DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 79     <-- 79 -->        PDF

PRETHODNO PRIOPĆENJE – PRELIMINARY COMMUNICATION Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 309-317
UDK 630* 413 + 232


PRVI REZULTATI ISTRAŽIVANJA MOGUĆNOSTI REVITALIZACIJE
KAMENOLOMA OČURA I AUTOHTONIM VRSTAMA DRVEĆA I GRMLJA


INITIAL RESEARCH RESULTS OF THE POSSIBILITY OF REVITALIZING OČURA
II QUERRY WITH AUTOCHTHONOUS TREE AND SHRUB SPECIES


S. PERIĆ1, J. MEDAK2, I. PILAŠ3, B. VRBEK4, M. TIJARDOVIĆ5
SAŽETAK: Na području Republike Hrvatske uvriježena je praksa da se
različiti, krajnje devastirani tereni poput kamenoloma, deponija, odlagališta,
šljunčara, u smislu trajnog zelenog pokrova, biološki revitaliziraju crnim
borom (Pinus nigra Mill.). Korištenje drugih vrsta šumskog drveća te njihova
uporaba u revitalizaciji do sada je kod nas nedovoljno istraženo. U tu je
svrhu, u jesen 2007. godine, osnovano pokusno polje za potrebe istraživanja
biološke sanacije kamenoloma Očura II autohtonim vrstama drveća i grmlja.
Izabrane vrste su crni jasen (Fraxinus ornus), gorski javor (Acer pseudoplatanus),
crna topola (Populus nigra), vrbe (Salix sp.), te kalina (Ligustrum vulgare)
i bodljikava veprina (Ruscus aculeatus).


Podaci o preživljenju nakon dvije sezone evidentiranja ukazuju na bolju
ot pornost na presadnju i na prilagodbu novim uvjetima školovanih sadnica
javora, jasena te vrba i topola od biljaka presađenih iz šume.


Sadnice kaline iz rasadnika nisu pokazale sličnu karakteristiku ranije navedenih
vrsta, kao ni sklonost određenom tipu tla. Najmanje je preživljenje
sadnica iz šume prenešenih na šumsko tlo (68,8 %), a najveće, također šumskih
sadnica, ali na poljoprivrednom tlu (87,5 %).


Ukupno gledajući, može se uočiti kako sadnice iz rasadnika imaju visoko i
približno isto preživljenje i na poljoprivrednom i na šumskom tlu (89,2–89,7 %),
a veće je od preživljenja biljaka presađenih iz šume. Ono se kreće od 73,8 % na
šumskom, do 86,3 % na poljoprivrednom tlu.


Sveukupno preživljenje biljaka (izuzevši veprinu) od 85,0 % vrlo je visoko i
zadovoljavajuće te pokazuje šire mogućnosti odabira vrsta prilikom radova
na biološkoj sanaciji pojedinih kamenoloma od do sada uvriježenih u praksi.


Analizom visinskih klasa, za sve promatrane vrste utvrđen je pomak za 1–4
kla se. Najveći visinski prirast (do 120 cm) imale su sadnice vrba i topola.


Ključne riječi: biološka revitalizacija, pokusno polje, kamenolom
Očura II, autohtone vrste drveća i grmlja, pionirske vrste.


UVOD – Introduction


Kamenolom “Očura” nalazi se u klisuri potoka Oču -poglave. Sa sjeveroistočne strane uzdiže se brežuljkasto
ra na sjeverozapadnom obronku Ivanščice, 6 km od Le-šumsko područje, dok se površinski kop nalazi s južne
strane klisure, gdje se uzdižu brežuljci zapadnog dijela


1 Dr. sc. S. Perić, sanjap@sumins.hr


2 Ivanščice. Osnovna razina zemljišta nalazi se na visini


Mr. sc. J. Medak


3 od 260 m. S južne strane se na zemljište nadovezuje šest


Dr. sc. I. Pilaš
4 Dr. sc. B. Vrbek etaža kamenoloma, s najvećom visi nom od 420 m. Na


5 Dipl. ing. šum. M. Tijardović zapadnoj strani se nadovezuju dvi je etaže s najvećom


Šumarski institut, jastrebarsko Cvjetno naselje 41,


visinom od 310 m do 370 m, a na istočnoj strani četiri


10 450 Jastrebarsko




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 80     <-- 80 -->        PDF

S. Perić, J. Medak, I. Pilaš, B. Vrbek, M. Tijardović: PRVI REZULTATI ISTRAŽIVANJA MOGUĆNOSTI ... Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 309-317
etaže s najvećom visinom od 335 m, dok se na sjevernoj
strani nalazi jedna etaža visine od 25 m.


