DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 134     <-- 134 -->        PDF

IN MEMORIAM
STJEPAN OPALIČKI ( 1934 – 2009 )


Diplomirani inženjer šumarstva
i magistar šumarskih znanosti Stjepan
Opalički rođen je u Zajač kom
Selu kraj Ozlja 17. prosinca
1934. godine. Osnovnu školu je pohađao
u rodnom mjestu. U Nadbiskupskoj
gimnaziji u Zagrebu
završava šest razreda, pa nastavlja
u karlovačkoj gimnaziji iz koje prelazi
u Srednju šumarsku školu koju
završava 1954. god.


Iste godine započinje raditi u
Šumariji Karlovac, a već slijedeće
1955. god. radi u Šumariji Trnovitički
Popovac kao referent za privatne
šume. Iste godine upisuje se na
Poljoprivredno-šumarski fakultet u
Zagrebu. Za vrijeme studija zbog
slabog imovinskog stanja radi kao
noćni čuvar u poduzeću Sigurnost,
a 30. listopada 1958. god. zapošljava
se u Katedri za zaštitu šuma
kao tehnički suradnik.


Diplomirao je 1964. god. i nastavlja
raditi kao stručni suradnik
za zaštitu šuma. Za asistenta je izabran
1. siječnja 1973. god. za predmet
Zaštita šuma. Upisao je
postdiplomski studij i 1977. god.
postigao akademski stupanj magistra
znanosti iz područja zaštite
šuma temom: “Distribucija broja,
veličina čestica i aktivne supstance
insekticida kod aplikacije avionima
i njihov učinak na gusjenice”.


S Šumarskog fakulteta odlazi


31. siječnja 1980. god. i zapošljava
se u Zrakoplovnom poduzeću
Trans-Adria Zagreb kao rukovoditelj
i tehnolog u Radnoj jedinici Poljoprivredna
avijacija.
Od 17. listopada 1984. do 15.
svibnja 1996. god. bio je zaposlen u
Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva
na radnom mjestu višeg stručnog
savjetnika, kao republički
inspektor za zaštitu bilja u šumarstvu.
To je bio njegov životni put.
Sada želimo istaći nekoliko sekvenci
iz njegovog opusa.


Naš kolega Stevo kako smo ga
iz milja zvali bio je “dječački radoznao”,
marljiv, uporan, i dosljedan
u svojim nastojanjima. Već u
Katedri za zaštitu šuma došao je do
izražaja njegov talent za tehničku
logistiku. Osnovao je fotolaboratorij
briona za suvremenu opremu za
istraživanja od fotoaparata, binokulara,
mikroskopa do klima komore.


Već u magistarskom radu istražuje
veličinu čestica i njihov učinak
na defolijatore primjenom aviona.
Dao je veliki doprinos kod primjene
insekticida u suzbijanju
šumskih štetnika s posebnim naglaskom
na biološke pripravke. Prvi je
u nas uveo rotirajuće raspršivače
(mikronere) na krilima aviona i primjenio
ULV (Ultra low volume)
metodu u šumarsku praksu u Hrvatskoj.
Spomenutim uređajem postiže
se veličina čestica od 50
mikrona, a to je zapravo hladno zamagljivanje
i veoma mala potrošnja
tekućine po ha.


Obavio je mnogobrojna laboratorijska
i terenska ispitivanja kemijskih
i bioloških insekticida koji
su bili predlagani za dobivanje dozvole
od nadležnog Ministarstva za
promet i uporabu.


Obavljao je zdravstveni pregled
sadnog materijala u šumskim rasadnicima
diljem Hrvatske.


U Trans-Adriji radio je na unapređenju
uporabe aviona u primjeni pesticida
u šumarstvu Hrvatske i BiH.


U Ministarstvu poljoprivrede i
šumarstva kao republički inspektor
brine o primjeni i provođenju Zakona
o zaštiti bilja od bolesti i štetnika
i Zakona o zaštiti od požara.
Aktivno je učestvovao u radu Operativne
grupe za zaštitu od požara pri
Republičkom štabu Civilne zaštite.
Sudjeluje i u Povjerenstvu za procjenu
ugroženosti šuma od požara.


Sudjelovao je u domaćim i međunarodnim
stručnim i znanstvenim
skupovima: IUFRO kongres u
Oslu 1976. i u Ljubljani 1986. Zaštita
od požara: Valencia 1986.,
Atena 1988., Lisabon 1989. g. Stručni
sastanci i studijska putovanja:
Austrija, Čehoslovačka, Francuska,
Grčka, Italija, Njemačka, Portugal,
Španjolska.


Obijavio je kao autor ili koautor
28 stručnih i znanstvenih radova iz
područja primjene pesticida i zaštite
šuma.


Ostavio je neizbrisiv trag kao
čovjek, kolega, stručnjak i neumorni
istraživač novih biotehničkih
rješenja u šumarstvu. Bio je
jednostavan, drag, voljen i cijenjen.


U ime Hrvatskog šumarskog
društva i ustanova u kojima je radio
izražavamo zahvalnost za sve što je
učinio za naše šume i za naše susrete
u radu i druženju. Izražavamo suosjećanje
supruzi gospođi Izvorki,
rodbini i svima koji su ga voljeli.


Dragi naš Stevo, neka te naše
molitve, misli, i sjećanja prate na
tihom putu u vječnost.


Umuknuo je vjetar


Ne savija hrastove


Ni borove grane više


Tiho je, sve tiše


Moja ti ruka


Posljednji pozdrav piše.


Miroslav Harapin