DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 72 <-- 72 --> PDF |
R. Pašičko, D. Kajba, J. Domac: KONKURENTNOST ŠUMSKE BIOMASE U HRVATSKOJ U UVJETIMA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 425-438 PROIZVODNJA BIOMASE U KULTURAMAKRATKIH OPHODNJI (KKO) Biomass production in Short Rotation Cultures (SRC) Biomasa šumskih vrsta drveća može se proizvoditi i intenzivnim uzgajanjem brzorastućih vrsta drveća kao što su vrbe, topole, joha, breza, bagrem i dr. Ovakav način proizvodnje biomase šumskih vrsta poznat je pod nazivima “kulture kratkih ophodnji” ili “intenzivne kulture kratkih ophodnji” (engl. Short Rotation Coppi ce ili Short Rotation Intensive Culture). Kulture kratkih ophodnji (KKO) predstavljaju energetske nasade, najčešće vrba i topola, koji se koriste za toplinsku i/ili električnu energiju. Općenito poznata kao proizvodnja biomase u kratkim ophodnjama, takva se izdanačka kultura ili panjača pomlađuje izdancima iz panja ili kori jena. Ovi nasadi koriste se kao panjače u vrlo kratkim ci klusima i sijeku se svakedruge do pete godine, i osniva ju se s velikom gustoćom sadnje (od 1.000 do 30.000 bi ljaka/ha). Nakon sječe potjeraju novi izbojci koji će se ponovo posjeći za dvije do pet godina, te će se na taj način sjeći u sukcesivno šest do osam ophodnji, nakon čega se kultura mora iskrčiti i zamijeniti novin sadnim materijalom, budući da vitalitet stabalaca, kao i produkcija biomase, tada značajno opada. U Hrvatskoj su provedena istraživanja i dobiveni su prvi rezultati u energetskim nasadima selekcioniranih klonova stablastih vrba i topola, odnosno mogućnosti pro izvodnje biomase u zavisnosti od staništa, klona i raz maka sadnje te gustine sklopa(Kajba i sur.2004, Bogdani sur.2006). Kulture kratkih ophodnji definiraju se i kao inten ziv ni nasadi brzorastućih vrsta drveća na tlima koja su napuštena, na kojima poljoprivredna proizvodnja nije ren tabilna ili su nepodesna za uzgoj vrjednijih šumskih vrsta.Takve plantaže brzorastućeg drveća nazivaju se i energetski nasadi ili energetske plantaže. Osnovna funk cija takvog tipa kultura je proizvodnja biomase kao obnovljivog i ekološki prihvatljivog energenta, ali uz to one mogu biti alternativna “poljoprivredna” kultura (na lošijim staništima) i imaju funkciju diversifikacije poljoprivrednog zemljišta, pružaju mogućnost eko loški naprednijeg načina pročišćavanja otpadnih voda i tla(fitoremedijacija), a služe i za vezivanje pove ćane količine atmosferskog ugljika (ponora ugljika), kako navode Verwijst (2003), Volk i sur. (2004), Smarti sur.(2005). Do sada je u Hrvatskoj na različitim staništima, uglavnom u nizinskom panonskom području, postavljeno nekoliko pokusnih ploha s brzorastućim šumskim vrstama (Kajba i dr. 1998, Kajba 1999a, Kajba 1999b,Kajbai sur.2004,Bogdan i sur.2006). Klonovi stablastih vrba pokazali su u dosadašnjim istraživa njima najveći potencijal produkcije biomase u krat kimophodnjama do pet godina (Kajba i sur.2007, 2007). Cilj je dosadašnjihistraživanja bio utvrdi ti potencijal produkcije biomase izabranih klonova vr ba i to pola u kratkim ophodnjama na staništima nepodesnim za uzgoj vrjednijih vrsta šumskog drveća ili za poljopri vrednu proizvodnju. Osim sadašnje raspoložive šumske biomase daljnje povećanje moguće je ostvariti osnivanjem kultura kratkih ophodnji (KKO) ili uzgajanjem kultura i plantaža brzorastućih vrsta šumskog drveća na 180.000 ha neobraslog šumskog zemljišta.Također su na temelju pedološke obrade poljoprivrednih površina izrađene namjenske pedološke karte Republike Hrvatske i hidropedološka karta u kojima su navedene potencijalne površine za uzgoj poljoprivrednih kultura (Tomić i dr. 2008). U hrvatskoj poljoprivredi također postoje potencijalne mogućnosti za proizvodnju obnovljive energije kroz proizvodnju biogoriva na neobrađenim dijelovima površina (947.000 ha), dok bi se dio površina s privremeno nepogodnim tlima (611.324 ha) i površina s trajno nepogodnim tlima (806.648 ha) mogao iskoristiti za osnivanja kultura kratkih ophodnji sa šumskim vrstama drveća u periodu od maksimalno 15 godina. Tijekom fotosinteze šumsko drveće apsorbira ugljič ni dioksid i ugrađuje ga u svoje stanišne stjenke, u nadzemnom dijelu u deblovinu, lišće i grane, a u podzemnom dijelu u svoj korijenov sustav, u strukturu biomase i u tlo. Iz tih razloga akumulacija ugljika u šumskim ekosustavima općenito ima veliko značenje, uglavnom iz pogleda stakleničkih plinova i potencijalnog zagrijavanja atmosfere. Za ugljični dioksid (CO) 2 općenito se radi kalkulacija za vezanje ugljika bioma -1 som i tlom za jednu godinu po hektaru (t CO ha). U 2 mnogim je zemljama potaknuto osnivanje kultura kratkih ophodnji uz potpore i poticaje neprehrambenih kultura i sukladno izmjenama korištenja tla, s ciljem povećanja površina i udjela korištenja biogoriva teponiranje ugljičnog dioksida.Istraživanja vezivanjaCO 2 provedena su u sjevernoj Italiji s klonom topole ´I-214´ pri klasičnom plantažiranju i razmaku sadnje od 6 ´ 6 m (270 biljaka po ha), kao i kod klona topole ´Pegaso´ u gus toj sadnji u kulturi kratke ophodnje (12.500 bilja ka/ ha), tijekomprve tri godine od osnivanja (Zenone i sur. 2008). Utvrđeno je prosječno godišnje poniranje -1 od 19,1 do 23,2 t CO ha kod plantaže topola, odno 2 -1 sno od 11,2 do 27,5 t CO ha kod kulture kratkih op 2 hodnji. Prema utvrđenom modelu, kroz deset godina uzgajanja, kod klasične kulture topola rezultiralo bi s -1 ponorom CO od 130 do 183 t CO ha , zavisno o ula 22 ganju i korištenju agrotehničkih mjera, dok biu istom periodu od deset godina kod kulture kratkih ophodnji -1 topola to iznosilo od 134 do 235 t COha . 2 Istraživanja provedena na temu vezivanja CO iska 2 zala su različite vrijednosti kod više različitih vrsta drveća, npr. ona su kod alepskog bora iznosila u prosjeku oko -1 48, pinjola 27, a hrasta plutnjaka svega 4,5 t CO ha 2 |