Kamenolom “Očura” posluje od 1933. i do sada je
na tom prostoru izvađeno oko 13 milijuna kubnih metara
mineralne sirovine. Jedan je od najvećih kamenoloma
dolomita u Hrvatskom zagorju koji proizvodi
tehnički kamen i karbonatno punilo (Crnković
1996). Mali broj znanstvenih radova odnosi se na istraživanja
u ovom kamenolomu, a vezani su za rudarskogeološka
istraživanja (Braun i dr. 1993.; Durin i dr.
1993) te stručnih radova koji su obrađivali potencijalnu
mogućnost izgradnje regionalnog odlagališta komunalnog
i neopasnog industrijskog otpada (Sažetak prethodne
studije o utjecaju na okoliš odlagališta komunalnog
i neopasnog industrijskog otpada na eksploatacijskom
polju “Očura”, Izrađivač studije SPP d.o.o. Varaždin,
2004.; Regionalno odlagalište komunalnog otpada Varaždinske,
Krapinsko-zagorske i Međimurske županije,
Pregled tehnološko-sigurnosnih pitanja za predstavnike
medija i javnosti, IGM d.d. Lepoglava, 2004.)


Kada je 2006. godine tvrtka Holcim mineralni agregati
d.o.o. preuzela poslovanje kamenoloma Očura, započelo
se s aktivnostima vezanim za njegovu sanaciju.
Izvršena je biološka sanacija aktivnog kamenoloma, a
sukladno tomu namjerava se započeti sanacija rubnih
dijelova novoga kamenoloma Očura II po načelu
“eksploatacija uz paralelnu revitalizaciju” (Slika 1).


Slika 1.
Površine kamenoloma devastirane u proizvodnji koje bi
se trebale revitalizirati lokalnim biljnim vrstama


Figure 1 Areas of querry which were devastated during the production
and should be revitalised with local plant species


U Hrvatskoj je uvriježena praksa da su se različiti,
krajnje devastirani tereni poput kamenoloma, deponija,
odlagališta, šljunčara, u smislu trajnog zelenog pokrova,
biološki saniraju crnim borom (Pinus nigra


Mill.). On je šumska vrsta drveća koja ima vrlo široku
ekološku valenciju u pogledu zahtjeva za kvalitetom
staništa, hranivima te klimatskim uvjetima. Vodeći se
ekološkim principima sanacije želja nam je, kao i vodstvu
Holcima, izvršiti sanaciju kamenoloma koristeći
autohtone biljne vrste koje će se odabrati na temelju
istraživanja provedenih na ovoj pokusnoj plohi. U tu je
svrhu u jesen 2007. godine osnovano pokusno polje za
potrebe istraživanja biološke sanacije kamenoloma
Očura II autohtonim vrstama drveća i grmlja.


Osnovni je cilj ovoga pokusa utvrditi mogućnost primjene
autohtonih vrsta šumskoga drveća i grmlja u revitalizaciji
kamenoloma. Osim osnovnih kriterija kojima se
rukovodi u odabiru vrsta za pošumljavanje golih površina,
a to su biološke osobine i ekološka svoj stva vrste, te drugih,
poput estetskih, zdravstvenih, rekreacijskih i ekonomskih,
u ovome su slučaju morali biti zadovoljeni i do datni
kriteriji vezani uz problematiku postavljanja pokusa.


Veliki rudarski radovi, ponajprije površinski kopovi,
često korjenito mijenjaju krajolik i ostavljaju posljedice
u prirodnom okolišu. Iz razloga održivog razvoja živog
svijeta i iz estetskih razloga, nužno je nakon iskorištavanja
kamene sirovine rekultivirati područje zahvata
(Tušar 2002). Revitalizaciju sačinjavaju skupne aktivnosti
biološke i tehničke sanacije, a proizlazi iz zakonske
obveze kojom se predviđa ozelenjavanje i uređenje okoliša
nakon prestanka eksploatacije i potrebe da se zemljište
oplemeni za nove funkcije. Ravitalizacija predstavlja
važnu komponentu u zaštiti okoline i izvodi se s ciljem
da se devastirano zemljište vrati u prvotnu ili drugu namjenu
te da se kosine osiguraju i spriječi klizanje ili obrušavanje
stijenskih masa(Pranjić i Mesec 1992).


Za rekultiviranje napuštenih kamenoloma ili njihovih
dijelova u prošlosti se nije izdvajao poseban novac,
već se područje kamenoloma prepuštalo prirodnoj rekultivaciji,
a taj proces teče izuzetno sporo; mjeri se
desetljećima, a nije ni moguć na svakoj lokaciji uz vladajuće
klimatske prilike (Tušar 2002).


U Hrvatskoj postoje mnogobrojna istraživanja biološke
revitalizacije devastiranih terena (Topić 1999;
Gračan i dr. 2005; Perić i dr. 2005; Ivančević
2005; Perić i dr.2006; Perić i dr.2007; Topić i Bogović
1991; Topić i dr. 2003) s crnim borom kao
glavnom vrstom šumskog drveća. Istraživanja korištenja
drugih vrsta te njihova uporaba u sanaciji samo su
započeta (Pranjić i Mesec 1992) te je problematika
revitalizacije površinskih kopova autohtonim vrstama
drveća nedovoljno istražena.


