DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 89     <-- 89 -->        PDF

u datom povijesnom razdoblju, bez bilo kakvih redaktorskih
ili lektorskih zahvata ili jezičnih intervencija”.
Kako su žandarmerijske kontrole postrožile legitimiranje
lovaca na terenu, tražeći od njih posjedovanje lovne
karte i oružnog lista, šumarnik Ivo Čeović,tada na
dužnosti tajnika Saveza lovačkih društava za Hrvatsku
i Slavoniju, svojom okružnicom od siječnja 1927. upozorava
lovce da svaki od njih “pravovremeno izvadi
lovnu kartu” i “ne uzimajući u zaštitu one lovce koji
love bez lovnih isprava, krnjeći sebi ugled, a našem
lovstvu nanose samo štetu”.Tko želi loviti mora imati
lovnu kartu, odrješit je Zakon o lovu iz 1932., a moraju
je posjedovati i strani državljani (izdavana im je na
mjesec dana). U tom je poglavlju dat integralni tekst
Pra vilnika o obliku, sadržaju i načinu izdavanja lovačke
iskaznice i dopuštenja za lovljenje, objavljenog u
“Narodnim novinama” 13.VIII 1935.


Dok su krajem 19. st. lovne karte neko vrijeme izdavane
bez oružnog lista (lovci s lovnom kartom smatrali
su se, po oružnom patentu, ovlašteni nositi lovačku
pušku i bez oružnog lista kod sebe), za vrijeme Kraljevine
Jugoslavije u opticaju je bila lovna karta koja, iako
utemeljena na oružnom listu, lovcu nije bila dostatno
da legalno lovi. “Svaki lovac mora u lovu pored lovačke
karte uza se imati i oružni list – legitimaciju za no še
nje oružja”. Što se oružnih listova tiče, prema
odredbi Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Federalne
države Hrvatske o izdavanju oružnih listova iz
1945., lugari, nadlugari, čuvari šuma i lova, imali su
pra vo na besplatne lovne karte.


Knjiga je bogato ilustrirana fotografijama lovačkih
iskaznica i drugih dokumenata, od lovne karte iz 1882.
do važeće lovačke iskaznice kojoj je u knjizi, riječju i
slikom, dat najveći prostor. Spomenimo na kraju da je
knjiguLovačka iskaznicauz financijsku potporu Ministarstva
regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gos po
darstva i Hrvatskog lovačkog saveza izdala Lovačka
udruga “Split” za gajenje i lov divljači i Pučko otvoreno
učilište “Hubert” Split. Grafičku pripremu potpisuje SinišaBebić,
atiskala ju je Slobodna Dalmacija Split.


Alojzije Frković


L’ITALIA FORESTALE E MONTANA


(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje
Akademije šumarskih znanosti, Firenze)


Iz broja 2/2009. ožujak - travanj izdvajamo:
UmbertoZamboni:Divokoza i šuma – novo stanište
divljači?


U opisu divokoze (Rupicapra rupicapra) stalno se
navodi da je životinja planinskih čistina i stjenovitih padina
na gornjoj granici šumske vegetacije. Povećanjem
populacije evidentirano je, u drugoj polovici dvadesetoga
stoljeća širenje ove divljači u niže šumske predjele.


Na sjevernim obroncimaAlpa te također u trentins kom
JužnomTirolu i u provinciji Trento (gdje je u posljed
njih dvadeset godina odstrel povećan od 600 na
3 000 jedinki), registrirano je širenje divokoze u šume
na visokoj nadmorskoj visini.Cijele populacije divoko za
sada žive stalno u šumama koje su tipično stanište
srne će i jelenske divljači. Ovaj fenomen još je više nagla
šen u njemačkom dijelu Tirola. U ovom članku au tor
(član Udruge trentinskih lovaca) je iznio prve analize
ove pojave u provincijiTrento.


Divokoze su (kao i ostali dvopapkari) vrsta u porastu
brojnog stanja na područjuAlpa. Brojno stanje vrste
povećalo se od 80 000 na 140 000 jedinki (podaci
INFS, 2000). U provincijiTrento u posljednjih 40 godina
populacija je od 3000 povećana na 25000 jedinki.


Kao ostatak austrougarske podjele teritorija u općinska
lovišta, u provincijiTrento postoji 209 lovišta,
koja su pregrupirana u 20 područja namijenjenih za uz goj
cervida i 28 područja za uzgoj divokoza.


