DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 72     <-- 72 -->        PDF

R. Pašičko, D. Kajba, J. Domac: KONKURENTNOST ŠUMSKE BIOMASE U HRVATSKOJ U UVJETIMA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 425-438


PROIZVODNJA BIOMASE U KULTURAMAKRATKIH OPHODNJI (KKO)
Biomass production in Short Rotation Cultures (SRC)


Biomasa šumskih vrsta drveća može se proizvoditi i
intenzivnim uzgajanjem brzorastućih vrsta drveća kao
što su vrbe, topole, joha, breza, bagrem i dr. Ovakav
način proizvodnje biomase šumskih vrsta poznat je pod
nazivima “kulture kratkih ophodnji” ili “intenzivne
kulture kratkih ophodnji” (engl. Short Rotation Coppi ce
ili Short Rotation Intensive Culture). Kulture kratkih
ophodnji (KKO) predstavljaju energetske nasade, najčešće
vrba i topola, koji se koriste za toplinsku i/ili
električnu energiju. Općenito poznata kao proizvodnja
biomase u kratkim ophodnjama, takva se izdanačka
kultura ili panjača pomlađuje izdancima iz panja ili kori
jena. Ovi nasadi koriste se kao panjače u vrlo kratkim
ci klusima i sijeku se svakedruge do pete godine, i osniva
ju se s velikom gustoćom sadnje (od 1.000 do 30.000
bi ljaka/ha). Nakon sječe potjeraju novi izbojci koji će
se ponovo posjeći za dvije do pet godina, te će se na taj
način sjeći u sukcesivno šest do osam ophodnji, nakon
čega se kultura mora iskrčiti i zamijeniti novin sadnim
materijalom, budući da vitalitet stabalaca, kao i produkcija
biomase, tada značajno opada.


U Hrvatskoj su provedena istraživanja i dobiveni su
prvi rezultati u energetskim nasadima selekcioniranih
klonova stablastih vrba i topola, odnosno mogućnosti
pro izvodnje biomase u zavisnosti od staništa, klona i
raz maka sadnje te gustine sklopa(Kajba i sur.2004,
Bogdani sur.2006).


Kulture kratkih ophodnji definiraju se i kao inten ziv ni
nasadi brzorastućih vrsta drveća na tlima koja su napuštena,
na kojima poljoprivredna proizvodnja nije
ren tabilna ili su nepodesna za uzgoj vrjednijih šumskih
vrsta.Takve plantaže brzorastućeg drveća nazivaju se i
energetski nasadi ili energetske plantaže. Osnovna
funk cija takvog tipa kultura je proizvodnja biomase
kao obnovljivog i ekološki prihvatljivog energenta, ali
uz to one mogu biti alternativna “poljoprivredna” kultura
(na lošijim staništima) i imaju funkciju diversifikacije
poljoprivrednog zemljišta, pružaju mogućnost
eko loški naprednijeg načina pročišćavanja otpadnih
voda i tla(fitoremedijacija), a služe i za vezivanje pove
ćane količine atmosferskog ugljika (ponora ugljika),
kako navode Verwijst (2003), Volk i sur. (2004),
Smarti sur.(2005).


Do sada je u Hrvatskoj na različitim staništima,
uglavnom u nizinskom panonskom području, postavljeno
nekoliko pokusnih ploha s brzorastućim šumskim
vrstama (Kajba i dr. 1998, Kajba 1999a, Kajba
1999b,Kajbai sur.2004,Bogdan i sur.2006). Klonovi
stablastih vrba pokazali su u dosadašnjim istraživa
njima najveći potencijal produkcije biomase u
krat kimophodnjama do pet godina (Kajba i sur.2007,
2007). Cilj je dosadašnjihistraživanja bio utvrdi ti potencijal
produkcije biomase izabranih klonova vr ba i to


pola u kratkim ophodnjama na staništima nepodesnim


za uzgoj vrjednijih vrsta šumskog drveća ili za poljopri


vrednu proizvodnju.


Osim sadašnje raspoložive šumske biomase daljnje
povećanje moguće je ostvariti osnivanjem kultura kratkih
ophodnji (KKO) ili uzgajanjem kultura i plantaža
brzorastućih vrsta šumskog drveća na 180.000 ha neobraslog
šumskog zemljišta.Također su na temelju pedološke
obrade poljoprivrednih površina izrađene
namjenske pedološke karte Republike Hrvatske i hidropedološka
karta u kojima su navedene potencijalne površine
za uzgoj poljoprivrednih kultura (Tomić i dr.
2008). U hrvatskoj poljoprivredi također postoje potencijalne
mogućnosti za proizvodnju obnovljive energije
kroz proizvodnju biogoriva na neobrađenim dijelovima
površina (947.000 ha), dok bi se dio površina s privremeno
nepogodnim tlima (611.324 ha) i površina s
trajno nepogodnim tlima (806.648 ha) mogao iskoristiti
za osnivanja kultura kratkih ophodnji sa šumskim vrstama
drveća u periodu od maksimalno 15 godina.


Tijekom fotosinteze šumsko drveće apsorbira ugljič
ni dioksid i ugrađuje ga u svoje stanišne stjenke, u nadzemnom
dijelu u deblovinu, lišće i grane, a u
podzemnom dijelu u svoj korijenov sustav, u strukturu
biomase i u tlo. Iz tih razloga akumulacija ugljika u
šumskim ekosustavima općenito ima veliko značenje,
uglavnom iz pogleda stakleničkih plinova i potencijalnog
zagrijavanja atmosfere. Za ugljični dioksid (CO)


2


općenito se radi kalkulacija za vezanje ugljika bioma


-1


som i tlom za jednu godinu po hektaru (t CO ha). U


2


mnogim je zemljama potaknuto osnivanje kultura kratkih
ophodnji uz potpore i poticaje neprehrambenih kultura
i sukladno izmjenama korištenja tla, s ciljem
povećanja površina i udjela korištenja biogoriva teponiranje
ugljičnog dioksida.Istraživanja vezivanjaCO


2


provedena su u sjevernoj Italiji s klonom topole ´I-214´
pri klasičnom plantažiranju i razmaku sadnje od 6 ´ 6 m
(270 biljaka po ha), kao i kod klona topole ´Pegaso´ u
gus toj sadnji u kulturi kratke ophodnje (12.500 bilja ka/
ha), tijekomprve tri godine od osnivanja (Zenone
i sur. 2008). Utvrđeno je prosječno godišnje poniranje


-1


od 19,1 do 23,2 t CO ha kod plantaže topola, odno


2
-1


sno od 11,2 do 27,5 t CO ha kod kulture kratkih op


2


hodnji. Prema utvrđenom modelu, kroz deset godina
uzgajanja, kod klasične kulture topola rezultiralo bi s


-1


ponorom CO od 130 do 183 t CO ha , zavisno o ula


22


ganju i korištenju agrotehničkih mjera, dok biu istom
periodu od deset godina kod kulture kratkih ophodnji


-1


topola to iznosilo od 134 do 235 t COha .


2


Istraživanja provedena na temu vezivanja CO iska


2


zala su različite vrijednosti kod više različitih vrsta drveća,
npr. ona su kod alepskog bora iznosila u prosjeku oko


-1


48, pinjola 27, a hrasta plutnjaka svega 4,5 t CO ha


2