MATERIJAL I METODE – Material and methods


Pokus je osnovan u rubnom dijelu kamenoloma
Očura II, na već tehnički saniranoj terasi (Slika 2),
ukupne površine od oko 500 m2. Na terasu je navežen
sloj jalovine iz kamenoloma koji djeluje kao podloga na


veženom poljoprivrednom i šumskom humusnom supstratu
(tlu) (Slika 3). Dubina naveženog tla od 40–60 cm
odgovara minimalnoj dubini tla potrebnoj za razvoj korjenskog
sustava odabranih šumskih vrsta drveća i grmlja.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 81     <-- 81 -->        PDF

S. Perić, J. Medak, I. Pilaš, B. Vrbek, M. Tijardović: PRVI REZULTATI ISTRAŽIVANJA MOGUĆNOSTI ... Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 309-317
Slika 2. Kamenolom Očura s pokusnim poljem


Figure 2 Očura querry with placement of experiment field


U šumi bukve povrh kamenoloma uzeti su uzorci iz
pedoloških profila u prirodnim uvjetima iz tri dubine
1–10 cm, 12–40 cm i 50–80 cm.


Na lokalitetu pokusnog polja naneseno je poljoprivredno,
odnosno šumsko tlo, pri čemu je došlo do miješanja
genetičkih horizonata. Iskopano je sedam pe doloških
pro fila, poljoprivredno tlo (Očura 1–4) i šum sko tlo
(Oču ra 5–7), a dodatna opažanja rađena su pedološkom
sondom. Analize tala napravljene su u pedološkom laboratoriju
Šumarskog instituta.


Slika 3. Navoženje šumskoga tla u pokusno polje


Figure 3 Deposition of forest soil on experiment field


Odabir drvenastih vrsta za rekultivaciju temeljio se
na sljedećim kriterijima:


Pionirske vrste, autohtone na lokalitetu kamenoloma


Dostupnost u rasadničkoj proizvodnji, a u isto vrijeme


Dostupnost u šumskoj sastojini u dovoljnom broju i
odgovarajućoj kvaliteti
Izbor biljka za vađenje obavljen je u šumskoj sastojini,
na gornjem rubnom dijelu kamenoloma, koja se u
skoro vrijeme planira posjeći kako bi se mogla nastaviti


daljnja eksploatacija kamena. U zreloj, prorijeđenoj bukovoj
sastojini obilježene su biljke na temelju fenotipskih
osobina. Pri tomu se moralo paziti na pripadnost
željenoj vrsti i njihov postanak (sjeme, panj, žilje). U
obzir su dolazile samo lijepo razvijene, mlade biljke, slične
visinske i debljinske klase, isključivo nastale iz sjemena.
Biljke su obilježavane u jesen, netom prije
opadanja lista, vrpcama u različitim bojama (Slika 4).


Slika 4. Obilježene sadnice za vađenje u sastojini


Figure 4 Selected seedlings for exstraction from stand


Sadnja biljaka izvršena je u pravilnom rasporedu sadnjom
u jame (Slika 5.). Jame su, na naveženom tlu,
iskopane do dubine od oko 30 cm. Za sadnju su korištene
školovane sadnice iz rasadnika i pomladak iz
okolnih šumskih sastojina. Oba tipa sadnica bila su
golog korijena. Sadnju su obavili djelatnici Šumarskog
instituta u listopadu 2007. godine.


Posađeno je ukupno 546 biljaka šumskih vrsta drveća,
od toga 110 sadnica vrba i topola, 110 sadnica
gorskoj javora i 110 sadnica crnoga jasena te 216 sadnica
grmlja, od toga 144 kaline i 72 bodljikave veprine.


Slika 5. Osnivanje pokusnog polja


Figure 5 Experiment field establishment




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 82     <-- 82 -->        PDF

S. Perić, J. Medak, I. Pilaš, B. Vrbek, M. Tijardović: PRVI REZULTATI ISTRAŽIVANJA MOGUĆNOSTI ... Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 309-317
Zbog oblika i dostupnosti sanirane terase predviđene
za osnivanje pokusnog polja u dijelu naveženom
poljoprivrednim tlom posađeno je nešto više sadnica
(300, dok je na šumskom tlu posađeno 246 sadnica).


Od ukupnog se broja sadnica polovica odnosi na školovane
sadnice iz rasadnika Šumarskog instituta, Jastrebarsko,
a druga polovica na pomladak iz šumskih
sastojina okolnog područja (Slika 6).


REZULTATI ISTRAŽIVANJA S RASPRAVOM – Research results with discussion


Za utvrđivanje pionirskih šumskih vrsta koje se od
prirode pojavljuju na lokalitetutu kamenoloma Očura,
bilo je neophodno proučiti i snimiti vegetaciju, odnosno
florni sastav šumskih rubova, kao i onih površina
unutar kamenoloma na kojima se počela pojavljivati
prirodna vegetacija. Lokaliteti u kamenolomu Očura,
predviđeni za daljnu eksplotaciju, obrasli su s dvije
šumske zajednice: brdskom bukovom šumom s mrtvom
koprivom (Lamio orvale-Fagetum Horvat 1938) i
bukovom šumom s volujskim okom (Hacquetio-Fagetum
Košir 1962).