Uz poboljšanja staništa, povećanju brojnog stanja
divljači doprinijele su temeljite promjene u gospodarenju
s divljači: obvezna pratnja stručne osobe prilikom
odstrela (od 1971/72 g.), planski selektivni odstrel po
dobnoj i spolnoj strukturi, ocjene trofeja i organiziranje
izložbi, te poduzimanje adekvatnih uzgojnih mjera u homogenim
staništima (od 1979/80 g.).Također se ana lizira
kvaliteta odstrijeljene divljači. Zapaženo je da se
staništa divokoze u mnogim slučajevima nalaze ispod
1800 m n.v., koja se smatra gornjom granicom šume. Tu
se na sjevernoj strani uglav nom nalazi visoka šuma četinjača,
a na južnoj su panjače s termofilnim elementima.
Nakon napuštanja uzgoja koza i ovaca te organizirane i
smanjene lovne aktivnosti, divokoze su tu našle optimal
no stanište. Autor opisuje dva primjera:


Šumski posjed Stramentizzo, površine 711 ha, s vri


3


jed nom šumom, mase preko 450 m /ha, smještenom na
nad morskoj visini ispod 1800 m, divokoze su spontano
počele naseljavati 1970. g. Njihov utjecaj na populaciju
srneće divljači, koja je do tada bila glavna vrsta, bio je


drastičan. Poduzete su mjere kojima su se oplemenile


pašnjačke površine i ozelenile prosjeke i šumske pro-


met nice, tako da su štete na obnovi šuma smanjene.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 90     <-- 90 -->        PDF

Šuma jelei smreke(s malo bukve i graba)Vigolana
(Valdastico), površine manje od 500 ha, smještene na
strmim padinama, od 1980.g. postala je stanište za 80
do 100 divokoza,što je također jako utjecalo na brojno
stanje srneće divljači i ugrozilo obnovu šume. Naseljavanje
divokoza na nove i niže površine te utjecaj na
okoliš nije do sada dovoljno istražen, ali se mogu navesti
tri osnovna problema: štete na šumskoj vegetaciji i
otežana obnova šume, otežano gospodarenje s divljači i
planiranje odstrela, te interakcija s ostalim dvopapkarima,
srnećom divljači i jelenima.


Potrebno je koristiti iskustva iz Bavarske iAustrije
za divokoze koje žive u šumi, gdje se često provodi radikalni
odstrel, bez obzira na spol i starosnu strukturu.


Giorgio Carnignola:Utjecaj divljači na šumu
Na cionalnog parka Stelio


Brojno stanje divljih dvopapkara, posebice jelena,
unutar Nacionalnog parka Stelio posljednjih se desetljeća
znatno povećalo. Tome je pridonijela zabrana
lova iz 1983.g., pa je došlo do obogaćenja zaštićenog
područja, ali istovremeno prouzročilo probleme oko
obno ve šume, kao i štete na poljoprivrednim usjevima.
Problem je postao predmet rasprava na znanstvenoj,
političkoj i lokalnoj razini.


Konzorcij parka je 1997.g. pokrenuo projekt trogodišnjeg
istraživanja, s ciljem poboljšanja saznanja o
utjecaju jelenske divljači na ostale komponente ekosustava.
Komisiju eksperata činili su: koordinator dr. Fran coPerco
(faunista), dr. Luca Pedrotti (predstav nik
Instituta za šumsku faunu), dr. Giorgio Carmignola
(šumarski stručnjak) i dr. Claudio Pasolli (veterinarski
stručnjak). Konzorcij je pozvao na suradnju i Ured
za lov i ribolovAutonomne pokrajine Bolzano.


Na šumskim površinama registrirana su tri osnovna
tipa oštećenja:


1. struganje kore mladih stabala prilikom čišćenja rogova
od runje (lika – basta), srnjaka u proljeće i jele
na ljeti (srnjaci na taj način i obilježavaju svoj
teritorij).Većina tako oštećenih stabalaca se osuši.
Štete su osobito velike na stablima ariša i limbe.
2. guljenje kore očituje se u glodanju mladih stabala
promjera 10 do 20 cm.To čine jeleni, posebice zimi,
zbog pomanjkanja vlaknaste hrane koja nedostaje u
prehrani i prihrani.Takvo oštećenje omogućuje infiltraciju
patogenih organizama, degradaciju kvalitete
drveta te smanjuje životnu dob stabala.
3. brštenje se očituje u prehrani divljači izbojcima
mla dih stabala. Odgrizanje uzrokuje zastoj u razvo ju
visinskog prirasta, a ako se radi o tek proklijalim
biljkama, potencijal obnove je jako umanjen.


