DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 101 <-- 101 --> PDF |
DUŠKO GRGIČEVIĆ, šum. tehn. (1933 -2009) Dana 1. travnja 2009. god. zate kla je nas šumare te poklonike lovstva i lova, ali i sve prijatelje, štovatelje i poznanike našeg Duška spoznaja, da je napustio ponajprije svoju obitelj i rodbinu, ali i nas os tale, te da je istrgnut još jedan list s grane dalmatinske šumarske kroš nje krećući na put “tamo gdje se za vaz da odlazi”. Napustio nas je nakon nedavno preminulih kolega Branimira Baričevića i Josipa Đurđevića još jedan dobri duh šumara Dalmacije, is kre ni kolege i prijatelj, vječiti optimist u stručnom radu i životu, pun životnih radosti, veseljak, duhovit u dosjetkama i šalama, po čemu će se posebi ce naš društveni život i zajedništvo mjeriti zasigurno danom, prije i na kon Duška. Nakon 57 godina poznanstva, pripala mi je i tužna zadaća oprostiti se s poštovanim Duškom na splitskom gradskom groblju Lovrinac u ime kolega iz Uprave šuma Podruž nice Split, Hrvatskog šumarskog društva Ogra nak Dalmacija Split, kojemu je vrijedno i radno pripadao, kao i u svoje osobno. Otac našeg Duška,Antun rođen na otoku Braču, ali podrijetlom Hva ranin, upravitelj pošte u gradu Hva ru a zatim u Sućurju, gdje je upoznao svoju supruguTerezu s kojom sklapa brak. Po dekretu odlazi na mjesto upravitelja pošte u Virje gdje je 6. ožujka 1933. god. rođen naš Duško (uz sestru Mariju i braću Andriju i Mladena), dakle s genima mora, a po prvom plaču Podravac. Godine 1936. otac mu je s obitelji premješ ten u Zagreb za upravitelja poštans kog ureda na Srebrnjaku (iz osobnog zadovoljstva otac mu se bavio prijevodima spomeničke baštine s grčkog i latinskog jezika, prijateljujući još iz srednje škole hvarskih dana s akademikom Grgom Novakom). Položivši malu maturu u Zagrebu šk. god. 1948./49., upisuje se u Srednju Šumarsku školu za krš u Splitu, u kojoj uspješno stječe diplo mu šumarskog tehničara šk. god. 1951./52. Kraće vrijeme radi na poslovima uređivanja šuma na području Šumarije Šibenik zajedno s Davorinom Prginom dipl. ing. šum., Nikšom Vučetićem, dipl. ing. šum. (kasnije profesorom Srednje šumarske škole za krš u Splitu), prof. dr. sc. Šimom Meštrovićem (u to vrije me šum. tehničarem) u Sekciji za uređivanje šuma sa sjedištem u Splitu, koju je vodio poznati vinkovački šumarnik i uređivač Stjepan Marković dipl. ing. Godine 1953. odlazi na odsluženje vojnog roka u školu rezervnih oficira u Vipavu u Sloveniji, a po povratku iz vojske 1954. direktor Šumarije Hvar dipl. ing. šum. Bičanić primio ga je na stručne revirničke poslove gdje radi sve do 1956. godine. Iste godine sklapa brak s gospođicom Zdenkom Majer, koja ga je vjerno pratila u brojnim životnim i egzistencijalnim teškoćama, posebice nakon preživljenog moždanog uda ra prije dvije godine. Radi teškoća financiranja šu marstva u Dalmaciji pedesetih godina prošlog stoljeća, dokidanjem Fonda za unapređenje šumarstva (FUŠ-a), Duško s obitelji 1956. god. odlazi u Zagreb, zaposlivši se u ŽTP Zagreb na poslovima preuzimanja željezničkih pragova u izgradnji i održavanju željezničkih pruga. Godine 1957. zapošljava se u Šumskom gazdinstvu Zavidovići u BiH na poslovima revirnika, a s posebitim zadovoljstvom i zanosom prihvaća ponuđene poslove rukovoditelja lovišta, stječući iskustva o gospodarenju i uzgoju divljači, što će mu u buduće biti radni i životni sadržaj i hobi. Želeći povratak u Hrvatsku prima 1960. god. posao upravitelja lovišta u Šumariji Petrinja, gdje s već stečenim iskustvom i spoznajama o lovnom gospodarstvu uspješno radi na razvoju lovstva do 1964. god., kada se ponovno na kratko vraća u Split u Šumsko gospodarstvo Split, zatim je predstavnik DIP-a Postojna iz Slovenije za područje Dalmacije, a potom predstavnikTvornice računskih strojeva iz Zagreba (TRS Zagreb), te do početka Domovinskog rata prije prijevremenog umirovljenja 1990. godine radi u predstavništvu “Eks port drva” Zagreb. U mirovini se povlači u rodno mjesto svoje majke Sučuraj na otoku Hvaru gdje ga zatiče rat i gdje 20. kolovoza 1991. smisleno organizira obranu istočnog područja otoka Hvara ustrojavanjem prve postrojbe ZNG s ponajviše domoljubne mladeži s otoka, darujući postrojbi svih svojih pet lovačkih pušaka. U obrani Domovine Hrvatske ostaje sve do 20. siječnja 1992., kada dobiva pisano priznanje Odsjeka za obranu RH – Uprave za obranu Split, kao hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata. Iste godine prihvaća od Hrvatskih šuma Uprave šuma Split – Odjela za uređivanje šuma, poslove na ispomoći u izradi Programa gospodarenja šumama i šumskim zem ljištima za GJ-e: “Sv. Nikola” i “Plame” na otoku Hvaru, te sa zadovoljstvom izradu Programa uzgoja divljači za otok Šćedro, Šumarije Hvar.Tijekom 1994. surađuje na trasiranju i izradi šumskih prosjeka na Šćedru. Dana 1. rujna 1994. mirovinu stavlja u stanje mirovanja, prihvaća radno mjesto revirnika u HŠ u |