Pregledom terena utvrđeno je da su šumski rubovi u
najbližoj okolici kamenoloma građeni od sljedećih
vrsta: crni jasen (Fraxinus ornus), javori (Acer pseudoplatanus,
Acer platanoides), trešnja (Prunus avium),
iva (Salix caprea), lijeska (Corylus avellana), mukinja
(Sorbus aria), svib (Cornus sanguinea).


Na pojedinim lokalitetima u kamenolomu, na gotovo
sterilnim šljuncima i sipinama uočen je pridolazak pionirskih
šumskih vrsta kao što su vrbe (Salix alba, S. caprea,
S. purpurea), topole (Populus nigra, P. alba, P.),
breza (Betula pendula), crni jasen (Fraxinus ornus),
gorski javor (Acer pseudoplatanus).


S obzirom na zadane kriterije (pionirske, autohtone,
dostupne u okolnoj sastojini i u isto vrijeme u rasadničkoj
proizvodnji) izbor vrsta bio je vrlo ograničen i
sveo se na:


Tablica 1. Kemijske osobine analiziranih tala


Table 1 Chemical features of analysed soil


1. crni jasen (Fraxinus ornus)
2. gorski javor (Acer pseudoplatanus)
3. crna topola (Populus nigra)
4. vrbe (Salix sp.)
5. kalina (Ligustrum vulgare)
Za sadnju u pokusnom polju je izvan kriterija odabrana
i bodljikava veprina (Ruscus aculeatus), vrsta
koja se obilnije javlja u šumskoj sastojini namijenjenoj
za daljnju eksploataciju. Njezin odabir temeljen je
isključivo na ideji o očuvanju pojedinih primjeraka ove
zaštićene vrste u blizini njezinog staništa, koje će se
eksploatacijom uništiti.
Zemljišni pokrov na ovom području je najčešće sačinjava
smeđe tlo na dolomitu, a na manjim lokalitetima
pojavljuju se rendzine i lesivirana tla. Rendzine su
rasprostranjene uglavnom na strminama, a lesivirana
tla na zaravnjenim površinama ili reljefnim uleknućima.
Iz rezultata kemijskih analiza (Tablica 1) moguće je
utvrditi kako s obzirom na pH (1M-KCl) koji predstavlja
značajniju vrijednost s biljno-fiziološkog gledišta
tlo pridolazi unutar raspona od slabo kiselog (pogotovo
prirodno tlo na dubini između 12–40 cm) do praktički
neutralnog (ph 6,5 – 7,2). Naneseno šumsko tlo na pokusnom
polju pokazuje nešto veći alkalitet od poljoprivrednog
tla pa dijelom spada i u alkalna tla (pH < 7,2).


Oznaka uzorka
Sample
Dub
Depth
h cm
pH mg/ 100 g tla
mg/ 100 g soil N
%
Humus
%
CaCO3
%
C
%
C
NH2O 1M KCl P2O5 K2O
Očura – P 01/08 1-10 7,16 6,42 2,97 15,11 0,30 9,14 6,70 5,31 17,70
Očura – P 01/08 12-40 7,63 6,26 0,88 7,55 0,07 2,58 0,42 1,50 21,43
Očura – P 01/08 50-80 7,47 6,64 1,98 8,00 0,01 0,86 34,77 0,50 50,00
Očura 1 -7,41 6,95 24,31 10,28 0,11 3,51 37,70 2,04 18,55
Očura 2 -7,43 7,02 28,60 6,45 0,09 3,21 31,42 1,87 20,78
Očura 3 -7,49 7,03 29,15 7,37 0,12 4,25 29,02 2,47 20,58
Očura 4 -7,46 7,05 35,86 8,10 0,12 3,78 32,33 2,20 18,33
Očura 5 -7,66 7,13 2,53 7,00 0,16 3,84 48,09 2,23 13,94
Očura 6 -7,74 7,22 6,16 7,92 0,12 3,64 46,82 2,12 17,67
Očura 7 -7,85 7,22 2,42 8,10 0,19 5,12 34,80 2,98 15,68


Vrijednosti fiziološki aktivnog fosfora pokazuju
kako je poljoprivredno tlo (Očura 1– 4) na pokusnom
polju dobro opskrbljeno fosforom (> 20 mg P2O5) za
razliku od prirodnog šumskog tla te šumskog tla na pokusu
koje spada u slabo opskrbljena tla (0 – 10 mg


P2O5). Tla su uglavnom slabo opskrbljena fiziološki
aktivnim kalijem (0 – 10 mg KCl).


Tla su umjereno do dobro opskrbljena dušikom
(0,06 % – 0.2 %) osim humusno akumulativnog horizonta
kod prirodnog tla gdje su bogata dušikom




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 83     <-- 83 -->        PDF

S. Perić, J. Medak, I. Pilaš, B. Vrbek, M. Tijardović: PRVI REZULTATI ISTRAŽIVANJA MOGUĆNOSTI ... Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 309-317
(0,3 – 0,2 % N). Tla prema sadržaju humusa spadaju u Mehanički sastav tala je povoljan, tla sadrže veći
dosta humozna (3 – 5 %), a u površinskom horizontu udio sitnog pijeska i praha, tako da pretežno spadaju u
prirodnog tla jako humozna. U prirodnom šumskom tlu ilovasta tla dobrih vodnofizikalnih osobina.
sadržaj karbonata je zanemariv u sloju 12–40 cm, dok


Preživljenje po vrstama drveća i grmlja, porijeklu
je s druge strane matični supstrat karbonatan. Tla na


biljaka te tipu tla evidentirano je u proljeće 2008. i
pokusu su karbonatna. Prema odnosu C/N od oko 20 u


2009. godine. Podatke prikazuju Tablice 2 i 3.
tlima vladaju povoljni mikrobiološki uvjeti.