Brštenje mladih stabalaca sastavni je dio prehrane
dvopapkara, posebice zimi i predstavlja njima važnu
komponentu.Ako je intenzitet brštenja velik, dolazi do
poremećenosti u ekosustavu.


U normalnoj obnovi razne vrste drveća nalaze se u
raz ličitim stadijima razvoja, što jamči maksimalnu
eko lošku raznolikost, osigurava zaštitnu funkciju (lavine,
odroni sl.) i kontinuirani izvor prihoda.


Za procjenu tolerantnosti brštenja na šumsku obnovu
treba istaći:


– intenzitet brštenja koji određuje usporenje rasta, posebice
ako se radi o vršnim izbojcima.
– distribuciju odgrizanja unutar vrsta, to jest da li su
oštećene samo pojedine vrste, što osiromašuje bilj nu
raznolikost, ili su oštećene sve vrste, što uzrokuje
kompletan zastoj obnove.
– trajanje brštenja, jer ako se odgrizanje događa više
godina zaredom, štete glede obnova šume su izuzet no
velike.


Vršena su istraživanja intenziteta brštenja i utjecaja
na obnovu u visokoj šumi unutar Nacionalnog parka.
Površina je podijeljena na 989 pravokutnih ploha povr


2


šine 50m, te je na 86% (847 ploha) izvršena analiza
obnove i šteta. Na ukupno analiziranih 55 535 stabalaca
usta novljeno je učešće vrsta u obnovi i stupanj oštećenja.
Glavne vrste u Parku su smreka (46%), ariš i limba.
Učešće jele i listača je malo. Neovisno o učešću vrsta,
ustanovljeno je da polovica biljaka, manjih od 25 cm,
uspije preći u višu klasu. To poboljšava rast jelovog
pomladka. Što se tiče odgrizanja, uzeta su u obzir stabalca
visine 25–100 cm.


U mnogim zonama stabalca niža od 25 cm zimi su
zaštićena snježnim pokrivačem. U prosjeku, bez vršnog
izbojka ostalo je 31 % smrekovih stabalaca, 38%
ariševih, 19% običnog bora, 19% lim be i 78% raznih
listača.


Problem je što veliki postotak biljaka trpi ponovljeno
brštenje, tako da je obnova ugrožena. Štete od guljenja
kore očituju se na stablima promjera 10 do 20 cm
i to posebice na nižim položajima gdje divljač više boravi
zimi. Oštećenja prouzročena čišćenjem rogovlja
sr njaka i jelena odnose se na oko3 % stabalaca, najčešće
ariša i limbe, koja se osuše tijekom sezone.


Sandro Flain: Projekt komunikacije – poznavati
lovstvo, poznavati lovce


Ovim projektom lovci “trentinske udruge lovaca”
otvorili su dijalog s “udrugom građanaTrenta”,promovirajući
niz inicijativa za bolje razumijevanje udruge
modernog lovca planinskog područja. Cilj je postići da
Trentini bolje upoznaju faunu, njeno gospodarenje i
lovno korištenje.


Kao i građani urbanih sredina, stanovnici planinskog
područja ne poznaju lovce i često o njima imaju krivo
mišljenje koje plasiraju mediji.Velik dio talijanskih gra




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 91     <-- 91 -->        PDF

đana ima o lovcima negativnu predodžbu. Današnji lov ci,
naprotiv, imaju nezahvalnu ulogu, a svoj posao odrađuju
nakon strogih teoretskih i praktičkih ispita.


Još nedavno, lov je, posebice u planinskim predjelima,
imao važnu ulogu u prehrani, dok danas porastom
blago stanjapoprima druge vrijednosti. Lovci su opera-
tori gospodarenja zoocenozom u okviru važećih zakonskih
odredaba.


Nedostatak saznanja građanstva o ulozi lovaca u suvremenom
društvu ima duboke korijene. Zbog pomanjkanja
kontakata i promjene načina života u ruralnim
sre dinama, mladi nemaju potrebna saznanja o fauni,
koja obogaćuje prostore brda i ravnica, te o procesima
koji reguliraju život u prirodnim ekosustavima.


