DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 94 <-- 94 --> PDF |
D. Konjević, U. Kierdorf, V. Njemirovskij, Z. Janicki, A. Slavica, K. Severin: PATOLOGIJA KLJOVA VEPRA: ... Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 319-326 Naime, ovakvo je tumačenje događaja zapravo nastalo pro matranjem i proučavanjem zuba ograničenog rasta, dok odontoblasti zuba trajnoga rasta tijekom cijeloga života produciraju i primarni i sekundarni dentin. Na taj način zub polagano nadoknađuje potrošene dijelove, priječeći izlaganje zubne pulpe vanjskoj sredini i postupno zatvarajući kanal pulpe. Ovaj je dentin primjeri ce osnova za procjenu dobi divljači na temelju rezervne zubnine (Wagenknecht 1979). Ipak, imajući na umu da se sekundarni dentin taloži relativno sporo, on sam po sebi ne može biti odgovor zuba na iznenadna, jača oštećenja zuba. U takvim stanjima odontoblasti, u trenutku kada preko dentinskih kanalića do njih dospije signal o oštećenju zuba, započinju sa složenim procesom sinteze tercijarnog dentina (C o x i dr. 1992; Lesot i dr. 1993; Smith i dr. 2001; Murray i dr. 2003). Ovaj se dentin odlaže razmjerno brzo, poput zakrpe, neposredno izme đu zubne pulpe i oštećenog područja okluzalne plohe, te se morfološki razlikuje od primarnog i sekundarnog po nepravilnoj strukturi, nepravilnim rasporedom kanalića, pa čak i do toga da kanalići u potpunosti izostaju. Na taj se način smanjuje i propusnost dentina, odnosno rizik za prodor bakterija izvana do zubne pulpe (Tziafas i dr. 2000). Pri tome se dodatno tercijarni dentin može terminološki razlučiti na reaktivni koji produciraju preživjeli odontoblasti i reparativni koji produciraju novo formirane odontoblastima slične stanice nakon određenog jačeg inzulta (Smith i dr. 1995). Ovak vi su mehanizmi prisutni i u zuba ograničenog i trajnoga rasta, s razlikom u njihovu potencijalu. Tako je primjerice u zuba trajnoga rasta, što je i vidljivo iz nekih od prethodno opisanih slučajeva, ovaj potencijal znatno jači, te često dolazi do formiranja dentinske kape ili mosta, sloja tercijarnog dentina, koji u potpunosti odva ja nekrotični (zahvaćeni) dio od živoga, priječeći time potpuno odumiranje zubne pulpe (C o x i dr. 1996). Usporedno sa zatvaranjem nastalih procjepa, zub se mora oduprijeti i kolonizaciji pulpe bakterijama iz usne šupljine ili pak bakterijama prispjelim u pulpu krvo tokom. Jedan od obrambenih mehanizama, u ovome sluča ju čisto mehanički, je uz spomenuto formiranje tercijarnog dentina i fizičkog odvajanja pulpe od prodirućih bakterija, i taloženje minerala u zahvaćeni dio zubne pulpe (kalcifikacija). Za kalcifikaciju su odgovorni sekundarni odontoblasti (ili odontoblastima-slične stanice prema nekim autorima) nastali diferencijacijom iz odgovarajućih stanica pulpe (Neuhaus 2007), na kon što su primarni bili oštećeni patološkim procesom. Uz ovakvu mehaničku obranu, zubna pulpa sadrži i brojne stanice imunološkog sustava, bilo da se u njoj nalaze izvorno ili su mobilizirane u organizmu te u pulpu pristigle krvlju. Tako su primjerice Okiji i dr. (1992) dokazali CD4+, CD5+ i CD8+ T limfocite u zubnoj pulpi štakora, koji su slično kao i u ljudi B limfociti znatno rjeđi te se pojavljuju povremeno. Između ostaloga, u pulpi se nalaze i druge stanice imunološkog sustava po put primjerice makrofaga i dendritičnih stanica. Navedeno ukazuje na činjenicu kako je obrana zube pulpe ponajprije staničnog karaktera. Uz poznate činjenice da je zubna pulpa iznimno dobro opskrbljena krvlju, unatrag gotovo dvadeset godina elektronskim mikroskopom, a nešto kasnije i histokemijski, dokazana je i prisutnost limfnih žila (Bishop i Malhotra 1990; Aoyama i dr. 1995). Sukladno tomu, vidljiva je i mogućnost migracije dendritičnih stanica pulpe (stanice koje prikazuju antigen) u limfne čvorove i pokretanje reakcije aktivacije limfocita. Čini se mogućim da i osim navedene uloge, dendritične stanice mogu komunicirati s okončinama živaca i krvožiljem, te na taj način posredno modulirati upalni odgovor (Jontell i dr. 1998). Čitav spektar do sada uočenih patoloških promjena na kljovama veprova govori o njihovoj velikoj sposobnosti nadvladavanja čitavog niza štetnih utjecaja. O čemu onda ovisi takav veliki potencijal reparacije kljo va? Dobrim dijelom o često isticanoj širokoj koničnoj i iznimno vaskulariziranoj pulpi. Kako je vidljivo iz prethodnog dijela izlaganja, zubna je pulpa dinamično tkivo u uskoj sprezi s dentinom pomoću njegovih kanalića (čak se i naziva kompleksom pulpa/dentin) te bogato brojnim sastavnicama staničnog imunosnog odgovora kojima se nešto kasnije tijekom upalnog odgovora priključuju i B limfociti te plazma stanice (kronična upala). Sasvim je razumljivo da ovakva široka, konično oblikovana pulpa ima veći protok krvi i limfe, što joj osigurava i bolju obranu od štetnih utjecaja. Nadalje, obrambeni potencijal zuba kroz odlaganje većih količina tercijarnog dentina i ponovno stvaranje tvrdih zubnih tkiva kod kljova kao trajnorastućih zuba je posebno naglašen. Ovu osobinu kljova dijelom omogućava trajni centar rasta, smješten u vršnoj regiji zuba koji tijekom cijeloga života producira sve sastavne elemente zuba. Uz to, nedavno je dokazana i prisutnost adultnih matičnih stanica u vršnoj regiji sjekutića glodavaca (Ohshima i dr. 2005). Adult ne matične stanice su stanice relativno sporog ciklusa, sposobne reagirati na određene signale iz svog okoliša, bilo stvaranjem novih matičnih stanica ili pak ulaskom u jedan od procesa diferencijacije (stvaranja funkcionalno specifičnih stanica) (Jones i dr.1995; Fuchs i Segre 2000). Mogućnost ponovnog stvaranja određenih stanica u slučaju oštećenja zone rasta, pruža veliku mogućnost za prevladavanje dotičnog patološkog procesa i oporavak zahvaćenog tkiva. Nalaz stem stanica u vršnoj regiji trajnorastućih sjekutića glodavaca ukazuje na veliku vjerojatnost da ćemo takve stanice u skorijoj budućnosti pronaći i u očnjacima vepra, a možda čak i krmača. |