Tablica 2. Evidencija preživljenja biljaka na pokusnom polju


Table 2 Evidence of plant survival on test field


Vrsta
Broj biljaka / Number of plants
jesen 2007. / autumn 2007 proljeće 2008. / spring 2008 preživljenje % / survival %
Species polj. tlo šumsko tlo polj. tlo šumsko tlo polj. tlo šumsko tlo
rasad. šuma rasad. šuma rasad. šuma rasad. šuma rasad. šuma rasad. šuma
G. javor 30 30 25 25 28 26 24 19 93,3 86,7 96,0 76,0
C. jasen 30 30 25 25 30 29 25 18 100,0 96,7 100,0 72,0
Topola i vrba 30 30 25 25 28 27 23 25 93,3 90,0 92,0 100,0
Kalina 40 40 32 32 34 35 30 31 85,0 87,5 93,8 96,9
Veprina -40 -32 -8 -7 -20,0 -21,9
Ukupno:
(bez veprine)
130 130 107 107 120 117 102 93 92,3 90,0 95,3 86,9


U prvoj godini nakon presadnje preživljenje gorskog
javora kreće se od 76,0 % do 96,0 %. Najslabije
opstaju biljke javora presađene iz šume, i to je nešto
slabije preživljenje na šumskom tlu 76 % od preživljenja
na poljoprivrednom tlu 86,7 %. Preživljenje školovanih
sadnica javora je zadovoljavajuće na oba tipa tla i
kreće se od 93,3 do 96,0 %.


Biljčice crnog jasena iz rasadnika imaju 100 % -tno
preživljenje bez obzira na tip tla, međutim preživljenje
crnog jasena presađenog iz šume različito je s obzirom


na tip tla. Na poljoprivrednom tlu zadovoljavajuće je i
iznosi 96,7 %, dok biljčice na šumskom tlu imaju 72 %
preživljenja.


Preživljenje vrba i topola kreće se od 90,0 do 100 %.
Najbolje preživljenje imaju biljčice presađene iz šume
na šumsko tlo, a biljčice iz šume presađene na poljoprivredno
tlo imaju najniže preživljenje. Preživljenje školovanih
sadnica kreće se od 92,0 do 93,3 %.


Preživljenje kaline je 85,0 do 96,9 %. Uspješnije su
se pokazale biljke kaline posađene na šumskom tlu.


Tablica 3. Evidencija preživljenja biljaka na pokusnom polju (2009)


Table 3 Evidence of plant survival on test field (2009)


Vrsta
Broj biljaka / Number of plants
jesen 2007. / autumn 2007 proljeće 2009. / spring 2009 preživljenje % / survival %
Species polj. tlo šumsko tlo polj. tlo šumsko tlo polj. tlo šumsko tlo
rasad. šuma rasad. šuma rasad. šuma rasad. šuma rasad. šuma rasad. šuma
G. javor 30 30 25 25 28 22 22 18 93,3 73,7 88,0 72,0
C. jasen 30 30 25 25 30 28 25 14 100 93,3 100 56,0
Topola i vrba 30 30 25 25 27 27 23 25 90,0 90,0 92,0 100
Kalina 40 40 32 32 31 35 26 22 77,5 87,5 81,3 68,8
Veprina -40 -32 -3 -6 -7,5 -18,9
Ukupno:
(bez veprine)
130 130 107 107 116 115 96 85 89,2 86,2 89,7 73,8


U drugoj godini preživljenje gorskog javora kreće se
od 72,0 % do 93,3 %. Biljke iz šume su u ovom vegetacijskom
razdoblju više smanjile brojnost od biljaka iz
rasadnika, čije se preživljenje kreće od 88,0 do 93,3 %.


Biljke crnog jasena porijeklom iz rasadnika zadržale
su i u ovoj sezoni svoj ukupni broj (100 % -tno
preživljenje bez obzira na tip tla), ali crni jasen presađen
iz šume na šumsko tlo smanjio je svoje preživljenje


na čak 56 %. Na poljoprivrednom tlu biljke iz šume i
dalje dosta dobro uspijevaju uz preživljenje od 93,3 %.


Preživljenje vrba i topola i u drugoj je sezoni vrlo
visoko, te se i dalje kreće od 90,0 do 100 %. Najbolje
preživljenje imaju biljčice presađene iz šume na šumsko
tlo. Preživljenje školovanih sadnica kreće se od
90,0 do 92,0 %.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 84     <-- 84 -->        PDF

S. Perić, J. Medak, I. Pilaš, B. Vrbek, M. Tijardović: PRVI REZULTATI ISTRAŽIVANJA MOGUĆNOSTI ... Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 309-317
Slika 6. Pokusno polje u proljeće 2008.


