznolikost samo u populaciji Glamoč i Knežina, a u drugim je populacijama monomorfan (tablica 3). Budući da ovaj lokus nije bio varijabilan u području južne Njemačke (Konnert 1996), rezultati dobiveni u ovom istraživanju upućuju na to da je taj gen lokus karakterističan samo za neke južne provenijencije. Kako suKonnertiBergmann (1995) u svom istraživanju našli veće učestalost alela B 1 i B samo u Bugarskoj, može se nakon ovog pretposta 2 viti da lokusa B dopire do zapadne Bosne. 3 U ovom je istraživanju za genski lokus Pgm-Aregistrirana raznolikost u sedam populacije (tablica 3). Za alel A dobivena je srednja veličina 0,97, za alelA veli 2 3 čina 0,02, i za alelA 0,01, budući da je alel svojstven 4 samo za najistočniju populaciju Knežina, te se može upo rabiti kao specifični alel te populacije. Ovaj genski lo kus registriran je u južnoj Njemačkoj (Konnert 1996). Pgm-B genski lokus u ovom istraživanju pokazuje veliku varijabilnost polimorfizam u svim istraživanim populacijama. Srednja veličina za alel B iznosi 0,09, a 1 za alel B iznosi 0,91 (tablica 3). Zanimljivo je da je u 2 istraživanju Konnert i Bergmann (1995) alel B 1 utvrđen s većom frekvencijom u područjuTatra, Karpata, Dinarida i južne Italije (Kalabrije). Kod genskog lokusa Idh-Asrednja veličina za alel A iznosi 0,22,A 0,01, A 0,58 iA 0,20. Alel A koji u 1 234 3 zapadnom dijelu ima manje veličine od onih u istoč- Slika 2. Populacija obične jele iz istočne Bosne (populacija Klis). Figure 2 Population of the silver fir from the East Bosnia (population Klis) nom (tablica 3), te možemo smatrati da pokazuje klinalnu varijabilnost. Ovdje imamo i pojavu rijetkog alela A, koji nalazimo samo u populacijiTroglav, točnije u 2 ma sivu planine Dinare. Ovaj genski lokus manje je is tra živan te nije moguće usporediti dobivene rezultate s dru gim istraživanjima (Möller 1986). Za genski lokus Idh-B srednja veličina alel Idh-B iz 2 nosila je 0,01, Idh-B 0,71, Idh-B 0,27, a Idh-B0,01 34 5 (tablica 3).Ako, pak, ove rezultate usporedimo s ranijim istraživanjima koja je proveo Longauer (1994) te Brus iLongauer (1995), može se zaključiti da alel B pokazuje klinalnu varijabilnost, te da se vrijednosti 4 povećavaju od sjeverozapada prema jugoistoku i jugu. Na Karpatima učestalost ovog alela iznosi 0,71 (Moller, 1986), a na jugu u Kalabriji 0,78 (Breitenbach- Dorfer i sur.1992). Breitenbach-Dorfer i sur. (1997) prikazali su rezultate zaAustriju i Bavarsku, a vri jednosti su od 0,44 na zapadu do 0,25 na istoku. Moller(1986) za alel B navodi da se vrijednosti od 1 sjevera prema jugu smanjuju, a za alel B povećavaju, 2 što pokazuje izrazitu klinalnu varijabilnost. Za alel Idh- B dobili smo veličinu 0,39, i on se ponaša suprotno 4 alelu Idh-B. U ovom istraživanju imamo pojavu rijetkih 3 alela B (populacija Knežina) i B (populacija Oštrelj), 2 5 koji mogu poslužiti za detekciju tih dviju populacija. Slika 3. Populacija obične jele iz zapadne Bosne (populacija Glamoč) Figure 3 Population of the silver fir from the West Bosnia (population Glamoč) |