Poplava globalne kulture i pretjeranog trošenja u
posljednje vrijeme zahvatila je i najzabačenija područja,
unoseći navike koje ne pripadaju ruralnoj sredini.
Ta nova “kultura”ne poznaje odnose koje su stanovnici
planinskih područja imali prema okolišu i njegovim
bio loškimosobinama.


U tim okolnostima potrebno je obnoviti korektnu
predodžbu o lovcima, pogotovo zbog nove uloge koju
oni imaju u uzgoju i očuvanju faunističke baštine, kako
bi upoznali javnost s realnošću života u planinskom
okruženju.


Lovci trebaju pobuditi emocije iz prošlosti svojim
korektnim odnosom, proširenjem znanstvenih dostignuća
te promoviranjem dijaloga s nelovcima. Na tom
putu Trentinska udruga lovaca, zajedno s područnom
Upravom za lovstvo poduzima specifične akcije.


Već deset godina inicijativa pod naslovom “Nauči mo
poznavati trentinske divlje životinje”djeluje u područnim
osnovnim školama, popunjavajući praznine u
programu obrazovanja.Program se održava u učionicama,
a predavanja drže lovočuvari “Udruge”,uz primje
nu prikladnih didaktičkih sredstava.


Svaki učenik dobije na poklon malu ilustriranu knjižicu
i majicu s figurom psića “Rudy”, koji je maskota
ove inicijative. Za odrasle je namijenjena knjiga “Životinje,
čovjek i priroda”te film “Više od lova”. Također
su organizirani susreti s predstavnicima sredstava informiranja,
kako bi se što prije uspostavio organizirani
dijalog između lovaca i nelovaca.


PiermariaCorona,RobertoCibella, Tommaso
La Mantia, Maria Vincenza Chiraco: Tarife za
kubaturu borovih visokih šuma Sicilije


Primjena tarifnih sustava za kubaturu drvne mase
sve je više u primjeni u uređivačkoj praksi Italije.To se
posebno primjenjuje za izračun masa manjih površina
visokih šuma: alepskog bora, pinije i kalabrijskog bora.
Prednost je što se za pojedine površine raznih struktura
dobiju dobri rezultati bez skupog mjerenja visina.


Radi se o jednoulaznim tablicama izrađenim na os novi
dvoulaznih, a zasnivaju se na temelju prsnog promjera
i visine za pojedine sastojine. Izbor tarife za
pojedina staništa određuje se na temelju procjene srednje
isine određenog broja stabala ili snimanjem nekoliko
visina da bi se mogla odrediti tarifa koja najbolje
odgovara određenom staništu. Jednom ustanovljena tarifa
primjenjuje se i u sljedećim mjerenjima.


Četinjače su najčešće upotrebljavane u intervencijama
pošumljavanja Sicilije. Kalabrijski bor upotrebljavan
je za pošumljavanje planinskih zona, često na
stjenovitom i eroziji izloženom terenu. Korištene su provenijencije
s područja Etne, Kalabrije i središnje Italije.
Površine pod kalabrijskim borom iznose oko 3000 ha,
ili zajedno s crnim borom ukupno 7170 ha.


Pinija je upotrebljavana za pošumljavanje mnogih
područja otoka, što ima velik utjecaj na izgled krajolika.
Pretpostavka da su pojedine formacije autohtone
nije sigurna, jer je antropološki utjecaj prisutan stoljećima.
Pinija zauzima površinu od 7580 ha.


Najviše površina zauzima alepski bor, 27430 ha, dijelom
zbog pošumljavanja na površinama raznih karakteristika
te lake obnove pionirske vrste. Za konstrukciju
tarifa mjerene su visine i promjeri: za alepski bor 336
sta bala (na 17 ploha), za piniju 551 stablo (20 ploha), za
ka labrijski bor 517 stabala (12 ploha).


Podaci su statistički obrađeni, te za svaki promjer
uz primjenu izjednačenih visina (na osnovi visinske
krivulje) i izračuna na temelju dvoulaznih tablica, sačinjene
su jednoulazne tablice za sve tri vrste, s određenim
“visinskim nizom”od minimuma do maksimuma.


Na primjer za kalabrijski bor prsnog promjera 40 cm
određene su visina (h) i volumena (v) za šest različitih
karakteristika staništa.


d cm h m v m
3
40 30 1,750
27 1,579
24
21
1,407
1,235
18 1,062
15 0,890


Ova aktivnost je obavljena u okviru Regionalnog
šumskog plana, pod vodstvom Akademije šumarskih
znanosti i Univerziteta Palermo.


Frane Grospić