Figure 6 Experiment field area in spring 2008


Preživljenje kaline kreće se od 68,8 do 87,5 %, pri
čemu su se u ovoj sezoni najviše posušile biljke iz
šume posađene na šumsko tlo.


Već sada se može ustanoviti da vrsta bodljikava veprina
(Ruscus aculeatus) nije podobna za presadnju u


Tablica 4. Visinske klase po vrstama drveća


Table 4 Height class per tree species


kamenolom, s obzirom na nisku stopu preživljenja od
20,0 do 21,9 % u prvih šest mjeseci nakon osnivanja pokusa.
Biljke koje su još uvijek žive skoro sve su zahvaćene
sušenjem (Slika 7). U drugoj je godini nastavljen
trend sušenja te su na poljoprivrednom tlu preživjele
samo 3, a na šumskom 6 biljaka. Poznavajući ekologiju
ove specifične šumske vrste, tj. njezine zahtjeve za
svjetlošću, toplinom, osjetljivost na mraz i sl., ovakav
krajnji rezultat je nažalost i bio očekivan te se može zaključiti
da nije pogodna za presadnju u kamenolom.
Malen broj primjeraka ove vrste dao bi se sačuvati pod
specijalnim uvjetima presadnje i stručnog izbora mikrolokaliteta.


Podaci o preživljenju nakon dvije sezone evidentiranja
ukazuju na bolju otpornost na presadnju i na prilagodbu
novim uvjetima školovanih sadnica javora,
jasena te vrba i topola od biljaka presađenih iz šume.


Sadnice kaline iz rasadnika nisu pokazale sličnu karakteristiku
ranije navedenih vrsta, kao ni sklonost
određenom tipu tla. Najmanje je preživljenje sadnica iz
šume prenešenih na šumsko tlo (68,8 %), a najveće, ta-


Vrsta
Species
Visinski razred
Height class
Broj biljaka po visinskim razredima
poljoprivredno tlo
agricultural soi
šumsko tlo
forest soil
Rasadnik
Nursery
Šuma
Forest
Rasadnik
Nursery
Šuma
Forest
2008 2009 2008 2009 2008 2009 2008 2009
do 25 cm --6 -----
do 50 cm --11 9 --6 3
do 75 cm --7 11 --9 10
do 100 cm 1 -2 2 3 -3 4
Gorski do 125 cm 13 9 --9 10 1 1
javor do 150 cm 14 11 --12 5 --
do 175 cm -7 ---6 --
do 200 cm -1 ------
do 225 cm -----1 --
do 25 cm --2 -----
do 50 cm --1 ---4 -
Crni do 75 cm 4 -15 11 3 -11 10
jasen do 100 cm 5 7 11 13 2 4 3 2
do 125 cm 11 11 -4 18 17 -2
do 150 cm 10 7 --2 4 --
do 175 cm -5 ------
do 25 cm ------1 -
do 50 cm 5 -3 -6 -2 -
do 75 cm 15 -11 1 15 -12 -
Topola do 100 cm 7 3 8 2 1 3 9 -
i vrba do 125 cm 1 4 5 7 1 5 1 1
do 150 cm -8 -7 -9 -9
do 175 cm -8 -5 -4 -10
do 200 cm -4 -5 -2 -2
do 225 cm -------3




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 87     <-- 87 -->        PDF

S. Perić, J. Medak, I. Pilaš, B. Vrbek, M. Tijardović: PRVI REZULTATI ISTRAŽIVANJA MOGUĆNOSTI ... Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 309-317
The results of test field monitoring indicate very good survival success of
young plants. Outplanted plants on the test field were in very good health condition,
except Ruscus aculeatus, which was planted with the aim of protection.
For now conclusions about success of plants regarding the soil type could not
be made, but there is a correlation between survival of plants and their breeding.
At the time of survival observation nursery seedlings had higher average
survival rate then plants extracted from surrounding stands. There is no difference
in survival rate between plants planted on agricultural and forest soil in
first year (91,2–91,1 %) but after secund year there are differences (81,8 % on
forest soil, 87,7 % on agricultural soil) .


Survival of Sycamore maple is in range from 72,0 % to 93,3 %. Sycamore
plants which have been extracted from forest stands have the lowest survival
rate while plants planted on forest soil have lower survival (72 %) then plants
planted on agricultural soil (73,7 %). Survival of sycamore nursery seedlings
is satisfatory on both soil types and it ranges from 88,0 to 93,3 %. Flowering
ash nursery seedlings have 100 % survival rate regardless of soil type, but
survival of Flowering ash extracted from forest stands is different in relation
to soil type. On agricultural soil this survival rate is satisfatory and amounts
93,3 %, while plants on forest soil have 56 % survival rate. Survival rate of
willows and poplars ranges from 90,0 to 100 %. The best survival have plants
which have been extracted from forest stands and been planted on forest soil,
and plants from stands planted on agricultural soil have the lowest survival.
Survival of nursery seedlings ranges from 92,0 to 90,0 %. Survival of European
privet is in the range of 68,8 to 87,5 %. More successful are European
privet plants planted on agricultural soil.


The results of this research indicate that adequate species of autochtonous
and pioneer forest trees and species have been selected for revitalisation of
this querry, taking into account their ecological requirements and biological
features.


Key words: biological revitalisation, test field, querry Očura II, autochtonus
tree and schrub species, pioneer species.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 85     <-- 85 -->        PDF

S. Perić, J. Medak, I. Pilaš, B. Vrbek, M. Tijardović: PRVI REZULTATI ISTRAŽIVANJA MOGUĆNOSTI ... Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 309-317
Slika 7. Sušenje bodljikave veprine na pokusnom polju


Figure 7 Butcher’s broom dieback on experiment field


kođer šumskih sadnica, ali na poljoprivrednom tlu
(87,5 %).


Ukupno gledajući, može se uočiti kako sadnice iz
rasadnika imaju visoko i približno isto preživljenje i na
poljoprivrednom i na šumskom tlu (89,2–89,7 %), a
veće je od preživljenja biljaka presađenih iz šume. Ono
se kreće od 73,8 % na šumskom, do 86,3 % na poljoprivrednom
tlu.


Sveukupno preživljenje biljaka (izuzevši veprinu)
od 85,0 % vrlo je visoko i zadovoljavajuće te pokazuje
šire mogućnosti odbira vrsta prilikom radova na biološkoj
sanaciji pojedinih kamenoloma od do sada uvrije


ženih u praksi.


Prilikom pregleda pokusa uočen je ponik javora, te je
ustanovljena brojnost od 120 biljčica na dijelu pokusne
plohe sa šumskim tlom. Opstanak ponika javora mogao
bi ukazati na mogućnost korištenja sjemena ove vrste u
poslovima biološke sanacije devastiranih terena.


Visine su mjerene u svibnju 2008. i 2009. godine na
centimetar točnosti, a podaci su prikazani po visinskim
razredima (Tablica 4). Analizom visinskih klasa, za sve
promatrane vrste utvrđen je pomak za 1–4 klase. Najveći
visinski prirast (do 120 cm) imale su vrbe i topole.


Sadnice gorskog javora i crnog jasena presađene iz
šume u startu su bile nešto nižih visina, a one posađene
na šumsko tlo pokazale su najmanji visinski prirast na
način da su zadržale iste visinske klase.


Opći je dojam vrlo dobrog zdravstvenog stanja biljaka
u pokusu. Nisu uočene značajne štete od biotskih
(kukci, divljač, patogene gljive...) niti od abiotskih čimbenika
(mraz, suša, pomanjkanje hraniva, prašina...).


Kod znatnog broja biljčica javora porijeklom iz šume
utvrđen je suhi vrh koji je izazvan odgrizanjem divljači
još u sastojini. Isto tako odgrizanje vrhova uočeno je na
pokusu ubrzo nakon njegovog osnivanja, te se taj problem
eliminirao postavljanjem žičane ograde. Preživljenje
biljka, s obzirom na ove štete, za sada nije upitno.


ZAKLJUČCI – Conclusion


Na temelju istraživanih elemenata u pokusu mogu
se donijeti sljedeći zaključci:


za revitalizaciju kamenoloma odabrane su adekvatne
vrste autohtonog i pionirskog šumskog drveća i
grmlja, uzimajući u obzir njihove ekološke zahtjeve
i biološka svojstva


uspjeh primanja mladih biljaka nakon dvije vegetacije,
koji se izražava kroz postotak preživljenja, na
pokusnom polju je zadovoljavajuće visok


biljke porijeklom iz rasadnika pokazale su nakon
dvije sezone nešto bolje preživljenje (89,5 %), od
biljaka izvađenih iz okolne sastojine (84,4 %)


između biljaka posađenih na poljoprivredno i na
šumsko tlo, nakon prve sezone, nisu postojale razlike
u postotku preživljenja (91,2-91,1 %), dok su se
nakon druge sezone biljke na poljoprivrednom tlu
pokazale otpornijima s postotnom preživljenja od
87,7 % u odnosu na 81,8 % preživjelih biljaka na
šumskom tlu


bez obzira na porijeklo, sadnice vrba i topola pokazale
su vrlo visok visinski prirast (pomak za čak 4
visinske klase)


presađene biljke u pokusu su, nakon dva zimska perioda,
vrlo dobrog zdravstvenog stanja


zaštićena biljka bodljikava veprina (Ruscus aculeatus),
koju se željelo prenošenjem u pokus sačuvati
od uništenja, nije se prilagodila novim životnim
uvjetima (od 72 biljke, nakon dvije sezone, preživjelo
je tek 9).
LITERATURA – References


Crnković, B., 1996: Geološka građa – temelj razvoja
rudarstva. Rudarsko-geološko-naftni zbornik,
Vol. 6: 5–9. Zagreb.


Braun, K., Ž. Mlinar, I. Baturić, 1993: Potencijalno
nestabilna kosina iznad separacije u Kamenolomu
dolomita “Očura” kraj Lepoglave.


Durn, G. i dr., 1993: Heavy Metals in Liming Materials
from NW Croatia: Possible Effect of Liming on
Permissible Contents of Heavy Metals in Arable
Soil. Geol. Croat. (46/1): 145–155. Zagreb.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 86     <-- 86 -->        PDF

S. Perić, J. Medak, I. Pilaš, B. Vrbek, M. Tijardović: PRVI REZULTATI ISTRAŽIVANJA MOGUĆNOSTI ... Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 309-317
Gračan,J., S. Perić, M. Ivanković, H. Marija-Regionalno odlagalište komunalnog otpada Varaždin


nović, 2005: Biološka sanacija erozije na po-ske, Krapinsko-zagorske i Međimurske župa


dručju Like i Istre. Šumarski list 129: 110–119. nije, Pregled tehnološko-sigurnosnih pitanja za


predstavnike medija i javnosti; IGM d.d. Lepo


Ivančević, V. 2005: Biološko-tehnički radovi na saglava,
2004.


naciji senjske bujice “Torrente” i povećanje vod


nog kapaciteta. Šumarski list 129: 91–100. Sažetak prethodne studija o utjecaju na okoliš odlagaliPerić,
S., V. Topić, Ž. Orešković, R. Maradin, šta komunalnog i neopasnog industrijskog otpada
na eksploatacijskom polju “Očura”; Iz rađivač


2005: Biološka sanacija površinskih kopova i
studije SPP d.o.o. Varaždin, 2004.


deponija prilikom izgradnje autocesta u Hrvatskoj.
Šumarski list 129: 120–132. Topić, V., Z. Bogović, 1991: Projekt biološke sanacije
kamenoloma Bast, Institut za jadranske


Perić, S., B. Vrbek, I. Pilaš, N. Potočić, I. Sekulture
i melioraciju krša, Split.


letković, Ž. Orešković, J. Medak, 2006:
Projekt biološke sanacije deponija građevinskog Topić, V., 1999: Površinski kopovi na Kaštelanskom
materijala nastalih prilikom izgradnje autoceste području i mogućnosti njihove sanacije. ŠumarZagreb-
Split, dionice Bosiljevo-Sveti Rok. Idej -ski list 7–8: 301–309. Zagreb.
ni projekt. Šumarski institut, Jastrebarsko.


Topić, V., S. Perić, Ž. Orešković, R. Maradin,
Perić, S., B. Vrbek, I. Pilaš, J. Medak, 2007: 2003: Projekt biološke sanacije pozajmišta i


Projekt krajobraznog uređenja vojarne Udbina. deponija građevinskog materijala Rovanjska i


Šu marski institut, Jastrebarsko. Posedarje. Idejni projekt. Šumarski institut, Ja


strebarsko.


Pranjić, J., J. Mesec, 1992: Revitalizacija kameno


loma “Srednji Lipovac”: Rudarsko-geološko-Tušar,B., 2002: Kamenolomi i okoliš. Građevinar 54


naftni zbornik, Vol. 4, Zagreb. (6): 355–363. Zagreb.


SUMMARY: Biological revitalisation of highly devastated areas such as
querries, depots and landfills is in Croatia, in terms of permanent green coverage,
usually conducted with Austrian black pine (Pinus nigra Mill.). Until now
research of other forest tree species utilization and their usage within sanation
process haven’t been conducted. With this objective, in the fall of 2007, test
field for scientific needs was established for research of biological sanation of
querry Očura II with autochtonous tree and schrub species. Basic aim of this
trial was to determine the possibility of application of autochtonous tree and
shrub species in querry revitalisation. Trial was established in the border part
of Očura II querry on already technically improved terracce. On this terracce
layer of waste-rock from querry was deposed which acts as foundation. Trial
was established in two repetitions which depend on the soil type (deposed agricultural
or forest humus substrate (soil)). In every repetition seedlings from
nursery and from surrounding forest stands were planted. Seven pedological
profiles have been dug up and additional observations have been conducted
with pedological sonde. For indentification of pioneer forest species which
come by nature on Očura querry locality, it was necessary to study and to determine
vegetation, floristic composition of forest edges, as well as areas inside
of querry on which natural vegetation begun to appear. Selection of plants for
extraction was conducted in forest stands, on the top border area of querry,
which was planned for clearcut in the near future with the aim of sequent exploitation
of querry. Selected species were Flowering ash (Fraxinus ornus L.),
Sycamore maple (Acer pseudoplatanus L.), Black poplar (Populus nigra L.),
willows (Salix sp.), and European privet (Ligustrum vulgare L.). 546 plants od
forest tree species was planted in total, which include 110 willows and poplar
plants, 110 sycamore maple and 110 flowering ash plants and 216 bush species
plants, which include 144 European privet and 72 Ruscus aculeatus plants. Selection
of Ruscus aculeatus for this trial was based on preservation of individuall
speciments of this endangered specie in the vicinity of it’s habitant which
will be devastated by exploitation.